P-2501/16

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Vesni Šprljan Prelević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad 1) Ž. M. iz S., O.: … i ad 2) G. P. iz S., O.: …, oboje zastupani po punomoćniku T. M., odvjetniku u S., protiv tuženika ad 1) V. M. iz S., O.: …, zastupana po punomoćnici potok 16, nakon zaključenja glavne i javne rasprave od 7. rujna 2018.g. u nazočnosti pun. tužitelja T. M., odvjetnika u S. i tuženika ad 1) osobno sa pun. A. V., odvjetnicom u S. te u odsutnosti uredno pozvane tužene ad 2) te objave od 18. listopada 2018.g.

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. U ostavinsku masu iza pok. O. M. vraća se dar učinjen tuženoj ad 1) temeljem Ugovora o darovanju "U S., 29. 12. 1994.g." i to stana na visokom prizemlju označenim brojem 50, površine 64,41 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 6414/19, površine 687 m2, zgrada E-619 upisana u Z.U. 13092 (tada etaža 39, danas 36) za 2/8 dijela vrijednosti dara radi namirenja nužnih dijelova tužitelja ad 1) ad 2) kojeg je dužna izvršiti tužena ad 1) u visini od po 98. 623,61 kn.

 

2. Utvrđuje se ništavim i bez pravnog učinka ugovor o dosmrtnom uzdržavanju „U S., dvadesetdevetogtravnjatisućudevetstodevedesetosmegodine“ ovjeren od strane Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem I R- 645/98.

 

3. Dužne su tužena ad 1 i 2 svaka za ½ dijela nadoknaditi tužiteljima u roku od 15 dana od donošenja ove presude parnični trošak.“

 

2. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. U nasljedni dio tužene ad 1) iza smrti pok. O. M. uračunava se vrijednost dara učinjenog tuženoj ad 1) temeljem Ugovora o darovanju "U S., 29.12.1994." i to stana na visokom prizemlju, označen br. 50, površine od 64,41 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 6414/19, površine 687 m2 Zgrada E-619 upisane u Z.U. 13092 (tada etaža 39, danas 36).

 

r i j e š i o     j e

 

1. Odbacuje se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji ad 1. ad 2. temeljem nasljeđivanja iza smrti pok. O. M., svaki za po 1/3 dijela vlasnici nekretnina; kat. čest. 3069/1, upisane u p.l. br. 200, šuma, površine 24 975 m2, za 6/80 dijela, kat. čest. 2078 površine u p.l. br. 355, površine 50 m2, pašnjak, od 2/32 dijela, kat. čest. 2660, 2665, 2817/1, upisanih u p.l. br. 538 oranica, ukupne površine 731 m2 od 2/8 dijela, kat. čest. 173, upisane u p.l. 541 površine 90 m2 od 2/16 dijela kat čest. 360,3084, upisanih u p.l. br. 542, oranica i pašnjak, ukupne površine 540 m2, od 2/16 dijela, kat. čest. 3072, upisane u p.l. br. 543, oranica i pašnjak, ukupne površine 1259 m2 od 6/32 dijela, kat. čest. 3052, upisane u p.l. br. 544, vinograd, površine 302 m2, od 2/32 dijela, kat. čest. 3104/4, upisane u p.l. br. 545, oranica, površine 1521 m2 od 2/16 dijela, kat. čest. 5933, upisane u p.l. br. 546, pašnjak, površine 65 m2, od 2/48 dijela, kat. čest. 5846, upisane u p.l. br. 547, pašnjak, površine 41 976 m2, od 4/96 dijela, kat. čest. 5861, 174, upisanih u p.l. br. 548, pašnjak, ukupne površine 19 280 m2 od 4/96 dijela, kat. čest. 3046, upisane u p.l. br. 549, oranica, površine 2327 m2, od 206/1648 dijela sve K.O. S..

 

II.Dužni su tužitelji ad 1) i 2) naknaditi tuženoj ad 1) trošak parničnog postupka u iznosu od 26.850,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-na poena počev od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelji su 31. srpnja 2013. podnijeli tužbu u kojoj navode kako su tužitelji i tuženici djeca i jedini zakonski nasljednici pok. O. M. iza koje se vodi ostavinski postupak pod uvodno označenim brojem i u kojem su tužitelji upućeni u parnicu radi vraćanja dara u sastav ostavine. Pok. O. M. je tuženoj ad 1) temeljem Ugovora o darovanju "U S., 29.12.1994." darovala nekretninu i to stan na visokom prizemlju, označen br. 50, površine od 64,41 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 6414/19, površine 687 m2 Zgrada E – 619 upisane u Z.U. 13092 (tada etaža 39, danas 36). Iako je predmetni stan bio jedina vrjednija imovina ostaviteljice, te je ista obećala tužiteljima da će svima ostaviti podjednako, tužena ad 1) je nagovorila ostaviteljicu da upravo njoj daruje stan i o tome nikad nije obavijestila tužitelje. Nakon što je navedeni ugovor proveden u zemljišnim knjigama ostaviteljica i tužena ad 1) nanovo raspolažu predmetnim stanom i sada sklapaju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te zabilježuju u zemljišnim knjigama promjenu osnove prijenosa prava vlasništva. Napokon, 2011. tužena ad 1) daruje predmetni stan svom sinu M. M. temeljem Ugovora o darovanju "U S., dana 21. veljače 2011. godine" koji nakon postavljenog zahtjeva tužitelja žurno prodaje predmetni stan. Vrijednost predmetnog stana iznosi otprilike 963.000,500 kn, koja se dobije kada se kao vrijednost 1 m2 uzme iznos od 15.000,00 kn. Ostaviteljica je bila vlasnica i drugih nekretnina i to kat. čest. 3069/1, šuma, površine 24 975 m2, za 6/80 dijela, kat. čest. 2078 površine 50 m2, pašnjak, za 2/32 dijela, kat. čest. 2660, 2665, 2817/1, oranica, ukupne površine 731 m2 za 2/8 dijela, kat. čest. 173, površine 90 m2 za 2/16 dijela kat čest. 360,3084, oranica i pašnjak, ukupne površine 540 m2, za 2/16 dijela, kat. čest. 3072, oranica i pašnjak, ukupne površine 1259 m2 za 6/32 dijela, kat. čest. 3052, vinograd, površine 302 m2, za 2/32 dijela, kat. čest. 3104/4, oranica, površine 1521 m2 za 2/16 dijela, kat. čest. 5933, pašnjak, površine 65 m2, za 2/48 dijela, kat. čest. 5846, pašnjak, površine 41 976 m2, za 4/96 dijela, kat. čest. 5861, 174, pašnjak, ukupne površine 19 280 m2 za 4/96 dijela, kat. čest. 3046, oranica, površine 2327 m2, za 206/1648 dijela sve K.O. S., a čija ukupna vrijednost ostaviteljičinog dijela iznosi otprilike 195.000,00 kn koja se dobije kada se kao vrijednost 1 m2 uzme iznos od 37,50 kn. Ovome treba dodati da je predmetni stan pod teretom u vidu prava zaloga u korist G. S. u iznosu od 52.370,25 kn. S obzirom da u konkretnom postupku ima četiri zakonska nasljednika, da ukupna vrijednost ostavine iznosi 1.106,129,25 kn (zbroj vrijednosti stana i kat. čest. umanjeno za visinu tereta na stanu), njihov nužni dio bi bio 1/8 dijela ukupne ostavine, što bi iznosilo 138.266,13. Zakonski dio preostale vrijednosti ostavine koju tužitelji nasljeđuju (vrijednost kat. čest.) za po ¼ iznosi 48.750,00 kn, pa bi do namirenje vrijednosti nužnog dijela trebali naslijediti iznos od 89.666,13 kn, a što predstavlja približno 1/10 dijela vrijednosti predmetnog stana.

