Baza je ažurirana 30.03.2026. zaključno sa NN 12/26 EU 2024/2679
1
Pst-38/14
Pst-38/14
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. G. C. iz S., OIB: … i ad 2. T. Ž. iz S., OIB:…, oboje zastupani po punomoćnici D. B., odvjetnici u S., protiv tuženika ad 1. Š. C. pok M., OIB:…, iz S., , zastupanog po punomoćniku S. Ć., odvjetniku u S. i ad 2. L. S., OIB: …iz S., radi ispravka uknjižbe, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 25.rujna 2018.god. u nazočnosti tužitelja ad 1., punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika ad 1.,a u izočnosti tužene ad 2., dne 23.listopada 2018.god.
p r e s u d i o j e
„I.1. Utvrđuje se da je tužitelj ad 1) G. C., OIB: … vlasnik nekretnina označenih kao čest.zem. 364/4 i čest.zem. 763, obje Z.U. 2273 K.O. S. za cijelo.
2. Ovlašćuje se tužitelj ad 1) G. C., OIB:… po pravomoćnosti ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnina označenih kao čest.zem.364/4 i čest.zem. 763, obje Z.U. 2273 K.O. S. za cijelo na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika Š. C. za 176/23040 dijela i L. S. za 11/2880 dijela.
II.1.Utvrđuje se da je tužiteljica ad 2) T. Ž. rođ. C., OIB: …, vlasnica nekretnine označene kao čest.zem.865/1 Z.U. 2272 K.O. S. za cijelo.
2. Ovlašćuje se tužiteljica ad 2) T. Ž. rođ. C., OIB: …, po pravomoćnosti ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao čest.zem. 865/1 Z.U. 2272 K.O. S. za cijelo na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika Š. C. za 8/960 dijela i L. S. za 4/960 dijela.
III.Dužni su tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno nadoknaditi tužiteljima trošak ovog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate u visini od 12% godišnje, a ako se kamatna stopa bude mijenjala, onda prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena.“
troškove parbenog postupka u iznosu od 12.912,50 kn.
Obrazloženje
Tužitelji su dana 16.siječnja 2014.god. podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika radi ispravka uknjižbe. U tužbi se navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest.zem. 763 i čest.zem. 364/4 obje ZU 2043 tužitelj pod 1. G. C.; da su predmetne nekretnine bile u isključivom vlasništvu njegovoga oca M.-D. C. koji je sa svojom braćom se podijelio, a prije njih i njihovi prednici, tako da su predmetne nekretnine postale isključivo vlasništvo pok. M. C.. Svojom oporukom M. C. je predmetne nekretnine ostavio svome sinu G. C., koju oporuku je pobijao tuženik ad 1. Š. C., međutim, pravomoćnom presudom ovog suda br. P2-3849/09 (potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu br. Gžo-309/12) utvrđeno je kako je ta oporuka istinita i pravno valjana. Nadalje, navodi se da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest.zem. 865/1 ZU 20141 tužiteljica pod 2. T. Ž.; da je predmetna nekretnina bila u isključivom vlasništvu njezinog oca M.-D. C. koji je diobom sa svojom braćom postao isključivi vlasnik iste, a tužiteljica pod 2. ju je stekla kao oporučna nasljednica iza smrti svoga oca. Osim toga, navodi se da je u zemljišnim knjigama tužitelj pod 1. upisan kao vlasnik čest.zem. 763 i čest.zem. 364/4 za samo 352/23040 dijela, a tužiteljica pod 2. kao vlasnica čest.zem. 865/1 za 16/960 dijela koji upis tužitelja je izvršen temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti brata njihovog oca M. C., a koji je bio upisan kao suvlasnik za 4/40 dijela i siti nije imao nasljednika prvog nasljednog reda pa su ga naslijedila djeca njegove braće i sestara, odnosno tužiteljici pod 1. i 2. te tuženik pod 1., međutim, u rješenju o nasljeđivanju iza smrti M. C. neosnovano su u ostavinu uračunati i suvlasnički dijelovi predmetnih nekretnina koji su bili u vlasništvu tužitelja M. C. za 12/40 dijela, što se dogodilo zbog činjenice što je stric tužitelja u zemljišnim knjigama kao C. M.-M. pa je suvlasnički dio koji je bio upisan na ime oca stranaka M. C. neosnovano pribrojen suvlasničkom dijelu njegovog brata M. C.. Ni upis od 12/40 dijela koliko je upisano pravo vlasništva na oca stranaka M. C. nije odgovarao stvarnom stanju budući da su predmetne nekretnine bile u isključivom vlasništvu M. C. koji je istima raspolagao oporukom na način da je čest.zem. 763 i364/4 ostavio svome sinu G. C., a čest.zem. 865/1 kćeri T. Ž.. U posjedovnom listu br. 618 KO S. M. C. je upisan kao isključivi posjednik predmetnih nekretnina.
