1              Poslovni broj: Gž Ovr-1564/2017-2

 

Poslovni broj: 14 Gž Ovr-1564/2017-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja: 1. P. b. d.d., R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., 2. H. p. b. d.d., Z., OIB: ..., protiv ovršenika T. s. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku L. T., odvjetniku iz O. društva S. & V., Odvjetničko društvo iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 10 Ovr-560/14-72 (spojen Ovr-912/14) od 2. listopada 2017., dana 26. listopada 2018.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe ovršenika od 13. listopada 2017. i 24. listopada 2017. te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pu Ovr-9002/2015 od 2. listopada 2017.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem u dijelu pod točkom I. izreke rješenja odbačena je žalba ovršenika nakon proteka roka, podnesena dana 12. rujna 2017. U točki II. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, podnesen dana 12. rujna 2017.

 

Protiv tog rješenja pravovremeno se žali ovršenik, pobijajući isto u svojim žalbama zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s odredbom članka 20. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ), predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje, podredno ukine.

 

Žalbe ovršenika nisu osnovane.

 

Sud prvog stupnja donio je pobijano rješenja nakon što je utvrdio da je ovršeniku putem oglasne ploče dostavljeno rješenje o ovrsi broj Ovr-560/14 od 28. veljače i broj Ovr-912/14 od 17. listopada 2014., a nakon što ovršenik na adresi naznačenoj u prijedlogu za ovrhu od 25. veljače 2014. i 27. ožujka 2014., nije primio rješenja, sve navedeno sukladno odredbi članka 8. OZ-a. Stoga je prvostupanjski sud temeljem odredbe članka 53. stavka 3. OZ-a, odbacio žalbu nakon proteka roka jer ovršenik u istoj navodi razloge koje je mogao istaknuti u zakonskom roku od 8 dana u žalbi protiv predmetnih rješenja o ovrsi.

 

Nadalje je sud prvog stupnja odlučio da je neosnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, a obzirom da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz odredbe članka 65. stavka 1. točka 1.-10.  OZ-a.

 

Žalba nakon proteka roka je izvanredni pravni lijek kojim se omogućuje stranci, tj. ovršeniku da protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave podnese žalbu, iako je protekao žalbeni rok od 8 dana (članak 11. stavak 3. OZ-a), a koji počinje teći od dostave prvostupanjskoga rješenja.

 

Za podnošenje ovoga pravnoga lijeka bitno je to da se, prema članku 53. Stavak 1. OZ-a, može podnijeti samo nakon pravomoćnosti i to ako se razlog zbog kojeg se podnosi nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave.

 

Zakon u istom članku upućuje na razloge zbog kojih se može istaknuti ovaj pravni lijek, a koji su propisani člankom 50. stavkom 1. točka 7. i točka 9.-11. OZ-a.

 

Tako se žalba može izjaviti samo ako:

a) ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije na temelju nje ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika (nedostatak legitimacije), ili

b) je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

c) ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

d) ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

 

Dakle, za izjavljivanje žalbe nakon proteka roka moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke: pravomoćnost rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, postojanje jednog od zakonom navedenih razloga i opravdanost nemogućnosti isticanja tog razloga u redovnom žalbenom roku.

 

Nakon neuspjele dostave rješenja o ovrsi na adresu iz prijedloga te na adresu iz sudskog registra, sve navedeno sukladno odredbi članka 8. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13.), koji se ovdje primjenjuje, sud prvog stupnja izvršio je dostavu predmetnih rješenja o ovrsi putem oglasne ploče dana 29. listopada 2014. (Ovr-560/14) te 30. siječnja 2015. (Ovr-912/14), a nakon koje dostave je počeo teći rok za žalbu. 

 

Iz sadržaja žalbenih navoda ne proizlazi da bi ista bila izjavljena zbog naprijed navedenih žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točka 7. i točka 9.-11. OZ-a, niti da bi se radilo o žalbenim razlozima koje ovršenik nije mogao iznijeti u zakonom propisanom roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-560/14 i Ovr-912/14, a obzirom na to da se isti temelje na činjenici da su tražbine koje su predmet ovog ovršnog postupka u cijelosti obuhvaćene predstečajnom nagodbom nad dužnikom T.E.A.M. d.o.o. Z., OIB: ..., a koje tražbine su bile osigurane nekretninom koja je predmet ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari.

 

Slijedom navedenog, kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za dopuštenost žalbe nakon proteka roka, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je predmetnu žalbu odbacio, pozivom na odredbu članka 53. stavka 3. OZ-a.

 

Nadalje, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, s obrazloženjem da okolnost da je ovršenik podnio žalbu nakon proteka roka ne predstavlja ispunjenje niti jednog zakonskog razloga iz odredbe članka 65. stavka 1. točka 1.-10. OZ-a,  te da ovršenik nije u prijedlogu obrazložio u čemu bi se sastojala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, niti je predložio izvođenje dokaza u prilogu svojih navoda.

 

Prema odredbi iz članka 65. stavka 1. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

 

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje toga postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,

5. ako je ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi, prigovor iz članka 52. ili 53. ovog Zakona ili podnio tužbu iz članka 52. ili 55. ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako je ovršenik ili sudionik u postupku zahtijevao da se otklone nepravilnosti učinjene pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

 

Valjano je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu. Ovo stoga što u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz citirane odredbe, budući da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. 

 

Naime, suprotno žalbenim navodima, prema mišljenju ovog žalbenog suda, ovršenik nije učinio vjerojatnim koju bi to nenadoknadivu štetu pretrpio provedbom predmetne ovrhe.

 

Ovršenik navodima kako bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva šteta jer je u tijeku postupak predstečajne nagodbe nad trgovačkim društvom T.E.A.M d.o.o., te da su ovrhovoditelji pokrenuli predmetne ovršne postupke unatoč činjenici što su njihove tražbine obuhvaćene postupkom predstečajne nagodbe nad T.E.A.M. d.o.o. nije doveo u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namire svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

 

Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ovršenik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost da bi, u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom, bio u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja.

 

Slijedom navedenog, budući da žalbeni razlozi nisu osnovani, valjalo je na temelju odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 20. stavka 1. OZ-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 26. listopada 2018.