1              Poslovni broj: Gž-781/2017-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-781/2017-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Luke Grgata kao predsjednika vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Andree Boras Ivanišević kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1. S. A., OIB: ..., 2. M. A., OIB: ... i 3. N. A., OIB: ..., svi iz Č., BiH i zastupani po punomoćniku M. G., odvjetniku u V., protiv tuženika: 1. Ć. d.o.o. U., D., BiH, Glavna podružnica za ... S., OIB: ... (U., D., BIH) i 2. B. I. S. d.d., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. B., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika 2. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-511/14 od 24. kolovoza 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 31. listopada 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika 2. B. I. S. d.d., S. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-511/14 od 24. kolovoza 2016.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. U odnosu na tuženika 2. B. I. S. d.d., S.:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja te se tuženiku 2. nalaže da u roku od 15 dana solidarno sa tuženikom 1. isplati sljedeće iznose:

1. Tužitelju 1. na račun punomoćnika broj HR ... otvoren kod Z. b. d.d. iznos od 220.000,00 kn te iznos od 7.133,33 KM, protuvrijednost u kunama, prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na navedene iznose koja teče od 16. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje te od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Tužiteljici 2. na račun punomoćnika broj HR ... otvoren kod Z. b. d.d. iznos od 220.000,00 kn te iznos od 983,33 KM, protuvrijednost u kunama, prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na navedene iznose koja teče od 16. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje te od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Tužiteljici 3. na račun punomoćnika broj HR ... otvoren kod Z. b. d.d. iznos od 75.000,00 kn te iznos od 983,33 KM, protuvrijednost u kunama, prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na navedene iznose koja teče od 16. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje te od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužni su tuženici 1. i 2. solidarno isplatiti tužiteljima 1., 2. i 3. trošak parničnog postupka u iznosu od 156.850,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

Protiv navedene presude žali se tuženik 2. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu tužitelji su se u cijelosti usprotivili žalbenim navodima predlažući da se žalba odbije kao neosnovana a pobijana prvostupanjska presuda u cijelosti potvrdi.

Tuženik 2.podneskom od 12. listopada 2016. očitovao se na odgovor tužitelja na žalbu tuženika 2.

Žalba tuženika 2. nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio u granicama određenim člankom 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. na koje pazi po službenoj dužnosti.

U prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik opisno upućuje u navodima u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena pravilnost i zakonitost. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu ni jasne ni razumljive te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koje trpe kao posljedicu zbog smrti svog sina odnosno brata N. A. koji je kao zaposlenik tuženika 1. Ć. P. d.o.o., dana 20. srpnja 2006. prilikom demontaže skele u brodskom skladištu pao sa visine od 15 metara i smrtno stradao.

U ovom stadiju postupka prijeporna je pasivna legitimacija tuženika 2. B. I. S. d.d., S., kao i osnov odgovornosti odnosno prijeporna je i visina naknade štete.

U provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće relevantne činjenice:

- da je pok. N. A. smrtno stradao dana 20.7.2006. zbog povreda zadobivenih na radu,

- da je N. A. bio sin tužitelja ad. 1 i ad. 2, odnosno brat tužiteljice ad. 3,

- da je pokojni N. A. živio u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima, tužiteljima ad. 1 i 2 te svojom sestrom tužiteljicom koja nije bila udana i koja je nezaposlena,

- da je isti bio radnik tuženika ad. 1 i da je smrtne ozlijede zadobio prilikom obavljanja poslova demontaže skele u brodskom skladištu tuženika ad. 2,

- da prilikom demontaže viseće skele na brodu u izgradnji pok. N. A. nije koristio pojas za zaštitu od pada sa visine, te da ga neposredni rukovoditelji ili ovlaštenik poslodavca, premda nisu bili ispunjeni svi uvjeti zaštite na radu, nije udaljio sa mjesta rada, što je bio dužan,

