- 1 -              Rev 409/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 409/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republike Hrvatske (OIB: …), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, protiv ovršenika N. Š. iz P., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku M. N., odvjetniku iz N., radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2504/13-2 od 2. prosinca 2013. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pagu posl. br. Ovr-94/13 od 2. kolovoza 2013. i odbijen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 2. listopada 2018.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I.  Revizija ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana.

 

              II. Ovršeniku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi odlučeno je:

 

„Na temelju izvršnog zaključka Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, klasa: UP/I-362-02/03-02/7615, ur. broj: 531-07-1-15-05-31/JF/ od 20. prosinca 2005. o troškovima izvršenja rješenja Građevinske inspekcije, dužan je ovršenik isplatiti ovrhovoditelju 88.994,75 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje koja teče na taj iznos od 08. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 01. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi od 12% godišnje.

 

II. Radi prisilne naplate tražbine iz točke I. ovog rješenja, određuje se ovrha

 

- Nalaže se Financijskoj agenciji pljenidba svih novčanih sredstava po svim novčanim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika prema osobnom identifikacijskom broju OIB: … da sa računa ovršenika novčani iznos za koji je određena ovrha po pravomoćnosti ovog rješenja prenese i isplati izravno na račun ovrhovoditelja, račun Državnog proračuna broj …, model …, s pozivom na broj …, a trošak ovršnog postupka da isplati u korist Državnog proračuna na račun broj …, s pozivom na broj ….

 

Ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate.

 

Rješenje o ovrsi istodobno će se dostaviti ovrhovoditelju, ovršeniku i Financijskoj agenciji. Dostavom rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji ovrhovoditelj do iznosa ovršne tražbine stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini da mu banka isplaćuje sredstva s njegovog računa. Dok postoji to ovrhovoditeljevo založno pravo banka s ovršenikovog računa ne smije ništa plaćati na temelju naloga koji je primila kasnije, a ni na temelju onih koje je primila prije rješenja o ovrsi, ako vjerovnici na temelju tih naloga nisu stekli založno pravo na ovršenikovoj tražbini prema banci..."

 

Drugostupanjskim rješenjem uvažena je žalba ovršenika, ukinuto prvostupanjsko rješenje o ovrsi - i odbijen prijedlog za ovrhu kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju zbog, kako tvrdi, pogrešne primjene materijalnog prava i pozivom na (prema obrazloženju revizije) odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. (u reviziji pogrešno navodi toč. 3.) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje.

 

Ovršenik je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbaci kao nedopuštena.

 

Revizija nije osnovana.

 

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen je 29. travnja 2013., tako da pitanje dopuštenosti podnesene revizije valja raspraviti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ-a) koja se odredba na ovaj spor primjenjuje na temelju odredbe čl. 82. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 93/14) - prema kojoj je u ovršnom postupku „dopuštena samo revizija iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku“.

 

Odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je: „U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.“

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a: „U reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.“

 

Ovrhovoditeljica je reviziju podnijela na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a i u njoj postavila pitanje:

 

„Zastara ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina i koja predstavlja upravni akt donesen u upravnom postupku",

 

te navela da o tome pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova - ukazujući na odluke Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-1510/12 od 10. srpnja 2012., posl. br. Gž-646/12 od 2. travnja 2012., posl. br. Gž-1514/12 od 10. srpnja 2012. i posl. br. Gž-818/12 od 30. travnja 2012., a u kojima je (kako drži) zauzeto shvaćanje da takve tražbine „zastarijevaju za deset godina“ na temelju odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO-a).

 

Revizijski sud ispitao je pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, dakle samo u dijelu u kojem se pobija i samo zbog postavljenog pravnog pitanja: ovo stoga jer je riječ o pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u predmetnom sporu i važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje - o kojem postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova.

 

Predmetom ovog ovršnog postupka prisilna je naplata novčanog iznosa (troškova izvršenja rješenja Građevinske inspekcije od 88.994,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka, plaćanje kojih je naloženo ovršeniku) na temelju izvršnog zaključka Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, klasa: UP/I-362-02/03-02/7615, ur. broj: 531-07-1-15-05-31/JF/ od 20. prosinca 2005., kao neosporno ovršne isprave, a koji je zaključak izvršnim postao 5. veljače 2007.

 

U reviziji postavljeno pitanje treba raspraviti u smislu:

 

a) Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91. i 103/96. - dalje: ZOUP-a), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 168. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/2009.), i to:

 

- odredaba čl. 270., prema kojima: (stavak 1) "Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršuje se pošto postane izvršno.",...(stavak 7) "Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje.",

 

- odredaba čl. 271., prema kojima: (stavak 1) "Zaključak donesen u upravnom postupku izvršuje se pošto postane izvršan.",...(stavak 5) "Odredbe ovog zakona o izvršenju rješenja važe i za izvršenje zaključka.",

 

- odredbe čl. 272., prema kojoj: "Izvršenje rješenja donesenoga u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obveza.",

 

- odredaba čl. 275., prema kojima: (stavak 1) "Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenima ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).", (stavak 2) "Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovoga odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.",

 

