1              Poslovni broj: Gž R-957/2017-2

Poslovni broj: Gž R-957/2017-2

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Verici Franić, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz S., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženika B. zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pr-743/15 od 13. rujna 2017., dana 19. rujna 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pr-743/15 od 13. rujna 2017.godine.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odmjerena je svjedoku A. R. iz T. naknada u iznosu od 10.164,96 kuna, pod točkom II. izreke obvezan je tuženik navedeni iznos plati svjedoku.

 

Žali se tuženik pobijajući navedeno prvostupanjsko rješenje i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se isto  preinači odnosno ukinu. Zatražio je i trošak sastava žalbe.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalbe nije osnovana.

 

U predmetnom postupku na ročištu za glavnu raspravu od 6. rujna 2017. saslušan je svjedok A. R., po prijedlogu tuženika. Odmah nakon saslušanja svjedok je zatražio naknadu troška (naknadu troška prijevoza u vidu kilometraže i dnevnicu).

 

U tom smislu i po upozorenju suda prvog stupnja, svjedok je u spis predmeta dostavio dokaze glede opravdanosti tih troškova kao i njihove visine.

 

Prema odredbi članka 249. stavak 1. ZPP-a svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade.

 

Svjedok treba zatražiti naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka (članak 249. stavak 2. ZPP).

 

Naknada putnih troškova i izmakle zarade svjedoku uređeni su člankom 6.-13. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima iz 1988. ("Narodne novine" broj 8/88 - dalje: Pravilnik).

 

Tako je, člankom 11. tog Pravilnika određeno da osobama u radnom odnosu pripada pravo na naknadu za izgubljeni osobni dohodak za vrijeme odsustvovanja s rada zbog odazivanja na poziv u svojstvu svjedoka. Poljoprivrednicima, zanatlijama i drugim osobama koje samostalno obavljaju djelatnost, osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana ili drugu profesionalnu djelatnost pripada naknada za izgubljenu zaradu zbog odazivanja na poziv u svojstvu svjedoka.

 

Nadalje, člankom 12. Pravilnika određeno je da osobama u radnom odnosu naknadu izgubljenog osobnog dohotka isplaćuje poslodavac. Poslodavac ima pravo na refundaciju isplaćene naknade osobnog dohotka od suda koji vodi postupak.

 

Članak 6. Pravilnika određuje da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa. To su troškovi koji obuhvaćaju izdatke za dolazak iz mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta saslušanja i povratak u mjesto prebivališta odnosno boravišta. Sredstva javnog prometa u smislu tog Pravilnika su tramvaj, vlak, autobus, avion i brod.

 

Članak 7. Pravilnika propisuje da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom. Visina naknade utvrđuje se na osnovu putne karte ili na drugi odgovarajući način.

 

Međutim, prema članku 8. tog Pravilnika na relacijama na kojima ne saobraćaju sredstva javnog prometa ili ne saobraćaju u pogodno vrijeme, ili iz drugih razloga nije moguće koristiti sredstva javnog prometa svjedoku pripada naknada troška u vidu kilometraže. Visina naknade se obračunava prema broju prijeđenih kilometara po propisima koji vrijede za suce suda koji vode postupak.

 

U naprijed iznesenim okolnostima, suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo prethodno citiranih odredbi kada je svjedoku priznao  naknadu u iznosu od 10.164,96 kuna, o čemu je u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne određene i iscrpne razloge koje žalitelj ne dovodi u sumnju svojim žalbenim navodima, i koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio postojanje pretpostavki za odmjeravanje naknade svjedoku u iznosu od 10.164,96 kuna, a koje svoju osnovu ima u priloženim dokazima, i visina koje naknade je opravdana u smislu navedenih odredbi.

 

Prema tome kako je pobijano rješenje doneseno u postojanju okolnosti iz odredbe članka 249. ZPP-a i članka 8. i 11. Pravilnika to  žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

 

Slijedom iznesenog pozivom na odredbu članka 380. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 19. rujna 2018.