Poslovni broj: 15 UsIgr-183/18-10

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada S., sa sjedištem u S., zastupanog po zakonskoj zastupnici I. M., gradonačelnici Grada S., a ova po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva „Ž. & p.“ d.o.o. u Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe S. H. d.d., sa sjedištem u S., zastupane po opunomoćeniku H. A., odvjetniku u S., radi obnove postupka izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. listopada 2018. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 26. listopada 2018. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

                            Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/17-02/421, URBROJ: 531-05-2-2-18-2 od 17. travnja 2018. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave S., KLASA: UP/I-361-03/16-01/0048, URBROJ: 2181/1-11-07/1-17-0016 od 10. listopada 2017.

 

r i j e š i o  j e

 

 

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

2. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja isplati zainteresiranoj osobi iznos od 6.250,00 kuna na ime naknade troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 16. svibnja 2018. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/17-02/421, URBROJ: 531-05-2-2-18-2 od 17. travnja 2018., a kojom se traži poništenje i prvostupanjskog rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave S., KLASA: UP/I-361-03/16-01/0048, URBROJ: 2181/1-11-07/1-17-0016 od 10. listopada 2017., te na raspravi održanoj pred ovim sudom 18. listopada 2018. godine tužitelj najprije reproducira izreke osporenih rješenja, nakon čega ističe kako tužbu podnosi zbog nepravilne primjene odredbi Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), nepravilne primjene odredbi Zakona o gradnji („Narodne novine“, br. 153/13) i nepravilne primjene odredbe čl. 126. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09), te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjsko tijelo da je odbacilo prijedlog za obnovu postupka okončanog izdavanjem građevinske dozvole iz razloga jer da je prijedlog izjavljen od strane neovlaštene osobe, što da prihvaća i tuženik uz obrazloženje kako je k.č. br. … K.O. S. u zemljišnim knjigama upisana kao put u vlasništvu RH pa da tužitelj nije dokazao da je stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole, pri čemu da se tuženik poziva i na izjavu gradonačelnika grada S. od 7. veljače 2013. po kojoj da naznačeni dio nekretnine nije u funkciji puta više od 60 godina. Međutim, građevinska dozvola da se poziva na postojeću građevinu koja se manjim dijelom nalazi na k.č. br. …, dijelom na k.č.br. … i na čestici puta … K.O. S., koja da je legalizirana rješenjem o izvedenim stanju od 13. lipnja 2013., pa da je nesporno kako se dio objekta nalazi i na k.č. br. … K.O. S. koja se katastarski vodi kao put, dok u zemljišnim knjigama u zk. ul. … K.O. S. da je upisana kao vlasništvo RH, no da nije sporan upis u zemljišnoj knjizi već da je sporno kako sukladno odredbama Zakona o cestama k.č. br. … K.O. S. predstavlja nerazvrstanu cestu koja da je sukladno čl. 101. st. 1. tog Zakona vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Također, tužitelj citira i odredbu čl. 103. st. 2. istog Zakona u pogledu postupka ukidanja statusa javnog dobra u općoj uporabi u svezi s čim naglašava kako nikakva odluka, ni suglasnost koju je na geodetski projekt u odnosu na spornu česticu neovlašteno dao Državni ured za upravljanje državnom imovinom, ne može zamijeniti odluku predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koja da je nužan preduvjet za donošenje odluke o ukidanju statusa nerazvrstane ceste kao javnog dobra, ujedno da je nezakonito osporeni akt temeljiti na prethodno naznačenoj izjavi gradonačelnika s obzirom da se radi o dokumentu koji je izdan od strane institucije koja nije ovlaštena za izdavanje takvih akata jer odluku da je ovlašteno donijeti isključivo predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, a nikako gradonačelnik kao osoba na čelu izvršne vlasti. Tužitelj navodi i da je tuženik u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku kao i da pogrešno tumači odredbu čl. 115. Zakona o gradnji, ovo iz razloga što nije sporno da se građevinska dozvola odnosi na objekt koji se dijelom nalazi na k.č. br. … K.O. S. koja predstavlja nerazvrstanu cestu (put), koja je kao takva vlasništvo Grada S., s tim da odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi nerazvrstane ceste ili njezinog dijela može donijeti predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok u konkretnom slučaju takva odluka od strane predstavničkog tijela Grada S. da nikada nije donijeta u odnosu na predmetnu česticu. Uslijed navedenog da se u konkretnom slučaju trebao primijeniti Zakon o cestama kao lex specialis, pa da su nezakonita obrazloženja osporenih rješenja u kojima da se strogo formalistički i gramatički tumače odredbe Zakona o gradnji jer da je obveza upravih tijela tumačiti odredbe teleološki, odnosno sukladno cilju i svrsi propisa, a nikako ne restriktivno kao što je to učinio tuženik jer u suprotnom da bi bilo utvrđeno kako je tužitelj u svakom slučaju ovlašten na podnošenje prijedloga za obnovu postupka u smislu odredbe čl. 126. st. 1. ZUP-a. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu da donese presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom ostao kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, te je predložio da sud obije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu te na raspravi održanoj pred ovim sudom 18. listopada 2018. godine, u bitnom kronološki reproducira postupanje nadležnih upravnih tijela, nakon čega navodi kako ista pravilno zaključuju da je k.č. br. … K.O. S. upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u S., Zemljišnoknjižnog odjela S. u zk. ul. br. … kao put u vlasništvu RH, ujedno da pravilno zaključuju i kako nije riječ o nerazvrstanoj cesti kako to ima u vidu odredba čl. 98. Zakona o cestama, koja da nema ni dijelove nerazvrstane ceste u smislu odredbe čl. 102. istog Zakona, s tim da ista kao takva nije određena niti prema jedinstvenoj bazi podataka o nerazvrstanim cestama na području Grada S. koja da je donesena na temelju Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada S. broj: ./..). Slijedom iznijetog, zainteresirana osoba da je u cijelosti suglasna s obrazloženjima osporenih rješenja pa je predložila da sud odbije kao neosnovanu tužbu tužitelja.

