1

Poslovni broj: 18 P Ob-5/2016-21

 

                                                                                                                Poslovni broj: 18 P Ob-5/2016-21

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužiteljice A. H. iz K., M. J. 125A, OIB:…, koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u K., T.Lj.G. 18, protiv tuženika T. H. iz K., M. J. 125A, s boravištem u K., M.J. 115, kojeg zastupa punomoćnik R. K., o. u K., Lj. G. 32, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon dana 3. listopada 2018. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 8. studenoga 2018.

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu između tužiteljice A. H. i tuženika T. H. predstavljaju nekretnine čkbr. 3228, oranica u straži površine 66 čhv, čkbr. 3229, oranica na pesku u straži površine 93 čhv, čkbr. 3230, oranica u straži površine 57 čhv, sve upisane u z.k.ul. 7532 k.o. K. te su tužiteljica A. H. i tuženik T. H.suvlasnici istih, svaki s udjelom od ½ dijela.
2. Tuženik je dužan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnoj knjizi na čkbr. 3228, oranici u straži površine 66 čhv, čkbr. 3229, oranice na pesku u straži površine 93 čhv, čkbr. 3230, oranici u straži površine 57 čhv, sve upisane u z.k.ul. 7532 k.o. K. u ½ dijela, sve u roku 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku T. H. da tužiteljici A. H. isplati polovicu vrijednosti osobnog automobila marke Škoda Octavia, reg oznake KR-… i to iznos od 15.000,00 kn, u roku od 15 dana
4. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

1.      "Utvrđuje se da bračnu stečevinu između tužiteljice A. H. i tuženika T. H. predstavljaju nekretnine: čkbr. 3227/1, oranica na pesku u straži površine 278 čhv, upisana u z.k.ul. 6622 k.o. K. i čkbr. 656, vinograd borovci – izvanknjižno vlasništvo – tuženik je u katastru upisan kao posjednik dijela čestice u površini od 432 m2 i to s udjelom od ½ dijela, p.l. 1271 k.o. R."

2.      "Tuženik je dužan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnoj knjizi na čkbr. 3227/1, oranici na pesku u straži površine 278 čhv, upisane u z.k.ul. 6622 k.o. K. u ½ dijela i na čkbr. 656, vinogradu borovci, upisanoj u p.l. 1271 k.o. R. – dio u površini od 432 m2 i to s udjelom od ¼ dijela."

3.      "Suvlasnička zajednica između tužiteljice A. H. i T. H. na gornjim nekretninama ima se razvrgnuti civilnom diobom."

4.      "Utvrđuje se da bračnu stečevinu između tužiteljice A. H. i tuženika T. H. predstavlja osobni automobil marke Škoda Octavia, reg oznake KR-…, kojeg su stranke suvlasnice svaka s udjelom od ½ dijela."

 

r i j e š i o  j e

 

1. Odbacuje se tužba u odnosu na tužbene zahtjeve koji glase:

 

1. "Utvrđuje se da bračnu stečevinu između tužiteljice A.H. i tuženika T. H. predstavlja nekretnina čkbr. 3227/2, kuća i dvorište u straži površine 277 čhv, upisana u z.k.ul. 6623 k.o.K. te su tužiteljica A. H. i tuženik T. H. suvlasnici istih, svaki s udjelom od ½ dijela."

 

2. "Utvrđuje se da bračnu stečevinu između tužiteljice A. H. i tuženika T. H. predstavljaju pokretnine:

-          Električna kosilica za travu,

-          Stihl kosilica za travu (flakserica),

-          Bosch brusilica s velikom pločom (2 kom),

-          Ubodna pila,

-          Cirkularna ručna pila,

-          Velika bušilica,

-          Trimer za grmove,

-          Tračna brusilica,

-          Aku bušilica,

-          Velika bušilica,

-          Brusač noževa,

-          Aparat za zavarivanje na CO2,

-          Velika Stihl motorna pila,

-          Kompresor za zrak,

-          Motorna Stihl prskalica za vinograd,

-          Mala Stihl motorna pila,

-          Usisavač,

-          Kotao za rakiju,

-          Kopačica s nastavkom za košenje,

-          Stroj za rezanje cijevi,

-          Cirkularna pila,

-          Samsung TV 127 cm,

-          Masažna stolica,

-          Sony videorekorder,

-          Sony kućno kino,

-          Samsung DVD rekorder,

-          Kućište kompjutora,

-          Samsung 19“ monitor,

-          Sony glazbena linija,

-          Masažer,

-          Rainbow vodeni usisavač,

-          Prikolica za traktor,

-          Sony full HD kamera,

-          Nastavci za Rainbow usisavač,

-          Cisterne za vodu (1.000 litara), 4 komada,

-          Samsung TV,

-          Cisterna za vodu,

-          Ploča s alatom, 2 komada,

-          Dio aparata za zavarivanje na CO2,

-          Ormarić s alatom i malom brusilicom."

2. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

              Tužiteljica je u tužbi navela da je s tuženikom bila u braku od 31. svibnja 1986. i da su živjeli u bračnoj zajednici do ožujka 2015., a ona je 18. kolovoza 2015. pokrenula parnicu radi razvoda braka, koja se vodi kod Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: P Ob-213/2015.