-da je pregledom ugovora broj 4/ČOS/06. o izvođenju bravarskih, brusačkih, cjevarskih, skelarskih i zavarivačkih radova na novogradnjama od 1. prosinca 2005. razvidno da je isti zaključen između tuženika 1. kao naručitelja radova i tuženika 2. kao izvoditelja, da se izvoditelj obvezuje osigurati za sektor proizvodnje određeni broj djelatnika različite struke, nadalje ugovorom je utvrđena cijena odnosno norma sata za pojedine radove, način plaćanja, rok izvođenja radova i ugovorna kazna te je također navedeno u članku 6. da je izvoditelj upoznat i suglasan s Općim uvjetima poslovanja s kooperacijom koji se smatraju sastavnim dijelom ovog ugovora i kojima se reguliraju međusobni odnosi i obveze naručitelja i izvoditelja koji su naznačeni u ugovoru, da se izvoditelj radova obvezuje provoditi i poštivati obveze iz Ugovora o provođenju mjera zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša,

-da je pregledom dokumentacije očevida sačinjene povodom radne nezgode od strane Službe općeg kriminaliteta razvidno da je Županijskom državnom odvjetniku Split podnesena kaznena prijava protiv M. Ć. kao vlasnika tuženika 1. M. A. kao ovlaštenog poslodavca i rukovoditelja gradilišta kod tuženika 1. B. G. kao ovlaštenog poslodavca za skele i poslovođe kod tuženika 1. te tuženika 1., a zbog osnovane sumnje da su počinili kaznenog djela teškog ugrožavanja opće sigurnosti na štetu djelatnika N. A.

-da je pregledom vještva sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara B. R. razvidno da je radna nesreća u B. dana 20. srpnja 2006. posljedica smrti N. A. radnika Ć. d.o.o. kooperanta B. i da je radna nesreća rezultat nepažnje dotičnog radnika pri demontaži viseće skele u brodskom skladištu – brodu u izgradnji – NOV448.,

-da je vještak mišljenja da bez obzira na propust radnika koji nije obavljao posao s dužnom pozornošću i time postupio suprotno odredbama članka. 77. Zakona o zaštiti na radu da je evidentan i propust tuženika 1. koji nije omogućio praktičnu provjeru iz poslova zaštite na radu za dotičnog radnika – skelara te tako postupio suprotno odredbama članka 28. istoga Zakona i da tuženik 1. nije smio rasporediti pokojnog N. A. na poslove skelara, dok za isto radno mjesto nije ishodio liječničko uvjerenje zdravstvene sposobnosti od doktora medicine rada.,

-da je sudski vještak za zaštitu na radu J. M. u svom nalazu i mišljenju naveo da tuženik 1. nije kritične prigode provodio zakonom propisane mjere zaštite na radu, što da je dovelo do ozljede N. A. sa smrtnim posljedicama dana 20. srpnja 2006. prilikom demontaže skele u brodskom skladištu u B.

-da kao razlog vještak navodi ne postojanje plana uređenja radilišta u odnosu na izvore opasnosti, raspoređivanje radnika na poslove s posebnim uvjetima rada, a bez da isti ispunjava posebne uvjete (stručnu osposobljenost i liječničko uvjerenje o sposobnosti) za obavljanje tih poslova, da nije radniku osigurao i skrbio da koristi propisan sigurnosni pojas za rad na nezaštićenoj visini, iz razloga što opasno radno mjesto nije trajno obilježio znakovima sigurnosti i upozorenja, nije na propisan način osigurao pisanu uputu niti istu postavio na mjesto rada tj. priklanom mjestu na skeli pri demontaži skele, rasporedio N. A. na poslove s posebnim uvjetima rada, a bez da je isti osposobljen za rad na siguran način za samostalno obavljanje tih poslova, nije pripremio i organizirao da poslove demontaže skele neposredno nadzire stručna osoba te konačno nije planirao, pripremio i proveo s ciljem što djelotvornije zaštite radnika proces rada i nije skrbio da su radni postupci u odnosu na vrste i opseg opasnosti pripremljeni i organizirani na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika.,

-da se kroz plan uređenja radilišta mogla planirati, pripremiti i provoditi mjera zaštite na radu od pada radnika s visine na način da se postavi zaštitna ograda ili primjeni sigurnosni pojas ili zaštitne mreže, što da je nedopustivo za poslodavca.,