U sporu je održana rasprava 18. listopada 2018. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenici tužitelja i zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti. Na održanoj raspravi opunomoćenik tužitelja istaknuo je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, te pri postavljenom tužbenom zahtjevu, te je nadodao kako je tužitelj u svakom slučaju ovlaštenik za podnošenje prijedloga za obnovu postupka s obzirom da je dio čestice za koju je izdana građevinska dozvola u vlasništvu tužitelja i da predstavlja nerazvrstanu cestu, nakon čega je predložio da se provede očevid na licu mjesta uz prisustvo geodeta po odabiru suda, da se u svojstvu svjedoka saslušaju I. B. pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela, I. V. voditelj Odsjeka za komunalne poslove i upravljanje gradskom imovinom kao i da se u svojstvu stranke sasluša zakonska zastupnica tužitelja I. M., gradonačelnica Grada S., sve to na okolnosti utvrđenja da je tužitelj trebao biti stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole, a samim time i ovlaštenik podnošenja prijedloga za obnovu postupka, ujedno je u spis za sud i stranke u sporu priložio sudsku praksu iz koje da je razvidno da su osnovani navodi tužitelja u ovoj pravnoj stvari i koja da je u vezi s ovim upravnim sporom, primjerak koje je na raspravi uručen opunomoćeniku zainteresirane osobe.

              Na istoj raspravi opunomoćenik zainteresirane osobe istaknuo je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda odgovora na tužbu te je naveo da se u ovoj pravnoj stvari treba odlučiti o pravnom pitanju, odnosno je li tužitelj trebao biti stranka u postupku kao i je li ovlašten za podnošenje prijedloga za obnovu postupka. Što se tiče navoda o nerazvrstanoj cesti naglasio je da ne postoji niti  jedna pravomoćna odluka kojom bi takva cesta bila utvrđena, a što da nije ni predmet ovog spora, također izjavio je da u ovom sporu nema nikakvih dokaznih prijedloga, ujedno i da se protivi izvođenju predloženih dokaza od strane tužitelja koje smatra suvišnim s obzirom na predmet ovoga spora, pa je predložio zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