Podneskom od 15.12.2016.g. tužitelji ističu kako je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništav jer se radi o fiktivnom pravnom poslu budući se navedenim izigravaju prava drugih nasljednika u pogledu veličine njihovog nasljednog dijela. Pobuda za sklapanje ovog prividnog pravnog posla je nemoralna i protivna prisilnim pravnim propisima. Inače predmetni Ugovor o darovanju egzistira te je on temelj prava stjecanja vlasništva tužene na predmetnom stanu odnosno titulus temeljem kojega je ista upisala pravo vlasništva u zemljišne knjige. U trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tužena je pod 1) bila punopravni zk vlasnik predmetne nekretnine. Navedenim podneskom tužitelji traže da se utvrdi ništavim i bez pravnog učinka ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

Podneskom od 17. travnja 2018. tužitelji ad 1) i ad 2) uređuje tužbu i tužbeni zahtjev sukladno podacima koje je dostavila PU IS., za predmetne nekretnine. Obzirom na navedene podatke vrijednost predmetnog stana koji ima površinu od 64,41 m2 iznosi 843.278,90 kn što ujedno predstavlja i vrijednost dara kojeg je ostaviteljica, majka stranaka, darovala tuženoj ad 1). Majka stranaka je bila vlasnica različitih suvlasničkih dijelova više čestica u k.o. S. čija ukupna površina iznosi 5.429 m2, a čija vrijednost je procijenjena prema podacima PU IS 10,00 kn po m2. Dakle, ukupna vrijednost tog dijela ostavine iznosi 54.290,00 kn, a ukupna čista vrijednost ostavine (sa pridodanom vrijednosti dara) 897.568,90 kn. Obzirom da u konkretnom slučaju ima četiri nužna nasljednika, nužni dio svakog pojedinog iznosio bi 1/8 čiste vrijednosti ostavine 112.196,11 kn. Svaki od nasljednika po svom zakonskom dijelu naslijedili bi ¼ dijela ostavine koja je nesporna, a to je ¼ dijela nekretnina položenih u k.o. S.. Vrijednost tog dijela ostavine za svakog nasljednika iznosi 13. 572,50 kn. Dakle, do namirenja nužnog dijela tužitelja ad 1) i ad 2) koji iznosi kako je rečeno 112.196,11 kn, nedostaje iznos od 98. 623,61 kn.

Na ročištu od 18. travnja 2018.g. tužitelji su naveli kako je podneskom od 17.04.2018. uređena prva točka tužbenog zahtjeva iz tužbe, a u podnesku od 15.12.2016.g. tužbeni zahtjev predstavlja drugu točku glavnog tužbenog zahtjeva.

U odgovoru na tužbu tužena pod 2) O. B. -T. navodi kako se nije okoristila za svoju korist bilo u protuvrijednosti stana ili zemljišta ili novca, pa tako ni dječjeg dijela.

U odgovoru na tužbu tužena ad 1) navodi kako osporava u cijelosti navode tužitelja ad 1) i 2) te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelje da solidarno naknade parnični trošak tuženoj pod 1), podredno odlučiti o protutužbenom zahtjevu tužene pod 1). Naime, tužitelji u tužbi iznose niz neistina, odnosno isti su vrlo dobro upoznati da je tužena pod 1) sa svojom majkom sklopila Ugovor o darovanju 29. prosinca 1994. te potom Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dana 29. travnja 1998. kao i sa činjenicom da je tužena pod 1) brinula za majku parničnih stranaka od 199. pa sve do njene smrti. Također tužena pod 1) na nikakav prijevaran način nije stekla stan na visokom prizemlju, označen br. 50, površine od 64,41 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, već je njena sada pok. majka temeljem uzdržavanja koje je od iste primala sve od 1994. zauzvrat u vlasništvo tuženoj pod 1) prepustila predmetni stan. Stoga i da je kojim slučajem tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, svakako bi se uloženo od strane tužene pod 1) i to baš njenih isplata na ime otkupa stana koji je predmet tužbenog zahtjeva, plaćanje cijelog pogreba O. M. u ukupnom iznosu od 5.480,07 kuna, kao i plaćanja koja su izvršena na ime smještaja u D. A. – D., D. za starije i nemoćne (5.000,00 kn x 15 mjeseci = 75.000,00 kn) u kojem je O. M. bila smještena u svoju zadnju godinu života, trebalo uračunati i za taj iznos smanjiti vrijednost navodnog dara učinjenog spram tužene pod 1). Slijedom gore izloženog, jasno se da zaključiti da je volja stranaka od samog početka bila zaključiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, te kako se radi o naplatnom pravnom poslu, predmetni stan ni ne može predstavljati ostavinsku masu sada pok. O. M., pa se postavlja tužbeni zahtjev u cijelosti ukazuju neosnovanim i nezakonitim.

Tijekom postupka sud je pregledao dokumentaciju koja prileži spisu, izvadak K.O. S., broj poduloška 39, pročitana je potvrda SS u O. od 31.5.2013., sabirni list PU za katastar S., prijepis posjedovnog lista broj 200 od 31.7.2013., prijepis posjedovnog lista broj 355 od 31.5.2013., prijepisi posjedovnih listova 538, 541, 542, 543, 544, 545, 546, 547, 548, 549, svi od 31.5.2013., pročitan je Ugovor o darovanju od 29.12.1994., Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 29.4.1998. ovjeren pod brojem IR-645/98 23. studenoga 1998., pročitan je Aneks ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 26.6.1995., zajedno sa preslikama uplata (list spisa 44 do 48), pročitano je rješenje ovog suda broj Z-815/00 od 14.10.2005., račun društva Lovrinac d.o.o. od 15.4.2013. te su pregledane uplatnice na listu spisa 50-55, pročitan je Ugovor o darovanju od 29.12.1994. list spisa 60-63, obavijesti o mirovinskim primanjima M. O. (list spisa 75-76), dopis P.U. od 24.10.2017. te 7.11.2017., preslika spisa poslovni broj Ki 8459/17 sa prilozima (list spisa 116-135), preslika spisa ZK odjela ovog suda Z-815/00 odnosno zbirke isprava iz navedenog spisa te je pregledan spis ovog suda broj O-1505/13, saslušane su parnične stranke i svjedoci I. V., J. M., M. G., M. B..

