- 1 -              Rev 75/2015-2

 

 

 

 

Broj: Rev 75/2015-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica G. P. T., odvjetnica u O., protiv tuženika Općine F., F., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Odvjetničko društvo V. i dr. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1920/2014-2 od 9. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-411/12 od 22. studenog 2013., u sjednici održanoj 13. studenog 2018.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1920/2014-2 od 9. listopada 2014. i presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-411/12 od 22. studenog 2013. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku platiti mu iznos od 260.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2012. do isplate, te nadoknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućom zakonskom kamatom.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena navedena prvostupanjska presuda.

 

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova preinače ili ukinu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Nije sporno da je dana 7. veljače 2012. došlo do požara na obiteljskoj kući M. O., na adresi V., te da je u požaru smrtno stradala M. O., majka tužitelja i supruga tužiteljevog pok. oca, kojeg je tužitelj naslijedio u 1/2 dijela (uključujući i tražbinu po osnovi naknade štete po osnovi duševnih bolova zbog smrti supruge).

 

Predmet spora je  zahtjev za naknadu štete za duševne bolove zbog smrti M. O.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je požar na obiteljskoj kući br. 16 (zapadni dio dvojnog objekta, inače kuća starosti oko 100 godina) uzrokovan prijenosom topline na gorivi materijal (drvenu gredu međukatne konstrukcije), smješten uz sam dimnjak na dijelu između prizemlja i prvog kata. Utvrđeno je da su najintenzivniji tragovi požara vidljivi na prvom katu, na mjestu gdje je kroz drvenu međukatnu konstrukciju prolazio dimnjak koji je kvadratnog oblika, od opeke i ožbukan s vanjske strane, a unutrašnji dimovodni kanal je također kvadratnog oblika, dimenzija 50x50 cm. Uočene su pukotine na  vezivnoj žbuci između punih opeka unutar dimovodnog kanala, kao i na vanjskoj žbuci samog dimnjaka te tragovi zacrnjenja uslijed prodora topline i vrućih dimnih plinova, te je utvrđeno da se preko te međukatne konstrukcije požar proširio na potkrovlje, krovište i čitavu kuću br. 16, a preko nje na obiteljsku kuću broj 14 (istočni dio dvojnog objekta). Također je utvrđeno da je požar na navedenom dimnjaku od 5. veljače 2012., koji je prethodio požaru od 7. veljače 2012., ugašen intervencijom DVD V., da je unuk vlasnika drugi dan očistio dimnjak i iz dimnjaka izvukao dosta materijala u vidu čađe, gareži i različitog krša, te da je gipsom i žbukom zakrpao pukotine u potkrovnom dijelu dimovodnog kanala.

 

Prema odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i dr. - dalje ZOO), osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

 

Dimnjačarska služba je komunalna djelatnost koju tuženik, prema tvrdnjama tužitelja, nije obavljao, zbog čega je i došlo do nastanka predmetne štete, pa tužitelj smatra tuženika odgovornim za štetu.

 

Dimnjačarska služba na području općine F. uređena je Odlukom o dimnjačarskoj službi (Službene novine, Službeno glasilo Primorsko-goranske županije broj 20/2010), a prema čl. 2. te Odluke, dimnjačarskom službom smatra se čišćenje i kontrola dimovodnih objekata i poduzimanje mjera za sprječavanje opasnosti od požara, eksplozija, trovanja, te zagađivanje zraka, kako štetne posljedice ne bi nastupile zbog neispravnosti dimovodnih objekata i uređaja za loženje. Dimovodnim objektima, u smislu navedene Odluke, smatraju se usponski dimovodni kanali, spojeni kruti elementi ložišta (uključujući i dimovodne zaklopke), sabirnice čađe i drugi dijelovi dimnjaka.

 

Prema odredbi čl. 3. navedene Odluke, dimnjačarsku službu može obavljati trgovačko društvo ili obrtnik registriran za obavljanje dimnjačarskih usluga, koji je s općinom F. sklopio ugovor o koncesiji (nije sporno da u vrijeme štetnog događaja dimnjačarska služba nije obavljana, jer općina F. nije sklopila ugovor o koncesiji).

 

Prema odredbi čl. 8. Odluke o dimnjačarskoj službi, ako ovlašteni dimnjačar utvrdi da na dimovodnim objektima postoje nedostaci, pismeno će obavijestiti vlasnika zgrade, odnosno tijelo koje upravlja zgradom da uklone nedostatke u roku koji ne može biti duži od dva mjeseca, u protivnom će o tome obavijestiti nadležnu Inspekciju za zaštitu od požara i komunalnog redara. Korisnici usluga dužni su u ostavljenom roku otkloniti utvrđene nedostatke i o tome izvijestiti ovlaštenog dimnjačara.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik propustio obavljati djelatnost kontrole i čišćenje dimnjaka "što znači da je isti propustio izvršiti kontrolu da li je dimnjak očišćen i kao takvog ga i očistiti, međutim, isto ne znači da postoji njegova odgovornost za eventualno nastalu štetu, jer ista nije nastala uslijed kakvog propuštanja, već uslijed toga što su na dimnjaku postojala oštećenja".