              Tužiteljica je navela da su tijekom braka ona i tuženik stekli nekretnine i to čkbr. 3227/2 k.o. K., na kojoj su upisani svaki u ½ dijela i to u naravi predstavlja kuću i dvorište u K., M. J. 125a te čkbr. 3227/1, k.o. K. na kojoj je kao samovlasnik upisan tuženik. Navedene nekretnine stečene su 1987.

              Navela je također da su 1987. stekli čkbr. 656, vinograd borovci, koji predstavlja izvanknjižno vlasništvo i na kojem je kao posjednik u p.l. 1271 k.o. R. upisan tuženik.

              Tužiteljica je navela da su tuženik i ona tijekom 2012. stekli i čkbr. 3228, čkbr. 3229 i čkbr. 3230 k.o. K., na kojima je kao samovlasnik upisan tuženik.

              Nadalje, tužiteljica je navela da su tijekom braka tuženik i ona stekli osobni automobil marke Škoda Octavia, reg oznake KR …, kao vlasnik kojeg je bio evidentiran tuženik, koji je automobil otuđio bez njezinog znanja nakon prestanka bračne zajednice.

              Konačno, tužiteljica je navela da su tijekom trajanja braka tuženik i ona stekli pokretnine, navedene u izreci ove presude te da iste također predstavljaju bračnu stečevinu.

              Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila da se utvrdi da spomenute nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu na kojoj su udjeli stranaka jednaki, a da se u odnosu na nekretnine na kojima je kao samovlasnik u zemljišnoj knjizi upisan tuženik, tuženiku naloži da trpi uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice u ½ dijela u zemljišnoj knjizi.

              U odnosu na čkbr. 656 k.o. R. tužiteljica je zatražila da se tuženiku naloži da trpi uknjižbu prava vlasništva na dijelu od 432m2 i to s udjelom od ¼ dijela.

              U odnosu na sve predmetne nekretnine tužiteljica je zatražila da se odredi razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom.

              Što se tiče predmetnog osobnog automobila, tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila utvrđenje da isti predstavlja bračnu stečevinu s jednakim udjelima stranaka i da se tuženiku naloži isplati polovice vrijednosti predmetnog vozila.

              U odnosu na preostalu pokretnu imovinu tužiteljica je zatražila utvrđenje da ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka, bez da je tužbenim zahtjevom istovremeno zatraženo utvrđenje njihovih suvlasničkih udjela na toj imovini.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je u predmetu poslovni broj P Ob-213/2015 donijeto rješenje kojim je tužba povučena iz razloga što tužiteljica nije pokrenula postupak posredovanja prije razvoda braka.

Naveo je, nadalje, da čkbr. 3227/1 k.o. Krapina i čkbr. 656 k.o. R. predstavljaju njegovu vlastitu imovinu, koju je stekao darovanjem, pa to nije bračna stečevina.

Osporio je da bi vozilo predstavljalo bračnu stečevinu, a također je napomenuo da isto više nije u njegovom vlasništvu.

Osporio je također da bi predmetne pokretnine predstavljale bračnu stečevinu jer se radi o imovini koja je u vlasništvu trećih osoba. Napomenuo je da u kući stranaka postoje i pokretnine koje nisu spomenute u tužbi te je predložio da se utvrdi koja je to imovina.

Tuženik je također naveo da je pored plaće ostvarivao dodatni dohodak izvan radnog vremena, pa da je stoga više pridonio stjecanju eventualne bračne stečevine.

Tuženik je zaključno naveo da tužbu smatra bespredmetnom jer je tužba za razvod braka povučena.

 

Na ročištu održanom 6. travnja 2016. tuženik je priznao činjenicu da nekretnine upisane u z.k.ul. 7532 k.o. K. predstavljaju bračnu stečevinu te je priznao činjenicu da udio tužiteljice u istima iznosi ½ dijela.

Nakon toga ostalo je sporno da li bračnu stečevinu predstavljaju nekretnine i to čkbr. 3227/1 k.o. K. i čkbr. 656 k.o. R., osobni automobil i sve preostale predmetne pokretnine.

 

Na ročištu održanom 3. listopada 2018. stranke su se suglasile u pogledu činjenice da vrijednost predmetnog vozila iznosi 30.000,00 kn, slijedom čega je tužiteljica po punomoćniku precizirala tužbeni zahtjev za isplatu polovice vrijednosti tog vozila na iznos od 15.000,00 kn. Ostalo je i nadalje sporno da li se može utvrđivati da predmetno vozilo predstavlja bračnu stečevinu jer je tuženik tvrdio da je isto otuđeno za vrijeme trajanja braka stranaka, a također je tvrdio da je to vozilo kupljeno kreditom kojeg je otplaćivao tuženik, a u otplati tog kredita sudjelovali su i njegovi roditelji.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u vjenčani list na listu br. 4 spisa, u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u K., poslovni broj Z-365/12 od 13. travnja 2012. na listu br. 5 spisa, u prijepis posjedovnih listova na listu br. 6, 10 i 12 spisa, u z.k. izvatke na listu br. 7-9 i   11 spisa, u uvjerenje P. p. K. na listu br. 13 spisa, u popis stvari i fotografije na listu br. 14-25 spisa, u rješenje Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P Ob-213/15 od 25. veljače 2016. na listu br. 39 spisa, saslušao je stranke u svrhu dokazivanja, saslušao je svjedoke S. Š., J. H., B. H., A. H., M. M. i D. C., u ugovor o darovanju, prijepise posjedovnih listova, rješenja Zemljišnoknjižnog odjela u K.i i povijesne izvatke na listu br. 101-112 spisa te u podatke o vozilu na listu br. 116 spisa.

