1              Poslovni broj: 12 UsI-259/18-12

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
        Erazma Barčića 5                                                                        Poslovni broj: 12 UsI-259/18-12

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužiteljice S. D. iz R. B., zastupane po opunomoćenici M. T. B., odvjetnici u Z., N. T., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, zastupanog po službenoj osobi Luki Drezgiću, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 29. listopada 2018.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/17-01/889, URBROJ: 338-01-21-18-08 od 8. siječnja 2018. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

 

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

III.              Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/17-01/889, URBROJ: 338-01-21-18-08 od 8. siječnja 2018.  odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/17-01/725, URBROJ: 338-08-81-17-9 od 5. listopada 2017., a kojim rješenjem u točki I. izreke tužiteljici, zaposlenoj i Konzum d.d., događaj od 13. kolovoza 2017. koji je rezultirao ozljedom te dijagnoza šifre: S32.0 nisu priznati ozljedom na radu, a točkom II. izreke tužiteljici nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

 

Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 8. siječnja 2018., tužiteljica je podnijela tužbu koja je kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljena 16. veljače 2018., a koji Sud se rješenjem poslovnog broja UsI-473/18-2 od 20. veljače 2018. oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovome Sudu kao nadležnom na temelju odredbe članka 13. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) u svezi s člankom 9. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“, broj: 128/14). Tužiteljica je u tužbi u bitnome navela da istu podnosi zbog povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, držeći da je nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2018. nepravilna i manjkava, pojasnivši da je istom ocijenjeno da se dijagnoza šifre prema MKB-u: S32.0 ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. kolovoza 2017. samo na temelju izjave osigurane osobe, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za priznanje dijagnoze šifre prema MKB-u: S32.0 ozljedom na radu. Istaknula je da osporavanim rješenjem nisu obrazložene odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, navodeći da je istog dana kada se i ozlijedila, odvezena u bolnicu, obavljen je pregled po liječniku, postavljena je dijagnoza i upućena je na daljnju radiološku obradu te joj je postavljena dijagnoza prijelom lumbalnog kralješka L2 i L3 koja nastaje jedino djelovanjem sile u smjeru uzdužne osovine tijela prilikom pada na predio debelog mesa i slično, zbog čega nije jasna ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Nastavno, smatra da nije jasna niti ocjena prvostupanjskog tijela vještačenja u pogledu utvrđenog postojanja stečene predispozicije zdravstvenog stanja jer je do prijeloma lumbalnog kralješka došlo djelovanjem mehaničke sile, a ne stečene predispozicije, pojasnivši da  je njen poslodavac povrijedio mjere zaštite na radu jer nije postupio u skladu s odredbom članka 8. Pravilnika o zaštiti na radu pri ručnom prenošenju tereta. Prigovorila je i sastavu liječničkog povjerenstva, držeći da takova ocjena ne može biti temelj za odlučivanje jer liječničko povjerenstvo nije sastavljeno od specijalista kirurga ili fizijatra, već od specijalista obiteljske medicine, za koje smatra da nemaju potrebna stručna znanja za utvrđivanje uzročno-posljedične veze postavljene joj dijagnoze i događaja od 13. kolovoza 2017. Stoga je tužiteljica predložila u tužbenom zahtjevu da se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ponište te da se dijagnoza šifre prema MKB-u: S32.0 prizna ozljedom na radu, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (čime bi ovaj upravni spor bio meritorno riješen), uz naknadu troškova upravnog spora.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 24. svibnja 2018. naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu i u skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13 i 137/13, u daljnjem tekstu ZOZO), Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 150/16, 40/17, 66/17, 109/17 i 132/17, u daljnjem tekstu Pravilnik) i Pravilnikom o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj: 8/15, 17/15, 41/15 i 104/17, u daljnjem tekstu Pravilnik o ovlastima), pojasnivši da je liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/II-502-03/17-01/889, URBROJ: 338-01-53-17-04 3. siječnja 2018. kojom je ocijenilo da ne može ocijeniti uzročnu-posljedičnu povezanost dijagnoze S32.0 (prijelom lumbalnog kralješka) i opisanog događaja od 13. kolovoza 2017.  samo na temelju izjave osigurane osobe, ovdje tužiteljice, slijedom čega je utvrđeno da nema osnova za priznanje dijagnoze šifre prema MKB-u: S32.0 ozljedom na radu u skladu s odredbom članka 67. stavkom 1. točkom 1. ZOZO-a. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 13. lipnja 2018., tužiteljica je, očitujući se na odgovor tuženika na tužbu, u bitnome navela da su joj kao trajne posljedice ozljeđivanja zaostali otežani hod i bolovi u leđima koji se šire na kukove. Istaknula je da tuženik nije cijenio činjenicu da se radilo o podizanju tereta do 1800 kg u vrećama u jednom danu, a da je u vrijeme ozljeđivanja navršila više od 45 godina života, zbog čega je nosila teret težine veće od dopuštene težine za žensku osobu jer poslodavac nije poštivao propise o zaštiti na radu.

