- 1 -              Revr 1140/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1140/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz S., OIB: …, koga zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S., protiv tuženika W. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1280/15-2 od 1. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-201/14 od 24. ožujka 2015., u sjednici održanoj 30. listopada 2018.,

 

p r e s u d i o  je:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Nije dopuštena odluka tuženika od 13. kolovoza 2013. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 15. listopada 2011. godine između tužitelja N. V. i tuženika W. d.o.o. iz Z.

2. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku da u roku od osam dana vrati tužitelja na osao i to na radno mjesto skladištara u S.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju parnični trošak."

 

Ujedno je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.100,00 kn (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška postupka.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad.

 

Zaključivši da prilikom otkazivanja nije bilo postupovnih povreda, a tuženik da je dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj sadržajno temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 - dalje: ZR).

 

Naime, smatra tužitelj da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu o teretu dokazivanja iz čl. 131. st. 3. ZR.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 131. ZR.

 

Prema odredbi čl. 131. st. 1. ZR, u slučaju spora iz radnog odnosa leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.

 

U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu (čl. 131. st. 3. ZR).

 

Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP).

 

U situaciji kad je tuženik dokazao da je tužitelj počinio povrede koje mu tuženik stavlja na teret, teret dokaza da je počinjenje tih povreda obveze iz radnog odnosa posljedica loše organizacije rada kod tuženika ili duševnih smetnji tužitelja je na tužitelju.

 

Stoga su suprotno tvrdnji tužitelja pravilno nižestupanjski sudovi primijenili odredbe čl. 131. ZR o teretu dokazivanja, kao i opću odredbu čl. 219. st. 1. ZPP kada su ocijenili da je dokazivanjem počinjenja povreda po tužitelju tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, a tužitelj da s druge strane nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga oslobađale odgovornosti za počinjenje tih povreda.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revizijski navodi kojima tužitelj opravdava svoje propuste lošom organizacijom rada kod tuženika činjenične su naravi pa zbog nedopuštenosti podnošenja revizije zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP), kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Ocijenivši da je postupanjem koje mu tuženik stavlja na teret tužitelj u svojoj ukupnosti počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 108. st. 1. ZR kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

 

Kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud  se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge neke ranije odluke revizijskog suda (čl. 396.a st. 1. ZPP) time da je u tom slučaju revizijski sud dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva (396.a st. 2. ZPP).

 

Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude to se, sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP na njih poziva, time da će se na internetskim stranicama objaviti razlozi drugostupanjske presude.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 30. listopada 2018.