 

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

Tužiteljica je iskazala da je čkbr. 3227/2 k.o. K. bila u naravi oranica i da ju je njoj i tuženiku darovao njegov djed D. Š., s time da je to prvo bilo preneseno na kćer D. Š. A. Š., koja je to darovala tuženiku, a tuženik je nakon toga polovicu te nekretnine darovao njoj. Na toj je čestici izgrađena kuća, gradnja je počela 1988., a završila je 1990., kada su se njih dvoje u tu kuću uselili.

Nekretninu i to čkbr. 3227/1 k.o. K. D. Š. je namjeravao darovati svom sinu S. Š., ali je on odlučio da tu česticu neće obrađivati te je ponudio tužiteljici i tuženiku da ju kupe, što su oni i prihvatili. Međutim, između njih nije rađen kupoprodajni ugovor, već je 1987. A. Š. formalno tu nekretninu darovnim ugovorom prenijela na tuženika, a zapravo su tužiteljica i tuženik to kupili od S. Š.. Tužiteljica je izjavila da se ne sjeća po kojoj cijeni su kupili tu nekretninu, ali se sjeća da je cijena bila relativno povoljna, jer je to bila lošija klasa zemljišta. Na pitanje zbog čega joj tuženik nije odmah darovao polovicu te nekretnine kao što joj je darovao polovicu čkbr. 3227/2 k.o. K., tužiteljica je izjavila da nije bilo razloga da joj ne daruje polovicu te nekretnine jer je ona za gradnju kuće na toj čestici uzimala kredite.

Za čkbr. 656 k.o. R., tužiteljica je navela da ta nekretnina nije bila stečena tijekom trajanja braka, to je nekretnina koja je zapravo vlasništvo njezinog oca J. H., koji je njoj i tuženiku dao tu nekretninu da ju obrađuju, a zapravo je on i dalje vlasnik iste, pa tužiteljica stoga smatra da ista ne bi trebala biti predmet tužbe.

Za osobni automobil marke Škoda Octavia tužiteljica je navela da je kupljen 2011. na kredit, s time da su u kupnju tog vozila unijeta sredstva dobivena prodajom ranijeg vozila marke Škoda Fabia, kako bi iznos kredita bio manji. Tužiteljica je izjavila da pretpostavlja da suprug i nadalje otplaćuje kredit za taj auto. Škoda Octavia je tada koštala 14.500,00 EUR-a, u kupnju vozila unijeli su iznos od 40.000,00 kn dobiven od prodaje vozila Škoda Fabia i za taj je iznos bio umanjen iznos kredita. Auto je inače bio u garaži do mjeseca srpnja 2015., nakon toga je tuženik uzeo auto u namjeri da ga registrira i auto više nije vratio u garažu kako su se dogovorili, već je isti i nadalje u njegovom posjedu, pa je upitno kome i zbog čega ga je prodao.

Što se tiče ostalih predmetnih pokretnina, tužiteljica je iskazala da su iste stečene za vrijeme trajanja braka njihovim zajedničkim sredstvima, neke su kupljene prije dvije godine, neke prije pet, neke prije deset, a neke prije dvadeset godina, s time da je kupnju istih obavljao tuženik, pa ona o kupnji ne posjeduje račune. Pokretnine su kupovane u različitim trgovinama, npr. u L., B., P., a neke su kupljene rabljene i od fizičkih osoba. Što se tiče stvari za koje je tuženik naveo da su u vlasništvu trećih osoba, tužiteljica je navela da je aparat za zavarivanje na elektrode od Z. Š., motorna Stihl prskalica za vinograd je zajednička imovina nje, tuženika i tuženikovog oca i kupljena je prije 8-10 godina, a zajedničku imovinu nje, tuženika i tuženikovog oca predstavlja i kotao za rakiju, koji je kupljen prije otprilike 12 godina. Prema procjeni tužiteljice, vrijednost predmetnih pokretnina iznosi oko 110.000,00 kn.

 

Tuženik T. H. iskazao je da je tražio gradilište i da mu je djed D. Š. ponudio nekretninu, za koju je rekao da ju je namjeravao dati njegovoj majci A. H.. Tuženikova majka i njezin brat S. Š. dogovorili su se da će on u tom kompleksu zemljišta svoj udio prepustiti tuženikovoj majci, a da će ona njemu zauzvrat prepustiti svoj udio na jednog drugoj nekretnini na drugoj lokaciji. Naime,djed je imao više djece pa su njegova djeca imala udjele u svim nekretninama. Nekretnina koja je trebala pripasti tuženikovoj majci je bila dosta velika u odnosu na nekretninu koja je trebala pripasti njezinom bratu odnosno tuženikovom ujaku, pa je tuženik stoga svom ujaku isplatio tadašnjih 300 DM. Nakon što su se tuženikova majka i njezin brat o svemu tako dogovorili, otišli su kod djeda i napravljeni su darovni ugovori na način da je djed darovao te dvije nekretnine čkbr. 3227/2 i čkbr. 3227/1 k.o. K. tuženikovoj majci, a ona je to darovala tuženiku. Tužiteljica je namjeravala podići kredit, a kako je imala relativno malu plaću i nije imala u vlasništvu nekretnina, on joj je darovao polovicu čkbr. 3227/2 k.o. K.. Na čkbr. 3227/1 nije joj darovao udio i ista je ostala u njegovom vlasništvu.