Temeljem prednjeg, tužitelji ovom tužbom, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva, traže da se utvrdi da je tužitelj pod 1. G. C. vlasnik nekretnina označenih kao čest.zem. 763 i čest.zem. 364/4 ZU 2043 KO S. za cijelo uz ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina za cijelo na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika pod 1. Š. C. za 352/23040 dijela i pod 2. L. S. za 352/23040 dijela (točka I. i II. tužbenog zahtjeva), a tužiteljica pod 2 T. Ž. da se utvrdi da je vlasnica nekretnine označene kao čest.zem. 865/1 ZU 2041 KO S. za cijelo na svoje ime uz ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva te nekretnine za cijelo na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika pod 1. Š. C. za 16/960 dijela i pod 2. L. S. za 16/960 dijela (točka III. i IV. tužbenog zahtjeva).
U odgovoru na tužbu od 12.prosinca 2014.god. tuženik pod 1. Š. C. u cijelosti se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao promašenom, neosnovanom, nezakonitom i nemoralnom. Navodi da tužitelji uporno i višekratno žele i trude se svim silama prisvojiti njegovu imovinu i njegove trude. Navodi da je netočan navod da su predmetne nekretnine bile u isključivom vlasništvu pok. M. C. koje je on oporukom ostavio tužiteljima, jer ostavinski postupak još nije završen jer je utvrđeno da M. C. po zemljišnoknjižnim ulošcima nije vlasnik predmetnih nekretnina nego su to tuženik pod 1. i tužitelji pod 1. i 2.
Tužena pod 2. L. S. u svom odgovoru na tužbu od 17.prosinca 2014.god. ističe da priznaje pravo vlasništva tužitelju pod 1. G. C. na predmetnim nekretninama označenim kao čest.zem. 763 i 364/4 obje ZU 2043 KO S., a u odnosu na tužiteljicu pod 2. T. Ž. ističe da ta tužiteljica nema aktivnu legitimaciju, jer nema pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza svoga oca M. C. kojim se osnažuje oporuka u odnosu na predmetnu nekretninu. Rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. C. M.-M. je pravomoćno, a tužitelji koji su bili sudionici ostavinskog postupka iza njegove smrti nisu uložili žalbu zato što je predmetna nekretnina ušla u sastav ostavine i to pravomoćno rješenje o nasljeđivanju proslijeđeno je zemljišno-knjižnom odjelu na uknjižbu prava vlasništva, a po donesenom rješenju o uknjižbu tužitelji nisu stavili prigovor. Idealni dio predmetne nekretnine tužena je stekla iza smrti A. S. ud. L. po pravomoćnom djelomičnom rješenju o nasljeđivanju br. O-1243/10 od 12.ožujka 2010.god.
Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom prikaza zk uloška-neslužbena kopija od 11.prosinca 2012.god., prijepisa posjedovnog lista broj 618 od 4.ožujka 2013.god., oporuke od 23.studenoga 2004.god., preslika presude ovog suda pod broj P2-3849/09 od 12.studenoga 2010.god., presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-309/12 od 13.kolovza 2012.god., rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod broj O-1388/91 od 7.srpnja 1992.god., broj O-593/00 od 26.svibnja 2008.god., broj O-1494/95 od 29.rujna 1999.god., prikaza zk uloška-neslužbena kopija od 11.siječnja 2014.god., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1252/97 od 11.prosinca 1998.god., broj O-1125/08 od 13.srpnja 2010.god., oporuke od 14.siječnja 1982.god., rješenja ovog suda pod broj Z-10053/10 od 6.travnja 2011.god., preslika zapisnika u predmetu ovo suda pod broj IP-112/08 od 6.lipnja 2014.god., izvatka iz zemljišne knjige od 19.svibnja 2006.god., od 14.lipnja 2012.god., izjava od 14.siječnja 2010.god., 12.kolovoza 2011.god., presude ovog suda pod broj IP-112/08 od 13.studenoga 2014.god., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika B. K. pod broj O-1085/13, UPP/OS-57/13 od 18.srpnja 2013.god., rješenje Državne geodetske uprave od 27.veljače 2014.god., izvatka iz zemljišne knjige od 5.asvibnja 2014.god., izvoda iz matične knjige rođenih od 28.srpnja 1960.god., domovnice od 10.lipnja 1992.god., rješenja SIZMIORH od 14.travnja 1990.god., svjedodžba od 30.listopada 1948.god., zapisnik s ročišta od 20.lipnja 2013.god. u predmetu ovog suda pod broj O-1029/08, rješenje Državne geodetske uprave od 21.svibnja 2014.god., rješenje o nasljeđivanju ovog suda pod broj O-1125/08 od 13.srpnja 2010.god., djelomično rješenje o nasljeđivanju ovog suda pod br. O-1243/10 od 3.prosina 2012.god., rješenja Državne geodetske uprave od 20.listopada 2014.god., rješenja ovog suda pod broj Z-1417/13 od 12.prosinca 2014.god., preslika osobne iskaznice A. W., prijedloga podjele okućnice, presude ovog suda prikaza zk uloška-neslužbena kopija od 5.srpnja 2015.god., povijesnog zk uloška, prikaza zk uloška-neslužbena kopija od 5.srpnja 2015.god., povijesnog zk uloška, rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod broj O-1125/08od 13.srpnja 2010.god., tabularne isprave od prijepisa posjedovnog lista od 7.ožujka 2017.god., presude Upravnog suda u Splitu broj Uslkat-78/14 od 16.prosinca 2016.god., izvatka iz zemljišne knjige od 11.siječnja 2017.god., izvatka iz zemljišne knjige od 23.travnja 2018.hof., izvatka iz zemljišne knjige od 22.lipnja 2016.god., prerisa katastarskog plana, kopije katastarskog plana od 1.listopada 2015.god.,rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod broj O-1252/97 od 11.prosinca 1998.god., saslušanjem svjedoka M. C., V. P., M. C., S. C., J. C. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza kao i na temelju rezultata provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
Neprijeporno je između parbenih stranaka da su u zemljišnim knjigama za k.o. S. upisani kao suvlasnici:
- na nekretnini označenoj kao čest. zem. 763 i 364/4, obje ZU 2043: J. C. pok. J. za 3960/23040 dijela, J. C. pok. J. za 1320/23040 dijela, P. P. pok. P. za 1920/23040 dijela, A. B. I. za 660/23040 dijela, J. C. pok. J. za 2970/23040 dijela, A. B. I. za 495/23040 dijela, J. C. pok. J. za 1155/23040 dijela, A. C. pok. Š. za 3168/23040 dijela, J. C. pok. Š. za 3168/23040 dijela, G. C. pok. M.-D. za 352/23040 dijela, Š. C. pok. M. za 352/23040 dijela, T. Ž. rođ. C. za 352/23040 dijela, A. C. pok. Š. za 352/23040 dijela, V. C. ud. J. za 352/23040 dijela M. C. pok. J. za 352/23040 dijela, S. C. pok. J. za 352/23040 dijela, A. S. rođ. C. za 352/23040 dijela, V. R. ud. F. za 352/23040 dijela, M. R. za 352/23040 dijela, N. R. pok. F. za 352/23040 dijela i M. G. rođ. R. za 352/23040 dijela;
- na nekretnini označenoj kao čest. zem. 865/1 ZU 2041 J. C. pok. J. za 120/960 dijela, J. C. pok. J. za 120/960 dijela, A. B. I. za 60/960 dijela, J. C. pok. J. za 60/960 dijela, A. B. I. za 15/960 dijela, J. C. pok. J. za 75/960 dijela, A. C. pok. Š. za 144/960 dijela, J. C. pok. Š. za 144/960 dijela, G. C. pok. M.-D. za 16/960 dijela, Š. C. pok. M. za 16/960 dijela, T. Ž. rođ. C. za 16/960 dijela, A. C. pok. Š. za 16/960 dijela, V. C. ud. J. za 16/960 dijela, M. C. pok. J. za 16/960 dijela, S. C. pok. J. za 16/960 dijela, A. S. rođ. C. za 16/960 dijela, V. R. ud. F. za 16/960 dijela, F. R. za 16/960 dijela, N. R. pok. F. za 16/960 dijela i M. G. rođ. R. za 16/960 dijela.
