- 1 -              I Kž 134/2018-6

Broj: I Kž 134/2018-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. A., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog S. A. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 22. siječnja 2018. broj Kv I-75/17, u sjednici održanoj 25. rujna 2018.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se žalba osuđenog S. A. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), preinačene su u odluci o kazni: pravomoćna presuda Županijskog suda u Splitu od 11. prosinca 2015. broj Kov-39/15 kojom je osuđeni S. A. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. i dr. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, te pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu od 28. studenog 2016. broj Kml-128/13 kojom je osuđeni S. A. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i dr. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, te je primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina i devet mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. listopada 2015. do 11. prosinca 2015. i vrijeme na izdržavanju kazne od 29. travnja 2016. pa nadalje.

Protiv te presude žalbu je podnio osuđenik po branitelju T. V., odvjetniku iz S., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati i izrekne blaža jedinstvena kazna zatvora, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u žalbi ističe kako počinjena kaznena djela nisu rezultat njegova obijesnog postupanja, već su posljedica  njegovih problema vezanih uz konzumaciju opojne droge koji više ne egzistiraju. Osim toga tvrdi da se iz pobijane presude ne može razabrati da li mu je sud prvog stupnja kao olakotno cijenio njegove obiteljske prilike i okolnost da ima staru i teško bolesnu majku.

Prvostupanjski sud je temeljito iznio sve relevantne okolnosti u odnosu na kazne iz pravomoćnih presuda  koje su predmet objedinjenja kod tzv. neprave obnove postupka, a potom je kod odmjeravanja jedinstvene kazne za djela u stjecaju pravilno vrednovao utvrđene olakotne i otegotne okolnosti iz navedenih pravomoćnih presuda i za takvu je svoju odluku, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iznio je dostatne razloge.

Naime, cijeneći u konkretnom slučaju sve okolnosti od značaja za odmjeravanje kazne pri čemu posebno svrhu kažnjavanja, jačinu ugrožavanja zakonom zaštićenog dobra, kao i pobude iz kojih je osuđenik počinio predmetna kaznena djela, uz valoriziranje svih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti cijenjenih pri izricanju kazni zatvora u pravomoćnim presudama, i ovaj sud drugog stupnja nalazi da je po sudu prvog stupnja izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina i devet mjeseci primjerena za ostvarenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja. Pritom valja naglasiti da ukoliko osuđenik smatra da su se u međuvremenu pojavile neke nove okolnosti kojih nije bilo prilikom izricanja pravomoćnih presuda, tada može podnijeti novi prijedlog sukladno čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. rujna 2018.