Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 2239/2014-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i p. j. t. d. u Z., protiv tuženika K. D. iz S., kojeg zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-130/13 od 20. ožujka 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-9864/09 od 4. veljače 2013., u sjednici održanoj 5. rujna 2018.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.680.871,80 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to na iznos od 1.191.830,00 kuna počev od 4. kolovoza 2008. pa do isplate, a na iznos od 489.041,87 kuna počev od 8. rujna 2008. pa do isplate, dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 201.087,50 kuna.
Presudom suda drugog stupnja pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja, dok je točkom II. izreke određeno da se tuženiku ne priznaje trošak odgovora na žalbu tužitelja.
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu na način da se u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova sastava revizije, podredno rješenjem prihvati reviziju, ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog ili drugog stupnja.
Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno revizijskim navodima tužitelja nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama nižestupanjske presude daju valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
S tim u svezi, a vezano za daljnje revizijske prigovore kojima tužitelj prigovara pravilnosti ocjene izvedenih dokaza i preocjenjuje izvedene dokaze čime sadržajno prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da se prema odredbi čl. 385. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega ovaj sud nije ni razmatrao navedene prigovore, a imajući na umu da ovaj sud odlučuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima.
Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete prema tuženiku odnosno da li je tuženik kao pomoćnik ravnatelja tužitelja odgovoran zbog toga što tužitelj od izvođača radova nije zatražio plaćanje ugovorne kazne zbog prekoračenja rokova određenih za dovršenje građevinskih radova na lukama S.1, S.2 i R., a koji su sklopljeni između tužitelja kao naručitelja i M.-H. i. d.o.o. kao izvođača radova te je sporna i visina štete koju tužitelj zbog toga trpi.
U tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom utvrđene su sljedeće činjenice, a koja utvrđenja je kao pravilna prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužitelj kao poslodavac 17. svibnja 2004. zaključio s tuženikom kao zaposlenikom ugovor o radu kojim se produljuje radni odnos zasnovan ugovorom o radu od 16. rujna 1999. te je ugovoreno da se novi ugovor sklapa na neodređeno vrijeme i definiraju novi ugovorni odnosi, a sva prava iz radnog odnosa na određeno vrijeme ostvaruje od dana kada je započeo s radom kod tuženika temeljem ugovora o radu od 16. rujna 1999.,
- da je u Ugovoru o radu određeno da je tuženik imenovan na dužnost pomoćnika ravnatelja Lučke uprave 6. svibnja 2004. na vrijeme od četiri godine od kada se primjenjuju odredbe ugovora o radu,
- da su člankom 4. Ugovora o radu od 17. svibnja 2004. definirani poslovi pomoćnika ravnatelja koje tuženik treba obavljati u dogovoru i suradnji s ravnateljem, a to su između ostalog, poslovi organiziranja izvođenja prethodnih radova, pripreme tehničke dokumentacije, ustupanje poslova izvođačima te poslovi gradnje i nadzora kod izvođenja radova, kao i da tuženik obavlja i ostale poslove po nalogu i dogovoru s ravnateljem te sve ostale poslove navedene u statutu tužitelja,