Nadalje, neprijeporno je da je iza M.-M. C. vođen ostavinski postupak pod broj O-1125/08 u kojem je utvrđeno da njegovu ostavinu sačinjavaju između ostalih nekretnina i 8/40 dijela čest.zem. 865/1 te 44/240 dijela čest.zem. 364/4 i čest.zem. 763. sve K.O. S. pa su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 13.srpnja 2010.god. njegovim nasljednicima temeljem oporuke, te sporazuma između nasljednika, proglašeni, između ostalih, tužitelji pod 1. G. C. i 2. T. Ž., tuženik pod 1. Š. C. i prednica tužene pod 2. A. S..
Također je neprijeporno da je rješenjem ovog suda pod broj Z-10053/10 od 6.travnja 2011.god. izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretninama, između ostalih i predmetnim nekretninama, temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-1125/08 od 13.srpnja 2010.god. na ime tužitelja pod 1. G. C. i pod 2. T. Ž., tuženika pod 1. Š. C., prednika tužene pod 2. A. S., te A. C., V. C., M. C., V. R., F. R., N. R. i M. G., svakog za po 1/12 dijela.
Osim toga, neprijeporno je da je tuženik pod 1. darovao svojoj supruzi J. C. pola svoga suvlasničkog dijela čest.zem. 364/4 i čest.zem. 763 i to 176/23040 suvlasnička dijela, te pola suvlasničkog dijela čest.zem. 865/1 i to 8/960 suvlasnička dijela, te da je J. C. upisala svoje pravo suvlasništva za navedene suvlasničke dijelove u zemljišne knjige za K.O. S..
Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika pod 1.
Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.
Tužitelji ovom tužbom traže da se utvrde vlasnicima i to tužitelj pod 1. nekretnina označenih kao čest.zem. 364/4 i čest.zem. 763, obje Z.U. 2273 K.O. S. za cijelo uz ovlaštenje tog tužitelja da zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva nekretnina označenih kao čest.zem.364/4 i čest.zem. 763, obje Z.U. 2273 K.O. S. za cijelo na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika Š. C. za 176/23040 dijela i L. S. za 11/2880 dijela, a tužiteljica pod 2. nekretnine označene kao čest.zem.865/1 Z.U. 2272 K.O. S. za cijelo uz ovlaštenje da zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao čest.zem. 865/1 Z.U. 2272 K.O. S. za cijelo na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika Š. C. za 8/960 dijela i L. S. za 4/960 dijela.
|
U konkretnom slučaju, tužitelji tvrde da je njihov prednik M. C. izvršio diobu imovine sa svojom braćom M., A. i J., koju su stekli nasljedstvom od svojih prednika, a kojom diobom su predniku tužitelja i tuženika ad 1. M. C. pripale u isključivo vlasništvo čest.zem. 763, 364/4, obje ZU 2273 (prije ZU 2043) i čest.zem. 865/1 ZU 2272 (prije ZU 2041), sve K.O. S., da je dioba između prednika tužitelja i tuženika pod 1. M. C. i njegove braće stvarno izvršena i na taj način diobene stranke su posjedovale imovinu upravo u opsegu izvršene diobe te da je uknjižba na predmetnim nekretninama pogrešno upisana na pok. M. C.. Da je dioba između prednika stranaka izvršena potvrdili su i preslušani svjedoci M., M., S., V. C. te V. P..
