- 1 -              Poslovni broj: Usž-1374/17-3

 

Poslovni broj: Usž-1374/17-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudske savjetnice Branke Cvitanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. M. iz Z., kojeg zastupa odvjetnik D. B., Z., protiv obavijesti tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Z., klasa: UP/I-362-02/13-02/286, urbroj: 531-07-1-2-1-2/MĐ-14-33 od 27. veljače 2014., radi poništavanja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1152/14-9 od 13. veljače 2017., na sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1152/14-9 od 13. veljače 2017.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu odbačena je tužba tužitelja podnesena protiv obavijesti tuženika od 24. veljače 2013., kojom je tužitelj obaviješten da u svezi zahtjeva podnesenog za oglašavanje ništavim i poništavanje nezakonitog rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/13-02/286, urbroj: 531-07-1-2-1-2/MĐ-13-6 od 28. veljače 2013. nisu ispunjeni uvjeti.

              Tužitelj u žalbi navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih dokaznih prijedloga koje je sudu predložio. Smatra da je sud učinio bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te konačno, pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe da je tuženik sudu bio dužan dostaviti sve spise koji se odnose na ovaj spor, a što tuženik nije učinio. Nadalje, smatra da je u ovom slučaju trebalo primijeniti Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91. i 103/96.), a ne kako to pogrešno čini sud, Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.). Upućuje na odredbe ranije važećeg Zakona o općem upravnom postupku, te ističe da je u konkretnom slučaju trebalo donijeti rješenje, a ne obavijest. U nastavku iznosi zbog čega smatra da je rješenje čije je poništenje tražio nezakonito. Predlaže da se poništi rješenje suda i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, te potražuje trošak spora.

              Tuženik, iako uredno pozvan, nije sudu dostavio odgovor na žalbu.

              Žalba nije osnovana.

              Prvenstveno Sud ističe da u konkretnom slučaju nisu mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91. i 103/96., dalje: ZUP/91) već odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP/09). Ovo iz razloga jer je potonji Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2010., a u konkretnom slučaju postupak je započet nakon stupanja na snagu istog, zbog čega ne dolazi do primjene odredba članka 168. ZUP-a/09, prema kojoj će se postupci započeti do stupanja na snagu ovog Zakona, nastaviti i dovršiti prema odredbama ZUP-a/91.

              I po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja budući da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje spora, jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora (članak 30. stavak 7. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS).

              Tužitelj je od tuženika tražio poništavanje nezakonitog rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/13-02/286, urbroj: 531-07-1-2-1-2/MĐ-13-6 od 28. veljače 2013., kojim je tužitelju naređeno uklanjanje nedovršene bespravne prizemne poslovne građevine na k.č.br. 6266/21 k.o. R. Proizlazi nadalje da je sukladno odredbi članka 131. stavka 3. ZUP-a/09 tužitelj obaviješten da nema zakonskih uvjeta za poništavanje tog rješenja.

              Prema odredbi članka 131. stavak 1. ZUP-a/09, rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kada je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom. Prema stavku 3. citiranog članka Zakona, javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenog državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.

              Proizlazi dakle da se u tom slučaju niti ne donosi upravni akt protiv kojeg bi bilo moguće izjaviti redovni pravni lijek, odnosno pokrenuti upravni spor, a niti se radi o drugom postupanju javnopravnog tijela protiv kojeg bi bilo dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, kao i pokrenuti upravni spor, zbog čega je pravilno tužba tužitelja odbačena.

              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. u svezi odredbe članka 67. stavka 3. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I izreke, a odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

 

U Zagrebu 31. listopada 2018.

 

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević, v.r.