- da je predsjednik Upravnog vijeća tužitelja na sjednici održanoj 21. veljače 2008. izvijestio nazočne o sastanku održanom sa Županom gdje je zaključeno da se daje puna potpora radu v.d. ravnatelja tužitelja koji je sukladno Statutu i jedino odgovorna osoba u provođenju svih odluka Upravnog vijeća, planova i zadataka za normalno i uspješno funkcioniranje tužitelja, ujedno je dogovoreno da će v.d. ravnatelj zajedno s predsjednikom Upravnog vijeća tužitelja g. R. i /ili zamjenikom predsjednika g. M. voditi kontrolu o plaćanjima dobavljačima radova i usluga i zajednički se dogovarati u potpisivanju naloga za plaćanje istih te je ujedno odlučeno da zbog rastućih opsega i poslovanja treba pojačano uključiti rad pravnika u poslovanje ustanove,
- da je tužitelj 29. svibnja 2008. donio Odluku kojom se tuženiku zbog organizacijskih razloga otkazuje ugovor o radu sklopljen 17. svibnja 2004., tuženik se razrješuje dužnosti pomoćnika ravnatelja tužitelja na koju je imenovan odlukom Upravnog vijeća tužitelja od 2. svibnja 2007. te mu je ponuđen izmijenjen ugovor o radu za radno mjesto stručnog savjetnika obzirom da je odlukom Upravnog vijeća tužitelja od 29. svibnja 2008. izmijenjen Pravilnik o unutarnjem i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta (sistematizacija) na način da je ukinuto radno mjesto pomoćnika ravnatelja na kojem je radio tuženik,
- da je tužitelj zaključio s tuženikom 25. kolovoza 2008. Ugovor o radu za radno mjesto stručnog savjetnika kod tuženika te su odredbom čl. 4. Ugovora definirani poslovi obuhvaćeni dogovorom i suradnjom s ravnateljem i pomoćnikom ravnatelja s time da tuženik sudjeluje u organizaciji i izvođenju prethodnih radova, pripremi tehničke dokumentacije, ustupanju poslova izvođačima te gradnji i nadzoru, organizira nadzor kod izvođenja radova,
- da je Upravno vijeće tužitelja od 29. svibnja 2008. donijelo Odluku kojom se Lj. Đ. imenuje pomoćnikom ravnatelja tužitelja,
- da je tužitelj kao naručitelj zaključio sa tvrtkom M. H. I. d.o.o. i P. i. d.o.o. 29. kolovoza 2007. Ugovor o građenju, odnosno ugovor o rekonstrukciji i dogradnji luke S. kojim su određeni predmet, cijena i rokovi gradnje,
- da je navedeni ugovor potpisan od strane tužitelja kao pomoćnika ravnatelja (tuženika) i ravnatelja te su na isti način potpisani Opći i Posebni uvjeti građenja,
- da je odredbom čl. 7. Ugovora određeno da će izvođač povjerene radove izvršiti u roku od 170 kalendarskih dana od dana uvođenja u posao,
- da se odredbom čl. 9. navedenog Ugovora o građenju tužitelj kao naručitelj obvezao osigurati stručni nadzor nad izvedbom ugovorenih radova putem Nadzornog inženjera čije odluke, opravdani zahtjevi i primjedbe su obveza za izvođače,
-da je odredbom čl. 10 Ugovora od 29. kolovoza 2007. ugovoreno da su sastavni dijelovi ugovora između ostalog Posebni i Opći uvjeti ugovora o građenju,
- da je odredbom čl. 10. Posebnih uvjeta ugovora o građenju iz lipnja 2007. ugovorena ugovorna kazna na način da ista iznosi 1 promil od ukupne bruto vrijednosti ugovorenih radova za svaki dan prekoračenja roka dovršenja istih, s time da ukupni iznos ugovorne kazne ne može biti veći od 5% ukupno ugovorene bruto cijene,
- da je odredbom čl. 5.1., čl. 5.2 i čl. 5.3 reguliran način provođenja stručnog nadzora ugovora o rekonstrukciji luke S. od strane tužitelja kao naručitelja u kojima je definirano da će naručitelj imenovati jednu ili više odgovornih osoba za vođenje nadzora ukoliko ne provodi neposredni nadzor, a sam nadzor obuhvaća između ostalih i održavanje rokova izvođenja radova,
- da je odredbom čl. 10. 1 Općih uvjeta ugovora o građenju za luku S. utvrđena obveza izvođača da ugovorene radove izvrši u predviđenim rokovima, dok je odredbom čl. 10. t. 6. Općih uvjeta ugovora o građenju određena ugovorna kazna za slučaj neurednog ispunjenja na način kako je to definirano u Posebnim uvjetima ugovora, s time da je stavkom 3. istog članka ugovoreno da se zahtjev za ostvarivanje prava na ugovornu kaznu može postaviti najkasnije do završetka konačnog obračuna i da se iznos ugovorne kazne utvrđuje u postupku konačnog obračuna, a izvođač se oslobađa od plaćanja iste ako je do neurednog ispunjenja došlo zbog uzroka za koje nije odgovoran,