Što se tiče vinograda, otac tužiteljice je jednom prilikom došao k tužiteljici i tuženiku te je rekao da im je odlučio darovati vinograd te je tuženik izjavio da je tek kasnije utvrdio da je on na njegovo ime prenio polovicu vinograda, a u naravi su tužiteljica i tuženik obrađivali četiri reda vinograda, dok je tužiteljičin otac obrađivao druga četiri reda vinograda.

Što se tiče predmetnih pokretnina, tuženik je iskazao da je za alat i za strojeve čuvao račune, ali da je u jednom napadu bijesa tužiteljica iste spalila. Kolega po struci D. C. povremeno mu je posuđivao neke svoje strojeve i alate i te strojeve i alate je tuženik popisao na ispravi na listu br. 37-38 spisa (prema tom popisu to su: aparat za zavarivanje „Fronis“ + 2xCO2, brusilica Parkside, kompresor za zrak 50 l, stroj za rezanje cijevi, bušilica Parkside, cirkular za drva na kardan, Bosch brusilica s velikom pločom, velika bušilica, aparat za zavarivanje na CO2, dio aparata za zavarivanje na CO2). D. C. ga je tražio da mu vrati te stvari, ali tužiteljica to ne dopušta. Isto tako su predmet tužbe stvari koje je naznačio na popisu na listu br. 36 i 38 spisa (prema tom popisu to su: Bosch velika brusilica, motorna prskalica Stihl, kopačica Honda s priključcima – roto-kesa, motike i plug, cirkular za drva Mio Standard, bakreni kotao za rakiju-4 dijela, preša za grožđe na zrak, mašina za mljevenje grožđa, plastičke posude od 500 i 400 l, tuš-kabina, mašina za mljevenje mesa br. 22 + noževi i pločice). Tuženik smatra da je preostali alat koji nije u vlasništvu trećih osoba rabljen i da vrijednost istoga iznosi najviše 10.000,00 do 12.000,00 kn, a da ostale pokretnine iz tužbe vrijede oko 10.000,00 kn, jer su iste također rabljene.

Za automobil marke Škoda Octavia tuženik je naveo da ga je kupio 2011., cijena je iznosila 101.000,00 kn, od tog iznosa uplatio je 40.000,00 kn od prodaje Škode Fabie, pa je za otplatu ostalo 61.000,00 kn i za taj dio cijene je uzeo kredit, tako da mu je mjesečna rata kredita iznosila 970,00 do 1.000,00 kn, ovisno o tečaju EUR-a. Kada je izašao iz istražnog zatvora ostalo mu je za otplatiti još 36-38 rata kredita, posla nije imao i nije mogao otplaćivati kredit, pa su mu roditelji i brat ponudili da će oni umjesto njega otplaćivati kredit, a on je zauzvrat auto darovao svom ocu jer nije znao da li će mu moći vrattiti novce koje je on uložio u otplatu kredita. Auto je prenesen na oca 4. ili 6. kolovoza 2015.

Tuženik je naveo da je tužiteljica podnijela tužbu radi razvoda braka 18. kolovoza 2015., dakle nakon što je on auto već darovao ocu. Postupak za razvod braka kojeg je pokrenula tužiteljica završen je rješenjem da se tužba smatra povučenom, a potom je on podnio tužbu i brak je razveden na raspravi 19. svibnja 2018.

 

Svjedok J. H., otac tužiteljice, iskazao je da su stranke zajedno kupile jednu oranicu koja se nalazi ispod njihove kuće. Također je izjavio da je tužiteljici dao na korištenje vinograd, ali da isti i nadalje glasi na njega.

 

Svjedok S. Š., ujak tuženika, iskazao je da je sa svojom sestrom A. H. od oca dobio darovanjem nekretninu zvanu oranica na pesku u straži, koja se nalazi u neposrednoj blizini kuće i dvorišta stranaka. On je potom uz minimalnu naknadu prema procjeni Porezne uprave tu česticu dao u vlasništvo strankama, a to je bila zapravo jedna polovica te čestice, dok je njegova sestra svoju polovicu dala sinu, odnosno tuženiku. On sa strankama formalno nije radio nikakav ugovor, već su se dogovorili da to stranke neposredno prenesu na svoje ime. Naknadu za tu nekretninu stranke su njemu dale zajedno, što se podrazumijevalo jer su bile u braku. On, inače, nikada nije bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, odnosno suvlasnik te nekretnine, a vlasnik te čestice bio je njegov otac D. Š., jer je on tu česticu do tada nesmetano posjedovao.

 

Svjedokinja A. H., majka tuženika, iskazala je da je njezin otac bio vlasnik oranice zv. pijesak, a ta čestica se nalazi uz kuću stranaka. Tuženik je išao pitati njezinog oca, odnosno svog djeda za gradilište, a kako svjedokinja i njezin brat do tada nisu od oca dobili nikakvu imovinu, otac je odlučio da će svakome od njih dvoje dati po jednu polovicu te oranice, a potom su se dogovorili da će to biti strankama, s time da je na kraju to realizirano tako da je njezin otac tu nekretninu ustupio njoj, a ona je potom do darovala sinu, kako bi se izbjeglo plaćanje poreza na promet. Sve to bilo tako dogovoreno sa strankama, s time da ona za svoju polovicu od snahe i sina nije tražila nikakvu naknadu, a koliko su oni platiti njezinom bratu S. nije joj poznato.

