28. K-677/2018-34

 

 

 

 

  Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

  Europska avenija 7

    31000 OSIJEK                                                                    28. K-677/2018-34

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Pačarić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. T., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u nastavku KZ-a/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-694/2018 od 17.listopada 2018., nakon zaključene rasprave, održane u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika Osijek V. R. – N. G., okrivljenika osobno uz branitelja R. I., odvjetnika iz O., 12.veljače 2021. objavio je, a 8.veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Temeljem čl. 544. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17  i 126/19– u nastavku ZKP/08)

 

Stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-677/2018-2 od 13.studenog 2018., kojom je okr. M. T. izdan kazneni nalog  na način da je okr. M. T. za kazneno djelo temeljem čl. 139.st.2.KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je istom izrečena uvjetna osuda na način što se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, neće izvršiti ukoliko okr. M. T. u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

 

 

              II okr. M. T…….

 

k r i v  j e

 

              što je

 

              dana 20. kolovoza 2018. oko 12,40 sati u D. Z. u O., P. J.. L. 4, u cilju da zastraši liječnicu S. R.-L. jer mu na njegov zahtjev nije propisala određene lijekove za majku njegove supruge, istoj rekao: „Sjebat ćemo te maco, znaš kako, ja imam veze, a i moja žena je bila inspektor rada, nećeš ovdje nikada raditi ode licenca maco, a toliko si se trudila“, te istoj rekao: „Nećeš odavde izaći živa do tri sata“, a što je sve kod iste izazvalo opravdanu bojazan za njezin život,

 

III dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11,

 

              IV pa se okr. M. T. temeljem čl. 139.st.2.KZ/11,

 

o s u đ u j e

 

NA  KAZNU ZATVORA

u trajanju od 7 (sedam) mjeseci 

 

              V a uz daljnju primjenu čl.56.st.2. i 3. KZ-a/11 okr. M. T.,

 

i z r i č e  s e

 

UVJETNA OSUDA

 

na način što se kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako okr. M. T. u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. 

 

              VI Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP-a/08 ošt. S. R.-LJ s imovinsko pravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje se u građansku parnicu.

 

              VII Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08  okr. M. T. se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka i to iznos od 500,00 kn na ime sudskog paušala, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              1.Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom pod br. K-DO-694/2018 od 17. listopada 2018.godine, optužilo je okr. M. T. da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano i  kažnjivo po čl. 139.st.2.KZ/11.

 

2.U odnosu na točku I/ izreke.

Općinski sud u Osijeku je dana 13. studenog 2018., donio presudu br. K-677/2018-2,  kojom je okr. M. T. izdan kazneni nalog zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na način da je okr. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je istom izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti, ukoliko okr. u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

              3.Na citiranu presudu okr. je pravodobno uložio prigovor, pa je stoga odlučeno kao pod I/ izreke.

              4. Pozvan da se očituje o optužbi da li se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optužbom okr. Milan T., se očitovao da se ne smatra krivim.

