Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-1969/18-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ljerke Morović Pavić, zapisničarke, u upravnom sporu povodom tužbe Grada S. B., Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, S. B., kojeg zastupa pročelnik D. K., putem opunomoćenika, odvjetnika Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Đ. V. i K. B., S. B., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Z., koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, u predmetu radi izdavanja uporabne dozvole, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, broj: UsI-1383/17-6 od 27. veljače 2018., na sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2018.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Osijeku, broj: UsI-1383/17-6 od 27. veljače 2018.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba koju je podnositelj podnio radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/17-02/135, urbroj: 531-05-2-2-17-2 od 28. studenog 2017. Ovim rješenjem poništeno je rješenje podnositelja tužbe, klasa: UP/I-361-05/17-01/21, urbroj: 2178/01-10-17-5 od 3. studenog 2017. i predmet je vraćen tijelu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela odbijen je zahtjev investitora R. d.o.o. S. N. za izdavanje uporabne dozvole za građevinu gospodarske namjene pretežito poslovno-trgovačke djelatnosti – prodavaonica prehrambenih i neprehrambenih proizvoda, 2. skupine, na građevinskoj čestici kč.br. 5789/32 k.o. S. B., na adresi O. 280c.
Protiv ovog rješenja podnositelj tužbe podnio je žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Prvenstveno obrazlaže razloge odbijanja zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole. Navodi da je sud dostavio tužbu tuženiku radi davanja odgovora koji je tuženik i dostavio, a naknadnim podneskom od 5. veljače 2018., istakao je da podnositelj nije ovlašten podnijeti tužbu u konkretnoj upravnoj stvari pri čemu se pozvao na odredbu članka 138. Zakona o gradnji, kojom je propisano da je stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine, zbog čega je predložio odbaciti tužbu. Ističe da nije zaprimio niti odgovor na tužbu niti podnesak od 5. veljače 2018., čime mu nije pružena mogućnost da se izjasni o navodima tuženika na koje ima pravo temeljem odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da prvostupanjski sud sužava krug tužitelja propisan odredbom članka 17. Zakona o upravnim sporovima jer ne omogućava sudsku kontrolu zakonitosti akata o kojima odlučuje podnositelj tužbe u prvom stupnju, a tuženik u drugom stupnju. Smatra da je time povrijeđeno jamstvo sudske kontrole zakonitosti upravnih akata propisano odredbom članka 19. Ustava RH. Ističe da obrazloženje prvostupanjskog suda ne sadrži razloge zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da se odlukom tuženika ne dira u pravo ili pravni interes podnositelja, što je bio dužan ocijeniti ne samo prema postupovnim odredbama upravnog, odnosno sudskog postupka nego i prema materijalnim propisima (Zakon o gradnji i Zakon o cestama) iz kojih proizlazi njegovo pravo i pravni interes. Smatra da kao javnopravno tijelo koje je vodilo upravni postupak i koje je izdalo građevinsku dozvolu zna za što je vodio postupak i kakvu je građevinsku dozvolu izdao. Opetovano obrazlaže sadržaj zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole te rješenje tuženika smatra izravno protivno Generalnom urbanističkom planu Grada S. B. i interesima Grada S. B. Dostavlja presudu Upravnog suda u Osijeku, broj UsI-872/14 od 29. rujna 2014. iz koje je vidljivo da tužitelj kao prvostupanjsko tijelo ima svojstvo tužitelja. Predlaže da Sud žalbu uvaži, poništi prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
Odgovor na žalbu dostavila je zainteresirana osoba, R. d.o.o. za projektiranje i nadzor, S. N., koju zastupa direktorica Z. R. putem punomoćnika V. M., odvjetnika u Z. U odgovoru na žalbu zainteresirana osoba u cijelosti se protivi žalbenim navodima te se poziva na odredbe Zakona o upravnim sporovima i Zakona o gradnji, kao i na stajalište ovog Suda izraženo u rješenju broj Usž-891/15 od 16. srpnja 2015., prema kojem javnopravno tijelo koje je donijelo prvostupanjsko rješenje nije ovlašteno podnositi tužbu protiv rješenja tijela koje je postupalo kao ovlašteno drugostupanjsko tijelo, osim kad je zakonom drugačije propisano. Predlaže da Sud žalbu odbije.
Žalba nije osnovana.
Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba, javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje od 3. studenog 2017., koje je poništeno rješenjem tuženika od 28. studenog 2017. Tužba je odbačena pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), kao nedopuštena pri čemu je prvostupanjski sud ocijenio da prvostupanjsko tijelo ne ispunjava pretpostavke za stjecanje svojstva tužitelja u smislu odredbe članka 16. i 17. istog Zakona.
Odredbom članka 16. Zakona o upravnim sporovima propisano je da su stranke u upravnom sporu tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba.
Prema odredbi članka 17. stavka 1. istog Zakona, tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršenjem upravnog ugovora.
Prema odredbi članka 2. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, javnopravnim tijelom u smislu tog zakona smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga). Predmet upravnog spora određen je odredbom članka 3. stavka 1. podstavka 1. Zakona o upravnim sporovima na način da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da je javnopravno tijelo prvog stupnja tužbu podnijelo protiv rješenja tuženika kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog tijela. Navedeno rješenje tuženika doneseno je u povodu žalbe ovlaštene osobe, stranke, podnositelja zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole koji zahtjev je javnopravno tijelo prvog stupnja odbilo.
Donositelj prvostupanjskog upravnog akta, koji akt ne predstavlja pojedinačnu odluku kakvu ima u vidu naprijed navedena odredba članka 3. stavka 1. podstavka 1. Zakona o upravnim sporovima nije stranka u upravnom sporu. Na pokretanje upravnog spora javnopravno tijelo koje je u upravnom postupku donijelo prvostupanjsku odluku može biti ovlašteno isključivo temeljem posebnog propisa. U konkretnom slučaju riječ je o upravnom postupku izdavanja uporabne dozvole koji postupak je reguliran odredbama Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13.). Ovaj Zakon odredbom članka 138. propisuje tko je stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole na način da je to investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji zahtjev je pokrenut postupak izdavanja uporabne dozvole. Zakon o gradnji ne sadrži posebne odredbe koje bi javnopravnom tijelu, koje u upravnom postupku odlučuje u prvom stupnju, davale ovlast na pokretanje upravnog spora. Navedeno ima za posljedicu da tužitelj nije stranka ni u upravnom postupku ni u upravnom sporu.
Iz navedenih razloga, ovaj Sud u cijelosti prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem javnopravno tijelo prvog stupnja koje nije zadovoljno odlukom nadležnog drugostupanjskog upravnog tijela, nije ovlašteno na pokretanje upravnog spora.
Predmet ovog upravnog spora je pitanje aktivne legitimacije javnopravnog tijela koje je u upravnom postupku donijelo prvostupanjsku odluku. Iz navedenog razloga ova odluka ne sadrži žalbene navode koji se odnose na predmet upravnog postupka, odnosno zahtjev za izdavanje uporabne dozvole, kao ni obrazloženje u svezi s ovim žalbenim navodima.
Žalitelj neosnovano pobija rješenje prvostupanjskog suda iz razloga što mu nije dostavljen odgovor tuženika na podnesenu žalbu, kao ni naknadno dostavljeni podnesak od 5. veljače 2018. Ovo iz razloga što sud može tužbu odbaciti u svako vrijeme ukoliko ocijeni postojanje pretpostavki propisanih odredbom članka 30. Zakona o upravnim sporovima.
Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje žalbom pobija zbog čega je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. u svezi s odredbom članka 67. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 19. rujna 2018.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.