- 1 -              Revr 328/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 328/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. E. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima M. R. i N. G. R., odvjetnicima u O. društvu R. i partneri u Z., protiv tuženika L. H. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. K., odvjetnici u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-531/2016-2 od 26. siječnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2806/15-15 od 3. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora tužiteljici od 25. rujna 2015. nije dopušten te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto komercijalno administrativnog referenta na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH - u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i članka 354. stavak 1. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude na način da se prihvati žalba tuženika, preinači presuda suda prvog stupnja odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu svih troškova parničnog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (članak 386. ZPP).

 

Tuženik se neosnovano poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

 

Također nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 373.a ZPP-a kako to ističe revident. Odredbom članka 373.a stavak 1. ZPP-a propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Stoga time što je sud drugog stupnja utvrdio činjenice na temelju Pravilnika o radu tuženika, dok prvostupanjski sud nije tako sveobuhvatno uzeo u obzir tu ispravu, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a. Nadalje, sud drugog stupnja ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja, sukladno odredbi članka 375. stavak 1. ZPP-a.

 

Revizijski navodi u kojima se upire na postojanje naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka djelomično predstavljaju prigovor na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim, te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog zbog kojega se može izjaviti revizija (članak 385. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora od 25. rujna 2015. nije dopušten, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto komercijalno administrativnog referenta na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. studenoga 2014. na radnom mjestu komercijalno administrativnog referenta, puno radno vrijeme,

 

- da je tuženik 25. rujna 2015. donio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, kojom je tužiteljici ponudio isto radno mjesto, ali u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, koju ponudu tužiteljica nije prihvatila,

 

- da je ugovor o radu otkazan zbog organizacijskih razloga, da je poslodavac uslijed promjena na tržištu te je prilagodbi istom proveo organizaciju,

 

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava no tuženik na isti nije odgovorio, stoga je pravovremeno podnijela tužbu,

 

- da je tuženik 1. rujna 2015. donio Odluku kojom se utvrđuje potreba za reorganizacijom unutarnjeg ustroja tuženika jer su pokazatelji poslovanja u odnosu na 2014. lošiji te se u interesu daljnjeg opstanka na tržištu i očuvanja radnih mjesta moraju smanjiti ukupni troškovi poslovanja, između ostalih i izdaci za zaposlene, a koji će se smanjivati spajanjem odjela i organizacijskih jedinica, spajanjem ovlaštenja i zadataka te kroz smanjenje radnog vremena, na način predviđen člankom 25. Pravilnika o radu. U Odluci je navedeno da će se reorganizacija, odnosno smanjenje broja izvršitelja provest ponudom radnicima smanjenja radnog vremena ili postupkom redovitog otkaza Ugovora o radu,

 

- da je, prema Pravilniku o radu s opisom poslova sistematizacije radnih mjesta od 29. siječnja 2015., koji se primjenjuje od 5. veljače 2015., predviđeno radno mjesto komercijalno-administrativni referent u organizacijskoj jedinici uprava, veleprodaja, servisni centar, reklamacijska služba, odjel ured/služba za kupce, ured skladište, odjel web-shop, kao i da je predviđeno radno mjesto komercijalno-administrativni referent 1 u organizacijskoj jedinici prodajna jedinica.

 

Prvostupanjski sud je zaključio, pozivajući se na odredbu članka 115. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - u daljnjem tekstu: ZR), da tuženik kao poslodavac nije dokazao da je odluka o reorganizaciji uopće donesena, a kamoli da bi ista bila provedena, odnosno da nije transparentno naveo i dokazao na koji bi način ostvario navedenu reorganizaciju, dakle, koje je to radne jedinice spojio, koja je radna mjesta ukinuo, ako ih je uopće ukinuo, a u svakom slučaju nije obrazložio niti dokazao razloge zbog čega je upravo pojedinom radniku, ovdje tužiteljici, otkazan Ugovor o radu, odnosno je li se pri otkazivanju pridržavao socijalnih i drugih kriterija, kako to propisuje članak 115. stavak 2. ZR-a.

 

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a, prihvatio navedeno činjenično utvrđenje i pravne razloge prvostupanjske presude ističući da tuženik u ovom postupku doista nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici, a niti da je postupio po članku 115. stavak 2. ZR-a.

 

Revident ustraje na tome da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, konkretno odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. i članak 115. stavak 2. ZR-a.

 

Međutim, protivno tome, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili naznačene odredbe materijalnog prava jer su osnovano zaključili da tuženik nije dokazao da je uopće donio bilo kakvu odluku o reorganizaciji. Odgovarajući na odlučne revizijske navode valja istaknuti da revidentova odluka od 1. rujna 2015. nema značenje koje joj pogrešno pridaje revident, stoga ona u radnopravnom smislu ni u kojem slučaju ne može predstavljati opravdan razlog za sporni otkaz. To je zato jer je u toj odluci samo utvrđena potreba za reorganizacijom tuženikovog unutarnjeg ustroja, dakle, samo je najavljena neka buduća (opća) reorganizacija, s tim da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je potom i donio odgovarajući pravni akt o toj reorganizaciji.

 

Kada bi se kojim slučajem prihvatili i takvi (pogrešni) navodi revidenta, prema kojima navedena odluka sama za sebe opravdava razloge za otkaz tužiteljičinog ugovora o radu, u tom bi slučaju postupanje tuženika, s obzirom na neodgovarajući i sasvim uopćeni sadržaj rečene odluke, bilo krajnje arbitrarno i nepredvidivo i u radnopravnom smislu potpuno neprihvatljivo.

 

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Zbog izloženog, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a, o reviziji tuženika odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 10. listopada 2018.