- 1 -              I Kž 184/2018-11

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 184/2018-11

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, Melite Božičević-Grbić, Perice Rosandića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Č. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. D. Č. i opt. D. H., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 7. prosinca 2017. broj K-25/2015-63, u sjednici održanoj 8. i 9. studenog 2018., u prisutnosti branitelja opt. D. Č., M. Š., odvjetnika iz O., te branitelja opt. D. H., D. S., odvjetnika iz O. i V. M., odvjetnika iz Z.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaćaju se žalbe opt. D. Č. i opt. D. H., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom opt. D. Č. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ/97., opisanog u toč. 1. izreke, za koje mu je utvrđena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju 21 godine i zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. KZ/97., opisanog pod toč. 2. izreke, za koje mu je utvrđena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju 21 godine, te je primjenom čl. 60. st. 2. toč. b) KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 40 godina. Istom presudom opt. D. H. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. u svezi čl. 37. st. 1. KZ/97., opisanog u toč. 1. izreke, za koje je osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 21 godine. Na temelju čl. 63. KZ/97. opt. D. Č. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. srpnja 2013. do 10. studenog 2014., a opt. D. H. od 7. srpnja 2013. do 10. listopada 2014.

 

Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženici.

 

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni izrečene opt. D. H., s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti na način da se opt. D. H., za kazneno djelo za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, izrekne kazna dugotrajnog zatvora u duljem trajanju.

 

Opt. D. Č. podnio je žalbu putem branitelja M. Š., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i osloboditi ga optužbe, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni i izreći blažu kaznu. Opt. D. Č. podnio je i osobno žalbu (koja je u najvećem dijelu prijepis žalbe opt. D. H. koju je pisao odvjetnik D. S.), zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i osloboditi ga od optužbe, odnosno prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. D. Č.

 

Opt. D. H. podnio je žalbu putem branitelja R. K., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i osloboditi ga od optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Optuženik D. H. je podnio žalbu i putem branitelja D. S., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i osloboditi ga od optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Opt. D. H. je podnio žalbu i putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i osloboditi ga od optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti novom vijeću prvostupanjskog suda na ponovno suđenje. Branitelj opt. D. H., odvjetnik V. M. je podnio i dopunu žalbe sa identičnim prijedlogom.

 

Imajući u vidu sadržaj ovih žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. D. H.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovore na žalbe opt. D. Č. i opt. D. H., sa jednakim prijedlogom odbiti njihove žalbe kao neosnovane.

 

Opt. D. H. putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Na temelju čl. 475. st. 2. ZKP/08. o sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su izviješteni opt. D. Č. i njegov branitelj M. Š., odvjetnik iz O., opt. D. H. i njegovi branitelji D. S., odvjetnik iz O. te V. M., odvjetnik iz Z., jer su to zahtijevali. Sjednici su prisustvovali branitelj opt. D. Č., odvjetnik M. Š. i branitelji opt. D. H., odvjetnici D. S. i V. M.. Sjednici nisu prisustvovali opt. D. Č. i opt. D. H. jer su izvijestili sud da ne želi prisustvovati.

 

Žalbe opt. D. Č. i opt. D. H. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana su osnovane uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni bespredmetna.

 

Suprotno žalbenim navodima opt. D. Č. i opt. D. H., u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je označio svoje razloge na kojima zasniva izreku presude. Isto tako, sud je označio i dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak suda da su optuženici počinili kaznena djela, kako je to i navedeno u izreci pobijane presude.

 

Nije u pravu opt. D. H. kada, paušalno, tvrdi kako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika i iskaza danih u postupku, te samih tih zapisnika odnosno iskaza.

 

Nisu u pravu opt. D. Č. i opt. D. H. kada tvrde da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08., jer je unatoč protivljenju obrane, na raspravi reproduciran i pročitan iskaz svjedoka I. V. Žalitelji zanemaruju činjenicu da se ne radi o tzv. nekonfrontiranom iskazu svjedoka. Nema dvojbe da je svjedok I. V. bio ispitan u kontradiktornom postupku na raspravi 11. lipnja 2014. (list 2346-2348 spisa), kada su oba optuženika i njihovi branitelji koristili svoje pravo i mogućnost ispitati ga. Ispitivanje svjedoka bilo je okončano tek kada su optuženici i njihovi branitelji iskazali kako nemaju daljnjih pitanja.