Svjedok M. C. u svom iskazu navodi da su u S. bile velike parcele vlasništvo četiri brata (A., M., M. i J.) koji su se 1960.god. podijelili. Tužitelji i tuženik pod 1. naslijedili su od svoga oca M. C. ono što je on dobio podjelom sa svojom braćom i to na jednake dijelove. Za oporuku pok. M. C. zna, ali ne zna njezin sadržaj.
Iz iskaza svjedokinje V. P. proizlazi da su se braća C. složno dogovorili i svakome je pripalo ono što je diobom dobio, a što je pok. M. C. sa svojim dijelom radio ne zna, a zna za njegovu oporuku.
Svjedok M. C. u svom iskazu navodi da su četiri brata naslijeđe od svog pok. oca Š. podijelila i to su veće zemlje dijelili na četiri dijela, a manje kako kome pa tako svi znaju čije je što, s time da ta podjela u zemljišnim knjigama nije provedena, a u katastru je provedena. Navodi da postoji oporuka M. C. kojom je isti ostavio svakome od svoje djece nešto, tako je T. dobila zemlju zv. G., Š. zemlju zv. P. K. i neke livade. L. S. s tim nekretninama nema ništa.
Iz iskaza svjedokinje S. C. proizlazi da je otac stranaka svakome od njih oporukom ostavio svoju zemlju i svatko je u posjedu zemalja koje su oporučno dobili, da je nekretnina zv. L. G., nekretnina zv. P. k. pola Š. pola T., a tri nekretnine zv. B. su dobili njih troje. Tužena L. S. nema ništa na tim nekretninama jer je greškom upisana na njih. Pok. stric M. svoje imanje je ostavio bratu J. i A. te sestri M. R. i oni su se podijelili po zemljama, a stric M. se odrekao na sudu u korist brata J. i A. i tete M., a odrekla se i teta A. u korist brata J., A. i M., a tužena ad 2. Je A. nevjesta i ona nema ništa.
Svjedokinja V. C. u svom iskazu navodi da su se njezin muž J. i njegova braća M., M. i A. podijeli između sebe na četiri jednaka dijela 1961. ili 1962.god. i nakon podjele svatko je od njih uzeo svoj dio, s time da tu podjelu nisu proveli na sudu. M. je raspolagao svojim dijelom na način da je imovinu ostavio svojoj djeci, ali ne zna točno kako i kome je što ostavio. Svekrva tužene L. S. A. se odrekla u korist brata J., A. i sestre M., koji su njegovali bolesnog brata M. i koji im je oporučno ostavio imovinu, tako da A. nema ništa na sebi.
Iz iskaza svjedokinje J. C., supruge tuženika pod 1. proizlazi da otkako se sa suprugom Š. preselila u S., a to je od 1981.god., radili su na zemlji L. na kojoj su imali breskve, a radili su i druge zemlje. Zna da je njezin svekar pok. M. oporučno ostavio, koju oporuku oni nisu priznali, ali ju je sud priznao. Njezin suprugu je 2014.god. darovnim ugovorom na nju prenio polovicu svoga vlasništva tako da je ona vlasnica idealnog dijela utuženih nekretnina, što je provedeno u zemljišnim knjigama.