              5.U svojoj obrani okrivljeni M. T. je naveo da je kritičnog dana dovezao svoju suprugu do ordinacije po lijekove za njenu majku.  U toj ordinaciji bio je svega tri minute. Naime, njegova supruga je uglavnom razgovarala s doktoricom. Okrivljeni je došao u trenutku kada su se vrata od ordinacije zalupila pred licem njegove supruge. Pitao ju je što je bilo, a ona mu je rekla da doktorica ne želi u kućnu posjetu. Smatra da to nije bilo uredu, zato što su par dana prije bili u bolnici, pa su im rekli da ne hodaju po bolnici, nego da sve to treba preuzeti njihov obiteljski liječnik u kućnoj posjeti. Taj dan je njihova obiteljska liječnica bila na godišnjem odmoru i mijenjala ju je dr. R. koju je prvi puta vidio u životu. Nakon nekih 20 tak min je ušla njegova supruga ponovno u ordinaciju i razgovarala par minuta s doktoricom i onda je ušao okrivljeni i tražio lijek za srce. Doktorica ga je pitala da li je i on njen pacijent, rekao je da nažalost je. Onda ju je pitao zašto ne želi ići u kućnu posjetu i rekla je da ne želi ići, ali da im ne može dati igle i ampule, jer su za to nestručni, već da im može dati samo tablete. Objasnio joj je da njegova punica na tablete više ne reagira. Okrivljeni je došao kod liječnice da mu pomogne, ona nije htjela pomoći, okrivljeni je bio jako ljut i žalostan što nije htjela pomoći, kako je trebala. Ona je rekla samo da je s njima gotova, okrivljeni joj je rekao da nije gotova, ustao se i krenuo van kroz sestrinsku sobu, te je usput govorio da će ju tužiti sudu, Domu zdravlja, liječničkoj komori i svima drugima koji žele slušati, jer smatra da ima pravo na liječniku pomoć. U tom trenutku je nastupilo jedno minutu do dvije vrlo neugodne situacije, naime doktorica je dobila shizofreni napad i počela je razbacivati stvari po ordinaciji. Bacila je stetoskop u prozor, razbacala papire po sobi i skakala po sobi, vičući sestri da zove policiju, zaštitare, muža, šefa doma zdravlja i ne zna koga sve još. Vjerojatno ju je pogodilo to kada joj je rekao da će je tužiti sudu, ali i njega je pogodilo to što ona nije htjela pružiti liječničku pomoć. Okrivljeni je već bio skoro kod vrata sestrinske dobe da izađe van, kada je doktorica vikala sestri da stane na  vrata i da on ne smije izaći dok ne dođe policija. Okrivljeni je sjeo na stolicu i sačekao policiju, a policajac je došao vrlo čudno, odnosno već za dvije minute. U međuvremenu je došao i muž doktorice, te je pitao okrivljenog da li je prijetio njegovoj ženi. Okrivljeni je rekao da nije i da je samo tražio da ona izađe u kućnu posjetu, na što ga je on samo pogledao, otvorio vrata ordinacije svoje žene i izderao se na nju, da zašto se ona opet dere na pacijente i opsovao joj. Kada je došao doktoričin muž, ona je iz razdraženosti odjednom počela plakati, a supruga i okrivljeni su sjeli van u čekaonici, jer ih je policajac zamolio da malo pričekaju vani. Tada je njegova supruga rekla okrivljenom ''ne boj se neće ona izaći do tri sata''. Naime, do 15 sati je radno vrijeme, a kućne posjete su od 13-15 sati. A okr. je bio siguran da doktorica nije htjela ići u kućne posjete, već je htjela ići ranije s posla. Nikakve prijetnje tada nisu izrečene doktorici, a niti je okrivljeni izgovorio bilo kakve riječi, već je jedino njegova žena rekla ovo što je naprijed rekao. Njega je policajac normalno zamolio da odu u policiju razjasniti situaciju, uopće nije ni slutio da će oni njega uhititi, a kamoli optužiti. Nikada prije i nikada poslije nije bio u kontaktu s tom doktoricom.

              6.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke S. T. i A. D., pročitao iskaze svjedoka K. B. i ošt. S. R. LJ., te je pročitao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, medicinsku dokumentacija i prigovor.

7.Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

8. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljenika, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je okr. M. T.. počinio kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

9. Naime, sud nije prihvatio materijalnu obranu okr., u kojoj isti poriče počinjenje kaznenog djela, obzirom da takvu obranu smatra neistinitom i usmjerenom jedino na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, a suprotnu izvedenim dokazima koji ukazuju da je okr. počinio kazneno djelo upravo na opisani način.

