1              Poslovni broj:Gž-2497/2018-2             

 

 

Poslovni broj: Gž-2497/2018-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V  A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Luke Grgata, kao predsjednice vijeća, te Andree Boras-Ivanišević, suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. banka d.d., Z., OIB: …. i umješača na strani tužitelja S. E. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva N. i partneri d.o.o., odvjetnicima u Z. protiv tuženice A. T. iz Z., OIB: …., zastupane po punomoćniku B. P., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2018., pod poslovnim brojem 43 P-5448/16-83 od 12. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2018. pod poslovnim brojem 43 P-5448/16-83 od 12. srpnja  2018.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženici A. T. iz Z., OIB: …, da trgovačkom društvu S. E. d.o.o. Z., OIB:, isplati iznos od 51.790,07 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 50.382,38 kn od 11. lipnja 2005. do isplate u visini 15% godišnje, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici da trgovačkom društvu S. E. d.o.o. isplati trošak ovršnog postupka u iznosu od 870,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. kolovoza 2005. do 31. prosinca 2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, te da isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 12. srpnja 2018. do isplate po navedenoj prosječnoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana.

III/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-11454/05 od 9. kolovoza 2005. u cijelosti."

 

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužena osporavajući presudu i rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 ,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13.) s prijedlogom da se presuda ukine, kao i rješenje te odbace tužbu podredno da se presuda i rješenje preinače.

 

Tužitelj je odgovorio na žalbu tužene te osporio žalbene navode i predložio žalbu tužene odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Neosnovano žaliteljica ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pobijana presuda može se ispitati jer nema proturječja kakvog ima u vidu propisa iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te za sve odlučne činjenice ta presuda sadrži valjane razloge. Pritom je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno članku 8. ZPP-a, a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

 

U provedenom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

Predmet postupka između stranaka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 51.790,07 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 50.382,38 kn od 11. lipnja 2005. godine do isplate u visini 15% godišnje, u roku od 15 dana.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

-da je ugovorom o ustupu i prijenosu tražbine koji je zaključen 9. listopada 2017. tužitelj neopozivo i bezuvjetno ustupio i prenio na društvo A. D. s.r.o. prenesene plasmane, a konkretno se radi o potraživanju s osnova tekućeg računa broj …, koje potraživanje je predmet ovog spora, koje je D. A. D. s.r.o. prihvatilo, te istim ugovorom neopozivo i bezuvjetno dalje ustupilo i prenijelo na društvo S. E. d.o.o. prenesene plasmane, a društvo S. E. d.o.o. je prihvatilo takav ustup i prijenos;

- da je financijskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku Z. R., mag.math. utvrđeno dospjelo potraživanje tužitelja po predmetnom tekućem računu na dan 10. lipnja 2005. u iznosu od 51.790,07 kn ,a odnosi se na 1.407,69 kn nepodmirenih zakonskih zateznih kamata i 50.382,38 kn dospjelog nepodmirenog glavnog duga.

 

Na temelju  tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 9. travnja 2018. držeći utvrđenim kako cesijom tražbine tužitelj prestaje biti tuženikov vjerovnik pa da tužena utuženu tražbinu može s uspjehom ispuniti jedino prema umješaču S. E. d.o.o. kao cesionaru iz predmetnog ugovora o cesiji, pozivajući se pri tom na odredbu članka 195. stavak 1. ZPP-a.

 

Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz slijedećih razloga:

 

Naime, iz stanja spisa je razvidno da je tužena nakon prigovora protiv rješenja o ovrsi u ovom postupku na ročištu održanom dana 16. ožujka 2017. u cijelosti priznala svoje dugovanje te predložila pokušaj mirnog rješenja predmeta spora na način da se  naplata navedenog duga izvrši u više mjesečnih rata bez kamata.

 

Prema odredbi članka 221 stavak 1. ZPP-a ne treba dokazivati  činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice osim ako se ne radi o zahtjevima iz članka 3. stavak 3. ZPP-a , pri čemu će sud, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica (stavak 2. članka 221. ZPP-a).