-da je svjedok V. J. do kolovoza 2013. godine bio zaposlen kod tuženika 2. na radnom mjestu samostalnog stručnjaka zaštite na radu, da mu je poznato da je pri obavljanju poslova demontiranja skele smrtno stradao radnik tuženika 1. i to tako da je nakon što je uklonjeno otprilike 50% viseće skale unutar brodskog tanka pokojnik u jednom trenutku zagazio u prazno, a da nije bio vezan zaštitnim pojasom i da je to ono što je on naknadno saznao.,

-da prema opisu njegovog radnog mjesta da nije bio zadužen za provođenje nikakvih mjera zaštite na radu i da je to bilo u isključivoj nadležnosti tuženika 1., a da je on zadužen za obavljanje poslova zaštite na radu isključivo u odnosu na radnike njegovog poslodavca, (tuženika 2.) da nije imao niti pravo niti obvezu da nadzire radnike kooperanata pa tako ni radnike tuženika 1., koji je angažiran po sistemu "ključ u ruke", a što da bi značilo da je angažiran za obavljanje određenih poslova i da nitko od radnika tuženika 2. nema uvida, a niti ima potrebe za provođenjem bilo kakvih mjera nadzora nad provođenjem tih radova, što bi značilo da apsolutno samostalno obavljaju poslove za koje su angažirani.

- da su tužitelji nakon smrti prednika kupovali žalobnu odjeću za što su potrošili iznos od 2.950 KM, dok se iznos od 4.050,00 KM odnosio na organiziranje tzv. četrdesetnice odnosno pozivanje određenog broja ljudi 45 dana nakon smrti.             

-da je pregledom priznanice poduzeća S., V. br. 04/06 razvidno da je iznos od 4.050,00 KM primljen dana 28. srpnja 2006. za umrlog N. A. sa naznakom u restoranu P. M.

-da je pregledom računa poduzeća E., V. utvrđeno da je isti izdan na iznos od 2.950,00 KM za kupnju odjeće za troje.

-da je pregledom računa Odbora islamske zajednice Č. od 21. srpnja 2006. proizlazi da isti glasi na ime tužitelja 1. sa naznakom za obavljanje usluga sahrane za N. A. na iznos od 2.100,00 KM.

Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja, pravilno prvostupanjski sud smatra imajući u vidu odredbu članka 6. ugovora broj 4/ČOS/06. kojom je regulirano da je izvoditelj upoznat i suglasan s Općim uvjetima poslovanja s kooperacijom koji se smatraju sastavnim dijelom tog ugovora i kojima izvoditelj radova obvezuje provoditi i poštivati obveze iz Ugovora o provođenju mjera zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša, pa kod činjenice da tuženik 2. sudu nije dostavio navedene ugovore, to isti nije dokazao da na strani ovog tuženika ne bi postojala odgovornost za nastalu štetu tužiteljima te da stoga da ne bi bio ni solidarno odgovoran sa tuženikom 1., obzirom da bi upravo Ugovorom o provođenju mjera zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša, koji ugovor kao i "Opći uvjeti poslovanja s kooperacijom", su sastavni dio Ugovora broj 4/ĆOS/06 regulirana materija koja bi se odnosila na predmet ovog spora.

Uostalom odgovornost tuženika 2. prvenstveno se temeljili na odredbama članaka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a) kojima je regulirano da osobe koje kao vlasnici opasne stvari ili osobe koje se bave opasnom djelatnošću odgovaraju za štetu nastalu u svezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnosti, a mogu se osloboditi isključivo ukoliko dokažu da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju imatelj opasne stvari nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