              10. Da je okr. M. T. počinio terećeno kazneno djelo upravo na opisani način, nesporno je utvrđeno iz iskaza oštećene S. R. LJ. koja je navela da je kritičnog dana radila u svojoj ordinaciji kao liječnik Doma zdravlja i mijenjala je dr. A. D.. U jednom trenutku su u njenu ordinaciju ušle dvije njoj nepoznate osobe, okrivljeni i jedna ženska osoba koji nisu njeni pacijenti. Sjeća se da su u nastupu bili vrlo agresivni, lupali su vratima. Njoj su samo dali ceduljicu, kada su ušli unutra u njenu ambulantu, prošli su sestru i ušli u malu ambulantu, koja je mala svega par kvadrata, te su sjeli na krevet. Ta ceduljica koju su joj dali bila je rukom ispisana, a na njoj su pisale šprice, ampule i igle koje bi ona trebala dati na ruke njima. Naime, oni su tražili da ona to njima da na ruke, a što ona ne smije učiniti kao liječnik. Kada je rekla da im to ne smije izdati, tada su krenule uvrede i prijetnje. Naime, okrivljeni joj je tada rekao ''maco odavde nećeš izaći do tri sata''. Pored toga joj je izrekao još niz uvreda i poniženja, da je nitko i ništa, da joj džabe diploma, da će ostati bez posla, da će biti gladna, da je njegova žena bila inspektorica rada i da ima veze. Rekao je da će tražiti da joj se oduzme licenca i da će završiti na sudu. Nakon toga ju je okrivljeni tužio Hrvatskoj liječničkoj komori i stručnom i upravnom vijeću Doma zdravlja O..Od liječničke komore je 4.siječnja 2019. dobila odluku kojom su ju izvijestili da ju je okr. tužio, te da oni nisu našli nikakvu osnovanu sumnju da bi povrijedila odredbe Kodeksa medicinske etike i deontologije na način kako ju je okr. prijavio. Također je i od Upravnog i stručnog vijeća Doma zdravlja dobila rješenje da nije povrijedila nikakva prava struke. Navela je da se od okrivljenikovih riječi jako uplašila za sebe i život svoje obitelji, jer zaista nikada nije doživjela da joj nepoznata osoba na ovakav način prijeti. Doživjela je akutnu reakciju na stres, te je potražila i stručnu pomoć psihijatra, o čemu u spis prilaže medicinski nalaz, također je provela na bolovanju 30 dana poslije toga, jer joj je priznata dijagnoza povrede na radu. Izjavila je da ne postavlja imovinsko pravni zahtjev za naknadu štete. Nadalje je navela a je tom prilikom tamo, osim nje, okr. i njegove supruge bila prisutna i medicinska sestra K. B.. Prostorije u kojoj  je bila sestra su povezane vratima, vrata su bila otvorena i sestra je cijelo vrijeme bila prisutna. Oni su njoj dali cedulju na kojoj je pisalo A. Š., za koju osobu su tražili lijekove, a koja osoba njoj nije poznata. Navela je da je ona ja svu terapiju, koju su joj dali napisanu na toj ceduljici, njima ipak prepisala, kao i toj gospođi Š., ali joj je dala terapiju u tabletama, dakle nitko od njih nije ostao bez terapije, iako su joj prijetili i morala je zvati policiju. Na cedulji je napisano kakvu je terapiju tražio okrivljeni i ona mu je to prepisala i to je i podigao. Ne sjeća se da joj je osim prijetnji i psovki bilo što drugo rekao. Ne sjeća se da li su tražili da ide u kućnu posjetu, tražili su terapiju na ceduljici. Nisu navodili da je pacijentica životno ugrožena, sjeća se da su rekli da je bole leđa dugi niz godina. Ta pacijentica, za koju su tražili terapiju, nije bilo akutno ugrožena, već je to bila obična bolest. Ali da je tome i tako, onda se ide na hitni prijem, a ne kod obiteljskog liječnika tražiti šprice i igle. Koliko zna, nisu ni u jednom trenutku bili posebno okr., bilo njegova supruga s njom, već su bili oboje zajedno. Ponavlja ponovno da se uplašila za sebe i svoju obitelj, majka je mlt. djeteta koje je tada imalo sedam godina, dio je obitelji i naravno da se posljedično boji i za svoju obitelj. Inače zna  imati svakakve pacijente koji znaju lupati na vrata, psovati mater, a koliko je ovo ozbiljno bilo i koliko je ovo ozbiljno shvatila, razvidno je iz toga što je potražila liječničku pomoć. Svim ovim joj je nanesena velika šteta, a također i njenim pacijentima, jer je mjesec dana bila odsutna i bez svojih pacijenata. I sada joj dođe da plače kada se svega sjeti, jer i dalje ne može vjerovati da je ovo uopće moguće. Upravo je zbog prijetnji smrću i pozvala policiju.