Kod ovog Suda 28. lipnja 2018. zaprimljen je podnesak tuženika u kojem je tuženik, očitujući se na podnesak tužiteljice od 13. lipnja 2018., naveo da se osporavano rješenje temelji na nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2018. kojom je ocijenjeno da se ne može utvrditi uzročno-posljedična povezanost dijagnoze S32.0 i opisanog događaja od 13. kolovoza 2017. samo na temelju izjave tužiteljice, zbog čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. ZOZO-a, a ne iz odredbe članka 66. ZOZO-a.

 

U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 22. listopada 2018. tužiteljica je ispričala svoj nedolazak na ročište za raspravu, predložila da se isto održi u njezinoj odsutnosti te ostala kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, predloženih dokaza i tužbenog zahtjeva.

 

U ovom upravnom sporu 22. listopada 2018. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice i prisutnosti službene osobe tuženika na temelju odredbe članka 39. stavka 2. u svezi s člankom 37. stavkom 3. ZUS-a pa je sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS-a službenoj osobi tuženika dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, službena osoba tuženika je ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem tužiteljice i medicinskim vještačenjem kao nepotreban i suvišan budući činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije potpuno i pravilno utvrđeno, a potom je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka te je rasprava zaključena.

 

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužiteljica 31. kolovoza 2018. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev da joj se dijagnoza šifre prema MKB-u: S32.0 prizna ozljedom na radu, uz koji je priložena prijava o ozljedi na radu (ovjerena od strane izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite), izjava tužiteljice, medicinska dokumentacija i zdravstveni karton tužiteljice. Uvidom u izjavu tužiteljice utvrđeno je, da je tužiteljica 13. kolovoza 2017. radila u smjeni s kolegicom R. S. P., da je podigla sanduk s krumpirima, da je prilikom spuštanja sanduka s krumpirom pala zajedno s krumpirom, da je ostala nepomično ležati na podu s jakim bolovima, da je tužiteljici prišao kupac, da je kolegica tužiteljice, nakon što su istoj kupci javili za ozljedu tužiteljice, zatvorila trgovinu. Uvidom u dopis poslodavca tužiteljice Konzum, KLASA: 502-03/17-01/725 HH, URBROJ: 338-08-81-17-2 od 21. rujna 2017. utvrđeno je, da se tužiteljica ozlijedila 13. kolovoza 2017. prilikom podizanja vreće krumpira na odjelu voća i povrća, da je osjetila bol u leđima, da je poslodavcu telefonski 17. kolovoza 2017. prijavila ozljedu na radu, da je medicinsku dokumentaciju dostavila tek 25. kolovoza 2017., zbog čega da poslodavac ozljedu tužiteljice nije mogao povezati s radom. Utvrđeno je, da je prvostupanjsko tijelo zatražilo nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Zavoda na okolnost može li se tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-u: S32.0 priznati ozljedom na radu, da je liječničko povjerenstvo Zavoda dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/I-502-03/17-01/725, URBROJ: 338-08-02-16-3, 2. listopada 2017., uvidom u koju je utvrđeno da se nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, mehanizam nastanka ozljede i evidentirane tegobe s lumbalnom kralježnicom od prije predmetne nezgode (nalaz fizijatra od 9. kolovoza 2017.), ozljeda navedene dijagnoze u Prijavi o ozljedi na radu, Fractura vertebre lumbalis MKB-10 šifre S32.0 ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. kolovoza 2017., jer se kod tužiteljice ne bi dogodila