              U iskazu tužitelj ad 1) Ž. M. navodi kako su se 1994. kao sestre i brat našli zajedno s majkom kako bi se dogovorili oko otkupa predmetnog stana. Tom prilikom nisu se uspjeli dogovoriti tko će otkupljivati stan iako je majka željela riješiti to pitanje. On je tada nudio da će on otkupiti vrijednost stana i da će namiriti sestre i majku. Tada je majka govorila da će stan biti podijeljen na jednake dijelove. Kasnije su se godinu dana ponovno sastali kako bi se dogovorili oko otkupa stana, ali ni tada nije postignut dogovor. Za ugovor o darovanju iz prosinca 1994. saznao je negdje 1997. ili 1998. uvidom u zemljišnu knjigu i tada se upoznao s činjenicom da je tužena pod 1 uknjižena kao vlasnica predmetnog stana. Nakon toga je obavio razgovor s majkom i iskazao je nezadovoljstvo, a majka mu je objasnila da je to učinila kako bi se mogao obavljati otkup stana i administrativni poslovi oko otkupa stana, ali i tom prilikom majka nije promijenila mišljenje i govorila kako će stan pripasti podjednako. Poslije majčine smrti je saznao za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Od 1994. majka je živjela u stanu, primala je mirovinu od pok. oca, negdje oko 2.000,00 kuna i smatra da je mogla dovoljno brinuti o sebi bez ičije pomoći. Zdravstveno je bila u redu i bila je razumna. Inače mjesečna rata je bila negdje oko 250,00 kn za otkup stana. On je pomogao majci kad god je trebalo. U svakom pogledu joj je pomagao kako financijski tako i u ljudskom odnosu. Sve što bi ona željela on bi joj napravio. Još je aktivno pomorac. Kao pomorac je odsutan iz Splita po 2-3 mjeseca. Majka se razboljela 2013. Majka je završila 2013. u bolnici i tamo ju je posjećivao, kao i kasnije u domu. Inače, majka je bila u domu negdje oko godinu dana i razliku od majčine mirovine do visine iznosa potrebnog za korištenje doma plaćala je tužena pod 1) jer je ona tu obvezu preuzela na sebe. Može reći da njegova majka nije bila ovisna o nikome. Periodično bi povremeno joj davao novac ili pomogao. Kada bi ga majka nešto pitala on bi joj to dao. Sezonski bi joj kupio hranu ili davao novac. Nije vodio evidenciju što i koliko puta je dao majci. Kupio bi neki uređaj, obavio neki popravak ili slično. Nakon što je obavio razgovor s majkom 1997. ili 1998. o tome da je saznao za darovni ugovor, majka ga je naknadno obavijestila o tome da je obavijestila tuženu ad 1) o njihovom razgovoru. Može reći da majka do 2013. dok nije bila operirana je bila samostalna, mobilna i za njenu dob je bila relativno dobrog zdravstvenog i općeg stanja. Sa svojom majkom bio je u kontaktu stalno. Kada nije bio na brodu, kada bi to majka htjela on bi je došao posjetiti. Oni bi i vani znali zajedno izaći. Može reći da mu je majka kazala kako je tužena pod 1) u zadnjih par godina prije smrti majke imala punomoć za pridizanje mirovine. Dok je majka bila živa nikada se nije spominjalo da ona ima suvlasničke udjele na nekretninama u S., a niti su u razgovorima 1994. spominjali zemlju, već isključivo stan.

U iskazu tužena ad 1) V. M. navodi kako je istina da su se 1994. svi zajedno s pok. majkom sastali u predmetnom stanu i bilo je razgovora o tome tko će brinuti o majci i tko će otplaćivati rate za stan i koga će pripasti. S. sestra G. je kazala kako nju stan interesira i tko bude brinuo o majci da bi ga trebao pripasti stan. Mlađa sestra O. je kazala da ona ne može pomagati jer da živi u D.R. i također se složila s tim da tko bude brinuo o majci da bi ga trebao pripasti stan. Tužitelj pod 1) nije se suglasio s tim jer je želio da ga pripadne čitav stan i da se netko drugi brine o majci. U to vrijeme nije navigavao već je živio u S. i godišnje bi dolazio na 20 dana u S.. Otprilike nakon mjesec dana ponovno su se sastali i bila je ista situacija. Tada je majka kazala da će joj darovati predmetni stan i u darovni ugovor je stavljeno da će se ona brinuti o majci i dobiti stan. U tom ugovoru također je stavljeno ukoliko majka ne bude zadovoljna da može raskinuti ugovor i da svi četvero na jednake dijelove dobiju stan. Inače, majka u to vrijeme nije primala mirovinu od 2.000,00 kn već je mirovina bila puno manja jer je otac bio šofer. Mirovina je bila oko 1.500,00 – 1.600,00 kn. U svakom slučaju sve stranke su znale da su ona i majka zaključile darovni ugovor i bile su upoznate s odredbama ugovora. Nakon nekog vremena tužena pod 2) joj je čak sugerirala kako bi, obzirom da se darovni ugovor može pobiti trebalo zaključiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju što je i učinjeno 1998. Otplaćivala je rate za stan, sve dok stan nije otkupljen. Cijelo vrijeme se i brinula o majci, također je podmirivala troškove doma, godinu i pol dana. Sestra O. je povremeno dolazila i znala bi kupiti hranu i jedina je ona posjećivala majku. Inače nije živjela u predmetnom stanu. Želi naglasiti da majka nikako nije htjela kada je tužitelju pod 1) trebalo produžiti osobnu kartu da se prijavi na adresu predmetnog stana. Majka je prije nego što je zaključen ugovor o darovanju htjela da stan pripadne svima njima na jednake dijelove, ali kako se oni nisu uspjeli dogovoriti zaključen je ugovor o darovanju 1994. između majke i nje. Poslije toga majka nikada nije spominjala da bi stan trebao pripasti na jednake dijelove. Može reći da se ona brinula i do 1994. o pok. majci. Ona je bila pokretna, boljele su je noge, ali je sa 50. godina postala inkontinentna. Do sastanka u stanu 1994. došlo iz razloga što je tužitelj vršio pritisak na majku. Kako se postavio problem otplaćivanja i otkupa stana i brige za majku, došlo je do sastanka. Budući se nisu dogovorili, odnosno kako je tužitelj htio da stan pripadne isključivo njemu stvari su se odvijale kako je već iskazivala. Tužitelj nije nudio nikakav novac kako bi isplatio stan odnosno druge sestre. U odnosu na zemlje u S. kada su se našli nisu razgovarali o tim zemljama, već isključivo o stanu. Nisu ni znali da je majka suvlasnica zemlje u S..