- odredaba čl. 276., prema kojima: (stavak 1) "Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obveza izvršenika provodi se administrativnim putem.", (stavak 2) "Izvršenje radi ispunjenja novčanih obveza provodi se sudskim putem. Iznimno, izvršenje radi ispunjenja novčanih obveza iz primanja na temelju radnog odnosa može se provesti administrativnim putem po pristanku izvršenika.",

 

- odredaba čl. 283., prema kojima: (stavak 1) "Kad se ima provesti sudsko izvršenje rješenja donesenoga u upravnom postupku, organ čije se rješenje ima izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvršnosti (članak 278. stavak 3.) i dostavlja ga radi izvršenja sudu nadležnome za izvršenje.", (stavak 2) "Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrži potvrdu izvršnosti jest osnova za sudsko izvršenje. To izvršenje provodi se po propisima koji važe za sudsko izvršenje.",

 

b) Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 139/10), i to odredbe čl. 21. toč. 3. prema kojoj: "Ovršne isprave jesu:...3. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno...".

 

U svijetlu tih odredaba, a ostajući u granicama postavljenog pitanja - i polazeći od toga:

 

- da je ovdje riječ o izvršnom zaključku donesenom u upravnom postupku - na ispunjenje novčane obveze, na izvršenje kojeg se primjenjuju (u smislu odredbe čl. 270. st. 1. u svezi s odredbom čl. 271. stavak 5. ZOUP-a) odredbe ZOUP-a o izvršenju rješenja,

 

- da se prema odredbi čl. 276. st. 2. ZOUP-a, izvršenje takvog zaključka (radi ispunjenja novčane obveze) provodi sudskim putem - i da takav zaključak ima značaj ovršne isprave i prema odredbi čl. 21. toč. 3. Ovršnog zakona (kao ovršna odluka donesena u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obveze - za koju "zakonom nije drukčije određeno"),

 

- da prema odredbi čl. 283. st. 2. ZOUP-a, rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrži potvrdu izvršnosti ima značaj osnove za sudsko izvršenje (s time da se to izvršenje provodi po propisima koji važe za sudsko izvršenje),

 

ovdje je jedino za zaključiti da se na izvršenje toga zaključka (kao rješenja) primjenjuje odredba čl. 270. stavak 7. ZOUP-a te da se nakon isteka roka od pet godina od dana kad je zaključak postao izvršan, ne može tražiti njegovo izvršenje.

 

Tu odredbu valja prihvatiti kao odredbu koja specijalno uređuje samo pitanje roka za "traženje" provedbe ovrhe (izvršenja) na temelju izvršne (ovršne) odluke (ovdje zaključka) donesene u upravnom postupku, dakle i one (kao ovdje) koja glasi na ispunjenje novčane obveze, te time ima prednost u primjeni u odnosu na odredbu čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO-a), prema kojoj: "Sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.", odnosno u odnosu na u bitnome identičnu odredbu čl. 233. stavka 1. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), kao opću odredbu koja uređuje nešto drugo: pitanje zastare samog potraživanja na temelju ovršnih isprava o kojima je u toj odredbi riječ - a ne (kao odredba čl. 270. stavak 7. ZOUP-a) pitanje roka za tražiti izvršenje radi ostvarenja tražbine, kao pitanje kojeg u ničemu ne valja poistovjetiti s pitanjem zastare, pogotovo ne potraživanja.

 

Revizijski sud tek primjećuje da prijeporno pitanje u bitnome na isti način uređuje i sada važeća odredba čl. 135. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09), prema kojoj: "Po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje se ne može izvršiti, ako zakonom nije drukčije propisano."

 

Smisao tog roka za "traženje" izvršenja takve odluke treba tražiti u činjenici što je ta odluka donesena u upravnom postupku, po tijelu koje bi i po prirodi stvari i svome položaju, po svome značaju i snazi - te mogućnostima kojima raspolaže i autoritetu kojeg bi moralo imati, trebalo naći način i mehanizme da u tome roku bar pokrene ("traži") postupak prinudnog ostvarenja zaštite o kojoj je odlučio: time se pridonosi postizanju pravne sigurnosti onih kojih se donesena odluka tiče - da se nakon toga roka, i to računatog tek "od dana kad je rješenje postalo izvršno" (koji se ne može ocijeniti kratkim za ono čemu služi), neće moći ni tražiti provedbu onog o čemu je njome odlučeno.

 

Pritom okolnost što se prinudna provedba odluke (ovdje zaključka, kao ovršne isprave) donesene u upravnom postupku, vrši u sudskom postupku, prema postupovnim odredbama iz Ovršnog zakona, ne daje osnove za zaključak suprotan prethodno navedenom: da se ovdje, u sudskom postupku, ne može  primijeniti odredba čl. 270. stavak 7. ZOUP-a.

 

Ta se odredba primjenjuje, jer tako i glasi, na svaki propisani način provedbe izvršenja odluke donesene u upravnom postupku, pa, dakle, i na sudski.

 

To je ujedno i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.

 

Stoga, a budući da je osporeno rješenje doneseno na temelju prethodno navedenih pravilnih pravnih shvaćanja - čime je u konkretnom slučaju osigurana jedinstvena primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa iz izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju ovrhovoditeljice valjalo odbiti kao neosnovanu - odlukom kao u izreci (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

Ovršeniku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 2. listopada 2018.