              Zaključno, opunomoćenici tužitelja i zainteresirane osobe popisali su trošak spora u iznosu od po 6.250,00 kn, te je opunomoćenik tužitelja predložio sudu da naloži tuženiku plaćanje troškova u naznačenom iznosu, dok je opunomoćenik zainteresirane osobe predložio sudu da naloži tužitelju plaćanje troškova u istom iznosu.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe zajedno s prilogom, pročitana je sudska praksa priložena u spis na održanoj raspravi od strane opunomoćenika tužitelja i to presude Općinskog suda u S., Stalne službe u S. pod poslovnim brojevima ..: P-…/.. od 30. svibnja 2018. i P-…/.. od 08. ožujka 2018. te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužitelja i to da se da se provede očevid na licu mjesta uz prisustvo geodeta po odabiru suda, da se u svojstvu svjedoka saslušaju I. B. pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela, I. V. voditelj Odsjeka za komunalne poslove i upravljanje gradskom imovinom i da se u svojstvu stranke sasluša zakonska zastupnica tužitelja I. M., gradonačelnica Grada S., sve to na okolnosti precizirane na održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti bez izvođenja tih dokaza i to ocjenom ostalih dokaza sadržanih u spisu predmeta upravnog spora, te u spisu upravnog tijela, posebice imajući u vidu predmet ovog spora.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog izdavanjem građevinske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave S., KLASA: UP/I-361-03/16-01/000048, URBROJ: 2181/1-11-00-07/04-17-0008 od 09. veljače 2017., koja je postala pravomoćna 18. ožujka 2017., a kojom je zainteresiranoj osobi iz ovog spora dozvoljena rekonstrukcija-dogradnja zgrade turističke namjene-apartmani na čest. zem. … K.O. S.

Naime, rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave S., KLASA: UP/I-361-03/16-01/0048, URBROJ: 2181/1-11-07/1-17-0016 od 10. listopada 2017. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog izdavanjem građevinske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave S., KLASA: UP/I-361-03/16-01/000048, URBROJ: 2181/1-11-00-07/04-17-0008 od 09. veljače 2017., koja je postala pravomoćna 18. ožujka 2017.,u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo smatralo da je takav prijedlog podnesen od strane tužitelja kao neovlaštene osobe jer tužitelj nije bio stranka u upravnom postupku izdavanja građevinske dozvole, slijedom čega da nije ovlašten niti na podnošenje prijedloga za obnovu postupka te je rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09).

Potom, rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/17-02/421, URBROJ: 531-05-2-2-18-2 od 17. travnja 2018. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog  rješenja, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno iz razloga što je i tuženik smatrao da tužitelj nije ovlašten na podnošenje prijedloga za obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole.

Među strankama ovog spora nije prijeporno kako je po zahtjevu zainteresirane osobe iz ovog spora Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava S., KLASA: UP/I-361-03/16-01/000048, URBROJ: 2181/1-11-00-07/04-17-0008 od 09. veljače 2017. izdala građevinsku dozvolu, a koja je postala pravomoćna 18. ožujka 2017., kojom je njoj dozvoljena rekonstrukcija-dogradnja zgrade turističke namjene-apartmani na čest. zem. … K.O. S..

Međutim, među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje je li tužitelj u upravnom postupku trebao imati položaj stranke, u svezi s čim je li on ovlašten podnijeti prijedlog za obnovu postupka s osnova da je u tom postupku trebao sudjelovati u svojstvu stranke, a da mu ne bi bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku posebice u pogledu kat. čest. … K.O. S. na kojoj se dijelom dozvoljava rekonstrukcija-dogradnja u odnosu na koju tužitelj smatra da se radi o nerazvrstanoj cesti pa da bi po tom osnovu on bio vlasnik iste i ujedno ovlašten podnijeti prijedlog za obnovu postupka, slijedom čega je sporna zakonitost osporenih rješenja u cijelosti.

Odredbom čl. 123. st. 1. t. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09) propisano je da obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

Odredbom čl. 126. st. 1. istog Zakona propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupku dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, br. 153/13 i 20/17) propisano je da je stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.

St. 2. da tijelo graditeljstva dužno je stranki, prije izdavanja građevinske dozvole, pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja (u daljnjem tekstu: uvid u spis predmeta).

