1              Poslovni broj Gž -1164/2018-2

Poslovni broj: Gž-1164/2018-2

 

R E P U B L I K A   H R V AT S K A

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Denis Pancirov Parcen kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. Š. OIB:… iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici G. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T. u Z., protiv tuženika Financijske agencije, OIB:…, Z., i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i umješača protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3682/2016-26 od 6. prosinca 2017., dana 24. rujna 2018.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Prihvaćaju se žalbe tuženika Financijske agencije i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3682/2016-26 od 6. prosinca 2017. i sudi:

 

1. odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženici Financijskoj agenciji isplati tužitelju S. Š. iznos 38.368,89 kn sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2013. godine do isplate te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 10.835,00 kn sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2017. godine do isplate do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

 

2. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana nadoknadi umješaču parnični trošak odmjeren sa 6.750,00 kuna s time da zakonska zatezna kamata na iznos od 3.500,00 kuna teče od 6. prosinca 2017. pa do isplate, a na iznos od 3.250,00 kuna od 24. rujna 2018. do isplate, po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženici Financijskoj agenciji isplati tužitelju S. Š. iznos 38.368,89 kn sa zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2013. godine do isplate te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 10.835,00 kn sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2017. godine do isplate do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadnom parničnog troška.

 

III. Odbija se zahtjev umješača za naknadom parničnog troška sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. "

 

Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijaju:

 

a) tuženik: zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da drugostupanjski sud presudom preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

 

b) umješač na stani tuženika Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu umješač) zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14, dalje: ZPP) predlaže da se preinači osporena presuda na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu umješaču parničnog troška uvećanog za sastav žalbe.

 

U odgovoru na žalbe tuženika i umješača tužitelj poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

Žalbe su osnovane.

 

Među strankama nije sporno:

 

- da je točkom II. pravomoćne i ovršne sudske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4543/08 od 29. svibnja 2009. tužitelju protiv Republike Hrvatske dosuđena razlika bruto plaće u iznosu od 83.247,18 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate,

 

- da je tužitelj od porezne uprave zatražio i pribavio obračun poreza i doprinosa iz njegove bruto plaće od 8. svibnja 2013.,

 

- da je podnio zahtjev za izravnu naplatu tuženiku 23. rujna 2013.,

 

- da iznos od 83.247,18 kuna osim predujma poreza i prireza uključuje i obračun zateznih kamata na iznos poreza i prireza od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa bruto plaće do naplate,

 

- da je prema specifikaciji naplate tuženika po navedenoj presudi za porez na dohodak i prirez porezu na dohodak naplaćen iznos od 60.839,01 kuna,

 

-da je tužitelju isplaćen neto iznos sa kamatom koja je obračunata na neto iznos,

 

-da je Agencija obračunala i naplatila porez na dohodak i prirez poreza na dohodak te ujedno obračunala i naplatila pripadajuće kamate na te svote, koje nije isplatila tužitelju.

 

S obzirom na izneseno tužitelj smatra da tuženik nije isplatio u cijelosti iznos dosuđen pravomoćnom sudskom presudom te da mu treba još isplatiti iznos od 38.368,89 kuna (60.830,01 kuna - 22.461,12 kuna).

 

Prvostupanjski sud u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje odredbu članka 127. stavak 5. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ).

 

Odredbom članka 127. stavak 5. OZ-a propisano je da na temelju ovršne odluke i nagodbe ovlaštenog suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu i koja ima potvrdu o ovršnosti, ovrhovoditelj može zatražiti izravnu naplatu dosuđenog iznosa od Agencije sukladno članku 209. OZ-a. Ovrhovoditelj može zatražiti izravnu naplatu od Agencije i dužan je uz tu ispravu dostaviti i potvrdu o obračunu iz stavka 2. istog članka a odredbom članka 127. stavak 6. OZ-a normirano je da po primitku zahtjeva za izravnu naplatu iz stavka 5. istog članka agencija će naložiti prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu, i iz toga prvostupanjski sud utvrđuje da Agenciji ne pripada ovlast da preispituje pravilnost ovršne isprave u onom dijelu u kojem je tužitelju priznato pravo na zatezne kamate i na onaj dio bruto plaće koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak bez obzira je li sudska odluka u tom dijelu u skladu sa zakonskim propisima budući da tu ovlast ima samo sud kada preispituje nepravomoćnu presudu ili sud u drugom stupnju kada odlučuje u postupku po izvanrednim pravnim lijekovima.