ozljeda da nije postojala stečena predispozicija zdravstvenog stanja, a obzirom na mehanizam nastanka ozljede isti ne odgovara načinu nastanka akutnih ozljeda kod osobe s očuvanim i zdravim vanjskim i unutarnjim strukturama LS kralježnice. Utvrđeno je, da prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA: UP/I-502-03/17-01/725, URBROJ: 338-08-81-17-9 od 5. listopada 2017. u točki I. izreke tužiteljici dijagnozu šifre prema MKB-u: S32.0 nije priznao ozljedom na radu u svezi događaja od 13. kolovoza 2017., dok u točki II. izreke tužiteljici nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, nakon čega je tužiteljica izjavila žalbu protiv prvostupanjskog rješenja. Utvrđeno je, da je tužiteljica podnijela tuženiku dopunu žalbe, uz koju je priložila obavijest Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-116-02/17-41/128, URBROJ: 524-10-03-02/7-17-7 od 17. studenog 2017., uvidom u koju je utvrđeno da je nad poslodavcem tužiteljice obavljen nadzor, da je sukladno odredbi članka 91. stavku 1. točki 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14, 118/14, 154/14) u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru donijeto usmeno rješenje o zabrani prodavačici-blagajnici starijoj od 45 godina ručno prenošenje tereta čija najveća dozvoljena masa prelazi 13 kg, da je poslodavcu tužiteljice izrečena novčana kazna jer nije obavijestio nadležno tijelo za inspekcijski nadzor, Inspektorat rada, o težoj ozljedi na radu tužiteljice nastaloj u prodavaonici P-1522 u K. i to odmah po nastanku ozljede niti po saznanju o težini ozljede. Utvrđeno je, da je tuženik postupajući po žalbi tužiteljice zatražio stručno-medicinsku ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda može li se tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-u: S32.0 priznati ozljedom na radu u svezi događaja od 13. kolovoza 2017. Utvrđeno je, da je liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/II-502-03/17-01/889, URBROJ: 338-01-53-17-04, 23. studenog 2017., uvidom u koju je utvrđeno da se ne može utvrditi uzročno-posljedična povezanost dg. S32.0 (prijelom lumbalnog kralješka) i opisanog događaja od 13. kolovoza 2017., nakon čega je tuženik ponovno zatražio stručno-medicinsku ocjenu liječničkog  povjerenstva Direkcije Zavoda jer je tužiteljica naknadno dostavila medicinsku dokumentaciju. Utvrđeno je, da je liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/II-502-03/17-01/889, URBROJ: 338-01-53-17-04, 29. studenog 2017., uvidom u koju je utvrđeno da liječničko povjerenstvo Direkcije ne može donositi ocjenu o uzročno-posljedičnoj vezi dg. S32.0 (prijelom lumbalnog kralješka) i opisanog događaja od 13. kolovoza 2017. samo na temelju izjave osigurane osobe, nakon čega je tuženik ponovno zatražio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na okolnost ostaje li povjerenstvo kod svoje ocjene od 29. studenog 2017. Utvrđeno je, da je liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda dalo svoj nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/II-502-03/17-01/889, URBROJ: 338-01-53-18-04, 3. siječnja 2018., uvidom u koju je utvrđeno da ni nakon dostavljene nadopune od 24. studenog 2017. liječničko povjerenstvo Direkcije ne može donijeti ocjenu o uzročno-posljedičnoj vezi dg. S32.0 (prijelom lumbalnog kralješka) i opisanog događaja od 13. kolovoza 2017. samo na temelju izjave tužiteljice, nakon čega je tuženik odlučio o žalbi tužiteljice na način da je rješenjem odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Utvrđeno je, da je tužiteljica osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenula upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