 

Prvostupanjski sud u razlozima svoje presude iznosi da bi tuženik odgovarao za štetu da je uzrok požara stanje dimnjaka "u smislu neočišćenosti", a s obzirom na to da je uzrok požara neispravnost dimnjaka zbog pukotina u dimnjaku, smatra da tuženik nije odgovoran za štetu.

 

Nižestupanjski sudovi pozivaju se također na odredbu čl. 38. st. 2. Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine" broj 92/10), prema kojoj su vlasnici kuće dužni održavati u ispravnom stanju između ostalog i dimnjake, kao i druge uređaje koji mogu prouzročiti nastajanje i širenje požara.

 

Dakle, nižestupanjski sudovi smatraju da je uzrok požara u postupanju i propustima vlasnika kuće, a tuženik da ne odgovara za štetu bez obzira na svoje propuste.

 

Međutim, shvaćanje nižestupanjskih sudova, prema kojima je propust vlasnika zgrade da nakon prvog požara pregleda dimnjak i poduzme mjere za sanaciju dimnjaka predstavlja isključivi relevantni uzrok nastanka štete, ne može se prihvatiti.

 

Prije svega, dužnost tuženika da uredi dimnjačarsku službu nije ograničena samo na čišćenje dimnjaka, već i na kontrolu ispravnosti svih dimovodnih objekata, uključujući sve nedostatke na dimovodnim objektima koji bi mogli imati štetne posljedice. To se odnosi na višestambene zgrade i na obiteljske kuće. Navedena obveza nedvojbeno proizlazi iz odredaba Odluke o dimnjačarskoj službi.

 

Propuštanjem postupanja prema odredbi čl. 8. Odluke (obveza tuženika), vlasnik zgrade ostaje bez relevantnih informacija o stanju i nedostacima dimovodnih objekata i mjerama koje treba poduzeti, pa se ni odgovornost za štetu koja u takvim situacijama nastane zbog nesnalaženja vlasnika u situacijama kakva je konkretna, ne može pripisati samo vlasnicima zgrada, jer se kao inicijalni uzrok nastanka štete ne može zanemariti propust tuženika da zakonito i odgovorno obavlja komunalnu djelatnost dimnjačarske službe čime bi vlasnike zgrada pravovremeno suočio sa stanjem njihovih dimovodnih objekata, pozvao ih na uklanjanje nedostataka, te im omogućio da pravovremenom intervencijom spriječe nastanak štete.

 

Shvaćanje o isključivoj odgovornosti vlasnika zgrade (u konkretnom slučaju) zbog toga što nakon prvog požara nije angažirao dimnjačara i poduzeo potrebne mjere za sanaciju dimnjaka, obvezu obavljanja dimnjačarske službe kao komunalne djelatnosti čini suvišnom i lišava odgovornosti, te teret obveza koje ima tuženik, neosnovano u cijelosti prenosi na vlasnika zgrade.

 

Postupanje vlasnika zgrade nakon požara od 5. veljače 2012. moglo bi se eventualno smatrati njihovim doprinosom nastanku štete i imati utjecaj na visinu naknade, ali ne može biti temelj za zaključak o njihovoj isključivoj odgovornosti za štetu.

 

Naime, odredba čl. 38. Zakona o zaštiti od požara ne može se tumačiti i primjenjivati na način da se zanemaruju obveze koje na temelju drugih propisa imaju osobe koje obavljaju komunalnu djelatnost dimnjačarske službe, već obveze koje imaju vlasnici zgrada i osobe koje obavljaju komunalnu djelatnost dimnjačarske službe treba promatrati u funkcionalnoj povezanosti.

 

Zbog toga je u pravu revident kada u reviziji iznosi shvaćanje da spomenuta odredba Zakona o zaštiti od požara ne znači da vlasnici nekretnina trebaju sami vršiti i organizirati kontrolu i čišćenje dimnjaka, jer za to nemaju stručnost niti osposobljenost, već to znači da su vlasnici dužni omogućiti ovlaštenom dimnjačaru kontrolu i čišćenje dimnjaka. Prihvatljivo je smatrati da se vlasnici moraju brinuti o ispravnosti dimnjaka, na način da su dužni omogućiti ovlaštenoj dimnjačarskoj službi kontrolu i čišćenje dimnjaka, te postupati prema njihovim uputama i nalozima, a opravdano revident ističe i to da su vlasnici građevina dužni održavati dimnjake u ispravnom stanju sukladno propisima, a u konkretnom slučaju takav propis je Odluka o dimnjačarskoj službi općine F.

 

Dakle, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), čemu revident opravdano prigovara, a zbog toga i činjenično stanje nije potpuno utvrđeno (nije utvrđeno kada su nastala oštećenja zbog kojih je došlo do požara, činjenice koje se odnose na visinu naknade štete), pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješeno kao pod toč. I. izreke.

 

Postupak treba nastaviti u skladu s izloženim te donijeti zakonitu odluku.

 

Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 13. studenog 2018.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Gordana Jalšovečki, v. r.