Poslovni broj: 15 UsIgr-268/18-8

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Općine Pr., sa sjedištem u P., zastupane po zakonskom zastupniku S. P., načelniku općine, protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 17. listopada 2018. godine u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice i tuženika, objavljene 18. listopada 2018. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog jedinice u Š., Odjela Šibensko-kninske županije, KLASA: UP/I-362-02/18-02/380, URBROJ: 531-07-1-3-5-18-5 od 29. lipnja 2018. godine.

 

               

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 20. srpnja 2018. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog jedinice u Š., Odjela Šibensko-kninske županije, KLASA: UP/I-362-02/18-02/380, URBROJ: 531-07-1-3-5-18-5 od 29. lipnja 2018. godine, tužiteljica ističe kako osporava naznačeno rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupka i pogrešne primjene zakona, nakon čega citira izreku osporenog rješenja i navodi kako u istom nije naznačen razlog uklanjanja predmetnih objekata, s tim da je ona tek po zaprimanju rješenja saznala kako je 20. ožujka 2018. obavljen inspekcijski pregled o kojem da je sastavljen zapisnik, slijedom čega da je inspekcijski pregled obavljen bez znanja tužiteljice i bez ikakve obavijesti o tome. Tužiteljica se nadalje poziva na odredbe čl. 18. i čl. 16. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) koje citira u svezi s čim naglašava kako je građevinski inspektor prilikom provođenja inspekcijskog nadzora bio dužan postupati sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku, konkretno čl. 8. tog Zakona, no tužiteljica da nije pozvana na očevid niti da su joj dostavljeni zapisnici kako bi se o istima mogla očitovati, pa da je tuženik postupio protivno i odredbama čl. 52. i 70. ZUP-a. Također, osporenim rješenjem tuženik da je propustio primijeniti i Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, br.: 112/17 i 34/18) s obzirom na nije jasno što čini prizemni sklop građevina, iako da je spomenik G. o. L. izgrađen u turističke svrhe pa da objekt površine 8,40 x 4,60 m predstavlja sanitarni čvor, koji da je dio samog projekta u smislu odredbe čl. 4. t. 19. Pravilnika, osim toga da nije primijenjena niti odredba čl. 2. st. 1. t. 1.a., u svezi s čl. 4. t. 19. Pravilnika jer da je naloženo uklanjanje spremnika za vodu koji da služi za potrebe sanitarnog čvora površine od 24,75 m2 koji da je u dozvoljenim gabaritima jer da Pravilnik propisuje površinu do 27 m2, pa da se može graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta za potrebe turizma. Tužiteljica navodi kako joj tuženik ostavlja rok od 8 dana za uklanjanje jer da čest. zem. … k.o. P. ne bi bila unutar građevinskog područja, no da je propušteno utvrditi kako se nekretnina na kojoj su izgrađeni objekti nalazi unutar građevinskog područja Općine P. s obzirom da je još Odlukom o donošenju VI izmjena i dopuna Prostornog Plana Općine P. koja je objavljena u Službenom glasilu Općine P. broj … od 21. travnja 2017. i na čiji je konačni prijedlog izmjena i dopuna suglasnost dalo upravo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, odredbom čl. 42. st. 5. utvrđeno kako je na brdu G. predviđena isključivo u funkciji spomenika G. o. L. gradnja popratnih objekata i to sanitarni čvor, manji ugostiteljski objekt i objekt za potrebe prodaje suvenira, pa da se čestica nalazi u građevinskom području, koja činjenica da nije utvrđena jer tužiteljici nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku, ujedno da joj je rok određen od 8 umjesto eventualno 90 dana, s tim da je rješenje neizvršivo i iz razloga što da se predmeti izvršenja prema istom nalaze na čestici oznake … iako da su oni izgrađeni na drugoj čestici oznake čest. zem. … k.o. P.. Tužiteljica napominje kako se na naznačenom području nalazi i arheološko nalazište G. K. koje da je rješenjem Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u Š. od 23. srpnja 2015. stavljeno pod preventivnu zaštitu, pa kada je tuženik utvrdio kako se radi o građevinama koje nije moguće graditi sukladno Pravilniku, da ostaje nejasno kako je mogao naložiti uklanjanje bez da se u smislu odredbe čl. 7. Pravilnika izradi projekt uklanjanja, pa da rok od 8 dana niti u tom smislu nije dostatan za izradu takvog projekta. Stoga, na temelju naprijed navedenog da je jasno kako tužiteljici nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku jer da nije bila pozvana na očevid niti da su joj dostavljeni zapisnici čime da su na njezinu štetu povrijeđene odredbe čl. 30. st. 1., čl. 52. i čl. 70. ZUP-a, ujedno da je izreka osporenog rješenja nerazumljiva i time protivna odredbi čl. 98. st. 3. ZUP-a s obzirom da se u istoj samo nabrajaju površine građevina, ali da nedostaje točno određenje građevina, što da se čini s ciljem da se izbjegne primjena Pravilnika, s tim da nije naznačen ni točan broj čestice. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu da donese presudu kojom će poništit osporeno rješenje tuženika.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako osporava sve navode tužbe jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama utvrđenim u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

