- 1 -              Rev 741/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 741/2014-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika T.-e. d.o.o. iz Đ., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku u O., protiv tužene-protutužiteljice M. Z., vl. OPG iz B., zastupane po punomoćniku P. S., odvjetniku u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-3564/2011-2 od 12. prosinca 2013. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-1144/2009-58 od 13. srpnja 2011., u sjednici održanoj 18. rujna 2018.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-3564/2011-2 od 12. prosinca 2013. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-1144/2009-58 od 13. srpnja 2011. pod st. I. i st. IV. izreke, i presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-1144/2009-58 od 13. srpnja 2011. u dijelu pod st. I. i IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Revizija tužene-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-3564/2011-2 od 12. prosinca 2013. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-1144/20009-58 od 13. srpnja 2011. pod st. III. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

 

III. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Platni nalog ovoga suda sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. B. iz Đ., posl. broj Ovrv-481/2008 od 10. studenoga 2008. godine ostavlja se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku M. Z. vl. Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva iz B., ..., da tužitelju T.-e. d.o.o. Đ. isplati iznos od 327.645,25 kn (tristodvadesetsedam-tisućaestočetrdesetpetkunaidvdesetpetlipa ) sa zateznim kamatama počevši od 10. studenoga 2008. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za osam postotnih poena do isplate, sve u roku 15 dana.

 

II/ U preostalom dijelu platni nalog ovoga suda sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. B. iz Đ., posl. broj Ovrv-481/2008 od 10. studenoga 2008. godine se ukida.

 

 

III/ O d b i j a     s e     protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je ništav Anex ugovora o građenju broj ... zaključen dana 16. siječnja 2006. godine između tužene i protutužiteljice Z. M. iz B., ..., kao naručitelja gradnje i tužitelja i protutuženika T. –. e. d.o.o. za graditeljstvo, elektromontažu i projektiranje, Đ., ..., kao izvoditelja gradnje.

 

Utvrđuje se da je ništetan i bez ikakvog pravnog učinka troškovnik za nastavak izgradnje farme muznih krava u B. kod tužene i protutužiteljice, kojeg je jednostrano i neistinito sačinio tužitelj i protutuženi i neistinito ga datirao s danom 11. siječnja 2006. godine.

 

Tužitelj i protutuženik dužan je protutužiteljici i tuženoj naknaditi prouzročene parnIčne troškove u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

IV/ Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 80.092,23 kn ( osamdesettisućadevedesetdvijekuneidvadesettrilipe ) u roku 15 dana, dok se s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška tužitelj odbija kao neosnovanim, a tužena se u cijelosti odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Žalba tužene-protutužiteljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1114/2009-58 od 13. srpnja 2011. godine u pobijanom usvajajućem dijelu (točka I izreke), pobijanom odbijajućem dijelu (točka III izreke) kao i u odluci o parničnom trošku (točka IV izreke).

 

II/ Tužitelju-protutuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela tužena-protutužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj-protutuženik nije podnio odgovor na reviziju tužene-protutužiteljice.

 

Revizija tužene-protutužiteljice protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod st. I. i st. IV. izreke je osnovana.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika nižestupanjski sudovi počinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ovo stoga što obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati jer ne sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi navedeni u tim presudama su dijelom proturječni.

 

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka povodom tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu 327.645,25 kn sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova isplate cijene radova po Ugovoru o građenju (dalje: Ugovor) i Aneksu ugovora o građenju (dalje: Aneks) i to od dana 16. siječnja 2006. (tužitelj-protutuženik kao izvođač i tužena-protutužiteljica kao naručitelj.

 

Prema odredbi čl. 625. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) cijena radova kod ugovora o građenju može se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena).

 

Prema odredbi čl. 630. st. 1. ZOO ako ugovor o građenju sadrži odredbu "ključ u ruke" ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se samostalno obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu građevinu. Prema st. 2. tog zakonskog članka u tom slučaju ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje utjecaj manjkova radova na ugovorenu cijenu.

 

Nižestupanjski sud zaključuju da predmetni Ugovor i Aneks nemaju pravnu prirodu ugovora o građenju s odredbom "ključ u ruke".

 

No, nižestupanjski sudovi propuštaju dati jasnu ocjenu o predmetnom Ugovoru i Aneksu u smislu odredbe čl. 625. ZOO odnosno propuštaju dati ocjenu o tome da li je predmetnim Ugovorom i Aneksom cijena radova određena kao jedinična cijena ili kao ukupno ugovorena cijena.