Odredbom članka 66. ZOZO-a propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

 

Odredbom članka 67. ZOZO-a propisno je da se ozljedom na radu u smislu ovog Zakona ne smatraju ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

 

Odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima i načinu rada ovlaštenih doktora i liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15 i 17/15, u nastavku teksta Pravilnik) propisano je da Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda obavlja stručno-medicinsko vještačenje te daje nalaz, mišljenje i ocjenu o pravima osiguranih osoba u drugostupanjskom upravnom postupku u slučajevima kada je stručno-medicinski vještačeno od strane liječničkog povjerenstva regionalnog ureda Zavoda u prvostupanjskom upravnom postupku ako se žalbeni navodi odnose na provedeno stručno-medicinsko vještačenje u prvom stupnju, kao i u svim drugim slučajevima za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka kada je isto zatraženo od strane službene osobe koja vodi postupak, ako je prema ocjeni službene osobe isto potrebno radi utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja rješenja o pravu osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno prava na rodiljne i roditeljske potpore.

 

Odredbom članka 19. stavka 3. Pravilnika propisano je da nalaz, mišljenje i ocjenu iz stavka 1. i 2. ovoga članka liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, na osnovi medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse te druge relevantne dokumentacije, a na tiskanici koju posebnom odlukom propisuje ravnatelj Zavoda.

 

Odredbom članka 5. stavkom 3. Pravilnika o ovlastima propisano je da za člana liječničkog povjerenstva regionalnog ureda Zavoda i liječničkih povjerenstva Direkcije Zavoda iz članka 3. stavka 1. točke 2. do 4. ovoga Pravilnika može biti imenovan doktor medicine s najmanje tri godina radnog iskustva u struci ili doktor medicine specijalist, odnosno doktor dentalne medicine s najmanje tri godina radnog iskustva u struci ili doktor dentalne medicine specijalist, koji imaju odobrenje (licencu) za rad nadležne komore.

 

Odredbom članka 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu ZUP) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

 

Odredbom članka 8. ZUP-a propisano je da se u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

 

Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o općem upravnom postupku, osnovano tužiteljica u tužbi ističe da u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije utvrđeno pravo stanje stvari u smislu odredbe članka 8. ZUP-a, a kojom je propisano što se sve mora utvrditi za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, budući je po provedenom upravnom sporu utvrđeno da činjenično stanje, suprotno navodima tuženika, nije potpuno i pravilno utvrđeno, jer se osporavano rješenje tuženika temelji na nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2018. kojim je ocijenjeno da liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ne može ocijeniti uzročno-posljedičnu povezanost dijagnoze šifre prema MKB-u: S32.0 (prijelom lumbalnog kralješka) s opisanim događajem od 13. kolovoza 2017. samo na temelju izjave tužiteljice, iz kojeg razloga osporavano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje odlučnih činjenica bitnih za rješavanje ove upravne stvari. Naime, ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2018. je manjkava i nejasna budući nisu navedeni razlozi donošenja takove ocjene u pogledu nemogućnosti ocjenjivanja uzročno-posljedične povezanosti dijagnoze šifre prema MKB-u: S32.0 i opisanog događaja od 13. kolovoza 2017. samo na temelju izjave tužiteljice, imajući u vidu činjenicu da je tuženik u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu zatražio očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda ostaje li kod svoje ranije donesene ocjene od 29. studenog 2017. Stoga se u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije moglo na temelju neobrazložene, manjkave i nejasne ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2018. odlučiti o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 5. listopada 2017., kojim tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-u: S32.0 nije priznata ozljedom na radu niti su tužiteljici priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

 

