1                           Poslovni broj 20 Gž-730/2018-2

 

 

 

 

 

 

                     Poslovni broj 20 Gž-730/2018-2

     

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Nikoli Ramušćaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VG Č. d.o.o. z. o. č., OIB: … iz V. G., …, zastupan po punomoćnici S. S. V., protiv tuženice Lj. Š., OIB: … iz V. G., …, zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-1632/17 od 4. srpnja 2018., 10. rujna 2018.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja VG Č. d.o.o. z. o. č. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-1632/17 od 4. srpnja 2018. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. poslovni broj Ovrv-9784/12 od 12. listopada 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženici Lj. Š. da tužitelju VG Č. d.o.o. z. o. č. isplati iznos od 79,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja VG Č. d.o.o. da mu tuženica Lj. Š. naknadi trošak izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu 115,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-1632/17 od 4. srpnja 2018. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. poslovni broj Ovrv-9784/12 od 12. listopada 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 637,89 kn s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi trošak izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 122,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama, u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tužitelju VG Či. d.o.o. z. o. č. naknaditi tuženici Lj. Š. trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn te u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9,25 kn i sudi:

 

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. poslovni broj Ovrv-9784/12 od 12. listopada 2012. u dijelu kojim se nalaže tuženici Lj. Š. isplatiti tužitelju VG Č. d.o.o., z. o. č., iznos od 637,89 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 123,54 kn od 25. veljače 2012. do isplate, na iznos od 123,54 kn od 21. ožujka 2012. do isplate, na iznos od 129,04 kn od 21. travnja 2012. do isplate, na iznos od 129,04 kn od 22. svibnja 2012. do isplate, na iznos od 132,73 kn od 21. lipnja 2012. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

Nalaže se tuženici da u roku od 8 dana tužitelju naknadi trošak izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 122,38 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2012. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od  725,00 kn.

 

Nalaže se tuženici u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9,25 kn.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. poslovni broj Ovrv-9784/12 od 12. listopada 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 717,59 kn sa zateznim kamatama i ovršnim troškom od 237,50 kn te je odbijen tužitelj sa tužbenim zahtjevom (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 725,00 kn (točka II. izreke).

 

Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati na ime naknade za pružene usluge odvoza komunalnog otpada iznos od 717,59 kn, a koji je trošak nastao u razdoblju od mjeseca siječnja do mjeseca svibnja 2012.

              Prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj nije sukladno čl. 24. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03) i čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o otpadu (''Narodne novine'', broj 178/04, 111/06 60/08 i 97/09 - dalje: ZO) visinu naknade odredio u skladu sa stvarnom količinom odvezenog otpada. Nadalje je utvrdio da je čl. 22. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09 i 49/11 - dalje: ZKG) propisano da je komunalna naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave iz kojeg se financiraju komunalne djelatnosti, a jedna od komunalnih djelatnosti je i skupljanje i odvoz komunalnog otpada na uređena odlagališta, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj kao koncesionar nije aktivno legitimiran za odvojeno skupljanje otpada – reciklaža, uklanjanje odloženog otpada u okoliš i posebnu naknadu za kapitalna ulaganja, ali da tužitelj nije dostavio niti dokazao da su mu Ugovorom o koncesiji dana i ovlaštenja za naplatu osporenih stavaka predmetnih računa.

 

              S takvim se zaključkom suda prvog stupnja ovaj sud ne može u cijelosti suglasiti.

 

              Prije svega valja reći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 22. st. 1. ZKG kada je utvrdio da se iz komunalne naknade kao proračunskog prihoda jedinice lokalne samouprave financira skupljanje i odvoz komunalnog otpada na uređena odlagališta, jer je čl. 19. ZKG propisano da se sredstva za obavljanje komunalne djelatnosti osiguravaju iz cijene komunalne usluge, iz komunalne naknade, iz proračuna jedinica lokalne samouprave i iz drugih izvora po posebnim propisima, dok je čl. 20. ZKG propisano da se održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada i odlaganje komunalnog otpada osigurava se iz cijene komunalne usluge, dakle ne iz komunalne naknade, kako je to pogrešno utvrdio sud prvog stupnja.

 

              Visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge (čl. 20. st. 2. ZKG), a za svaku promjenu cijene komunalne usluge mora se pribaviti prethodna suglasnost općinskog načelnika, gradonačelnika jedinice lokalne samouprave na području kojih se isporučuje usluga (čl. 21. st. 1. ZKG), a za predmetnu Odluku o cijenama komunalnih usluga postupanja s komunalnim otpadom od 6. veljače 2012. prethodnu suglasnost dao je gradonačelnik Grada V. G., Zaključkom Klasa: …, Ur. broj: … od 31. siječnja 2012.

 

              Struktura cijene komunalne usluge za obavljanje djelatnosti skupljanje i odvoz komunalnog otpada i odlaganje komunalnog otpada propisana je čl. 17. st. 3. ZO, kojim je propisano da troškovi gospodarenja otpadom moraju obuhvatiti troškove odvojenog skupljanja otpada, troškove prijevoza otpada, troškove drugih mjera gospodarenja otpadom koji nisu pokriveni prihodom ostvarenim prometom otpada, procijenjene troškove uklanjanja otpada koji je nepoznata osoba odbacila u okoliš i troškove uporabe i/ili zbrinjavanja otpada koji obuhvaćaju troškove projektiranja i gradnje građevina za uporabu i /ili zbrinjavanje otpada, troškove rada građevina za uporabu i/ili zbrinjavanje otpada te procjenu troškova zatvaranja građevina za uporabu i/ili zbrinjavanje otpada, njihovog naknadnog održavanja i gradnje nove građevine koja će se koristiti nakon prestanka rada postojeće.