 

Kako to jasno proizlazi iz obrazloženih naloga suca istrage kojim su određene posebne dokazne radnje, I. V. je primjenom čl. 332. st. 1. toč. 5. ZKP/08. bio pouzdanik (listovi 17-21, 31-36, 39-45 spisa), pa se primjenom čl. 333. st. 2. ZKP/08. mogao ispitati kao svjedok, ali se presuda ne može temeljiti isključivo na iskazu takvog svjedoka (čl. 333. st. 3. ZKP/08.). Iz analize i ocjene dokaznog postupka koju je proveo prvostupanjski sud, može se zaključiti kako svoju odluku nije temeljio isključivo, dakle jedino na iskazu ovog svjedoka već i na drugim dokazima (snimkama razgovora, iskazima svjedoka, navodno bitno povećanom imovinom optuženika nakon odnosnog kaznenog djela, te navodnom kupnjom obrta P.) Naravno, za pravilnu je odluku bilo potrebno utvrditi i činjenice koje ukazuju na vjerodostojnost iskaza svjedoka I. V., a što žalitelji pogrešno označavaju kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Naime, radi se o drugom žalbenom osnovu, o čemu će biti više riječi kod ocjene istaknutih žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako se svjedok I. V., nakon što je bio ispitan na raspravi, više nije mogao pronaći, pa je sukladno čl. 431. st. 1. to. 2. ZKP/08. odlučeno iskaz ovog svjedoka reproducirati i pročitati na raspravi. Prvostupanjski sud je utvrdio da je svjedok u bijegu od 24. travnja 2015., a od 20. srpnja 2016. je bez adrese prebivališta ili boravišta u Republici Hrvatskoj. Protiv ovog se svjedoka vode kazneni postupci, određen je istražni zatvor i raspisano više tjeralica, te je izdano više naredbi za njegovo uhićenja, ali one do zaključenja rasprave nisu dovele do pronalaska i uhićenja. Stoga nisu u pravu žalitelji kada tvrde da sud nije poduzeo aktivnosti kako bi se utvrdila mogućnost njegovog privođenja sudu.

 

Nije u pravu opt. D. H. kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koja je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

 

U pravu su opt. D. Č. i opt. D. H. kada tvrde da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, s time da primarno osporavaju vjerodostojnost iskaza svjedoka I. V.

 

Kao što je već navedeno, obrana je ispitivala svjedoka I. V. na raspravi sukladno tzv. konfrontacijskom načelu. Međutim, sud je dužan poštivati ne samo zahtjeve koji proizlaze iz načela procesne ravnopravnosti stranaka (načelo jednakosti oružja), već i zahtjeve vezane uz savjesno vrednovanje relevantnih dokaza. Prvostupanjski sud svoju odluku nije temeljio jedino na iskazu svjedoka I. V., ali je njegov iskaz prema za sada utvrđenom činjeničnom stanju, vjerojatno, presudan za utvrđivanje dokazanosti ili nedokazanosti kaznenih djela koja se optuženicima stavljaju na teret. Europski sud za ljudska prava takav dokaz u svojim odlukama definira kao odlučujući dokaz, smatrajući da "... odlučujući dokaz mora biti usko shvaćen u smislu da označava dokaz takvog značaja ili važnosti koji će vjerojatno biti presudan (determinative) za ishod slučaja ..." (Predmet Al-Khawaja and Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjevi br. 26766/05 i 22228/06 od 15. prosinca 2011.). U citiranoj odluci Europski sud za ljudska prava je izložio kako ocjena postojanja odlučujućeg dokaza treba biti u suglasju sa Konvencijskim zahtjevima "... da se osuđujuća presuda temelji na takvom dokazu samo ako je on dostatno pouzdan s obzirom na njegovu važnost za predmet ...". S obzirom na važnost iskaza svjedoka I. V., za pravilnu odluku u ovom predmetu trebalo je „dostatnu pouzdanost“ provjeravati kroz strožu konfrontaciju njegovog iskaza sa obranama optuženika, iskazima ostalih svjedoka i drugim izvedenim dokazima. Nije nevažno da je o okolnostima i načinu usmrćenja J. M. ovaj svjedok iskazivao bitno drugačije nego je to, na egzaktan i vjerodostojan način, utvrđeno sudskomedicinskim vještačenjem. Sud ovom svjedoku potpuno vjeruje (strana 38 odlomak 5 presude) premda je ostala potpuno nejasna njegova uloga i motiv kada je, zajedno sa opt. D. Č., postavio eksploziv pod automobil opt. D. H., nakon što su ubijeni P. M. i J. M. i nakon što je, navodno, znao da su ovi optuženici počinitelji odnosnih kaznenih djela. Trebalo je sa više pozornosti cijeniti i okolnost proteka vremena nakon kojeg je svjedok odlučio prijaviti počinitelje. Naposljetku, postavlja se pitanje što se to, u međuvremenu, dogodilo da je odlučio progovoriti o svojim saznanjima sa velikim vremenskim odmakom.

