- 1 -              II Kž 429/2018-4

Broj: II Kž 429/2018-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Ž. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96. – dalje: OKZRH), odlučujući o žalbama optuženih B. R. i M. D. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 2017. broj Kov-rz-iz-5/17 (Kov-rz-9/16) o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e :

Odbijaju se žalbe optuženog B. R. i optuženog M. D. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), u tijeku postupka nakon podignute, sada potvrđene, optužnice zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, određen je istražni zatvor protiv optuženog D. Ž., optuženog B. R. i optuženog M. D. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. R. po branitelju, odvjetniku A. V., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. Žalbu protiv istog rješenja podnio je i optuženi M. D. po branitelju, odvjetniku D. V., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje o određivanju istražnog zatvora.

Žalbe nisu osnovane.

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za donošenje odluke o određivanju istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u pogledu posebne pretpostavke, te potom pravilno zaključio da one opravdavaju određivanje mjere istražnog zatvora protiv optuženih B. R. i M. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao i da u takvim okolnostima nema uvjeta za primjenu drugih blažih mjera.

              Osnovana sumnja da su optuženici počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta, sada potvrđena, optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, nabrajajući pojedine dokaze na kojima se optužnica temelji. Stoga su žalbeni prigovori optuženog B. R. kako osnovana sumnja u konkretnom slučaju ne postoji, ističući da se optuženicima na početku postupka u stadiju istrage stavljalo na teret drugo kazneno djelo, u cijelosti neosnovani.

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da je na strani optuženika ispunjena i posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Naime, prema podacima u spisu, protiv optuženih B. R. i M. D. rješenjem istražnog suca od 18. veljače 2003. broj Kio-166/02 određen je pritvor po zakonskim osnovama iz članka 102. stavku 1. točkama 1., 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02., dalje: ZKP/97.). Optuženici po tjeralici izdanoj na temelju navedenog rješenja nisu uhićeni, a operativnim provjerama je utvrđeno da isti ne borave na području Republike Hrvatske od 1995. godine.

U tijeku istrage utvrđene su adrese optuženika u Republici Srbiji te su oni ispitani u Višem javnom tužiteljstvu u Beogradu u svojstvu okrivljenika o okolnostima počinjenja predmetnog kaznenog djela, a potom su putem međunarodne pravne pomoći uredno zaprimili optužnicu (list 325 spisa) te poziv za sjednicu optužnog vijeća određenu za 1. lipnja 2017. (list 379. spisa).

Imajući u vidu da su optuženici državljani Republike Srbije s prebivalištem u toj državi i poznato im je da se protiv njih u Republici Hrvatskoj vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela ratnog zločina, pa cijeneći vrstu kaznenog djela koje im se stavlja na teret i visinu propisane kazne uz činjenicu da se pozivanjem niti ranije raspisanom tjeralicom nije uspjela osigurati njihova nazočnost, očito je da isti izbjegavaju dolazak pred tijela kaznenog progona Republike Hrvatske zbog čega se ovaj postupak ne može voditi. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je mjera istražnog zatvora jedina prikladna mjera kojom bi se mogla osigurati nazočnost optuženika u ovom postupku.

Prvostupanjski je sud također pravilno utvrdio i valjano obrazložio da u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir primjena blažih mjera osiguranja nazočnosti optuženika, jamstva ili mjera opreza, s obzirom na njihovu višegodišnju nedostupnost tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, kao i to da trenutne okolnosti ne ukazuju na njihovu namjeru da pristupe na sud i sudjeluju u predmetnom postupku.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. studenog 2018.