Svjedokinja je izjavila da joj nije poznato da bi otac tužiteljice strankama dao vinograd i da bi istoga prenio na svog zeta, odnosno tuženika.

Odgovarajući na pitanja, tužiteljica je izjavila da je na početku iskaza iskazivala o čestici na kojoj je sada izgrađena kuća stranaka i koju je ona ugovorom dala prenijeti na tužiteljicu i tuženika i to na svakoga od njih u 1/2 dijela, kako bi njih oboje imali mogućnost da eventualno kasnije uzmu hipotekarni kredit. To je bila čkbr. 3227/2 k.o. Krapina. Što se tiče čkbr. 3227/1 k.o. K., svjedokinja je iskazala da je istu kasnije dala u samovlasništvu tuženiku.

Svjedokinja je izjavila da je u kući stranaka bilo nešto stvari koje su bile njezine i od njezinog supruga, a to su bile šprica za vinograd marke Stihl, kotao za rakiju od 60 litara s popratnim prilozima, mesoreznica, velika brusilica Bosch, stroj za mljevenje grožđa. Kopačica s priključcima je bila u polovici njihova, a u drugoj polovici od stranaka, kao i cirkular za drva, preša za grožđe te plastične posude od 500 i 400 litara. Tuš kabina bila je od supruga i nje, ali su ju darovali tuženiku jer im nije odgovarala.

U međuvremenu je tuženik dao njoj i suprugu neke stvari koje su bile u kući stranaka, a to su preša za grožđe, stroj za mljevenje grožđa i plastične posude, a to su bile zajedničke stvari stranaka, nje i supruga.

Za osobni automobil marke Škoda Octavia svjedokinja je izjavila da je tuženik taj automobil kupio na kredit, a u mjesecu svibnju 2015. završio je u zatvoru te je auto dao njoj i ona je otplaćivala mjesečne rate za kredit od mjeseca svibnja do mjeseca kolovoza 2015. Iznos mjesečne rate bio je oko 2.000,00 kn. Nakon što je tuženik došao iz zatvora nije mogao naći posao, pa nije niti mogao plaćati kredit te je automobil darovao svom ocu te su svjedokinja i njezin suprug otplatili ostatak kredita u iznosu od oko 31.000,00 kn, ne računajući u taj iznos one rate koje su otplatili do tada. Taj automobila je i nadalje upisan na tuženikovog oca B. H..

 

Svjedok B. H., otac tuženika, iskazao je da su u njegovom samovlasništvu pokretne stvari: Bosch velika brusilica, motorna prskalica Stihl, bakreni kotao za rakiju od četiri dijela, stroj za mljevenje mesa br. 22 s noževima i pločicama, tuš kabina, kopačica Honda s priključcima – rotokosom, motikama i plugom, cirkular za drva Mio standard, preša za grožđe na zrak, stroj za mljevenje grožđa i plastične posude od 500 i 400 litara.

Za osobni automobil marke Škoda Octavia naveo je da je tuženik završio u zatvoru, a kada se vratio nije imao posla pa nije mogao otplaćivati kredit za auto. On i supruga su stoga otplatili ostatak kredita od 32.500,00 kn.

 

Svjedokinja M. M., kći stranaka, iskazala je da su roditelji tijekom braka kupili sav namještaj i aparate za kućanstvo, imali su dva auta i to auto marke Kia, a potom auto Marke Škoda Octavia. Kupili su jednu ili dvije njive ispod kuće, a na korištenje su od tužiteljičinog oca dobili vinograd. Svjedokinja je iskazala da je automobil marke Škoda Octavia kupljen na kredit i tuženik je bio korisnik tog kredita, a ukupna cijena auta iznosila je oko 120.000,00 kn. Dok su živjeli zajedno, tuženik je još uvijek otplaćivao kredit. Nije joj poznato tko je plaćao kredit za auto dok je tuženik bio u zatvoru te joj nije poznato da li je taj auto u cijelosti otplaćen ili ne.

 

Svjedok D. C. iskazao je da mu nije ništa poznato o imovini koju su stekle stranke za vrijeme trajanja braka. Pošto je svjedoku predočen popis stvari, koje su prema tvrdnji tuženika u vlasništvu svjedoka, svjedok je izjavio da to nisu njegove stvari i da o istima ništa ne zna.

 

U odnosu na presudu:

 

Iz vjenčanog lista na listu br. 4 spisa utvrđeno je da su stranke sklopile brak 31. svibnja 1986., a nesporno je da je njihov brak pravomoćno razveden 19. svibnja 2016.

 

Predmet ove parnice su imovinski odnosi stranaka, kao bivših bračnih drugova.

Tijekom trajanja braka između stranaka imovinske odnose bračnih drugova uređivala su tri zakona s dva različita pravna režima u pogledu instituta bračne stečevine.

Prema odredbama čl. 270., 271. i 272. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Nar. nov.", br. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 – u daljnjem tekstu: ZBPO), imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna. Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina. Imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članku 271. zakona, je njegova posebna imovina.

Prema odredbi čl. 281. ZBPO-a, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

Prema odredbama čl. 251. Obiteljskog zakona ("Nar. nov.", br. 162/98 – u daljnjem tekstu: ObZ/1998), bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

Prema odredbi čl. 247. Obiteljskog zakona ("Nar. nov.", br. 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015 – u daljnjem tekstu: ObZ/2003) bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Prema odredbi čl. 248. istoga zakona, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema odredbi čl. 253., imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 248. toga zakona.