U iskazu tužena pod 2) O. B. – T. navodi kako je slušala glasno iskazivanje i diktiranje na zapisnik tužene pod 1 i potvrđuje da je sve istina što je tužena iskazala i u cijelosti se pridružuje tim navodima. Njoj nije jasno zbog čega je ona obuhvaćena ovom tužbom jer ona sa stanom nema ništa. Može potvrditi da je tužena pod 1) uvijek skrbila o majci, uredno otplaćivala rate za stan, vodila je majku kod doktora. Ona bi povremeno dolazila kad je mogla. Donijela bi joj neke sitnice ili bi joj dala koji stotinjak kuna, koliko je mogla. Da nije tužena pod 1) brinula o majci ne zna kako bi se mogla brinuti sama i otplaćivati stan iz razloga što je bila niska mirovina. Majka je u dom išla 23.12.2011., bila je čitavu 2012., a umrla je 14.4.2013. Dok je majka bila u domu također se tužena pod 1) brinula o majci i svakodnevno dolazila. Troškove za dom je podmirivila na način da bi ostatak od majčine mirovine tužena pod 1) nadoplatila. Mirovinu je majka primala na kućnu adresu, donosio joj je poštar. Do zadnjeg dana je majka primala mirovinu na kućnu adresu i koliko je njoj poznato tužena pod 1) nije imala punomoć za podizanje mirovine. Dok je majka bila u domu poštar je mirovinu ostavljao susjedi V., a poslije bi mirovinu uzimala tužena pod 1). Nakon što je zaključen ugovor o darovanju za kojega su svi znali za njegov sadržaj kao i obveze tužene 1) prema majci koje su ugovorene tim ugovorom, majka više nikada nije govorila o tome da bi stan trebao pripasti djecu na jednake dijelove. Također je znala i za Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen u travnju 1998. Nije ga nikada čitala jer je nije interesirao. Točno je da je tužitelj povremeno dolazio kod majke, ali nije točno da bi je materijalno ili na bilo koji način pomogao, jedino bi joj dolazio "ispirati mozak" u vezi stana. Tužitelj ad 1) je cijeli rat bio u M., ali kada je točno došao, ne sjeća se. Nema saznanja da bi tužitelj ad 1) napadao majku. Ona je došla govoriti istinu, a ne lagati. Kada su se svi skupa našli i razgovarali, razgovor je bio samo u vezi stana, a ne zemalja u S. iz razloga jer ta zemlja nije bila interesantna jer ima malu vrijednost.

              U iskazu svjedokinja I. V., navodi kako je pok. O. M. živjela u prizemlju, a ona je živjela kod svekrve na prvom katu. Zna da je pok. O. imala stanovitih zdravstvenih problema i u zadnje vrijeme velikih zdravstvenih problema prije nego što je umrla. Zna da je godinama viđala tuženu pod 1 da svakodnevno dolazi kod O. ponekad i više nego jednom u danu. Ona je od 2010. u mirovini i zaista može potvrditi da je tužena pod 1 dolazila kod pok. majke. Čak bi pok. O. znala doći kod njene svekrve i kazati da ne zna što bi bez kćerke V.. Inače što se tiče bilo kakvih ugovora koji bi se zaključivali vezano za predmetni stan, ona o tome nema nikakvih saznanja, nije osoba koja bi ulazila u tuđe privatne stvari, ako joj netko o tome ne govori. Sredinom devedesetih godina pok. O. je bila pokretna, ali ista nije bila dobrog zdravstvenog stanja, plašila se prelaziti cestu, jer je raskrižje opasno. Ne može se sjetiti da li je devedesetih godina bila inkontinentna. U svakom slučaju u zadnje vrijeme je bila inkontinentna i bila ovisna o pomoći. To joj je teško padalo. Naravno da je viđala devedesetih godina V. da posjećuje majku kao i kćerku O.. Tužitelje ne pozna odnosno površno ih pozna i rijetko bi ih viđala da bi dolazili kod majke. Čini joj se da je tužitelj bio pomorac, ili bi negdje otišao, ali rijetko bi ga viđala. Sjeća se da je pok. O. kazala da je tužitelj pod 1 otišao sa ženom u M. i misli da ga više nije ni vidjela. Ne zna kad je on otišao u M. i kada joj je to pok. O. rekla. Čini se da ga od Domovinskog rata nije vidjela. Nije joj poznato od čega je devedesetih godina pok. O. bolovala, ali nije bila ni radoznala da bi se raspitivala.

U iskazu svjedokinja J. M. navodi kako je sa tuženom pod 1 prijateljica 40 godina i ona je krizmena kuma njenoj kćeri. Ona je poznavala pok. O. i njenog supruga Z.. U svakom slučaju nakon njegove smrti pok. O. je počela imati zdravstvenih problema i najčešće bi joj pomagala kćerka V.. Ovo zna jer su živjeli u blizini. Pok. O. je bila teško pokretna dosta godina. Sjeća se kada bi V. zvali da ide s njima u vikendicu da bi ona odbijala govoreći da treba brinuti o majci. Zna da je pok O. imala probleme s debelim crijevom, mokrenjem, i da je V. uvijek brinula o majci i odlazila doktoru ili odvodila majku kod doktora. Kćerku G. bi svega dva puta vidjela da bi došla kod V., na feštama. Naime, svaka fešta i blagdan koji bi se slavili, slavili bi se kod V. i bila bi prisutna O.. Kasnije kad više nije mogla, znali bi se naći u njenom stanu i družiti se. Koliko se može sjetiti zadnjih 4-5 godina prije nego što je završila u domu pok. Olga uopće nije izlazila iz kuće. Koliko se može sjetiti u domu je bila godinu, godinu i po. Ona nije u domu posjećivala pok. O., ali kad god bi zvala V. ona joj je kazala da je bila kod majke u domu. Ne zna uopće kako izgleda Ž. M.. Sjeća se da bi viđala kćerku O. da je dolazila kod pok. majke. Nije joj poznato od kada je O. bila bolesna, da bi joj trebala njega, te o kojim se dijagnozama radilo kod pok. O., samo joj je poznato da je uvijek imala zdravstvenih problema, da je uvijek trebalo voditi kod doktora, a to su radili i P. i V.. P. je V. muž. Barem jednom tjedno je dolazila u stan kod pok. O., a prije toga kada je ona još bila pokretna viđala bi je u stanu kod V., kako je već kazala kada bi bile fešte, a znali bi je zvati na ručak i kada ne bi bile fešte. Prije nego što je pok. O. postala teško pokretna nije toliko dolazila u stan pok. O.. Pok. O. bi joj znala reći da je žalosno kada je čovjek star i nemoćan, a praktički samo jedno dijete vodi brigu o njoj. Sa suznim očima je to govorila. Po V. priči je znala da Ž. ne živi u S.. U svakom slučaju pok. O. je bilo teško i ona je patila.

U iskazu svjedokinja M. G. navodi kako je ona inače živjela u N. i povremeno bi dolazila u S. i posjećivala svoju majku koja je živjela na B.. Kada se njena majka razboljela 2005. godine onda se preselila u S. kod svoje majke kako bi je pazila. Majka je umrla 2010. Dakle, u tih pet godina ona je kontinuirano boravila i živjela u S. i posjećivala gospođu O. M. i njenu kćerku V. iz razloga jer su bile u prijateljskim odnosima. Gospođa O. je bila osamljena i ona je svakodnevno posjećivala, bila je inkontinentna. O njoj je brigu vodila kćerka V.. U razgovorima sa gospođom O. nisu došli do teme stana koja je predmet ovog postupka. Govorila bi da sina nije vidjela dugo vremena i da je tražio da se prijavi na stan i da ona to potpiše, ali pok. O. na to nije htjela pristati. Nije vidjela sina od pok. O. dugo vremena da dolazi. Po priči pok. O. zna da je ona zvala sina da dođe živjeti u taj stan, a kako je on živio u M. i nije joj se javljao, poslije se žalila da joj se sin ne javlja.