St. 3. da iznimno od stavka 1. ovoga članka, stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole za građenje građevine od interesa za Republiku Hrvatsku ili koju izdaje Ministarstvo je investitor te vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbačen njegov zahtjev za obnovu postupka okončanog izdavanjem građevinske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave S., KLASA: UP/I-361-03/16-01/000048, URBROJ: 2181/1-11-00-07/04-17-0008 od 09. veljače 2017., koja je postala pravomoćna 18. ožujka 2017., a kojom je zainteresiranoj osobi iz ovog spora dozvoljena rekonstrukcija-dogradnja zgrade turističke namjene-apartmani na čest. zem. … K.O. S.. Ovo stoga, što uzimajući u obzir prethodno utvrđeno činjenično stanje te navedene zakonske odredbe ovaj sud drži kako je pravilno i zakonito izraženo stajalište tuženika i prvostupanjskog tijela iz osporenih rješenja da je prijedlog za obnovu postupka podnijet od strane tužitelja kao neovlaštene osobe, slijedom čega je tijelo prvog stupnja zakonito postupilo kada je svojim rješenjem odbacilo zahtjev tužitelja za obnovu postupka pozivom na odredbu čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09), te je i tuženik zakonito postupio kada je svojim rješenjem odbio žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja i time isto potvrdio, pa sud nalazi kako su osporena rješenja u cijelosti pravilna i zakonita.

U odnosu na temeljne tužbene prigovore tužitelja u kojima on ističe kako je kat. čest. … K.O. S. na kojoj je između ostalih čestica dopušten zahvat građevinskom dozvolom čiju obnovu traži nerazvrstana cesta, slijedom čega da je on vlasnik iste u smislu odredbe čl. 101. st. 1. Zakona o cestama pa da je kao vlasnik te čestice trebao imati položaj stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, no kako u istom u tom svojstvu nije sudjelovao, da je ovlašten na podnošenje prijedloga za obnovu postupka po osnovi kakvu u vidu ima odredba čl. 123. st. 1. t. 5. ZUP-a, posebice kada se uzme u obzir da status nerazvrstane ceste na naznačenoj čestici od strane nadležnog tijela nikada nije ukinut, za naglasiti je kako su isti u cijelosti neosnovani.

Naime, prije svega je za kazati kako uzimajući u obzir za obnovu postupka okončanog izdavanjem predmetne građevinske dozvole mjerodavnu odredbu čl. 115. st. 1. Zakona o gradnji, da bi tužitelj bio stranka u tom postupku on mora biti vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola ili nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola, međutim sud ne nalazi da bi tužitelj bio vlasnik bilo kojeg dijela nekretnina od kojih je formirana građevna čestica jer u tom smislu u spis upravnog tijela niti u spis upravnog spora nije dostavio nikakvu relevantnu dokumentaciju, slijedom čega je potpuno jasno da on u postupku izdavanja građevinske dozvole nije trebao imati status stranke, pa kod ovakvog nespornog utvrđenja, nedvojbeno je da on ne može temeljiti svoj zahtjev za obnovu postupka na okolnosti kakvu u vidu ima odredba čl. 123. st. 1. t. 5.  Zakona o općem upravnom postupku po kojoj je moguće dopustiti obnovu postupka u situaciji kada osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku. Stoga, s obzirom da tužitelj nije trebao biti stranka u postupku u kojem je zainteresirana osoba iz ovog spora ishodila građevinsku dozvolu, neprijeporno je da on iz razloga što u tom postupku nije sudjelovao u takvom svojstvu ne može tražiti obnovu postupka, zbog čega je njegov zahtjev podnesen od strane neovlaštene osobe.

U svezi prethodno izloženog, a u odnosu na vlasništvo nad kat. čest. … K.O. S., za naglasiti je kako nije sporno da se postojeća zgrada nalazi dijelom i na ovoj čestici, međutim u konkretnoj upravnoj stvari od ključne je važnosti kako prema u spis priloženom izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u S., Zemljišnoknjižnog odjela S. u zk.ul. br. … ista je upisana kao vlasništvo RH, a pored toga spisu prileže i geodetski elaborat izrađen od ovlaštenog inženjera geodezije K. Ć., dipl. ing. geod., br. ovl. Geo …, oznake ../… od 12. veljače 2016., ovjeren od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar, Ispostave za katastar nekretnina S. od 29. prosinca 2016. iz kojeg je razvidno da se nova građevna čestica označena kao čest. zem … K.O. S. formira od čest. zem. …, …, …, … i dijela … sve K.O. S., pa imajući u vidu da je sporna čestica u zemljišnoj knjizi koja predstavlja knjigu javnu vjere upisana kao vlasništvo RH i za koju je Državni ured za upravljanje državnom imovinom u ime RH dao pisanu suglasnost na navedeni projekt od 3. listopada 2016., to je jasno da je isključivo RH kao vlasnik ove čestice trebala sudjelovati u svojstvu stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, dok je potpuno pravilno utvrđenje upravnih tijela da u tom postupku nije trebao sudjelovati tužitelj s obzirom da on nije vlasnik prijeporne čestice.