U sporu je održana rasprava 17. listopada 2018. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužiteljica i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

Sud je odbio prijedlog tužiteljice iz podnesaka zaprimljenih kod ovoga suda 10. listopada 2018. i 16. listopada 2018. kojim je njezin zakonski zastupnik zatražio da sud odgodi zakazanu raspravu s obzirom da je već ugovorio termin za odlazak u A.  za 17. -18. listopada 2018. pa da iz tog razloga nije u mogućnosti pristupiti na zakazano ročište, ovo stoga što zakonski zastupnik ničim nije argumentirao navode iz citiranih podnesaka, niti je u tom smislu dostavio bilo kakvu dokumentaciju, pa sud nije našao da bi se radilo o opravdanom razlogu zbog kojeg bi trebalo odgoditi raspravu, ovo tim prije što je zakonski zastupnik imao na dispoziciji opunomoćiti bilo kojeg zaposlenika tužiteljice da ju zastupa na predmetnom ročištu. 

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podneske tužiteljice od 10. listopada 2018. i 16. listopada 2018., te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je uklanjanje prizemnog sklopa građevina tlocrtnih dimenzija cca 8,40 x 4,60 + 3,50 x 2,50 + 2,50 x 6,00 m, suterena tlocrtnih dimenzija 2,30 x 2,30 m (spremišta) na istočnom dijelu terena, spremnika za vodu tlocrtnih dimenzija 5,50 x 4,50 m, izbetonirane staze i stepeništa za pristup terenu što se sve gradi na kat. čest. br. … k.o. P. u P., na vrhu brda G., nad marinom K. kao prateći objekti spomenika G. o. L. koji je izgrađen na kat. čest. br. … k.o. P. izvan građevinskog područja bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, a što je naloženo tužiteljici osporenim rješenjem u roku od 8 dana od dana zaprimanja tog rješenja. 

Naime, rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog jedinice u Š.u, Odjela Šibensko-kninske županije, KLASA: UP/I-362-02/18-02/380, URBROJ: 531-07-1-3-5-18-5 od 29. lipnja 2018. godine točkom 1. naređeno je tužiteljici kao investitoru da u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja ukloni prizemni sklop građevina tlocrtnih dimenzija cca 8,40 x 4,60 + 3,50 x 2,50 + 2,50 x 6,00 m, suterena tlocrtnih dimenzija 2,30 x 2,30 m (spremišta) na istočnom dijelu terena, spremnik za vodu tlocrtnih dimenzija 5,50 x 4,50 m, izbetonirane staze i stepenište za pristup terenu što se sve gradi na kat. čest. br. … k.o. P. u P., na vrhu brda G., nad marinom K. kao prateći objekti spomenika G. o. L. koji je izgrađen na kat. čest. br. … k.o. P., uz naznaku da su konstruktivni zidovi izvedeni od armiranog betona sa izvedenim armirano betonskim vertikalnim i horizontalnim serklažama bez izvedene stropne ploče, a armirano betonski zidovi da se oblažu kamenom, dok je točkama od 2. do 4. investitor upozoren o izvršenju predmetnog rješenja u slučaju da isto on ne izvrši, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