U iskazu svjedokinja  M. B. navodi kako su joj stranke inače bivši susjedi. Ona je viđala do 1996. pok. O. M. i koliko je njoj poznato bila je zdrava. Znala je sa susjedima posjećivati u stanu do 1996. Zadnje godine pred smrt pok. O. nije viđala. Nema saznanja za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju niti za ugovor o darovanju. Jednom prilikom joj je pok. O. kazala da ima od pok. supruga mirovinu. Može reći da njoj nije poznato financijsko stanje pok. O., a viđala je da su je posjećivali V., Ž. i G.. Sjeća se jednom prilikom to je bilo 1981. ili 1982. da je Ž. otac kazao kako će ovaj stan u S. biti Ž.. Bili su prisutni ona, roditelji stranaka i sestra O.. Tako se sjeća devedesetetih kada je bio rat jedan puta u predmetnom stanu čula da G. P. navodi kako mora pitati brata Ž. koji je u M. da li može svoju kćer dovesti u predmetni stan jer da je taj stan njegov.

Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za k.o. S., broj uloška 13092, razvidno je kako je čest. zem. 6414/19, u naravi zgrada E-619, površine 687 m2 upisana kao vlasništvo M. V.. Radi se o stanu na visokom prizemlju, označen br. 50, površine 64,41 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe.

Pregledom Ugovora o darovanju sklopljenog između O. M. kao darodavca i V. M. kao daroprimca, 29. prosinca 1994. (l.s. 30-33) razvidno je kako darodavac O. M. (majka) daruje daroprimcu V. M. (kći) svoje nekretnine i to k.o. S. – stan, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, a otkupljen 21. prosinca 1994. od Županije Splitsko dalmatinske, G. S., Ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Stan je smješten na V katu, a označen je brojem 50, orijentacije SJ, površine 64,41 m2. Stan se nalazi u zgradi koja je sagrađena na katastarskoj čestici broj 4370/19, Z.K. čest. br. 6414/19 K.O. S.. Vrijednost darovanih nekretnina stranke naznačuju iznosom od 150.000,00 kuna. Navedeni ugovor je ovjeren u potpisu darovatelja. Na poleđini ugovora napisana je odredba slijedećeg sadržaja: „Daroprimac V. M. kći darodavca O. M. prima u dar opisani stan od svoje majke uz obvezu preuzimanja plaćanja prvog obroka stana, narednih 312 mjesečnih obroka, kao i sve troškove oko uknjižbe navedenog stana, te se nadalje obvezuje svesrdno brinuti o svojoj majci za njezinog života i prepušta joj plodouživanje nad opisanim i darovanim stanom za njenog života.“

Pregledom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između M. O. pok. M. kao primatelj uzdržavanja s jedne strane, te njene kćeri V. M. pok. Z. kao uzdržavatelj s druge strane,(l.s. 34-39) zaključen 29. travnja 1998. U čl. 1. navedenog ugovora ugovorne stranke pretpostavljaju: da je uzdržanik vlasnik nekretnina za cijelo stečenog temeljem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo pod br. 2303 datiran sa 21.12.1994., te Aneksa tom ugovoru o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 26. lipnja 1995. i to jednog stana sa zemljištem koji je položen u stambenoj zgradi u S., visoko prizemlje, i to stan br. 50, pov. 64,41 m2, sastavljen od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, sa zajedničkim prostorijama, dijelovima i uređajima u zgradi; da je uzdržanik odlučio svoje pravo vlasništva na nekretnini u naravi stanu koji je položen u stambenoj zgradi u S., visoko prizemlje, i to stan br. 50, pov. 64,41 m2. Na ime tog uzdržavanja, uzdržanik ustupa kćerki kao uzdržavatelju na korist i vlasništvo stan sa pripadajućim dijelom zemljišta, koji se nalazi položen u stambenoj zgradi u S., visoko prizemlje i to stan br. 50, povr. 64,41 m2. U čl. 2. Uzdržanik daje i ustupa vlasništvo i posjed, a uzdržavatelj se prihvaća prenijetog prava vlasništva za cijelo na ustupljenoj nekretnini. Iz navedenog ugovora proizlazi kako uzdržanik priznaje uzdržavatelju kako je financirao i osobnim radom i ulaganjima isplatio cijenu koštanja navedenog stana. Također se priznaje uzdržavatelju od strane uzdržanika doprinos, skrb i materijalna pomoć koju je uzdržavatelj pružao uzdržaniku. Radi se o dugogodišnjoj skrbi i svekolikoj pomoći koju je i dosada uzdržavatelj pružao uzdržaniku, stranke ugovaraju kako se uzdržavatelj neprekidno skrbi za uzdržavanika dugi niz godina te se koristi forma ovog ugovora kao pravni temelj ovog stjecanja i provedbe upisa prenijetog prava vlasništva uzdržavatelja, kao isključivog vlasnika u sklopu ovog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon što ugovornice smatraju reguliranim odnose po prijašnjim Ugovoru o darovanju koju su raskinuli – stavili izvan pravne snage, zbog otklanjanja svake sumnje da bi se radilo o darovnom pravnom poslu s obzirom da je bio ugovoren ugovorni odnos Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što stranke nisu znale zbog neukosti. Prema odredbi čl. 2. toč. 3. ugovora ustupljeno pravo vlasništva na navedenoj nekretnini ne ulazi u zaostavštinu uzdržanika, niti uzdržavatelja, niti se uzdržavatelju kao nasljedniku uračunava u nasljedni dio. U čl. 2. toč. 4 ugovora ugovorene su obveze uzdržavatelja V. M. koja je dužna osigurati uzdržaniku: - osobno pravo služnosti stana, odnosno dosmrtno osiguranje u svrhu stanovanja i korištenje predmetnog stana po volji i želji uzdržanika i od nikog ometanog; - pravo uživanja i nesmetanog raspolaganja stanom i drugim koristima s ustupljenog stana; - pružati uzdržaniku svu potrebnu skrb i materijalnu i financijsku pomoć, podmirivati mjesečne izdatke radi redovitog življenja – prema potrebi, što je uzdržavatelj činio i do sada; - u slučaju bolesti njegovati i dvoriti, odnosno osigurati potrebnu njegu, a u bolesti pružanje ljekarske pomoći te primjerenog liječenja; - pružiti uzdržaniku potpuno uzdržavanje kada primatelj uzdržavanja onemoća i ne bude u mogućnosti više o sebi voditi brigu te brinuti da mu nešto ne nedostaje u starosti; - poštovati uzdržanika, uvijek pružajući toplu i lijepu riječ, brinuti se o njegovim pravnim interesima; - u svim navedenim slučajevima osigurati uzdržaniku pravo izbora davanje adekvatnih novčanih sredstava, kojima uzdražnik želi sam ili po trećim osobama po svom izboru, pribaviti sve što mu je potrebno prema uglavljenim obvezama uzdržavatelja, ali i u skladu s mogućnostima uzdržanika te se ispunjenjem alternativne obveze na takav način, uzdržavatelj oslobađa svoje preuzete obveze iz ovog članka Ugovora o uzdržavanju; - u slučaju smrti pristojno sahraniti uzdržanika na uobičajeni način prema mjesnim običajima. U čl. 3. ugovora uglavljena je klauzula intabulandi.  Navedeni ugovor je ovjeren pred ovim sudom pod brojem IR-645/98 dana 23.11.1998.