 

U navedenom, suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pravilno smatrao utvrđenim postojanje ugovornog odnosa između stranaka, polazeći od sadržaja u spis dostavljenih isprava nastalih osnovom preuzetih ugovornih obveza – izvoda iz poslovne evidencije te realiziranih čekova od strane tuženika kroz utuženo razdoblje, obavijesti o nedopuštenom prekoračenju, opomena te ispisa prometa po računu, a čiju vjerodostojnost tužena tijekom postupka nije dovodila u pitanje.

 

Osim toga vjerodostojna isprava koja za razliku od ovršne isprave za koju vrijedi oboriva zakonska predmnijeva istinitosti (članak 97. tada važećeg Ovršnog zakona –"Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) nema tu kvalitetu ovršne isprave, ali se istom u visokom stupnju čini vjerojatnim postojanje tražbine na koju se odnosi.

 

Utoliko je tužena u obvezi ispuniti utuženu tražbinu odnosno podmiriti nastalo dugovanje na temelju odredbe članka 1052. – 1060. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – ZOO).

 

U odnosu, pak, na navode žalbe glede nemogućnosti objektivne preinake tužbe za odgovoriti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građansko privrednog odijela održanoj 12. prosinca 1988. zauzeo pravno shvaćanje po kojem i nakon što je tuženik podnio prigovor protiv platnog naloga tužitelj može u skladu s odredbama članka 190. i 191. ZPP-a preinačiti tužbu pa tako i povećanjem tužbenog zahtjeva.

 

Ovo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske je i obvezujuće, analognom primjenom odredbe članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13) te ovaj sud u cijelosti prihvaća pravni stav Vrhovnog suda, koji inače čak i zauzeo pravno shvaćanje da se u parnici koja se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga može i podnijeti protutužba, te isticati prigovor radi prebijanja.

 

Stoga, prvostupanjski sud nije počinio povrede postupka raspravljajući po preinačenoj tužbi bez da je u tom smislu prethodno donio odluku jer je sud ovlašten u smislu članka 190. stavak 2. ZPP-a dopustiti preinaku i ako smatra da je to svrsishodno, niti je na ovaj način tuženu onemogućio u raspravljanju, time da je praktično preinaka isključivo bila u dijelu oznake kome se treba izvršiti isplata  utuženog iznosa.

 

Naime, odredbu članka 195. stavka 1. ZPP-a treba tumačiti procesno, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci pod posl.br. II Rev-118/01 od 07. srpnja 2004. , a ne materijalno pravno, te da odredba članka 195. ZPP-a ne utječe na aktivnu ili pasivnu legitimaciju stranaka.

 

Prema odredbi članka 195. stavak 1. ZPP-a ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Naime, citirana odredba omogućava tužitelju koji je svoju tražbinu cedirao tijekom postupka da nastavi parnicu koju je otpočeo.

 

Iz stanja spisa je razvidno da su tužitelj i cesionar, a umješač na strani tužitelja u ovom postupku podnescima prvostupanjskom sudu (list spisa 191 i 205) zapravo svoje procesno-pravna ovlaštenja uskladili sa novonastalom materijalno-pravnom situacijom, a po kojem upravo cesionar ovlašćuje tužitelja da nastavi s postupkom, time da se naplata istog ima izvršiti upravo cesionaru, u smislu odredaba članaka 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05,41/08,125/11 i 78/15) prema kojima modaliteti ugovaranja prijelaza nisu limitirani zakonskim ograničenjima.

 

Naime, u konkretnoj procesnoj situaciji ako je tužitelj prestao biti vjerovnik sporne tražbine onda on ne može uspjeti sa tužbenim zahtjevom da tuženik njemu tu tražbinu ispuni.

 

Stoga prvostupanjska presuda nije opterećena povredama postupka, niti je izreka presude proturječna obrazloženju osporene presude, pa prvostupanjski sud nije počinio niti povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavaka 2. točka 11. ZPP-a, niti povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 1. točka 6. ZPPP-a, kao ni druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a time što je odlučivao o preinačenom tužbenom zahtjevu.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 386. stavak 2. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, te na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužene.

 

U Splitu 8. studenog 2018.

 

 

Predsjednik vijeća:

Luka Grgat, v.r.