- da je između tužitelja i M. H. i. d.o.o. zaključen 11. prosinca 2006. Ugovor o građenju luke R. kojim su regulirani predmet i cijena te rok za izvršenje radova od 210 kalendarskih dana,
- da su navedeni ugovor kao i Opći i Posebni uvjeti sastavni dio ugovora potpisani od strane ravnatelja tužitelja,
- da su sastavni dijelovi navedenog ugovora Opći i Posebni uvjeti građenja te da je odredbom čl. 10.06 Posebnih uvjeta iz rujna 2006. utvrđena ugovorna kazna na način kako je utvrđeno i kod luke S., tj. jedan promil od ukupne bruto vrijednosti ugovorenih radova za svaki dan prekoračenja roka potpunog dovršenja istih kao i zadanog najduljeg roka zatvaranja luke, odnosno da ukupni iznos ugovorne kazne ne može biti veći od 5% ukupno ugovorene bruto cijene,
- da je 2. lipnja 2008. sastavljen Zapisnik o primopredaji radova između tužitelja kao naručitelja i M.-H. d.d. kao izvođača, vezano uz ugovor o građenju luke S. od 21. svibnja 2007. u kojem se navodi da je temeljem ugovora o građenju i čl. 13. Općih uvjeta tužitelj kao naručitelj osnovao povjerenstvo za primopredaju radova i da je 15. svibnja 2008. izvršen pregled izvedenih radova na predmetnoj građevini i utvrđeno da su radovi izvedeni sukladno projektnoj dokumentaciji, ugovorima, važećim propisima i pravilima struke te je Povjerenstvo predložilo naručitelju da sve izvedene radove primi bez primjedbi, kao i da će izrada građevinske knjige i konačnih obračuna izvedenih radova biti izvršena sukladno ugovoru,
- da je 3. lipnja 2008. sastavljen Zapisnik o primopredaji radova luke R. gdje se navode naručitelj, izvođač i stručni nadzor, da je tog dana izvršen pregled izvedenih radova te je utvrđeno da su izvedeni sukladno dokumentaciji, ugovorima, važećim propisima te da će se izrada građevinske knjige i obračun izvedenih radova izvršiti naknadno,
- da je 29. srpnja i 10. kolovoza 2009. održan sastanak u prostorijama tužitelja kojemu su bili nazočni S.-H. d.o.o. o čemu je sastavljen Protokol te je predmet razgovora bilo uređenje vjerovničko-dužničkog odnosa između tužitelja i S.-H. d.o.o. za obavljene radove u lukama R., S.1 i S.2 te su stranke potvrdile međusobne obveze koje proistječu iz ugovora o građenju, ugovora o stručnom nadzoru i zapisnika o primopredaji radova i okončanom obračunu na građevinama za luke R., S.1 i S.2,
- da su se navedenim Protokolom stranke suglasile kako će spor riješiti sporazumno na način da u slučaju spora tužitelj neće imati pravo zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja odnosno neurednosti ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio izvođaču radova da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu,
- da je ODO Split prema izvješću K-DO-865/10 od 20. svibnja 2010. upućenom tuženiku donijelo rješenje kojim se odbacuje kaznena prijava tužitelja podnesena protiv tuženika zbog kaznenih djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u vezi s stavkom 1 al. 6. Kaznenog zakona i nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz čl. 291. st. 2 u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona jer prijavljena djela nisu kaznena djela, o čemu je obaviješten tužitelj,
- da je na traženje tužitelja od 6. kolovoza 2009. vještak J. M. 12. kolovoza 2009. izradio nalaz i mišljenje vezano uz gradnju i rekonstrukciju luka S.1, R. i S.2, odnosno radi utvrđenja opravdanog ili neopravdanog kašnjenja oko izvođenja radova te da je u odnosu na luku R. naveo da je izvođač prekoračio ugovoreni rok za 297 dana, od čega preko 100 dana neopravdanog kašnjenja, u odnosu na luku S.1 vještak je naveo da je ugovoreni rok prekoračen za 132 dana, od čega je 35 dana ocijenio neopravdanim prekoračenjem roka, dok je u odnosu na luku S.1 naveo da se radilo o 66 dana prekoračenja roka, od čega bi se 33 dana mogla prihvatiti kao opravdano kašnjenje.
Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je ocijenio da tužitelj na kojem leži teret dokaza nije sudu dostavio svu potrebnu dokumentaciju vezanu uz postojanje odluka upravnog vijeća tužitelja na kojima je bilo govora o navodnoj odgovornosti tuženika kao i druge dokaze iz kojih bi bilo razvidno kako su se izvodili ugovoreni radovi, tko je bio nadzorni organ i tko je i temeljem čega u ime tužitelja bio ovlašten tražiti isplatu ugovorne kazne, niti su dostavljeni dokazi iz kojih bi bilo razvidno o kolikom je kašnjenju riječ i temeljem čega je vještak dao nalaz i mišljenje, obzirom da je isto dano bez naloga suda kao i da nisu dostavljeni dokazi na okolnost o tome kada je sačinjen konačni obračun i na koji način je riješen spor s Lj. Đ., bivšim ravnateljem tužitelja, što je važno u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva jer nije razvidno je li tužitelj s njime postigao sporazum o naknadi štete, a tužitelj je izrijekom naveo da ne namjerava dostaviti dokaze na te okolnosti, što je sud cijenio sukladno načelu slobodne ocjene dokaza.
Kako tužitelj na kojem leži teret dokaza u postupku nije dokazao da bi tuženik bio odgovorna osoba za postavljanje zahtjeva za isplatu ugovorne kazne, da je tuženik svojim radom počinio štetu namjerno ili zbog krajnje nepažnje odnosno da postoji uzročno posljedična veza između štete nastale tužitelju i postupanja tuženika te nije dokazao ni visinu štete koju tužitelj zbog navodnog propuštanja tuženika trpi, to je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev.
Sud drugog stupnja prihvatio je pravni stav suda prvog stupnja i potvrdio presudu suda prvog stupnja.
Suprotno revizijskim navodima tužitelja nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
Odredbom čl. 105. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR) propisano je da radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. Sukladno čl. 10. ZR u sporovima iz rada i u svezi s radom primjenjuju se i propisi obveznog prava. Pretpostavke odgovornosti za štetu su šteta, štetna radnja, uzročna veza između štete i štetne radnje i protupravnost te da bi postojala odštetna odgovornost štetnika potrebno je da se ove pretpostavke kumulativno ostvare.
Odgovornost radnika za štetu mora biti posljedica propusta radnika u obavljanju poslova svog radnog mjesta ili u vezi s radom na tim poslovima, i to u odgovarajućoj vrsti i stupnju krivnje (namjera ili krajnja nepažnja). Poslodavac koji tvrdi da mu je radnik uzrokovao štetu treba dokazati koje su to radnje ili propusti radnika koje su dovele do štete prouzročene poslodavcu, u čemu se sastoji šteta kao i njezinu visinu.
Stoga je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova, a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud da tužitelj u okolnostima konkretnog slučaja sukladno odredbi čl. 221a. ZPP nije dokazao da je tuženik bio odgovorna osoba za postavljanje zahtjeva za isplatu ugovorne kazne obzirom na navode tužitelja da mu je nastupila imovinska šteta zbog propuštanja tuženika kao pomoćnika ravnatelja za postavljanje zahtjeva za isplatu ugovorne kazne, da je tuženik svojim radom počinio štetu namjerno ili zbog krajnje nepažnje, niti je dokazao visinu štete koju tužitelj zbog navodnog propuštanja trpi. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev radi naknade štete prema tuženiku jer tužitelj tijekom postupka nije uspio dokazati da je upravo tuženik kao radnik na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokovao štetu poslodavcu i da je tu štetu dužan naknaditi.
Iz navedenih razloga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.