Brod u izgradnji predstavlja opasnu stvar, a tuženik 2. odgovara po principu objektivne odgovornosti kao vlasnik opasne stvari, odnosno onom stvari koja se bavi opasnom djelatnošću te je odgovoran kao organizator i naručitelj posla i opasne djelatnosti te imajući u vidu da nije utvrđen doprinos prednika tužitelja, to nije ni ostvarena pretpostavka oslobođenja odgovornosti tuženika 2. za štetni događaj. Za odgovornost tuženika 2. kao vlasnika opasne stvari za štetu odlučno je, je li uzrok štete upravo ta opasna stvar. Dakle, teret dokaza da postoje razlozi za oslobađanje odgovornosti za štetu je na tuženiku 2. pa kako tuženik 2. nije dokazao niti višu silu niti isključivu krivnju pokojnog N. A. ili treće osobe ili njegovu djelomičnu krivnju, dok je utvrđeno da kao vlasnik opasne stvari tuženik 2. nije poduzeo ni radnje sukladno Zakonu o zaštiti na radu pa stoga tužiteljima solidarno odgovara za nastalu štetu jer je riječ o odgovornosti bez obzira na krivnju vlasnika opasne stvari.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud da brod u izgradnji predstavlja opasnu stvar, a tuženik 2. odgovara po principu objektne odgovornosti kao vlasnik opasne stvari odnosno onom stvari koja se bavi opasnom djelatnošću, te je odgovoran kao organizator i naručitelj posla i opasne djelatnosti imajući u vidu da nije utvrđen doprinos prednika tužitelja to nije ni ostvarena pretpostavka oslobođenja od odgovornosti tuženika ad. 2 za štetni događaj.

Iznesena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud pravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge koje tuženik nije doveo u sumnju svojim žalbenim navodima pa zbog toga te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje tuženika da se nepotrebno ne bi ponavljao.

Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema te je stavkom 2. istoga članka propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Prema odredbi članka 1101. stavak l. ZOO u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

Pravilno je prvostupanjski sud pozivom na navedenu zakonsku odredbu smatrao da tužiteljima S. i M. A., roditeljima pok. N. A., pripada pravo na ime pravične naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u iznosu od 220.000,00 kuna.

Slijedom iznesenog valjalo je u navedenom dijelu odbiti žalbu tuženika 2. kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Prvostupanjski je sud na ime naknade neimovinske štete zbog smrti brata pok. N. A. tužiteljici 3. N. A. dosudio iznos od 75.000,00 kuna, nakon što je utvrdio da je postojala trajna zajednica života između tužiteljice 3. i njenog pok. brata, odnosno da su zajedno s roditeljima stanovali u istoj kući posebno imajući u vidu da nisu zasnovali vlastite obitelji.

Prema odredbi stavka 2. članka 1101. ZOO-a pravična novčana naknada u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe može se dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu ako je između njih i umrlo odnosno ozlijeđeno postojala trajna zajednica života.

Prvostupanjski sud navedene okolnosti od kojih ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužiteljice 3. da potražuje naknadu neimovinske štete zbog smrti brata, pravilno utvrđuje o čemu daje jasno i uvjerljivo obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, koji iznos je utemeljen na orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete, prihvaćenu u sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj dana 29. studenog 2002., o čemu se izjasnila i recentna sudska praksa.

Slijedom naprijed iznesenog trebalo je potvrdit pobijanu presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom III. izreke temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Pravilno je tužiteljima dosuđena kamata sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a tj. od 16. prosinca 2006. od dana zaprimanja pisanog zahtjeva pa do nastale štete.

Odredbom članka 1093. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko prouzroči nečiju smrt dužan je naknaditi uobičajene troškove njegovog pogreba.

Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio troškove koje je tužitelji 1. imao s naslova troškova pogreba, troškove za jelo i piće sudionika pogreba u skladu sa mjesnim običajima (tzv. karmine), kao i troškova žalobne odjeće, u ukupnom iznosu od 7.133,33 KM u protuvrijednosti kuna, dok su tužiteljice 2. i 3. imale troškove žalobne odjeće u iznosu od po 983,33 KM, pa im je po toj osnovi primjenom članka 1093. stavka 1. ZOO-a, dosudio zatraženi iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno utvrđeno činjenično stanje, kao i primjenu prava u pogledu naknade štete zbog troškova pogreba, koje troškove je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao opravdanim i uobičajenim u mjestu održavanja pogreba, pa se u skladu sa odredbom članka 375. stavka 5. ZPP-a ova drugostupanjska presuda neće posebno obrazlagat. Radi iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika 2. kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I., II. i III. izreke temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Radi iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika ad. 2 kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda temeljem odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku pravilno je donesena temeljem odredbe članka 154. stavak 3. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP i u skladu je sa odvjetničkom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

U Splitu 31. listopada 2018.