Pregledom Aneks ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenog između Županije splitsko dalmatinske kao prodavatelju i M. O. kao kupcu, razvidno je kako su dana 21. prosinca 1994. pod brojem 2303 zaključili Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo koji je položen u stambenoj zgradi u S., u ulici visoko prizemlje, i to stan br. 50, površine 64,41 m2, da je prema podacima F. u stambenom gospodarstvu G. S. šifra zgrade 19666013, šifra stana 001; da se stan nalazi u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici broj 4370/19, zk čest. br. 6414/19 K.O. S., da je cijena stana iz toč. 1. članka 1. osnovnog ugovora sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade iznosila 48.821,98 kn; da je cijenu stana utvrđenu čl. 2. osnovnog ugovora Kupac obvezao Prodavatelju isplaćivati u narednih 312 mjesečnih obroka; da iznos prvog obroka – učešća iznosio 1.464,66 kn i da ga je kupac uplatio dana 28. prosinca 1994. na račun prodavatelja; da se ostale mjesečne obroke u ukupnom iznosu od 47.357,32 kn, kupac prodavatelju obvezao uplatiti najkasnije do petog u mjesecu koji slijedi mjesecu u kojem je uplaćen prvi obrok; da je mjesečni obrok iznosio 172,75 kn; da je na dan zaključenja osnovnog Ugovora indeks vrijednosti HRK prema DEM iznosio 3.6388 po srednjem tečaju NBH.

Pregledom deviznih internih naloga list spisa 44-48 razvidno je da su vršene uplate za kupnju stana po ugovoru 2303/94.

Pregledom potvrde Općinskog suda u Splitu, SS u O. na broj O-1505/13 razvidno je kako za k.o. G. D., ne postoje zemljišne knjige, jer ni do danas nisu osnovane.

Pregledom sabirnog lista broj 1408931385022 od 31. svibnja 2013. razvidno je kako je prednica stranaka M. O. u k.o. S. upisana u posjedovnom listu 200 za udio 6/80 dijela, površine nekretnine 1873 m2. U posjedovnom listu 355 je upisana za 2/32 dijela, površine nekretnine 3 m2. U posjedovnom listu 538 je upisana za 2/8 dijela a nekretnina je površine 183 m2. U posjedovnom listu 541 je upisana za 2/16 dijela, a površina nekretnine je 11 m2. U posjedovnom listu 542 je upisana za 2/16 dijela, a površina nekretnine je 68 m2. U posjedovnom listu 543 je upisana za 6/32 dijela, a površina nekretnine je 236 m2. U posjedovnom listu 544 je upisana za 2/32 dijela, a površina nekretnine je 19 m2. U posjedovnom listu 545 je upisana za 2/16 dijela, a površina nekretnine je 190 m2. U posjedovnom listu 546 je upisana za 2/48 dijela, a površina nekretnine je 3 m2. U posjedovnom listu 547 je upisana za 4/96 dijela, a površine nekretnine je 1749 m2. U posjedovnom listu 548 je upisana za 4/96 dijela, a površina nekretnine je 803 m2. U posjedovnom listu 549 je upisana za 206/1648 dijela, a površina nekretnine je 291 m2. Odnosno sveukupno svih  površina  5429 m2.

Pregledom prijepisa posjedovnog lista broj 200 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 6/80 upisana M. O. ud. Z.. Prema posjedovnom listu broj 355 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 2/32 upisana M. O. ud. Z., kat. čest. 2078, adresa katastarske čestice M., u naravi pašnjak, površine 50 m2. Prema posjedovnom listu broj 538 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 2/8 upisana M. O. ud. Z., za kat. čest. 2660, broj lista 10, M., u naravi oranica, površine 1 a 08 m2, kat. čest. 2665, broj lista 10, M., u naravi oranica, površina 22 m2, kat. čest. 2817/1, broj lista 11 R. njive, u naravi oranica, površine 6 a 01 m2., adresa katastarske čestice M., u naravi pašnjak, površine 50 m2. Prema posjedovnom listu broj 541 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 2/16 upisana M. O. ud. Z., za kat. čest. 173, broj lista 11, nepoznata adresa, ostalo neplodno, površine 90 m2. Prema posjedovnom listu broj 542 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 2/16 upisana M. O. ud. Z., za kat. čest. 360, broj lista 13, na adresi O., u naravi oranica, površine 2 a 45 m2, kat. čest. 3084, broj lista 10, adresa P. M., u naravi pašnjak, površine 2 a 95 m2. U posjedovnom listu broj 543 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 6/32 upisana M. O. ud. Z., za kat. čest. 3072, broj lista 11, O., u naravi oranica, površine 9 a 44 m2, kat. čest. 3072, broj lista 11, O., u naravi pašnjak, površine 3 a 15 m2. U posjedovnom listu broj 544 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 2/32 upisana M. O. ud. Z., za kat. čest. 3052, broj lista 10, V., u naravi oranica, površine 3 a 02 m2. U posjedovnom listu broj 545 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 2/16 upisana M. O. ud. Z., za kat. čest. 3104/4, broj lista 10, G., u naravi oranica, površine 15 a 21 m2. U posjedovnom listu broj 546 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 2/482 upisana M. O. ud. Z., za kat. čest. 5933, broj lista 16, U.M., u naravi pašnjak, površine 65 m2. U posjedovnom listu broj 547 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 4/96 upisana M. O. ud. Z., za kat. čest. 5846, broj lista 17, ZP., u naravi pašnjak, površine 2 ha 09 a 90 m2, kat. čest. 5846, broj lista 17, ZP, u naravi pašnjak, površine 2 ha 09 a 86 m2. U. posjedovnom listu broj 548 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 4/96 upisana M. O. ud. Z., za kat. čest. 5861, broj lista 17, T., u naravi pašnjak, površine 1 ha 90 a 87 m2, kat. čest. 174, broj lista 11, N., ostalo neplodno, površine 1 a 93 m2. U. posjedovnom listu broj 549 za k.o. S., razvidno je kako je za dio 206/1648 upisana M. O. ud. Z., za kat. čest. 3046, broj lista 10, V.N., u naravi oranica, površine 23 a 27 m2.

Pregledom rješenja Općinskog suda u Splitu, O. za ZK pod brojem Z-815/00 razvidno je kako se dozvoljava zabilježba da je osnova stjecanja prava vlasništva stana i prava doživotnog plodouživanja stana na visokom prizemlju, označen br. 50, površine 64,41 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, hodnika, kupaonice i lođe u zgradi sagrađenoj na č. zem. 6414/19 Z.U. 13092 s imena M. O. na ime M. V. za cijelo Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 28. travnja 1998., umjesto Ugovora o darovanju "U S., 29.12.1994." koji se nalazi u zbirci isprava ovog suda pod brojem Z-7679/94.

Pregledom računa RN-POGR-2013-990/002/2 razvidno je kako je  M. V. platila usluge L. d.o.o. sveukupno 5.480,07 kn, iza smrti pok. M. O..