Dakle, prema odredbama ZBPO-a, utvrđivao se doprinos stranaka u zajedničkoj imovini, pri čemu se trebalo voditi računa o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, o brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Odredbama ObZ-a/1998, koji se počeo primjenjivati 1. srpnja 1999. te odredbama ObZ-a/2003, koji se počeo primjenjivati 22. srpnja 2003., propisana je presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.

Slijedom navedenog, ukoliko se radi o bračnoj stečevini, a to je ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, koja je stečena prije 1. srpnja 1999., onda se imaju primijeniti odredbe ZBPO-a, prema kojima se kod utvrđivanja suvlasničkih udjela bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

Međutim, ukoliko je bračna stečevina stečena nakon 1. srpnja 1999., onda se primjenjuju odredbe ObZ-a/98 ili odredbe ObZ-a/2003, prema kojima se smatra da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, osim ako nisu drukčije ugovorili.

              U ovom predmetu je bilo nesporno da bračni drugovi nisu sklopili bračni ugovor, kojim bi ugovorili udjele u bračnoj stečevini.

              Među strankama je bilo nesporno da nekretnine: čkbr. 3228, oranica u straži od 66 čhv, čkbr. 3229, oranica na pesku u straži od 93 čhv i čkbr. 3230, oranica u straži od 57 čhv, upisane u z.k.ul. 7532 k.o. K. predstavljaju njihovu bračnu stečevinu i da suvlasnički udio tužiteljice u istima iznosi ½ dijela.

              Uvidom u z.k. izvadak na listu br. 9 spisa utvrđeno je da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik istih.

              Sud je stoga u odnosu na nekretnine iz z.k.ul. 7532 k.o. K. prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da iste predstavljaju bračnu stečevinu u kojoj su udjeli stranaka jednaki i da tuženik trpi uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi.

 

              Među strankama je bilo sporno da li čkbr. 3227/1 k.o. K. predstavlja posebnu imovinu tuženika ili je to zajednička imovina bračnih drugova.

              Uvidom u z.k. izvadak na listu br. 7 spisa utvrđeno je da je navedena nekretnina upisana u z.k.ul. 6622 k.o. Krapina, a kao samovlasnik iste upisan je tuženik.

              Uvidom u ugovor o darovanju na listu br. 101 spisa, u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u K. na listu br. 108 spisa i u povijesni z.k. izvadak na listu br. 112 spisa utvrđeno je da je vlasnik navedene nekretnine bio djed tuženika D. Š.. Temeljem ugovora o darovanju od 24. lipnja 1987. nekretnina je 26. lipnja 1987. prenesena u vlasništvo majke tuženika A. H., a potom je istoga dana temeljem ugovora o darovanju od 25. lipnja 1987. prenesena u vlasništvo tuženika.

              Iz navedenog proizlazi da je tuženik pravo vlasništva navedene nekretnine stekao darovanjem, a ne radom tijekom bračne zajednice, pa navedena nekretnina ne predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova, već posebnu imovinu tuženika.

Iz iskaza stranaka, svjedokinje A.H. (majke tuženika) i svjedoka S. Š. (ujaka tuženika) proizlazi da su stranke u dogovoru s djedom, majkom i ujakom tuženika isplatile određen iznos novca za tu nekretninu ujaku tuženika jer da je on prema želji svog oca, odnosno djeda tuženika, u toj nekretnini trebao dobiti udio od jedne polovice. O takvom njihovom dogovoru nije napravljen pisani ugovor, već su samo sklopljeni darovni ugovor o darovanju nekretnine tuženikovoj majci i darovni ugovor o darovanju nekretnine tuženiku. Ugovori o darovanju su izvršeni i provedeni su u zemljišnoj knjizi i tuženik je postao vlasnikom nekretnine u trenutku upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Navedeni ugovori o darovanju nisu raskinuti, niti poništeni pravomoćnom sudskom odlukom, a niti je tužiteljica tijekom postupka ukazivala na razloge zbog kojih bi isti bili ništetni. Dakle, uknjižbom prava vlasništva temeljem navedenih ugovora o darovanju ostvareni su njihovi pravni učinci, pa čkbr. 3227/1 k.o. K. predstavlja posebnu imovinu tuženika jer je istu stekao darovanjem.

Odbijen je stoga tužbeni zahtjev za utvrđenje da čkbr. 3227/1 k.o. K. predstavlja bračnu stečevinu, u kojoj udio tužiteljice iznosi jednu polovicu.

 

Nadalje, među strankama je bilo sporno da li bračnu stečevinu predstavlja čkbr. 656, vinograd borovci, na kojem je tuženik upisan kao posjednik dijela čestice u površini od 432 m2 i to s udjelom od ½ dijela u posjedovnom listu br. 1271 k.o. R..

Uvidom u z.k. izvadak na listu br. 11 spisa utvrđeno da je čkbr. 656 upisana u z.k.ul. 2117 k.o. R. kao oranica na kletišću u O. od 219 čhv, a kao suvlasnici iste upisani su M. G., M. H. i S. H., svaki u 1/3 dijela.

Uvidom u prijepis posjedovnog lista na listu br. 12 spisa utvrđeno je da je u posjedovnom listu br. 1271 k.o. R. upisan dio čkbr. 656 od 432 m2, a kao posjednici su upisani tuženik i J. H., svaki u 1/2 dijela.