Nadalje, imajući u vidu odredbu čl. 98. Zakona o cestama koja definira nerazvrstanu cestu, odredbu čl. 100. koja definira što čini nerazvrstanu cestu i odredbu čl. 102. koja regulira upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige, sud nalazi da bi bilo neophodno da se kat. čest. … K.O. S. može smatrati nerazvrstanom cestom da ista treba biti u općoj uporabi, no prema podacima spisa proizlazi da se ova čestica nalazi unutar kompleksa hotelskog naselja „S. h.“ d.d. i da je u vlasništvu RH, s tim da postojeća zgrada, konkretno hotel O. čija rekonstrukcija-dogradnja se dopušta građevinskom dozvolom je izgrađena na temelju pravomoćne građevinske dozvole izdane 03. siječnja 1968. godine, a dio ove zgrade je ozakonjen izdavanjem rješenja o izvedenom stanju od 13. lipnja 2013. godine, pa da ova čestica doista predstavlja nerazvrstanu cestu, u tom slučaju ne bi bilo moguće izdati takvo rješenje izdati s obzirom da bi se radilo o zapreci kakvu u vidu imaju odredbe čl. 6. st. 1. t. 2., odnosno čl. 6. st. 2. t. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, no kako je postupak ozakonjenja pravomoćno okončan, to je jasno da se u predmetnoj upravnoj stvari ne radi o nerazvrstanoj cesti. Stoga, imajući u vidu prethodna navedena utvrđenja sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako prijeporna kat. čest. … K.O. S. nikako ne predstavlja nerazvrstanu cestu s obzirom da se radi isključivo o internoj prometnici koja služi komunikaciji unutar turističkog kompleksa. Ujedno, da se ne radi o nerazvrstanoj cesti ukazuje i činjenica kako sporna čestica kao takva nije određena niti prema jedinstvenoj bazi podataka o nerazvrstanim cestama na području Grada S. koja je donesena na temelju Odluke o nerazvrstanim cestama Grada S. (Službeni glasnik Grada S. broj: ./…). 

Što se pak tiče tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako status nerazvrstane ceste u odnosu na spornu česticu od strane nadležnog tijela nikada nije ukinut, što bi po njegovom mišljenju bio preduvjet da se od iste može formirati građevna čestica, za kazati je kako se radi o prigovoru koji je u cijelosti bespredmetan s obzirom da je sud već u prethodnom dijelu obrazloženja presude detaljno izložio zbog čega kat. čest. … K.O. S. nije nikada ni imala status nerazvrstane ceste, pa kod takvog stanja stvari potpuno je jasno da nije bilo ni potrebe da se nepostojeći status ukida.

Glede tužbenih tvrdnji tužitelja kako je suglasnost Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom na geodetski projekt koji je sastavni dio građevinske dozvole nezakonita s obzirom da RH nije vlasnik kat. čest. … K.O. S., za istaknuti je kako je ova čestica u zemljišnoj knjizi koja predstavlja knjigu javne vjere upisana kao vlasništvo RH u koju činjenicu sud nema razloga sumnjati, a što tužitelj nije ni osporio nikakvim relevantnim dokazima, to je jasno da je isključivo RH kao vlasnik ove čestice trebala sudjelovala u svojstvu stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, ali ne i tužitelj s obzirom da on nije vlasnik prijeporne čestice, slijedom čega nije ni ovlašten za podnošenje prijedloga za obnovu postupka.