Pregledom računa za D. A. – D. razvidno je kako je uplaćivan iznos od 5.000,00 kn i to od siječnja 2012. do ožujka 2013. za smještaj O. M. u dom za starije i nemoćne osobe.

Pregledom obavijesti o mirovinskim primanjima HZMO-a razvidno je kako je O. M. primila obiteljsku mirovinu za veljaču 2013. u iznosu od 2.361,26 kn.

Pregledom potvrde ordinacije opće medicine dr. D. N. od 31. srpnja 2017. razvidno je kako je O. M. bolovala od H., R. urinalis / P. rectii, ortop. pomagala za retenciju.

Pregledom dopisa PU, PU S., I. O. od 20. listopada 2017. razvidno je kako je prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta za površine od 0 do 5.000 m2, od 5.001 do 15.000 m2 i iznad 15.000 m2 za K.O. D. D. iznosi 10,00 kn/m2. (procjena iz 2012. i 2016.g.). Za traženu procjenu vrijednosti nekretnina u KO S. trenutno nemaju podataka pa su dostavljeni podaci najbliže susjedne K. D. D..

Prema podacima PU IS dostavljeni su podaci o prosječnoj cijeni stanova položenih u mjesnoj zajednici B. i to za stanove površine od 41-80,99 m2, a interval starosti je preko 15 godina, koja za mjesec listopad 2017. iznosi 13.092,36 kn/m2.

              Pregledom ostavinskog spisa ovog suda O-1505/13 iza smrti pok. M. O. razvidno je da je u navedenom predmetu na zapisniku od 28. svibnja 2013. utvrđeno rodoslovlje,  te sastav ostavinske imovine koje čine nekretnine u D. G. (kat. općina O.) te pokretnine novčano potraživanje s osnova neisplaćene mirovine za života ostaviteljice. Na tom ročištu su nasljednici G. P. i Ž. M. izjavili kako je pok. ostaviteljica za života Ugovorom o darovanju s daroprimcem V. M. darovala stan u S. te stranke traže vraćanje darovane nekretnine u ostavinu do visine nužnog dijela. Ostavinski spis je proslijeđen ovom sudu od strane javnog bilježnika jer se radi o sporu o činjenicama o kojima ovisi nasljedno pravo tj. sastav ostavinske imovine i veličina nasljednog dijela. Ovaj sud je rješenjem od 7. lipnja 2013. prekinuo ostavinski postupak te uputio G. P. i Ž. M. na pokretanje parnice protiv V. M. i B. – T. O. radi sastava ostavinske imovine i veličine nasljednog dijela.

              Temeljem provedenih dokaza ovaj sud je kao nesporno utvrdio da su pokojna O. M. i tužena pod 1) V. M. dana 29. prosinca 1994. zaključile Ugovor o darovanju za stan u S. kako je navedeno u točki I. izreke presude. Isto tako je nesporno da su pok. O. M. i tužena pod 1) V. M. dana 29. travnja 1998. zaključile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren pred ovim sudom pod poslovnim brojem IR-645/98, 23. studenoga 1998. Nesporno je da je O. M. stekla vlasništvo stana temeljem ugovora i Aneksa ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, a koji Aneks ugovora je zaključen 26. lipnja 1995. Iz provedenih dokaza je nesporno kako je V. M. vršila uplate rata koje su bile potrebne za otplatu predmetnog stana, a što proizlazi iz iskaza tužene pod 1) te tužene pod 2) i saslušanih svjedokinja I. V., J. M., M. G.. Iz iskaza navedenih svjedokinja te tužene pod 1) i 2) neprijeporno proizlazi kako je tužena pod 1) V. M. kontinuirano godinama još od devedesetih godina prošlog stoljeća skrbila o majci O. M. i to na način da joj je pomagala zbog njenih zdravstvenih problema, brinula o njenom zdravlju, pomagala joj financijski. Među strankama nije sporno da je tužena pod 1) V. M. izvršila sve obveze preuzete Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 29. travnja 1998. te da je snosila troškove sahrane o čemu u spisu prileže računi pobrojani u obrazloženju presude, kao što nije sporno da je prije smrti majke, tužena pod 1) V. M. snosila troškove njenog smještaja u domu u razdoblju od siječnja 2012. do njene smrti 14. travnja 2013.g.

Među strankama je sporno je li tužena pod 1) stekla predmetni stan na prijevaran način, koja je bila stvarna volja stranaka pri zaključenju Ugovora o darovanju od 29. prosinca 1994., je li spomenuti ugovor o darovanju raskinut.

Iz provedenih dokaza ovaj sud smatra utvrđenim kako čitanjem sadržaja Ugovora o darovanju od 29. prosinca 1994. stvarna volja stranaka ne odgovara pravnom poslu koje su iste sklopile. Naime, prema članku 479. Zakona o obveznim odnosima ("NN", 35/05,41/08,125/11,78/15, dalje ZOO/05) ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Inače do donošenje novog ZOO/05 (koji je na snazi od 1. siječnja 2006.), ugovor o darovanju nije bio uređen odredbama prije važećeg Zakona o obveznim odnosima, već su se kao pravna pravila primjenjivale odredbe paragrafa 938. do 956. Općeg građanskog zakonika (na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.) Pravnim pravilom paragrafa 561. u svezi pravnog pravila paragrafa 938. OGZ-a propisano je da se poklon, ima smatrati kada netko nekome dobrovoljno što da, ne ističući niti primajući ikakve naplate za to. U svakom slučaju ugovor o darovanju predstavlja besplatni pravni posao, što znači da se daroprimac ne obvezuje na protučinidbu. U konkretnom slučaju predmetni Ugovor o darovanju od 29. prosinca 1994. po stavu suda ne predstavlja besplatni pravni posao jer je u ugovoru V. M. kao daroprimateljica preuzela obvezu plaćanja prvog obroka stana kao i narednih 312 mjesečnih obroka te sve troškove oko uknjižbe navedenog stana i nadalje svesrdno brinuti se o majci za vrijeme njenog života i propustiti joj plodouživanje nad opisanim i darovanim stanom za njenog života. Dakle, po stavu suda radilo bi se o naplatnom, a ne besplatnom pravnom poslu jer je V. M. preuzela obveze spomenutim ugovorom. Da je tužena pod 1) navedene obveze ispunjavala nesporno proizlazi iz iskaza već spomenutih svjedoka te tuženih pod 1) i 2). Iskazima saslušanih svjedokinja sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru jer iste nisu zainteresirane za ishod postupka. Upravo da bi se razriješila bilo kakva dvojba u vezi njihove stvarne volje koja se već očitovala u samom ugovoru o darovanju, pok. O. M. i tužena pod 1) V. M. su 29. travnja 1998. sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren kod ovog suda 23. studenoga 1998. pod brojem IR-645/98. Navedenim ugovorom ugovorne stranke su sporazumno raskinule predmetni Ugovor o darovanju i stavile isti van snage, te na taj način otklonile svaku sumnju da bi se radilo o darovnom pravnom poslu jer se otpočetka radilo o teretnom pravnom poslu odnosno Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju kojim je pok. ostaviteljica već za života prenijela vlasništvo predmetnog stana. Napominje se kako je zk odjel ovog suda donio rješenje pod brojem Z-815/00 od 14. listopada 2005. kojim je dozvolio upis prava zabilježbe na način da utvrđuje da je osnova stjecanja prava vlasništva stana koji je bio predmet Ugovora o darovanju i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao i prava doživotnog plodouživanja na ime tužene pod 1) V. M. s imena O. M., Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 29. travnja 1998. umjesto Ugovora o darovanju od 29. prosinca 1994., koji se nalazi u zbirci isprava zk suda pod brojem Z-7679/94.