Dakle, prednik tužitelja i tuženika pod 1. pok. M. C. raspolagao je svojom imovinom na način da je oporukom od 23.studenoga 2004.god. ostavio svojim sinovima tužitelju pod 1. G. C. čest.zem. 1396, bivši vinograd, površine 315 m2 i 2415, zv. L., površine 502 m2, tuženiku pod 1. Š. C. čest.zem. 1345 zv. B. površine 403 m2 i ½ dijela čest.zem. 727, zv. P. površine 620 m2, te kćeri T. Ž. čest.zem. 1331, zv. B., površine 331 m2 i ½ dijela čest.zem. 727, zv. P., površine 620 m2 i to dio uz put, a unuku M. C. stan na nadgrađu stambene zgrade na čest.zem. 692 površine 50 m2, što je i sud utvrdio uvidom u navedenu oporuku. Tuženik pod 1. Š. C. je podnio tužbu protiv tužitelja radi utvrđenja da oporuka pok. M. C. od 23.studenoga 2004.god. nije istinita i pravovaljana. Pravomoćnom presudom ovog suda pod broj P2-3849/09 od 12.studenoga 2010.god. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da oporuka pok. M. C. od 23.studenoga 2004.god. nije istinita i pravovaljana, što je i sud utvrdio uvidom u spisu priložene presude Općinskog suda u Splitu broj P2-3849/09 i Županijskog suda u Splitu broj Gž-309/12 od 13.kolovoza 2012.god..
Tuženici se protive zahtjevu tužitelja navodeći da je proveden ostavinski postupak iza smrti M. C. u kojem su sudjelovali tužitelji osobno i tuženici, a u sastav ostavine pok. M. C. ulazi i čest.zem. 364/4, 763 i 865/1, sve K.O. S., o čemu nije bilo spora između nasljednika. Nasljednicima iza pok. M. C. su proglašeni, između ostalih, i tužitelji pod 1. i 2., te tuženici pod 1. i 2., te je provedbom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju uknjiženo njihovo pravo suvlasništva, između ostalih nekretnina i na predmetnim nekretninama.
Naime, odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03 i 35/05: dalje ZN) određeno je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja, a ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju (st.2.), a st. 5. citiranog članka određeno je da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, kao što je ovdje slučaj, no ipak nisu vezane - glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, - glede prava čije bi utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, - ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.
|
|
U konkretnom slučaju iza pok. M. C. proveden je ostavinski postupak u kojem su sudjelovali, između ostalih, tužitelji pod 1. i 2., tuženik pod 1. i prednik tužene pod 2., te je pravomoćnim rješenjem ovog suda br. O-1125/08 od 13.srpnja 2010.god. određeno što ulazi u ostavinu iza pok. M. C., i to rješenje je pravomoćno.
Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave u pogledu nekretnina koje su u tom rješenju navedene kao ostavinska imovina pa se ne može više nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju s uspjehom takav zahtjev isticati prema sunasljednicima koji su također učestvovali u ostavinskom postupku.
Budući da u spisu postoji pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, sud se nije upuštao u raspravljanje o sadržaju istog, jer su po Zakonu o nasljeđivanju točno određeni slučajevi kada se i koji nasljedno pravni zahtjevi mogu postavljati poslije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, a oni ovdje ne egzistiraju. Naime, po odredbi čl. 232., 233., 234. i 235. Zakona o nasljeđivanju nasljednik ima pravo da zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na određenu stvar ili pravo iz zaostavštine i poslije pravomoćnosti rješenja, ali po osnovu naknadno pronađene imovine ili naknadno pronađene oporuke ili pojave novog nasljednika ili kada postoje uvjeti za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, a što ovdje nije slučaj.
Između nasljednika u ostavinskom postupku (što je nesumnjivo utvrđeno i uvidom u rješenje o nasljeđivanju pod broj O-1125/08), nije bilo spora o veličini ostavinske imovine, a niti spora o veličini nasljednog dijela ostavinske imovine, pa stoga nije bilo ni upućivanja u parnicu, već je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ostavinska imovina pok. M. C. uručena temeljem oporuke i sporazuma nasljednika svakome na jednake dijelove, da bi tužitelji nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u ovom sporu tražili da se utvrde da su isti vlasnici za cijelo nekretnina i to tužitelj pod 1. nekretnina označenih kao čest.zem. 364/4 i 763, obje KO S., a tužiteljica pod 2. nekretnine označene kao čest.zem. 865/1 KO S., kojih da je bio isključivi vlasnik njihov prednik M. C., a temeljem usmene diobe sa svojom braćom pa tako i pok. M. C., a koju im je oporučno ostavio njihov prednik.