 

Opt. D. Č., osporavajući vjerodostojnost iskaza svjedoka I. V. uz tvrdnju kako svjedok „… sam nema nikakvih izravnih saznanja o djelima i počinitelju …“ upire na iskaz svj. M. B. Sud vjeruje ovom svjedoku (strana 88 odlomak 4 presude) jer potvrđuje „istinit i uvjerljiv“ iskaz svj. I. V. Međutim M. B. je, između ostaloga, iskazao kako je I. V. njemu osobno rekao kako „ … je bolje da njemu (I. V.) daju dva milijuna kuna kako bi mogao nestati i promijeniti priču ...". Slično je iskazao i svjedok Z. Š. navodeći kako je dobio poruku od V. sa točnim uputama gdje treba platiti dva milijuna kuna „… te će on promijeniti iskaz…“ (list 2613 spisa). Ti dijelovi iskaza svj. M. B. i Z. Š. kompromitiraju „dostatnu pouzdanost“ svj. I. V., ali ih prvostupanjski sud, olako, odbacuje kao nevjerodostojne (strana 100 odlomak 8 presude) smatrajući da su njihovi iskazi neuvjerljivi i nelogični, premda je ostalo nejasno zašto to smatra. S tim u svezi, u pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud propustio iskaz svjedoka I. V. konfrontirati iskazima svjedoka M. K., I. I., I. M., M. S., M. B., M. V., S. B., Z. B., Z. Š., te S. B. i S. A., koji nisu potvrdili njegov iskaz, te potom izložiti zašto vjeruje svjedoku I. V., a ovim drugim svjedocima ne vjeruje.

 

U pravu je opt. D. H. kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi zašto svjedok I. V. nije postavljao izravna pitanja opt. D. Č. ako su, navodno, obojica znala o čemu se radi, ako mu je opt. Č. ranije detaljno priznao sve okolnosti počinjenja ovih kaznenih djela, a svjedok prihvatio ulogu i zadatak pouzdanika te tijekom njihovog „spontanog“ razgovora bio ozvučen. Samo iz općenitih pitanja I. V. i neodređenih odgovora opt. D. Č. ne može se izvesti zaključak koji, nedvojbeno, upućuje na optuženike kao počinitelje kaznenih djela. Usprkos tome prvostupanjski sud, na više mjesta, olako konstatira kako se iz sadržaja snimljenih razgovora „očigledno“ može zaključiti da su optuženici „nedvojbeno“ počinili odnosna kaznena djela.

 

Opt. D. H., nadalje, u žalbi upire na tvrdnju prvostupanjskog suda kako je motiv naručivanja ubojstva P. M. preuzimanju poslova s aparatima na sreću od strane opt. D. H.. Međutim iz Ugovora o ortakluku proizlazi da je obrt P. kupio Z. Š., pa je takva motivacija dvojbena i nije ju moguće bezrezervno prihvatiti kako to čini prvostupanjski sud, koji iznosi apodiktičnu tvrdnju kako je „… očigledno da su obrt P. u stvari zajedno kupili opt. H. i Z. Š. …“ (strana 76 odlomak 7 presude).

 

Obrana ponavlja u žalbi kako se oštećenik bavio rizičnim poslom, imao je mnoge dužnike, a kriminalne skupine su imale financijski interes ući na njegovo mjesto i preuzeti posao s kockom. Opt. D. H. navodi kako se tijekom postupka spominje osoba prezimena L. kao, navodno, veliki dužnik pokojnog M., koji je kritične večeri pod račun dao pokojnom M. vozilo marke "Mercedes cabriolet" zajedno sa ključevima, ali je nakon kritičnog događaja automobil nestao. Propušteno je utvrditi vjerodostojnost te i sličnih tvrdnji koje su bile iznesene u postupku, u kontekstu istaknutih navoda da su mnogi pripadnici kriminalnog okruženja imali motiv ubiti P. M. iz koristoljublja.

 

U pravu su opt. D. Č. i opt. D. H. kada u žalbama tvrde da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i stoga jer je prvostupanjski sud propustio provesti dokaz vezan uz postojanje, odnosno navodni gubitak CD-a na kojem se nalazi video zapis u automat klubu C. Naime, iz prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud izvršio uvid u izvješće PU Osječko-baranjske, Sektor kriminalističke policije od 12. studenog 2013., o osobama policije „ … koje su bile u dodiru s izgubljenim CD medijima sa snimkama nadzornih kamera u automat klubu, vlasništvo P. M.…“ (točka 208. strana 13 presude). Međutim, sud se nije bavio dopisom načelnika Sektora kriminalističke policije PU Osječko-baranjske iz kojeg proizlazi koji su policijski službenici tijekom kriminalističkog istraživanja pregledavali spornu video snimku koja je pohranjena na tvrdom disku (HD) računala i prekopirana u dva primjerka na CD medij, te dostavljena načelniku sektora. Prvostupanjski sud se nije bavio navodom iz dopisa kako se CD i danas može dobiti na uvid (list 2665 spisa). Naime, žalitelji tvrde kako bi se na CD-u trebalo vidjeti koje su sve osobe bile prisutne tijekom noći 27. na 28. ožujka 2004. i tijekom jutra u prostorijama kockarnice C. Ovo se najviše odnosi na dolazak ili nedolazak opt. D. Č. u prostorije kockarnice, pa nastavno i na otuđenje novca iz sefa, zatim na prisutnost opt. D. H., I. V. i drugih osoba u prostorijama kockarnice u vrijeme počinjenja odnosnih kaznenih djela. Ovo treba povezati i sa obranom opt. Č. kako kritične noći uopće nije bio u kockarnici, već je noć proveo sa suprugom D., koja je potvrdila takvu njegovu obranu, a što je u suprotnosti s iskazom svjedoka I. V.