Iz podataka u spisu upravnog tijela, između ostalog razvidno je kako je od strane višeg građevinskog inspektora dana 20. ožujka 2018. godine obavljen inspekcijski pregled na kat. čest. br. … k.o. P. u P., kojem nije bio nazočan investitor, o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskim pregledu koji prileže spisu, kada je utvrđeno da se na vrhu brda G., nad marinom K. kao prateći objekti spomenika G. o. L. grade građevine koje su precizirane točkom 1. izreke osporenog rješenja, kada je sačinjena fotografija lica mjesta koja je priložena zapisniku te je na gradilištu ostavljen poziv za saslušanje u uredu građevinske inspekcije za 21. ožujka 2018. Nadalje, spisu prileže i zapisnik o inspekcijskom pregledu od 21. ožujka 2018. kada je u uredu građevinske inspekcije pristupio voditelj radova I. A. imenovan od izvođača „A. o.“ d.o.o. iz Z. koji je pristupio po ostavljenom pozivu, koji je tada između ostalog izjavio kako su radovi započeti 09. studenog 2017. i da za navedenu gradnju nije ishođena građevinska dozvola, te je dotični građevinskoj inspektorici dostavio glavni projekt oznake ZOP: ../… izrađen od tvrtke „A.“ d.o.o iz Z. za gradnju caffe bara, suvenirnice, sanitarija i vodospreme na kat. čest. br. … k.o. P. glavnog projektanta A. V.i rješenja o imenovanju rukovoditelja građenja, koja dokumentacija je priložena predmetnom zapisniku, kojeg je dotični vlastoručno bez primjedbi potpisao. Potom, spisu prileže i zapisnik o inspekcijskom pregledu od 22. ožujka 2018. prema kojem je toga dana na licu mjesta gradilište zatvoreno postavljanjem posebnog službenog znaka na građevini iz razloga što investitor nije ishodio građevinsku dozvolu, što je fotografirano, a fotografija je sastavni dio ovog zapisnika. U spisu tuženika nalaze se i prijava početka radova tužiteljice na kat. čest. br. … k.o. P. zaprimljena kod Šibensko-kninske županije, Ureda za prostorno uređenje i gradnju 09. studenog 2017., kao i povlačenje ove prijave tužiteljice od 13. studenog 2017. iz razloga što su utvrđeni nedostatci u glavnom projektu. Nadalje, iz spisa proizlazi i da je tuženik 29. ožujka 2018. od Šibensko-kninske županije, Ureda za prostorno uređenje i gradnju zatražio lokacijsku informaciju u odnosu na kat. čest. br. … k.o. P., koji Odjel je istu dostavio 13. travnja 2018. prema kojoj se naznačena čestica nalazi u obuhvatu Prostornog plana Š.-k. županije i Prostornog Plana Općine P. te da se nalazi izvan građevinskog područja u zoni zaštitne šume. Isto tako, iz spisa je razvidno kako je 28. lipnja 2018. obavljen ponovni inspekcijski pregled od strane više građevinske inspektorice o čemu je sastavljen zapisnik kada je utvrđeno da su građevine u potpunosti dovršene, koje su fotografirane, a fotografije su istom priložene. Prema obrazloženju osporenog rješenja proizlazi kako je na temelju naprijed izloženih utvrđenja, viši građevinski inspektor smatrajući da je tužiteljica iz razloga što je predmetne građevine izgradila bez ishođene izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole povrijedila odredbu čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13), donio osporeni akt kojim joj je naloženo uklanjanje  predmetnih građevina na način kako je to precizirano točkom 1. izreke rješenja tuženika, uz obrazloženje zbog čega u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu čl. 128. st. 1. i 2.  Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13. i 20/17.), u svezi s čl. 4. st. 1. podst. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, br.: 112/17 i 34/18), a protiv kojeg je tužiteljica pokrenula upravni spor.

              Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13. i 20/17.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

              Nadalje, čl. 19. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) propisano je st. 1. da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj ovim Zakonom.

              St. 2. da ako se investitor, odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja se donosi protiv nepoznate osobe.

              St. 3. da rješenje na temelju ovoga Zakona donosi građevinski inspektor.

              St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

              Čl. 24. istog Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda, otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje građevine, zabranu uklanjanja građevine, obustavu građenja.