Pravo na povrat dara u pravilu se ostvaruje u ostavinskom postupku i to nasljedničkom izjavom. Ako se u ostavini ne raspravlja, nužni nasljednici koji bi svoje pravo na nužni dio mogli ostvariti tek nakon vraćanja dara, to pravo mogu ostvarivati u posebnoj parnici u kojoj oni uvijek imaju položaj tužitelja. U slučaju spora povrede nužnog dijela i vraćanja dara tužitelj može zahtijevati samo da se u ostavinsku imovinu iza ostavitelja koji je darom povrijedio njegov nužni dio vrati dar učinjen određenoj osobi u dijelu kojim će se namiriti njegov nužni dio.

Prema odredbi čl. 89. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ("NN", broj: 48/03, 163,03, 35/05) izričito je propisano da pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku u vrijednost njegova nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio. Kako je predmet ovog postupka prvenstveno vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela, a kako se u konkretnom slučaju ne radi o darovnoj nekretnini – stan u S. jer se ne radi o besplatnom pravnom poslu to je u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan kako u prvoj točki glavnog tako i podrednog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uračunavanje vrijednosti dara učinjenog tuženoj ad 1) temeljem Ugovora o darovanju "U S., 29.12.1994." Tužitelji su podneskom od 17. travnja 2018. uredili tužbeni zahtjev sukladno dostavljenim podacima PU, IS te dostavljenim poreznim podacima vezanim za nekretnine koje približno odgovaraju po blizini i vrijednosti nekretninama označenim k.o. S., čija vrijednost i procjena vrijednosti tijekom postupka među strankama nije bila sporna. Treba napomenuti da je tužena pod 1) otplaćivala rate za otkup stana koji je predmet tužbenog zahtjeva, platila troškove pogreba iza smrti pok. O. M. u ukupnom iznosu od 5.480,07 kuna, kao i plaćanja koja su izvršena na ime smještaja u D. A. – D., D. za starije i nemoćne (5.000,00 kn x 15 mjeseci = 75.000,00 kn) u kojem je O. M. bila smještena koje činjenice među strankama nisu sporne pa bi te troškove trebalo uračunati i za taj iznos smanjiti vrijednost navodnog dara učinjenog spram tužene pod 1) za slučaj da bi zahtjev tužitelja bio osnovan, a što po stavu suda nije.

Što se tiče tužbenog zahtjeva tužitelja koje se odnosi na utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 29. travnja 1998. ovjerenog od strane ovog suda pod brojem IR-645/98 ističe se kako je ništetnost regulirana odredbom čl. 322. ZOO/05 kojom je regulirano da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo, a koja odredba sadržajno odgovara ranijoj odredbi Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet 1991. Iz provedenih dokaza po stavu suda ne proizlazi da bi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da bi pok. majka stranaka navedeni ugovor potpisala uporabom bilo kakve sile. Navedenim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ugovorne su strane regulirale već ranije dogovorene i preuzete obveze o brizi tuženoj ad 1 prema majci O. M., pa se u konkretnom slučaju ne radi o dvostrukom otuđenju nekretnine. Navedenim ugovorom se ne zadire u prava trećih osoba već su oba pravna posla sklopile iste ugovorne stranke a da bi otklonile bilo kakvu sumnju u njihovu pravu volju, promijenile su titulus stjecanja prava vlasništva te je stavljena zabilježba u zemljišnim knjigama Z-8515/00 od 14. listopada 2005. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju po stavu suda nije fiktivan ugovor, a nesporno je tijekom postupka utvrđeno da je još devedesetih godina prošlog stoljeća tužena pod 1) brinula o svojoj majci i o njenim potrebama. Iz provedenih dokaza sud smatra utvrđenim kako napomene sadržana u samom Ugovoru o darovanju iz 1994., a koje su stranke formalno pravno regulirale 1998. sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim je raniji Ugovoru o darovanju iz 1994. raskinut utvrđena je izričita volja stranaka, a to je uzdržavanje. Dakle, od samog početka volja ugovornih stranaka je bila zaključenje ugovora o uzdržavanju koji predstavlja naplatni pravni posao pa predmetni stan ne može predstavljati ostavinsku masu sada pok. O. M.. Iz provedenih dokaza je nedvojbeno utvrđeno kako je Ugovor o uzdržavanju u cijelosti izvršen.

U odnosu na drugu točku podrednog tužbenog zahtjeva usmjeren na utvrđenje da su tužitelji ad 1 i 2 temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. majke stekli suvlasništvo na navedenim nekretninama u različitim suvlasničkim udjelima ističe se kako se o ovome zahtjevu ne može odlučivati u ovom postupku već u ostavinskom postupku u kojem se utvrđuje sastav ostavinske imovine. Tužitelji u odnosu na ovu točku podrednog zahtjeva nisu ni upućeni u parnicu. Napominje se kako se utužene nekretnine iz 2. točke podrednog tužbenog zahtjeva niti ne spominju u ostavinskom postupku, a koja imovina bi se trebala raspraviti u tom postupku posebno jer među strankama nije sporno da je pok. O. M. bila upisana kao posjednica u spomenutim posjedovnim listovima za različite suvlasničke udjele. Stoga je u ovom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbaciti.

Napominje se kako tužena pod 1) u odgovoru na tužbu spominje protutužbu, ali protutužbeni zahtjev nije nigdje postavljen.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi  troškova za rad odvjetnika ("NN" br. 142/12 i dr.). Tuženoj ad 1) je obistinjen trošak sastav odgovara na tužbu, zastupanja na ročištu od 8. studenoga 2016., 3. veljače 2017., 12. srpnja 2017., 11. listopada 2017., 7. prosinca 2017., 18. travnja 2018., 12. lipnja 2018., 7. rujna 2018., sastava podneska od 28. srpnja 2017.,– svaka radnja po 2.500,00 kn što uvećano za pristojbu odgovora na tužbu u iznosu od 1.850,00 kn daje iznos od 26.850,00 kn.

Na dosuđeni trošak parničnog postupka tuženoj ad 1) pripada zatezna kamata od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/05.

Tuženoj pod 1) nije priznat trošak za sastav podnesaka od 8. studenoga 2016., 30. siječnja 2017. jer su isti predani na ročištu za koje je tuženoj ad 1) već obistinjen parnični trošak te sastav podneska od 22. ožujka 2018. jer se ne radi o podnesku iz tbr. 8 OT.

 

Split, 18. listopada 2018.

 

                                                                                                     S U D A C

 

VESNA ŠPRLJAN PRELEVIĆ v.r.

 

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

(Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.)

 

DNA:

-          punomoćniku tužiteljice

-          punomoćniku tužene