- 1 -              Rev-x 730/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 730/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Financijska agencija Z., OIB: ..., kao pravnom sljedniku Zavoda za platni promet, Podružnica Č., a ovaj kao pravni sljednik SDK Z., Filijala Č., protiv tuženika M.-M. d.o.o., Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. R. & M. S. u Č., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2840/15-4 od 12. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu broj P-34/10 od 12. listopada 2010., u sjednici održanoj 16. listopada 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Pagu broj P-34/10 od 12. listopada 2010. utvrđeno je da je na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 16. rujna 1977. između Službe društvenog knjigovodstva, Filijala Č., kao kupca i Građevnog kombinata M., Č., kao prodavatelja, kupio 1/8 dijela nekretnina čest. k.br. 7485 pašnjak "S. A." 771 m2 i čest. k.br. 7486 zgrada V. 172 m2, dvorište V. 500 m2 i pašnjak V. 1541 m2, upisane u z.k.ul. 4668 k.o. P., što u naravi predstavlja dio dvorišta i dio zgrade: dvije trokrevetne sobe, jedna u prizemlju, druga na I. katu, s pripadajućim WC-om i kupaonom, te terasom, svaka soba površine 20 m2, na adresi .... u P., te je naloženo tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava suvlasništva na ime tužitelja u zemljišnim knjigama koju će u protivnom zamijeniti ta presuda i ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 11.521,18 kn na ime parničnih troškova.

 

Presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-2840/15-4 od 12. veljače 2016. potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu mu parničnih troškova, odnosno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su upravo jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost presude može ispitati. To što je u izreci presude sadržano utvrđenje da je tužitelj na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 16. rujna 1977. između pravnih prednika stranaka kupio 1/8 dijela predmetnih nekretnina uz nalog tuženiku da izda tužitelju tabularnu ispravu podobnu za prijenos njegovog suvlasničkog dijela na tim nekretninama u zemljišnim knjigama, nema za posljedicu proturječnost između izreke ove presude i sadržaja njezinog obrazloženja, a kako to tuženik pogrešno smatra. Naime, predmet ovog spora je obveznopravni zahtjev tužitelja za izdavanje mu tabularne isprave potrebne za uknjižbu kupljenog suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama, pri čemu dio tužbenog zahtjeva upravljen na utvrđenje da je između pravnih prednika bio sklopljen kupoprodajni ugovor, po svojoj je pravnoj naravi samo deklaratorni preambul kondemnatornom zahtjevu.

 

Kako je drugostupanjski sud dao valjane razloge zbog čega je ocijenio da postoji pravni odnos između stranaka izvodeći ga iz pravnog odnosa njihovih pravnih prednika glede predmetne nekretnine, to se neosnovano u reviziji prigovara da u tom pravcu drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene razloge tuženika na prvostupanjsku presudu, pa tako nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju revident neosnovano upire.

 

Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo je pravilno primijenjeno. Naime, polazeći od činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i baš:

 

- da su pravni prednik tužitelja SDK Z., Filijala Č. i pravni prednik tuženika Građevni kombinat M. 16. rujna 1977. sklopili kupoprodajni ugovor, a kojem je prethodio predugovor sklopljen 23. prosinca 1975., te preliminarni ugovor sklopljen 25. ožujka 1977., a kojima je pravni prednik tužitelja kupio dvije trokrevetne sobe i dr. za odmor svojih radnika u zgradi koju je izgradio pravni prednik tuženika u objektu u P. na kat. čest. 7482, 7484, 7485, 7486 zk. ul. 4668 k.o. P. za cijenu tadašnjih 523.488,00 dinara,

 

- da je pravni prednik tužitelja po dovršetku izgradnje stupio u posjed kupljenih soba – apartmana te ih je namjestio i koristio,

 

pravilna je ocjena iz pobijane presude da je tužitelj, a putem svojih pravnih prednika u smislu pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), a koji se na ovaj slučaj primjenjuju na temelju odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Službeni list FNRJ" 86/46) u vezi s odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP), a kod činjenice da je u okolnostima kao što su konkretne, sudska praksa pravna pravila OGZ-a tumačila na način da se vlasništvo na nekretninama moglo steći i na temelju pravnog posla bez upisa u zemljišne knjige, ako je taj pravni posao izvršen.

 

Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je kupoprodajni ugovor o kupnji dijela nekretnina, koji izražen u alikvotnim dijelovima od cjeline iznosi 1/8 dijela, a koji ugovor je izvršen u smislu da je pravni prednik tužitelja stupio u posjed kupljenih nekretnina po sklopljenom kupoprodajnom ugovoru 1977. i nastavio ih nesmetano koristiti tužitelj, a za iste je isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena pravnom predniku tuženika, onda je ocijeniti da je tužitelj, a putem svog pravnog prednika stekao vlasništvo na istima, zbog čega je njegov zahtjev tuženiku za predaju mu tabularne isprave osnovan. Ovo stoga što kupoprodajni ugovor sklopljen 16. rujna 1977. glede predmetnih nekretnina formalno ne ispunjava pretpostavke valjanog pravnog osnova za uknjižbu u smislu da predmet istog nisu označeni suvlasnički dijelovi, već fizički određeni dijelovi cjeline.

 

Kako je 1977. sklopljen i izvršen kupoprodajni ugovor glede predmetnih nekretnina, to nije bilo pretpostavki sporni odnos rješavati na temelju odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91), a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., a posebno ne ga rješavati na temelju odredbi ZVDSP, a koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997.

 

Pozivanje tuženika na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4641/12 nije od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari, a kod činjenice da ta presuda nije donesena u sporu između stranaka iz ovog spora, niti iz istog ugovornog odnosa.

 

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 16. listopada 2018.

 

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.