Također, iz spisa predmeta upravnog postupka, koji je Sudu dostavljen uz odgovor tuženika na tužbu, razvidno je da je liječničko povjerenstvo Zavoda u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od 2. listopada 2017. ocijenilo da se dijagnoza šifre prema MKB-u: S32.0 ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. kolovoza 2017., jer se kod tužiteljice ne bi dogodila ozljeda da nije postojala stečena predispozicija zdravstvenog stanja, a obzirom na mehanizam nastanka ozljede isti ne odgovara načinu nastanka akutnih ozljeda kod osobe s očuvanim i zdravim vanjskim i unutarnjim strukturama LS kralježnice, dok je liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ocijenilo da ne može ocijeniti uzročno-posljedičnu povezanost dijagnoze šifre prema MKB-u: S32.0 i opisanog događaja od 13. kolovoza 2017. samo na temelju izjave tužiteljice, iz kojeg razloga u postupku koji je prethodio ovom upravnom postupku nije potpuno utvrđeno zbog čega tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-u: S32.0 nije priznata ozljedom na radu, odnosno da li tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-u: S32.0 nije priznata ozljedom na radu zbog stečene predispozicije zdravstvenog stanja (kako je to utvrdilo liječničko povjerenstvo u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od 2. listopada 2017.) ili zbog nemogućnosti ocjenjivanja uzročno-posljedične povezanosti dijagnoze šifre prema MKB-u: S32.0 s opisanim događajem od 13. kolovoza 2017. samo na temelju izjave tužiteljice (kako je to utvrdilo liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od 3. siječnja 2018.). Stoga se zasada osporavano rješenje tuženika nije moglo ocijeniti zakonitim budući činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno niti su valjano obrazložene odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, iz kojeg razloga obrazloženje osporavanog rješenja nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavkom 5. ZUP-a.

 

Stoga će tuženik u postupku izvršenja ove presude, u roku od 60 dana od dana zaprimanja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda u skladu s odredbom članka 81. stavkom 2. ZUS-a upotpuniti postupak sam ili putem prvostupanjskog tijela u skladu s odredbom članka 115. stavkom 3. ZUP-a na način da će pribaviti novi nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva, a koja će biti obrazložena, imajući u vidu odredbu članka 66. ZOZO-a, kojom je propisano što se sve smatra ozljedom na radu, kao i odredbu članka 67. ZOZO-a, kojom je pak propisano što se ne smatra ozljedom na radu u smislu Zakona. Također, tuženik će u postupku izvršenja ove presude imati u vidu i odredbe Zakona o zaštiti na radu budući je iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno da poslodavac tužiteljice nije poštivao propise o zaštiti na radu te će pribaviti i izjavu zaposlenice R. S. P., koja je 13. kolovoza 2017. radila zajedno s tužiteljicom pa će ovisno o utvrđenom, donijeti novo i zakonito rješenje koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavkom 5. ZUP-a, pri tom uzevši u obzir navode tužiteljice iznesene u tužbi.

 

Naposljetku, valja ukazati tužiteljici da je odredbom članka 5. stavkom 3. Pravilnika o ovlastima propisan sastav liječničkog povjerenstva, kao i uvjeti koje članovi povjerenstva moraju ispunjavati da bi bili imenovani vještacima, dok nije izričito propisana specijalnost članova liječničkog povjerenstva, slijedom čega je liječničko povjerenstvo sastavljeno u skladu s odredbom članka 5. stavka 3. Pravilnika o ovlastima, iz kojeg razloga nije osnovan navod tužiteljice iz tužbe kojim osporava sastav liječničkog povjerenstva.

 

Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora sukladno zaključku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja 6 Su-85/2018-3 od 12. veljače 2018. u kojem je navedeno da kada je presudom upravnog suda ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništeno rješenje javnopravnog tijela i predmet vraćen na ponovni postupak, svaka stranka snosi svoj trošak. Budući iz gore navedenog proizlazi da predmetna upravna stvar nije riješena u cijelosti u smislu odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, već je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 29. listopada 2018.

                                                                                             S u t k i n j a

 

                                                                                             Marija Renner Jakovljević

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, dok je protiv točke II. izreke ove presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.