Površina čkbr. 656 k.o. R. u zemljišnoj knjizi nije jednaka površini dijela te čestice upisanoj u p.l. 1271 k.o. R., odnosno u posjedovnom listu br. 1271 nije upisana cijela čkbr. 656 k.o. R., već samo dio iste.

Vezano uz tužbeni zahtjev koji se odnosi na navedenu nekretninu ističe se da nije moguće tražiti utvrđenje prava vlasništva, pa tako i suvlasništva, na dijelu jedne zemljišnoknjižne čestice jer je to protivno načelu pravnog jedinstva nekretnine iz čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Nar. nov.“, br.: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - u daljnjem tekstu: ZV).

Nadalje, tuženik nije upisan kao vlasnik navedene nekretnine, pa ne može trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na istoj u zemljišnoj knjizi.

Konačno, tužiteljica je i sama u svom iskazu navela da čkbr. 656 k.o. R. ne predstavlja bračnu stečevinu jer da je ista u vlasništvu njezinog oca, koju ju je strankama dao samo na korištenje.

Tužbeni zahtjev u odnosu na tu nekretninu je stoga u cijelosti neosnovan.

 

Tužiteljica je u odnosu na sve nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva pod točkom I. petita tužbe zatražila da se odredi razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom.

Što se tiče nekretnina u odnosu na koje je tužbeni zahtjev odbijen jer je utvrđeno da iste ne predstavljaju bračnu stečevinu i da tužiteljica u istome nema suvlasnički udio, neosnovan je i tužbeni zahtjev za određivanje civilne diobe istih.

Međutim, tužbeni zahtjev za određivanje civilne diobe neosnovan je i odnosu na sve ostale predmetne nekretnine.

Naime, prema odredbi čl. 48. ZV-a, razvrgnuće suvlasništva može biti dobrovoljno sporazumom suvlasnika ili sudsko, a kad se provodi sudsko razvrgnuće, sud odlučuje u izvanparničnom postupku. O načinu sudskog razvrgnuća sud odlučuje temeljem odredbi čl. 50.-53. ZV-a.

Na okolnost načina razvrgnuća suvlasništva stranaka na nekretninama tužiteljica tijekom ovog postupka nije predložila nikakve dokaze temeljem kojih bi sud mogao odlučiti o tome, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i u odnosu na one nekretnine za koje je ovom presudom ili ranije utvrđeno da su u suvlasništvu stranaka.

 

U odnosu na osobni automobil marke Škoda Octavia tužiteljica je postavila deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje da isti predstavlja bračnu stečevinu i da je svaka stranka suvlasnica istoga u ½ dijela te obvezno pravni zahtjev za isplatu polovice vrijednosti automobila u iznosu od 15.000,00 kn.

Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da predmetni osobni automobil u trenutku razvoda braka više nije bio u vlasništvu tuženika, što potvrđuje i uvjerenje P. p. K. od 28. siječnja 2016. na listu br. 13 spisa jer predmetnog automobila nema u popisu cestovnih vozila na kojima je tuženik evidentiran kao vlasnik.

Iz tuženikovog iskaza je utvrđeno da je on predmetni automobil darovao svom ocu u mjesecu kolovozu 2015.

Kako je prije podnošenja tužbe predmetni automobil već bio u vlasništvu treće osobe, a ne stranaka, ne može se sada više osnovano tražiti utvrđenje da je isti u suvlasništvu stranaka s osnova bračne stečevine, čak niti u slučaju da je to i bilo tako ranije, tijekom trajanja njihovog braka.

Sud je stoga odbio deklaratorni tužbeni zahtjev u odnosu na osobni automobil marke Škoda Octavia.

Što se pak tiče obvezno pravnog zahtjeva za isplatu polovice vrijednosti predmetnog vozila, tuženik se istome također protivio navodeći da je kredit za taj auto uzeo i otplaćivao on, a da su dio tog kredita otplatiti i njegovi roditelji.

Iz iskaza tuženika utvrđeno je da je predmetni automobil kupljen 2011., dakle za vrijeme trajanja braka stranaka i u vrijeme važenja ObZ-a/2003. Iz iskaza tuženika, a djelomično i iz iskaza tužiteljice također je utvrđeno da kupovnina za taj auto iznosila 101.000,00 kn, ista je dijelom plaćena iz sredstava dobivenih prodajom automobila marke Škoda Fabia i to u iznosu od 40.000,00 kn, dok je za plaćanje ostatka cijene od 61.000,00 kn uzet kredit, čija je mjesečna rata iznosila 970,00 do 1.000,00 kn mjesečno, ovisno o tečaju EUR-a.

Tuženik je tvrdio da su dio kredita za kupnju auta otplatili njegovi roditelji, što su oni i potvrdili u svojim iskazima, međutim iskazi tuženika i njegove majke A.H. razlikuju se u pogledu visine mjesečne rate, jer je ona izjavila da je mjesečna rata iznosila oko 2.000,00 kn. Tuženik nije nikakvim materijalnim dokazima dokazao da bi njegovi roditelji otplatili dio kredita koji je uzet za kupnju auta. Nije dokazano kakav je to bio kredit (da li namjenski ili gotovinski), a nikakvim potvrdama o uplati nije dokazano kada su i u kojem iznosu plaćane rate kredita, pa tako niti da bi netko treći, npr. tuženikovi roditelji, platili dio kredita i da bi time stekli pravo na kakav suvlasnički udio u istome ili da bi darovanjem novaca tuženiku za otplatu kredita tuženik određeni udio tog auta stekao kao svoju vlastitu imovinu.

