Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1638/18-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te više sudske savjetnice Veseljke Kos, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. s. z. u s. š. H., Z., . kojeg zastupa opunomoćenik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe S. za. u h. š. – P., Z., koju zastupaju opunomoćenici M. M. i D. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o., Z., radi utvrđivanja reprezentativnosti Sindikata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3369/17-15 od 11. siječnja 2018., na sjednici održanoj 6. rujna 2018.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3369/17-15 od 11. siječnja 2018.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenje tuženika, KLASA: 006-04/17-07/02, URBROJ: 689/1-17-14 od 18. listopada 2017., u dijelu u kojem je utvrđena reprezentativnost S. z. u h. š. – P., Z., registarski broj US-22 za kolektivno pregovaranje o sklapanju kolektivnog ugovora za zaposlene u srednjoškolskim ustanovama, za čije se plaće i druga materijalna prava, sredstva osiguravaju u državnom proračunu, odnosno riznici prema posebnom propisu. Točkom II. izreke tužitelj je odbijen za naknadu troška upravnog spora od 9.375,00 kuna te je točkom III. izreke naloženo tužitelju da naknadi trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi od 6.250,00 kuna u roku od 15 dana od primitka presude.
Rješenjem tuženika određeno je da su N. s. z. u s. š. H. i S. z. u h. š. – P., reprezentativni za kolektivno pregovaranje o sklapanju granskog kolektivnog ugovora za zaposlene u srednjoškolskim ustanovama, za čije se plaće i druga materijalna prava, sredstva osiguravaju u državnom proračunu, odnosno riznici prema posebnom propisu (točka I. izreke). Točkom II. izreke određeno je da danom izvršnosti rješenja prestaje dosadašnja reprezentativnost te je točkom III. izreke određeno da rješenje postaje izvršno danom dostave stranci.
Tužitelj je ovom Sudu podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS). U bitnome navodi da iz obrazloženja presude proizlaze i kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, iz razloga što zakonom nije propisan obvezni oblik potvrde za koju poslodavac dostavlja podatak o broju radnika kojima se usteže sindikalna članarina. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da tužitelj, vezano uz način dostave podataka o sindikalnom članstvu, nepotrebno formalizira, što bi dovelo do poskupljenja i produžavanja postupka. Navodi da je sve tražene podatke o broju članova svog sindikata dostavio na način kako je obrazložio u prvostupanjskom postupku i u skladu sa zakonom, dok je zainteresirana osoba dostavila podatke iz vlastite baze članstva. Ističe da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da rokovi iz zaključka od 10. srpnja 2017., odnosno članka 20. stavka 1. Zakona o reprezentativnosti, nisu prekluzivni rokovi. Navodi kako je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da se rokovi u hitnim postupcima kao što je ovaj mogu produžiti. Stoga tvrdi da je tuženik bio dužan donijeti odluku na temelju stanja spisa do dana 30 kolovoza 2017. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim razlozima, podredno ukine i vrati predmet na ponovni postupak uz naknadu troška.
Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navod tužitelja da je postupak hitan. Ističe da hitnost nije propisana zakonom a i postupak se pokreće na zahtjev sindikata samo u slučaju kada se nisu uspjeli samostalno dogovoriti oko statusa reprezentativnosti. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Uvidom u spis prvostupanjskog suda kao i obrazloženje presude istoga vidljivo je kako je prvostupanjski sud, ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika koji je priložen uz odgovor na tužbu i održao usmenu raspravu. Na temelju svega provedenoga, utvrdio je da odluka tuženika nije osporavana vezano za utvrđeni broj članova sindikata, odnosno postotak članova potreban za postojanje reprezentativnosti sindikata-zainteresirane osobe, već je vezan za formu dostavljanja podataka traženih zaključkom.
Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavak 2. točke 1., 2. i 3., članak 7. stavak 4., članak 8. stavak 1., članak 18., članak 20. stavak 1. i članak 23. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (“ Narodne novine “ ,90/14. i 26/15.; dalje: Zakon).
Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da forma u kojoj je dostavljen podatak o broju članova sindikata nije u suprotnosti s odredbama Zakona, jer nema propisane forme, obrasca, memoranduma ili slično, koji bi određivao drukčije. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik pravilno uzeo kao vjerodostojne podatke koje je zainteresirana osoba dostavila u obliku dopisa gdje je podatak o broju članova sindikata ovjeren pečatom i potpisom predstavnika poslodavca. Stoga pravilno zaključuje da bi inzistiranje na nepotrebnom formaliziranju tužitelja, dovelo do poskupljenja i produženja postupka, a rezultat, odnosno broj članova sindikata ostao bi isti.
Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je rok određen zaključkom tuženika od 10. srpnja 2017. instruktivni rok, propisan radi ubrzavanja postupka, prekoračenje kojeg u opravdanim okolnostima kolektivnih godišnjih odmora nema za posljedicu odbacivanje prijave zainteresirane osobe, odnosno gubitak nekog prava, a pogotovo što je u konačnici odluka donesena prema stanju na dan 31. svibnja 2017.
Neosnovan je prigovor bitne povrede pravila postupka jer je člankom 66. stavkom 2. ZUS-a propisano da bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, što ovdje nije slučaj.
Kako je ovaj Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a, to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i presudu potvrdio.
Budući je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka.
U Zagrebu 6. rujna 2018.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.