 

Nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužena-protutužiteljica u obvezi tužitelju-protutuženiku isplatiti neisplaćeni dio cijene radova u iznosu od 327.645,25 kn jer da to proizlazi iz I. i II. privremenih situacija te konačne situacije koju je tužitelj-protutuženik ispostavio tuženoj-protutužiteljici. Pri tome nižestupanjski sudovi ocjenjuju da su te situacije valjano sastavljene jer je građevinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj-protutuženik u tom opsegu izveo radove. Građevinski vještak je pri tome imao u vidu jedinične cijene radova. No, unatoč tome, iz obrazloženja prvostupanjske presude, a što prihvaća i drugostupanjski sud (temeljem odredbe čl. 375. st. 5. ZPP) proizlazi da su nižestupanjski sudovi predmetni Ugovor i predmetni Aneks ocijenili kao ugovor o građenju sa ukupno ugovorenom cijenom građenja.

 

Navedeno je nejasno i proturječno. Naime, ukoliko bi predmetni Ugovor i predmetni Aneks imali pravnu prirodu ugovora o građenju sa ugovorenom ukupnom cijenom građenja, onda obvezu tužene-protutužiteljice ne bi bilo moguće utvrđivati prema jediničnoj cijeni radova, već prema razmjeru između izvedenih radova u odnosu na ugovorene radove. U konkretnom slučaju ostalo je nejasno koje to ugovorene radova tužitelj-protutuženik ne bi izveo i zašto ne bi imao pravo na isplatu ukupno ugovorene cijene radova.

 

Ukoliko bi predmetni Ugovor i predmetni Aneks imali pravu prirodu ugovora o građenju s jediničnom cijenom radova ostaje nejasno koje jedinične cijene radova nižestupanjski sudovi prihvaćaju za radove izvedene prema predmetnom Aneksu, iako je utvrđeno da troškovnik na koji se poziva taj Aneks nije bio izrađen u vrijeme sklapanja toga Aneksa.

 

Nadalje, nejasni su razlozi ocjene nižestupanjskih sudova o pravu tužitelja-protutuženika na isplatu cijene za radove koji se odnose na odstupanje od projekta.

 

Prema odredbi čl. 623. st. 1. ZOO za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova, izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja. Prema st. 2. istog zakonskog članka izvođač ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene radova što ih je izveo bez takve suglasnosti.

 

Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužitelj-protutuženik ima pravo na cijenu za radove koji se odnose na odstupanje od projekta jer da je predmetna građevina povećana za 118,50 m2 pa da nije logično da za te radove tužitelj-protutuženik ne bi imao suglasnost tužene-protutužiteljice. K tome ukazuju da je nadzorni inženjer tužene-protutužiteljice potpisao konačnu situaciju (što bi značilo da je i prihvatio takve radove).

 

Takvi razlozi su nejasni i neprihvatljivi. Nije nužno da bi svako odstupanje od projekta u smislu povećanja građevine bilo u korist i za interes naručitelja (koji bi za to povećanje snosio i povećane troškove građenja). K tome, nadzorni inženjer u smislu odredbe čl. 622. ZOO nije ovlašten zastupati naručitelja pri davanju suglasnosti za radove koji odstupaju od projekta, već je ovlašten vršiti nadzor nad radovima i kontrolu količine, kakvoće i sukladnosti ugrađenih proizvoda.

 

Radi nepravilnosti odluke nižestupanjskih sudova o tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika, kao nepravilna ukazuje se i odluka nižestupanjskih sudova o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog postupka.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o preostalom dijelu zahtjeva tužitelja-protutuženika i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Revizija tužene-protutužiteljice protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odlučeno o protutužbenom zahtjevu tužene-protutužiteljice, odnosno u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod st. III. izreke, nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena niti prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije tužene-protutužiteljice protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice, ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju povodom protutužbenog zahtjeva tužene-protutužiteljice vrijednost predmeta spora 10.000,00 kn (kako je to tužena-protutužiteljica u protutužbi naznačila i kako je to odredio prvostupanjski sud rješenjem od 28. lipnja 2011).

 

Stoga, predmetna revizija tužene-protutužiteljice, koja je podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP protiv pobijane drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice, nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmetna revizija tužene-protutužiteljice nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP. Ovo stoga što tužena-protutužiteljica u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje zbog koje je reviziju podnijela uz navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji bi se na to pitanje odnosili, a posljedično tome nije niti izložila razloge zbog kojih bi smatrala da bi određeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. III. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 18. rujna 2018.