              Čl. 30. istog Zakona propisano je st. 1. da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje u određenom roku građevine, odnosno njezina dijela: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta, odnosno drugog akta, ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja, u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 26. stavak 2., članak 27. stavak 2. podstavak 2. i članak 29. stavak 3.).

              St. 2. da prije donošenja rješenja iz stavka 1. podstavka 1., 2. i 3. ovoga članka građevinski inspektor naređuje investitoru, odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, a što utvrđuje tim rješenjem.

              St. 3. da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora, odnosno vlasnika da će se: izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 38. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, bez donošenja dopunskog, odnosno novog rješenja ukloniti i dijelove građevine iz članka 33. ovoga Zakona, ako takvih bude.

              St. 4. da iznimno od stavka 1. ovoga članka, građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.) ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će takvu građevinu označiti opasnom do usklađenja s propisima koji uređuju gradnju.             

              Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1.  naredio tužiteljici kao investitoru da u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni građevine precizirane ovom točkom rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužiteljici naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je ona nedvojbeno investitor građevinskih objekata koje je izgradila bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole što predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

              Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku, kao ni tijekom ovog spora tužiteljica nije osporavala da je ona investitor predmetne gradnje građevina u odnosu na koje joj je naređeno uklanjanje, dakle radi se o neprijepornoj činjenici, što predstavlja prvu pretpostavku da bi joj se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji, a isto tako tužiteljica ne spori da za konkretnu gradnju nije ishodila potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, koja činjenica također nije prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 30. st. 1. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužiteljice kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužiteljici naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

              U odnosu na tužbene prigovore tužiteljice u kojima ona ističe kako je osporeno rješenje tuženika nezakonito iz razloga što joj nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku s obzirom da nije imala saznanja o provedenim očevidima, na koje da nije ni pozivana, niti da su joj dostavljeni zapisnici kako bi se o utvrđenjima s istih mogla očitovati slijedom čega da su povrijeđene odredbe čl. 52. i 70. Zakona o općem upravnom postupku, za naglasiti je kako je sud predmetne prigovore smatra u cijelosti neosnovanim. Naime, s tim u vezi prije svega za navesti je kako u smislu odredbe čl. 19. st. 4. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, o kojoj situaciji se i radi u konkretnom slučaju, pa je jasno kako je inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužitelja jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), s tim da sud primjećuje kako je tužitelju omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku s obzirom da je na gradilištu već pri prvom inspekcijskom pregledu koji je obavljen 20. ožujka 2018. ostavljen poziv za saslušanje u uredu građevinske inspekcije za 21. ožujka 2018. godine, a upravo tog dana u ured građevinske inspekcije pristupio je voditelj radova I. A. imenovan od izvođača „A. o.“  d.o.o. iz Z. koji se i očitovao o predmetnoj gradnji, slijedom čega kako je dotični pristupio u predmetni ured upravo po pozivu ostavljenom na gradilištu, sasvim je jasno da je na isti način i tužiteljica mogla pristupiti u ured i očitovati se o predmetnoj gradnji.

              Glede tužbenih prigovora u kojima tužiteljica navodi kako se u konkretnom slučaju radi o zakonitoj gradnji s obzirom da je riječ o građevinskim objektima koji su izgrađeni u turističke svrhe, pa da je gradnja bila moguća na temelju Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, br.: 112/17 i 34/18) pri čemu se ona poziva na odredbe čl. 4. t. 19. i  čl. 2. st. 1. t. 1.a. istog, za kazati je kako niti ovi prigovori nisu utemeljeni. S tim u vezi najprije je za istaknuti kako je odredbom čl. 1. st. 2. Pravilnika propisano da u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka investitor, projektant i izvođač dužni su pridržavati se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu, međutim imajući u vidu da se predmetna kat. čest. br. … (prije cijepanja kat. čest. …) K.O. P. sukladno mjerodavnom Prostornom planu Š.-k. županije (Službeni vjesnik Š.-k. ž. broj …, …, …, .., …, .., …, …, …, … i …) kao Planu više razine u odnosu na Prostorni Plan uređenja Općine P. (Službeni vjesnik Š.-k. ž. broj: …, …, …, …, …, … i …) nalazi izvan granica građevinskog područja u zoni ostalo poljoprivredno tlo i šumsko zemljište, a sve to prema lokacijskoj informaciji dostavljenoj u spis upravnog tijela od strane Š.-k. ž., Ureda za prostorno uređenje i gradnju na traženje tuženika zbog čega je bilo koja gradnja na predmetnoj lokaciji u suprotnosti s mjerodavnim Planom, uslijed čega nije ni dopuštena, pa je jasno kako je tužiteljica kao investitor prije početka građenja bila u obvezi ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, koju ona nije ishodila, što njezinu gradnju čini nezakonitom i u odnosu na koju je tuženik pravilno naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja.