Kako je pravo vlasništva predmetnog automobila stečeno tijekom trajanja braka i u vrijeme kada je na snazi bio ObZ/2003, a tuženik nije dokazao da bi vlasništvo tog automobila stekao na pravnom temelju različitom od onoga u čl. 248. ObZ-a, taj je automobil predstavljao bračnu stečevinu stranaka, na kojoj su one bile suvlasnice u jednakim dijelovima.

Tuženik je u mjesecu kolovozu 2015. automobil darovao svoj ocu, dakle s istim je besplatno i samostalno raspolagao bez odobrenja tužiteljice, koja je bila suvlasnica tog automobila u jednoj polovici, neovisno tome što je tuženik u službenoj evidenciji MUP-a bio evidentiran kao jedini vlasnik. Dakle, tuženik nije mogao valjano raspolagati s tužiteljičinim udjelom u predmetnom automobilu, pa ga tako nije mogao valjano u cijelosti darovati svom ocu.

Sud je stoga prihvatio tuženi zahtjev da tuženik tužiteljici isplati polovicu vrijednosti predmetnog automobila, za koju je nesporno utvrđeno da ukupno iznosi 30.000,00 kn, pa je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 15.000,00 kn.

 

              U odnosu na rješenje:

 

Tužbenim zahtjevom pod točkom I. petita tužbe tužiteljica je zatražila da se utvrdi da bračnu stečevinu stranaka predstavlja i čkbr. 3227/2, kuća i dvorište u straži površine 277 čhv, upisana u z.k.ul. br. 6623 k.o.  na kojoj su stranke suvlasnice u jednakim udjelima.

Uvidom u z.k. izvadak na listu br. 8 spisa utvrđeno je da je navedena nekretnina upisana u z.k.ul. 6623 k.o. K., a kao suvlasnici iste upisani su tužiteljica i tuženik, svaki u 1/2 dijela.

 

Prema odredbi čl. 187. Zakona o parničnom postupku, tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

S obzirom da je tužiteljica već u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica čkbr. 3227/2 k.o. K. u ½ dijela, a tuženik joj taj suvlasnički udio ne osporava, ona nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje postojanja prava suvlasništva u tom udjelu.

Sud je stoga tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje da čkbr. 3227/2 k.o. K.predstavlja bračnu stečevinu na kojoj su stranke suvlasnici svaka u ½ dijela odbacio kao nedopuštenu.

Tužbenim zahtjevom pod točkom III. petita tužbe tužiteljica je zatražila da se utvrdi da bračnu stečevinu stranaka predstavljaju pokretnine, pobliže opisane u izreci ove presude, a bez zahtjeva da se utvrdi njezino pravo suvlasništva na istima.

Predstavljaju li određene stvari bračnu stečevinu je činjenica, a ne pravo niti pravni odnos. Utvrđenje takve činjenice, a bez zahtjeva za utvrđenja prava vlasništva ili suvlasništva na toj imovini, ne ulazi u sudsku nadležnost te je tužba tužiteljice u odnosu na takav zahtjev nedopuštena.

Usput se ističe da pokretnine iz točke III. petita tužbe u pretežitom dijelu nisu u dovoljnoj mjeri određene, niti odredive jer nedostaju njihove pobliže oznake po kojima bi se mogle razlikovati od istovrsnih stvari (npr. robna marka, tipovi alata i uređaja, godina proizvodnje, serijski brojevi i sl.).

Slijedom navedenog, sud je u odnosu na tužbeni zahtjev iz točke III. petita tužbe odbacio tužbu kao nedopuštenu.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Naime, uspjeh svake stranke u postupku je djelomičan. Tužiteljica je uspjela s tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je suvlasnica nekretnina upisanih u z.k.ul. 7532 k.o. K. te se sa zahtjevom da tuženik trpi uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi na tim nekretninama. Uspjela je i s tužbenim zahtjevom za isplatu polovice vrijednosti predmetnog automobila.

Tužiteljica nije uspjela sa zahtjevima za utvrđenje da u bračnu stečevinu ulaze čkbr. 3227/2 k.o. K. (tužba je odbačena), zatim za čkbr. 3227/1 k.o. K. i čkbr. 656 k.o. R. i sa zahtjevom za trpljenje uknjižbe na tim nekretninama (tužba je odbijena), te sa zahtjevom za određivanje civilne diobe svih nekretnina (tužba je odbijena).

Tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za utvrđenje da su stranke suvlasnice osobnog automobila (tužba je odbijena) te sa zahtjevom za utvrđenje da u bračnu stečevinu ulaze pokretne stvari (tužba je odbačena).

S obzirom da tijekom postupka nije utvrđena vrijednost svih pojedinih predmeta tužbe, nije moguće kvalitativno, ali niti kvantitativno odrediti postotak uspjeha pojedine stranke u postupku.

Sud je stoga odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

U Zaboku 8. studenoga 2018.

 

                                                                                                                                            Sudac

                                                                                                                                   Nada Mohač, v.r.

 

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu, pisano, u 5 primjeraka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

 

Dostaviti:

1. Odvjetnik T. K., K.
2. Odvjetnik R. K. K.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                            Agata Šutina