              11. Iskaz ošt. S. R. LJ. potkrijepljen je i iskazom ispitane svjedokinje K. B. koja je iskazala da je taj tjedan bila na zamjeni kod doktorice i sjeća se točno da je u ordinaciji bila  gospođa T. i tražila lijekove, tražila je ampule i igle, za što zna da oni ne smiju prepisivati, pa su joj tako i rekli. Gospođa je izašla, a nakon kratkog vremena je ušao okrivljenik. Čula je kroz otvorena vrata njihov razgovor, koji je u početku bio smiren, a onda je nastala galama, odnosno doktorica je počela plakati, a čula je da je okr. govorio nešto da je „šteta maco da izgubiš posao“ i da je njegova žena inspektor. Čula je da joj je okr. rekao da neće izaći, i onda je doktorica počela vikati i pitala ju je da li je čula da je on rekao '' da ona neće izaći živa do 3 ili do 8''. Doktorica je počela plakati i vikati da zove policiju, što je i učinila. Navela je da je sa sigurnošću čula riječi koje je okr. uputio doktorici da neće izaći, riječ živa nije čula. To je čula kada je doktorica to ponovila, a tada je bila za svojim radnim stolom, a okr. je bio na krevetu za pregled. Svjedok je zvala policiju, jer je doktorica vikala da joj okr. prijeti da neće izaći živa i da zove policiju. Ušla je istog trena u doktoričinu ordinaciju i ona je rekla da tamo ostane dok ne dođe policija, a okr. joj je rekao da ću ja reći sve što doktorica hoće, jer je o njoj ovisna. Čula je da je okr. rekao da je njegova gospođa inspektor i da će gospođa izgubiti svoju licencu i posao. Do dolaska policije njih troje su samo bili u tom prostoru, a supruga okr. je bila vani u čekaonici. Nije nikada prije ni poslije vidjela okr., samo je vidjela njegovu gospođu, taj tjedan je dolazila po lijekove. Okr. nije tražio nikakav lijek za sebe. Ne zna da li je tražio da se ide u kućnu posjetu osobi zbog koje su došli. Vrata su bila cijelo vrijeme otvorena dok je bio okr. u ordinaciji. Za to vrijeme je imala telefonski poziv na koji sam se javila. Navela je da je doktorica bila ljubazna sa suprugom okrivljenika. Misli da je doktorica izdala lijekove njima i da je to bilo ranije prije policije, ali je izdala tablete.

Nakon što je svjedokinji predočen dio iskaza gdje ista navodi da je čula da je okr. rekao ''sjebat ću te maco, ne znaš ni što te snašlo, do tri nećeš izaći živa'', svjedokinja je navela da je točno je da je onda tako iskazivala. Tada se događaja bolje sjećala nego danas. Nakon što je svjedokinji predočen dio iskaza u kojem sam navela da je okr. krenuo van iz ordinacije, a ona ga je u tome spriječila i rekla mu da ostane dok dođe policija, te se on njoj obratio riječima ''mala skloni se'', svjedokinja je navela da su ti njeni navodi točni. Nadalje je navela da je gospođa tražila od doktorice ampulirane lijekove koji idu na ruke, a to je bilo tjedan dana prije, te da joj je doktorica rekla da joj to ne može dati i da će izaći u kućnu posjetu ako treba.

              12. Sud je u cijelosti prihvati iskaz ispitane oštećene S. R.. LJ., kao i svjedokinje K. B., smatrajući iste istinitima, jasnima i uvjerljivima, te u bitnom međusobno sukladnima.