              Također, iako to nije od ključne važnosti za predmet ovog spora, za nadodati je kako čak i u slučaju kada ne bi postojalo ograničenje kakvo u vidu ima odredba čl. 1. st. 2. Pravilnika, u odnosu na građevinske objekte koje je tužiteljica gradila opet ne bi bila moguća primjena Pravilnika, konkretno odredbe čl. 2. st. 1. t. 1.a., u svezi s čl. 4. t. 19. istog jer se sanitarni čvor i vodosprema grade uz i za potrebe suvenirnice i caffe bara koji nisu izgrađeni na istoj čestici na kojoj je izgrađen spomenik G. o. L. budući da je isti izgrađen na kat. čest. … K.O. P., pa kako je u smislu citiranih odredbi moguće bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom graditi pomoćnu građevinu koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje za potrebe te zgrade i to pomoćnu zgradu koja ima jednu etažu do 50 m2 tlocrtne površine, o čemu se ovdje ne radi s obzirom da se građevine u odnosu na koje je naređeno uklanjanje nalaze na drugoj čestici u odnosu na onu na kojoj je izgrađen spomenik, to je jasno kako se u odnosu na niti jednu od predmetnih građevina ne može primijeniti Pravilnik već je za gradnju bilo neophodno prethodno ishoditi građevinsku dozvolu, pa kako tužiteljica na takav način nije postupila neprijeporno je da se radi o nezakonitoj gradnji.

              Sud ne nalazi utemeljenim niti tužbene prigovore tužiteljice u kojima ona navodi kako je izreka osporenog rješenja protivna odredbi čl. 98. st. 3. ZUP-a s obzirom da ista ne sadrži razloge zbog kojih se naređuje uklanjanje, ujedno da se u njoj samo nabrajaju površine građevina, dok same građevine da nisu točno određene u smislu njihove namjene, uslijed čega da je izreka nerazumljiva. Ovo stoga što su u obrazloženju osporenog rješenja detaljno navedeni razlozi zbog kojih je konkretna gradnja nezakonita pri čemu se tuženik pozvao na mjerodavne zakonske odredbe pa sud ne nalazi da bi izreka bila protivna citiranoj odredbi ZUP-a, također sud nalazi da su u izreci precizno navedene dimenzije građevinskih objekata koje su ujedno sukladne dimenzijama glavnog projekta koji je u spis dostavio izvođač radova, s tim da u trenutku obavljanja prvog inspekcijskog pregleda s obzirom na stupanj izgrađenosti objekata nije bilo ni moguće utvrditi namjenu pojedinih dijelova konkretnih građevina, te je za nadodati kako u situaciji kada su građevine precizirane u smislu njihovih dimenzija i detaljno opisane, neoznačavanje pojedinačne namjene svake od njih nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