 

Tuženik i umješač osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja te ne poriču da tužitelju pripada zakonska zatezna kamata tekuća od nespornog dospijeća neto iznosa do isplate ali ne cijela razlika bruto plaće budući da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, jer se na te iznose kamate ne obračunavaju. Posebno ističu da dio novčane tražbine utvrđene u bruto iznosu ne pripada radniku, a to da proizlazi iz više propisa i to članka 7. stavak 1. točka 33. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) prema kojem je plaća primitak što ga poslodavac ili druga osoba umjesto poslodavca te predstavničko tijelo ili izvršno tijelo državne vlasti, jedinica područne (regionalne) samouprave ili jedinica lokalne samouprave u kojoj osiguranik obavlja dužnost (izabrane ili imenovane osobe) isplaćuje ili daje u naravi ili ga je bio dužan isplatiti radniku, odnosno osiguraniku po osnovi radnog odnosa ili izabranoj ili imenovanoj osobi za rad u određenom mjesecu prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu, a od tog se primitka, prema propisima o porezu na dohodak, utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada. Ukupan iznos primitka (bruto) sadrži iznose doprinosa iz osnovica te iznose poreza i prireza porezu na dohodak i neto iznos.

 

Prema tome ne bi smjelo biti sporno da porez i prirez dospijevaju u trenutku isplate, zbog čega se kamata na porez i prirez ne bi trebale ni obračunavati ni isplaćivati jer kamate na porez i prirez ne postoje s obzirom da porez i prirez dospijevaju u trenutku isplate, te se isplata ne bi trebala uopće izvršiti, a kada bi se kamate tužitelju isplatile da bi se radilo o stjecanju bez osnove.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika i umješača a ujedno i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

Osnovano žalitelji u žalbi ukazuju da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, odredbom članka 217. stavak 6. OZ-a normirano je:po primitku zahtjeva za izravnu naplatu iz stavka 5. članka Agencija će naložiti prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu što znači da je potvrda o obračunu sastavni dio prijedloga za izravnu naplatu. Točno je da je tužitelju dosuđen iznos u bruto iznosu na cjelokupni iznos bruto plaće koja se sastoji od neto iznosa i doprinosa i poreza. Međutim, prema utvrđenju ovog suda tužitelju ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obzira na stilizaciju izreke prvostupanjske presude.

 

Naime, zatezne kamate koje se na isplatu plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (članak 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak i članak 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak).

 

Naime, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek isplatom zbog čega se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, međutim u slučaju da je na taj iznos i obračunata zakonska zatezna kamata to je iznos koji ne pripada tužitelju, jer je prema utvrđenju ovog suda Agencija postupila u skladu s izrekom ovršne isprave vršeći obračun na način određen ovršnom ispravom a u skladu s obračunom porezne uprave. Naime, dok glavna obveza (glavni dug) ne bude ispunjena, to jest dok glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine jednu cjelinu sa glavnim dugom. Međutim, prvostupanjski sud dosuđenjem pobijanom presudom dosudio je i zateznu kamatu i na iznos poreza i prireza koje ne pripadaju njegovom potraživanju odnosno glavnom dugu, a kako kamate imaju obilježja akcesarnosti i nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene obveze i teku sve do njezinog ispunjenja, na kamatu tužitelj nema pravo, jer nesporno da isplata poreza i prireza ide u korist porezne uprave, te ne smije biti sporno da i eventualne kamate na porez i prirez idu upravo u korist porezne uprave a ne tužitelja jer u konkretnom slučaju kamate ne može biti isplaćena na porez i prirez u korist tužitelja kada porez i prirez nisu potraživanja tužitelja i dospijevaju naplatom.

 

Prema utvrđenju ovog suda ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kada je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog čega je žalbu tuženika i umješača trebalo prihvatiti i prvostupanjsku presudu preinačiti temeljem odredbe članka 373. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

Umješaču je dosuđen slijedeći parnični trošak: podnesak umješača od 31. ožujka 2017. 1.000,00 kuna, podnesci od 5. travnja 2017. i 7. rujna 2017. svaki po 250,00 kuna, ročište od 5. travnja 2017. 1.000,00 kuna i ročište od 25. listopada 2017. 1.000,00 kuna, sastav žalbe 1.250,00 kuna, to znači sveukupno 6.750,00 kuna.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak postupka budući da ga nije popisao.

 

 

U Splitu 24. rujna 2018.