 

U pravu su žalitelji kada tvrde da sud, za sada, nije utvrdio takav korpus činjenica iz kojeg proizlazi nedvojbeni zaključak da je opt. D. Č. počinio odnosna kaznena djela. U pravu su i kada tvrde da sud, za sada, nije utvrdio ni takve činjenice iz kojih bi proizlazio nedvojbeni zaključak da je upravo opt. D. H. potaknuo opt. D. Č. na počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva. Premda sud smatra da je opt. D. H. „… očigledno stvorio odluku na strani opt. D. Č. za izvršenje predmetnog kaznenog djela …“, odnosno kako „… na nagovor opt. H. očigledno pristaje opt. Č. motiviran koristoljubljem …“ (strana 103 odlomak 4 presude), trebalo je utvrditi sve odlučne činjenice iz koji proizlazi postojanje kaznenog djela poticanja. Naime, trebalo je utvrditi vrijeme djelovanja opt. D. H. i postojanje namjere potaknuti opt. D. Č., a namjera mora obuhvatiti sve okolnosti koje su sastavni dio bića kaznenog djela. Trebalo je utvrditi i činjenice iz kojih proizlazi da je odluka opt. D. Č. počiniti konkretno kazneno djelo izravna posljedica djelovanja opt. D. H. Bitno je za utvrditi da poticana osoba, u vrijeme djelovanja poticatelja, još nije imala čvrstu odluku počiniti odnosno kazneno djelo.

 

Imajući u vidu navedeno, u pravu su opt. D. Č. i opt. D. H. kada tvrde da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, bespredmetna.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazane povrede, te pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje. Iskaze ispitanih osoba i druge izvedene dokaze treba cijeniti bez suvišnog nizanja nedokazanih pretpostavki i irelevantnih činjenica. Na temelju ocjene izvedenih dokaza treba izložiti koje se sporne činjenice i iz kojih razloga uzimaju nedokazanima a koje dokazanima. Pri tome, osobito, treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne razloge o odlučnim činjenicama.

 

Posebno treba cijeniti vjerodostojnost iskaza svjedoka I. V., koji je bio pouzdanik. Imajući u vidu, za sada, raspoložive i izvedene dokaze, njegov je iskaz presudan za utvrđivanje dokazanosti ili nedokazanosti ovih kaznenih djela, pa je nužno utvrditi njegovu „dostatnu pouzdanost“. Zato, obvezno, treba provjeriti da li je u međuvremenu postao dostupan tijelima kaznenog progona, odnosno da li se saznalo gdje se nalazi, a kako bi mogao ponovno biti ispitan na raspravi. Trebalo bi, tijekom ispitivanja ovog svjedoka, između ostaloga, razjasniti zašto nije postavljao izravna pitanja opt. D. Č., ako mu je opt. Č. ranije detaljno priznao sve okolnosti počinjenja ovih kaznenih djela a svjedok prihvatio ulogu i zadatak pouzdanika, te bio ozvučen. S tim u vezi, trebalo bi dodatno ispitati opt. D. Č. o sadržaju dijela snimljenih razgovora sa svjedokom I. V. iz kojih bi se moglo zaključiti da se odnose nabavku oružja i ubojstvo P. M. i J. M.. Kao što je već navedeno, svjedok je neposredno nakon ubojstva imao saznanja o svim relevantnim okolnostima i počiniteljima, pa bi trebalo pokušati razjasniti zašto je odlučio progovoriti tek nakon velikog vremenskog odmaka. Isto tako, trebalo bi razjasniti njegovo, navodno, traženje dva milijuna kuna kako bi promijenio svoj iskaz kojim tereti optuženike. Nadalje, potrebno je na pouzdani način utvrditi da li postoje ili su izgubljeni CD-i sa snimkama nadzornih kamera. Kako su video snimke bile izuzete i pregledane od strane policijskih službenika, potrebno je ispitati te policijske službenike.

 

S obzirom na izloženo, primjenom čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 9. studenog 2018.

 

Zapisničarka:                            Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.              Ileana Vinja, v. r.