 

              Predmetni računi sukladno čl. 17. st. 3. toč. 1. do 4. ZO obuhvaćaju troškove odvoza komunalnog otpada, odlaganje komunalnog otpada i odvojeno sakupljanje – reciklaža (odnosi se na procijenjene troškove uklanjanja otpada koji je nepoznata osoba odbacila u okoliš).

 

Međutim, prema čl. 20. st. 4. ZKG iznos za financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u računu iskazuje posebno i ta se sredstva uplaćuju u proračun jedinice lokalne samouprave, a upravo se čl. 17. st. 3. toč. 5. ZO odnosi na takve troškove, jer se radi o  troškovima koji obuhvaćaju troškove projektiranja i gradnje građevina za uporabu i /ili zbrinjavanje otpada, troškove rada građevina za uporabu i/ili zbrinjavanje otpada te procjenu troškova zatvaranja građevina za uporabu i/ili zbrinjavanje otpada, njihovog naknadnog održavanja i gradnje nove građevine koja će se koristiti nakon prestanka rada postojeće.

 

              Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nema pravo naplaćivati posebnu naknadu za kapitalna ulaganja, jer je iz predmetnih računa razvidno da se ta sredstva ne uplaćuju u proračun Grada V. G., već na račun tužitelja, tako da je u tome dijelu valjalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim je ukinut platni nalog iz rješenja za iznos od 79,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu valjalo temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu i održati na snazi platni nalog za iznos od 637,89 kn s pripadajućim zateznim kamatama, budući da predmetni računi sadrže ostale stavke za naplatu u skladu sa čl. 17. st. 3. toč. 1. do 4. ZO.

 

Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da je Gradsko vijeće Grada V. G. temeljem čl. 20. ZKG i čl. 17. ZO donijelo 29. prosinca 2011. Odluku o načinu obračuna i naplate posebne naknade za izgradnju građevina i nabavu opreme za gospodarenje otpadom na području Grada V. G., jer tužitelj takvu odluku nije dostavio tijekom prvostupanjskog postupka niti se na nju pozvao, a u žalbi nije dopušteno iznositi nove činjenice i dokaze (čl. 352. st. 1. ZPP).

 

              Trošak odvoza komunalnog otpada je obračunat prema kriteriju količine, što je sukladno čl. 17. st. 1. ZO i čl. 24. st. 1. i 3. ZZP, jer prema čl. 9. st. 2. i 3. Odluke o načinu obavljanja usluga postupanja s komunalnim otpadom i načinu obračuna troškova usluga postupanja s komunalnim otpadom na području Grada V. G. od 17. rujna 2008., u više obiteljskim i više stambenim građevinama broj posuda određuje ovlašteni predstavnik suvlasnika zajedničkih dijelova zgrade uz suglasnost isporučitelja usluga, a na temelju dokumentacije koju dostavlja ovlašteni predstavnik suvlasnika, a koja uključuje podatke o korisnicima usluga (ime i prezime, broj članova domaćinstva, odnosno naziv pravne osobe i podatak o vrsti djelatnosti pravne osobe) te izračun potrebne zapremine odnosno broja i vrste posuda, pa je u konkretnom slučaju trošak obračunavan za dva odvoza tjedno po 4 posude od 240 litara ili ukupno 960 litara, sve dok predstavnica suvlasnika nije izvijestila tužitelja da su tri posude za odlaganje otpada dovoljne, jer su u zgradi dva stana slobodna (iskaz predstavnice suvlasnika Lj. B.).

 

              Stoga, kako je tužitelj obaviješten od predstavnice suvlasnika o tome da su tri posude za odlaganje otpada dovoljne u mjesecu lipnju 2012., to je tužitelj poštivao kriterij količine prilikom obračunavanja troška sakupljanja otpada u spornom razdoblju, kada je od mjeseca siječnja do mjeseca svibnja 2012. otpada skupljao u 4 posude po 240 litara dva puta tjedno.

 

              Tužitelj ima pravo na naknadu troška ovrhe koji se odnosi na javnobilježnički trošak izdavanja rješenja o ovrsi od 80,00 kn, trošak poštarine od 30,00 kn, što ukupno iznosi 110,00 kn, uvećano za PDV od 25%, sveukupan trošak izdavanja rješenja ovrsi iznosi 137,50 kn, što umanjeno razmjerno uspjehu tužitelja u sporu od 89% iznosi 122,38 kn, tako da je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti pobijano rješenje za taj iznos i naložiti tuženici da tužitelju naknadi trošak izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 122,38 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi (12. listopada 2012.) do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), dok je za preostali iznos od 115,12 kn valjalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. izreke.

 

              Pravilno obračunatu visinu parničnog troška tuženice u iznosu od 725,00 kn, valjalo je umanjiti razmjerno uspjehu tuženice u sporu od 11 %, što iznosi 79,75 kn (čl. 154. st. 2. ZPP). 

 

              Tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu od 100,00 kn, što umanjeno razmjerno uspjehu tužitelja u sporu od 89% iznosi 89,00 kn (čl. 154. st. 2. ZPP).

 

              Umanjenjem iznosa parničnog troška za koje je utvrđeno da pripada tužitelju (89,00 kn) za iznos parničnog troška za koji je utvrđeno da pripada tuženici (79,75 kn) utvrđeno je da je tuženica dužna tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9,25 kn.

 

              Stoga je valjalo temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9,25 kn. 

 

 

   U Velikoj Gorici 10. rujna 2018.

 

 

  Sudac

 

                                                                                                    Nikola Ramušćak, v.r.