Što se tiče tužbenog prigovora tužitelja koji se odnosi na to da je izjava gradonačelnika Grada S. od 7. veljače 2013. po kojoj kat. čest. … K.O. S. nije u funkciji puta više od 60 godina nezakonita jer da on nije ovlašten kao institucija za davanje takve izjave s obzirom da je odluku ovlašteno donijeti isključivo predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, slijedom čega da osporena rješenja nije bilo moguće utemeljiti na takvoj pisanoj izjavi, za naglasiti je kako sud nalazi da se osporena rješenja ne temelje na citiranoj izjavi, već se ista temelje na drugoj dokumentaciji iz koje proizlazi da kat. čest. … K.O. S. ne predstavlja nerazvrstanu cestu, prije svega na priloženom izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u S., Zemljišnoknjižnog odjela S., zk.ul. br. …, kao i na drugoj dokumentaciji, pa samo uzgredno spominjanje upravnih tijela kako i iz naznačene izjave gradonačelnika Grada S. proizlazi da sporni dio nekretnine nije u funkciji puta više od 60 godina koju dovode u vezu s ostalim izvedenim dokazima, ne utječe na zakonitost osporenih rješenja.

U odnosu na tužbene tvrdnje tužitelja kako je u konkretnom slučaju Zakon o cestama trebalo primijeniti kao lex specialis, kao i da upravna tijela formalistički, a ne teleološko tumače odredbu čl. 115. Zakona o gradnji, za navesti je kako je za izdavanje građevinske dozvole mjerodavan upravo Zakon o gradnji, dok je za utvrđivanje pretpostavki za obnovu postupka jedino mjerodavan Zakon o općem upravnom postupku, slijedom čega Zakon o cestama nikako ne može biti lex specialis kako za izdavanje građevinske dozvole, pa tako ni za obnovu postupka. Također, odredba čl. 115. st. 1. Zakona o gradnji jasno, precizno i nedvojbeno normira tko ima položaj stranke u upravnom postupku izdavanja građevinske dozvole, koju nije potrebno dodatno tumačiti i za koju sud nalazi da je u konkretnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito primijenjena.

Zaključno, u pogledu sudske prakse priložene u spis na održanoj raspravi od strane opunomoćenika tužitelja i to presuda Općinskog suda u S., Stalne službe u S. pod poslovnim brojevima ..: P-… od 30. svibnja 2018. i P-… od 08. ožujka 2018. za navesti je kako se ne radi o praksi koja bi bila relevantna za predmetni upravni spor, odnosno koja bi dokazivala da kat. čest. … K.O. S. predstavlja nerazvrstanu cestu, s tim da je posebice za naglasiti kako citirane odluke ni u kojem smislu ne mogu biti od značaja kada se uzme u obzir da se radi o prvostupanjskim presudama koje nisu pravomoćne i koje stoga ne proizvode nikakve pravne učinke.

Konačno, u svezi tužbenih prigovora u kojima tužitelj zapravo osporava zakonitost same građevinske dozvole, koja je postala pravomoćna 18. ožujka 2017. godine, za navesti je kako predmetna građevinska dozvola nije, niti može biti predmet ovog spora s obzirom da je predmet istog isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja prvostupanjskog tijela od 10. listopada 2017. i tuženika od 17. travnja 2018. godine kojima je odbačen zahtjev tužitelja za obnovu postupka okončanog izdavanjem građevinske dozvole, pa je nedvojbeno kako se sud nije ovlašten upuštati u ocjenu zakonitosti tog akata, koji je nesumnjivo pravomoćan.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporena rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom 1. u izreci rješenja.

Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu od 05. listopada 2018. godine te za pristup na ročište 18. listopada 2018. godine u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. t. 2. i Tbr. 23. st. 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 5.000,00 kn i što uvećano za 25 % PDV-a iznosi ukupno 6.250,00 kuna, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom 2. u izreci rješenja.

 

U Splitu, 26. listopada 2018. godine

 

                              

 

                    S U D A C

 

                                Ivan Dadić

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva „Ž. & p.“ d.o.o. u Z., uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, uz zapisnik o objavi te povrat spisa, po pravomoćnosti,

-          opunomoćeniku zainteresirane osobe H. A., odvjetniku u S., uz zapisnik o objavi,

-          u spis.

 

 

Rj./

1. Naplatiti sudsku pristojbu sukladno čl. 5. ZOSP-a te u svezi sa Tbr. 30 i 30a u iznosu od 1.000,00 kuna (500,00 kuna tužba i 500,00  kuna presuda).
2. Spis u kalendar 30 dana.