              U odnosu na tužbene prigovore u kojima tužiteljica navodi kako je za uklanjanje predmetnih građevina nezakonito određen i rok od osam dana što da tuženik temelji na utvrđenju kako se čestica na kojoj su izgrađeni objekti nalazi izvan građevinskog područja, ali da zanemaruje Odluku o donošenju VI izmjena i dopuna Prostornog Plana Općine P. koja je objavljena u Službenom glasilu Općine P. broj … od 21. travnja 2017. čijom odredbom čl. 42. st. 5. da se utvrđuje kako je na brdu G. predviđena isključivo u funkciji spomenika G. o. L. gradnja popratnih objekata i to sanitarni čvor, manji ugostiteljski objekt i objekt za potrebe prodaje suvenira, pa da se čestica nalazi u građevinskom području, za navesti je kako niti ovi prigovori nisu osnovani. U tom smislu prvenstveno je za kazati kako je odredbom  čl. 32. st. 3. Zakona o građevinskoj propisano da iznimno od članka 31. stavka 2. ovoga Zakona rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti duži od osam dana, pa kako su konkretne građevine izgrađene izvan građevinskog područja (čl. 32. st. 1.) to je jasno da je rok od 8 dana za uklanjanje zakonito određen. Nadalje, sud je već prethodno obrazložio kako se predmetna kat. čest. br. … (prije cijepanja kat. čest. …) K.O. P. sukladno mjerodavnom Prostornom planu Š.-k. ž. (Službeni vjesnik Š.-k. županije broj …) kao Planu više razine u odnosu na Prostorni Plan uređenja Općine P. (Službeni vjesnik Š.-k. ž. broj: …) nalazi izvan granica građevinskog područja u zoni ostalo poljoprivredno tlo i šumsko zemljište, a sve to prema lokacijskoj informaciji dostavljenoj u spis upravnog tijela od strane Š.-k. ž., Ureda za prostorno uređenje i gradnju na traženje tuženika, slijedom čega je neutemeljeno pozivanje tužiteljice na Prostorni plan niže razine, s čim u vezi je za nadodati kako bi i prema Prostornom Planu uređenja Općine P. gradnja bila moguća samo na kat. čest. … K.O. P., na kojoj je izgrađen kip, ali ne i na kat. čest. …. K.O. P. na kojoj su izgrađene konkretne građevine, uslijed čega se neupitno radi o području koje nije građevno.

              Nisu utemeljeni niti tužbeni prigovori tužiteljice da je osporeno rješenje neizvršivo iz razloga što su objekti izgrađeni kat. čest. … K.O. P., ali ne na kat. čest. … K.O. P. kao što je to naznačeno u izreci akta, slijedom čega da je pogrešno utvrđena čestica. Naime, neprijeporno je kako je kat. čest. … K.O. P. cijepana nakon čega su od iste nastale kat. čest. … i kat. čest. …, te je nedvojbeno utvrđeno da su građevine koje su predmet uklanjanja izgrađene na kat. čest. … K.O. P., s tim da i iz u spis priloženih ugovora sklopljenih između tužiteljice s izvođačem radova, kao i glavnog projekta proizlazi kako se u toj dokumentaciji navodi isključivo kat. čest. … K.O. P., dakle ona prije cijepanja, slijedom čega okolnost što se u izreci osporenog rješenja navodi da bi objekti bili izgrađeni na kat. čest. … K.O. P. nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja s obzirom da niti tužiteljica ne spori kako je prije cijepanja čestica nosila oznaku kat. čest. … K.O. P., što pak znači da su građevine dostatno precizirane u smislu njihove lokacije, s tim da je za nadodati kako je u smislu odredbe čl. 104.  Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u bilo kojem trenutku moguće donijeti rješenje o ispravku kada je u pitanju pisanje brojeva ili druga očita netočnost. Ujedno, za nadodati je kako prema stanju spisa upravnog tijela jasno proizlazi da je tuženik u dva navrata od Š.-k. županije, Ureda za prostorno uređenje i gradnju zatražio lokacijsku informaciju i to najprije u odnosu na kat. čest. br. … k.o. P., a nakon spoznaje da je došlo do cijepanja naznačene čestice i da su građevinski objekti izgrađeni na kat. čest. br. … k.o. P. i u odnosu na ovu česticu te su lokacijske informacije od strane nadležnog tijela dostavljene koje su priložene spisu.

              Zaključno, u cijelosti je neutemeljeno pozivanje tužiteljice i na odredbu čl. 7. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima u smislu toga da bio na temelju iste u konkretnom slučaju bilo potrebno izraditi projekt uklanjanja, ovo stoga što je sud već prethodno detaljno obrazložio da se u predmetnoj upravnoj stvari ne radi o gradnji građevina koja bi bila sukladna Pravilniku, slijedom čega je jasno kako se bez projekta uklanjanja mogu ukloniti građevine koje su izgrađene od strane tužiteljice u odnosu na koje je i naređena inspekcijska mjera uklanjanja.

              Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

              Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 18. listopada 2018. godine

 

S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Milka Škaro Grozdanić