Sud je vezan za pravomoćno rješenje o nasljeđivanju (koje je postalo pravomoćno dana 28.listopada 2010.god.), postojala je klauzula pravomoćnosti, te su to rješenje dobili svi nasljednici. To rješenje je zakonito, potvrđeno je klauzulom pravomoćnosti te isto egzistira od 28.listopada 2010.god. i isto sprječava da se u parnici ponovno utvrđuje opseg ostavinske imovine, a sve to iz razloga, što se zbog pravne sigurnosti uzima da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom (res judicata pro veritate habetur), dakle, sadržaj ostavinske imovine, kao i udjel u toj imovini.
Tužitelji ističu da je njihov otac diobom sa svojom braćom postao isključivi vlasnik predmetnih nekretnina i te je nekretnine oporukom ostavio tužiteljima. S obzirom na to da tužitelji tek u ovom postupku navode da su predmetne nekretnine očevom oporukom pripale njima (oporuka je iz 2004.god.), a u ostavinskom postupku iza pok. M. C. mogli su istaknuti taj prigovor i tražiti izdvajanje sporne imovine, što oni u ostavinskom postupku nisu učinili pa budući da to tada nisu učinili, to onda ne mogu s uspjehom isticati ni sada, jer odluka ostavinskog suda u postupka iza pok. M. C. u odnosu na parbene stranke ima značaj presuđene stvari.
Dakle, tužitelji koji su učestvovali u postupku ostavinske rasprave nisu zahtijevali izdvajanje dijela ostavine pa im sukladno tome nije ni priznato pravo da taj svoj zahtjev ostvaruju u parnici (čl. 224. ZN) i ne mogu ga više isticati nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, jer pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave u pogledu nekretnina koje su u tom rješenju navedene kao ostavinska imovina.
Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci presude.
Također za istaknuti je da je ugovorom o darovanju od 28.svibnja 2015.god. tuženik pod 1. Š. C. darovao svojoj supruzi J. C. pola svog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina i to 176/23040 dijela čest.zem. 364/4 i 763 K.O. S., te 8/960 dijela čest.zem. 865/1 K.O. S.. Temeljem tog ugovora o darovanju J. C. postala je suvlasnica predmetnih nekretnina i svoje pravo suvlasništva je uknjižila u zemljišnim knjigama za K.O. S..
Kako je tuženik pod 1. Š. C. tijekom postupka otuđio dio svog suvlasničkog dijela nekretnine, tako da je na čest.zem. 364/4 i 763 K.O. S. kao suvlasnik za 176/23040 dijela, te na čest.zem. 865/1 K.O. S. za 8/960 dijela u zemljišnim knjigama upisana J. C. (što je i sud utvrdio uvidom u izvadak iz zemljišne knjige-neslužbena kopija od 23. travnja 2018.god., a što među strankama nije ni sporno, to dalje znači da tuženik pod 1. nije pasivno legitimiran za te dijelove jer isti nije suvlasnik na tim dijelovima predmetnih nekretnina.
Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP).
Tuženiku pod 1. u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za pristup na ročište od 19.siječnja; 18.svibnja i 22.listopada 2015.god., 14.rujna i 6.studenoga 2017.god., 22.siječnja; 13.lipnja i 12.srpnja 2018.god. po 50 bodova, od 6.srpnja 2015.god., 7.ožujka; 25.travnja i 25.rujna 2018.god. po 100 bodova, za sastav žalbe od 254.kolovoza 2015.god. 125 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 10.250,00 kn, na ime PDV-a iznos od 2.562,50 kn, na ime sudske pristojbe odgovora na tužbu iznos od 100,00 kn, ukupno iznos od 12.912,50 kn.
U Splitu, 23.listopada 2018. godine
S U D A C
KATICA BOJČIĆ VIDOVIĆ,v.r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave i uručenja ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.