              13. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje Slavice T., obzirom da smatra da ista, kao supruga okr. nastoji svojim iskazom pogodovati njegovoj obrani. Navedena svjedokinja je navela da je kritičnog dana zamolila supruga da ju odveze u ambulantu, da potraži pomoć za majku. Sestra je rekla da ju ne može primiti, jer idu u kućnu posjetu, ali je liječnica ipak odlučila da će ju primiti. Kada ju je ugledala rekla mi je ''opet vi''.  Naime, ona je 14.kolovoza također bila kod te iste liječnice po istom pitanju, odnosno tražila je bilo kakvu medicinsku pomoć, a ona joj je rekla da, ako treba injekcije, da ide na hitnu. Tog 20. kolovoza je htjela njoj pokazati dokument s hitne, a koji ona nije htjela ni pogledati. Liječnica joj je žestoko zatvorila vrata ispred nosa i zaključala se, svoju ordinaciju i sestrinsku sobu,  svjedokinja je ostala sjediti u čekaonici. U međuvremenu je do nje došao njen suprug, a ona je njemu samo rekla da se smiri i da ona neće odavde izaći do tri sata. To je ona rekla okr. u čekaonici.  Sjedili su i dalje u čekaonici, a nakon nekih 20 tak minuta je doktorica iza zaključanih vrata pitala da se smirila i otvorila je vrata da uđe. Iza nje je ušao i njen suprug koji je rekao ''dobar dan, ja sam M. T.. i potreban mi je lijek''. Doktorica je povezala da su njih dvoje zajedno i uputila ga je u ordinaciju da sjedne kraj nje. Liječnica je uporno odbijala njima pružiti bilo kakvu pomoć u vidu saniteta, kućne posjete ili lijekova i nakon nekoliko minuta rasprave je okr., više u očaju, rekao njoj da će ju tužiti zbog ne pružanja medicinske pomoći i da će zbog toga izgubiti licencu.  Doktorica je na ovo vrlo histerično reagirala i zatražila da se pozove policija, njezin odvjetnik, zaštitari, ravnatelj Doma zdravlja i njezin suprug. I to je zatražila od sestre. Ono što se dalje dogodilo je da je na teren izašao policajac. Nije točno da je okr. na bilo koji način toj liječnici prijetio, jer osim onoga što je rekao, ništa drugo nije rekao. Što se tiče popisa lijekova na papiriću, ona sebi uvijek napiše na papirić koje lijekove treba, a da ne zaboravi kada dođe, ali liječnica nije bila u prilici ni pogledati taj papirić, jer je histerizirala. Taj papirić je od nje uzeo policajac i rekao liječnici da prepiše lijekove i onda dođe u policiju.

14. Naime, sud smatra da navedena svjedokinja svojim iskazom, kao supruga okrivljenika, nastoji pogodovati njegovoj obrani, a i njezin iskaz je u cijelosti suprotan iskazu same oštećenice S. R.. LJ., kao i svjedokinje K. B..

              15. Svjedok Albina D. nije imala nikakvih neposrednih saznanja o konkretnim događajima. Navela je da joj je poznata zdravstvena situacija okrivljenika, njegove supruge i njezine majke, jer su svi troje njezini pacijenti. Poznato joj je da je majka supruge okr. bolesnica sa oštećenjima kuka i koljena sa kroničnim lukusom na potkoljenici i lošim krvnim žilama. Obzirom da je slabije pokretna, njoj se ide u kućne posjete ili rodbina dolazi po lijekove. Navela je da je išla u to vrijeme u kućne posjete kod te gospođe, a ide i danas. Nije davala te ampule ili igle trećoj osobi, koja bi davala pacijentici, konkretno, te ampule davala je okr. i njegovoj supruzi, jer te ampule gospođa može otvoriti i popiti. Intravenozno se to ne daje. Ta ampula se može dati i injekcijom, a što su davali kada su izlazili na teren. Ako bi dolazio vikend, ili neki praznik, gospođa je uvijek imala par tih ampula u rezervi, ako bi se razvili bolovi, a ne bi se mogla dati injekcija.

              16. Iskaz svjedokinje A. D. sud je u cijelosti prihvatio, iako ista nije iskazivala ništa bitno o konkretnim činjenicama.

17. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud  smatra da je okr. M. T.. u inkriminirano vrijeme bio svjestan svoga djela i htio njegovo počinjenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom, stoga vijeće nalazi da su se u njegovim radnjama ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode- prijetnje,  slobode opisano i kažnjivo po čl. 139.st.2.KZ/11, pa ga je sud za ovo kazneno djelo i oglasio krivim.

18. Naime, oštećenica, kao i svjedokinja B. u bitnom su suglasno iskazivale upravo o ponašanju okrivljenika u ordinaciji oštećenice, te njegovim prijetećim riječima koje joj je tom prilikom izgovorio. Da se okrivljenik samo pristojno i uljudno obratio doktorici, a kako svjedokinja T. i okrivljenik navode, zasigurno ista ne bi, kako oni navode, burno reagirala i pozvala policiju. Nedvojbeno je, po mišljenju suda da je okrivljenik, izrevoltiran time što mu oštećena nije htjela dati upravo ono što je on tražio, istoj zaprijetio i izreci navedenim riječima. Ovo štoviše, jer je i svjedokinja A. D. potvrdila da je okrivljenik od nje dobivao te ampule na njegovo traženje, a obzirom mu ih druga liječnica, oštećena S. R. L. nije htjela prepisati, obzirom je smatrala da to nije u skladu sa pravilima njene struke, pa je očito da je okrivljenik imao motiv i namjeru da zaprijeti oštećenoj zbog njezinih postupaka.

19. Nedvojbeno je utvrđeno, a i logično je i životno, da se od takvog postupanja okrivljenika i njegovih prijetećih riječi da neće izaći živa do tri sata, oštećena S. R. L. ozbiljno uplašila za svoj život. Naime, ista iti ne poznaje okrivljenika, nije njezin pacijent, a kritične zgode je postupajući po svojoj struci i savjesti doživjela prijetnje smrću od okr., a zbog kojih prijetnji je imala i posljedica za kasnije psihičko zdravlje.

              20. Odlučujući o izboru, vrsti i visine kazneno pravne sankcije, sud je cijenio stupanj krivnje okr., pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, ali i pobude iz kojih je okrivljenik počinio kazneno djelo, okolnosti u kojima ga je činio kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra.

21. Na taj način sud je olakotno imao u vidu činjenicu da okr. do sada nije kazneno osuđivan, dok otegotno nije našao ništa odlučujuće.

              22. Cijeneći naprijed navedene olakotne okolnosti, sud je okr. M. T. za navedeno kazneno djelo, temeljem odredbe čl. 139.st.2.KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, smatrajući da je izrečena kazna primjerena društvenoj opasnosti počinjenog djela i počinitelja.

23. Smatrajući da će se svrha kazneno pravnih sankcija u odnosu na okr. M. T. postići i primjenom mjere upozorenja, sud nalazi da nije neophodno da se kazna zatvora i izvrši, pa je stoga odredio da se okr. prema odredbi čl. 56.KZ/11 izrekne uvjetna osuda, tako što se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti, ukoliko okr. M. T. u vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

24.Obzirom na navedeno, sud nalazi da se uvjetnom osudom u odnosu na okr. M. T. može ostvariti svrha izricanja kaznenopravnih sankcija.

25.Sud je mišljenja da je upravo izrečena kazneno pravna sankcija prema okrivljeniku adekvatna težini kaznenog djela, te stupnju krivnje okrivljenika, te je mišljenja da će dovoljno utjecati na istoga da više ne čini nova kaznena djela.

26.Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP-a/08 ošt. S. R.. L. s imovinsko pravnim zahtjevom upućena je u građansku parnicu.

              27. Sud je okr. M. T. obvezao na plaćanje troška kaznenog postupka i to u iznosu od 500,00 na ime sudskog paušala, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude

28. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Osijek, 12.veljače 2021.

 

                                                                                                                                         SUDAC

                                                                                                   Marina Bušbaher Oberkirš, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:             

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa istog.  Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

 

DOSTAVITI:             

1. ODO Osijek na br.K-DO-694/2018
2. okrivljeni M. T.
3. branitelj okrivljenika R. I., odvjetnik iz O.
4. oštećena S. R. LJ.

 

 

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik:

Ljiljana Stolla