- 1 -              Revr 2096/15-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 2096/15-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice T. B. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku u K., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-763/14-2 od 2. lipnja 2015., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-411/09-100 od 7. ožujka 2014., u sjednici održanoj 4. rujna 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice T. B. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-763/14-2 od 2. lipnja 2015., odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu od 9. prosinca 2008., za utvrđenje da tužiteljici kod tuženika nije prestao radni odnos, za nalaganje tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, za nalaganje tuženiku da tužiteljici za razdoblje od 15. svibnja 2009. do 31. kolovoza 2012. s osnova bruto plaće isplati 377.455,47 kn s pripadajućim zateznim kamatama, za nalaganje tuženiku da tužiteljici s osnova naknade troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje od 14. svibnja 2009. do 31. kolovoza 2012. isplati 40.783,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te za nalaganje tuženiku da tužiteljici s osnova naknade za godišnji odmor za 2009., 2010. i 2011. isplati 8.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (st. I. izreke). Nadalje tom presudom naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 152.500,00 kn (st. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I. izreke i u dijelu pod st. II. izreke kojim je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 135.312,50 kn (st. I. izreke). Nadalje tom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod st. II. izreke gdje je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 135.312,50 kn do iznosa od 152.500,00 kn (za iznos od 17.187,50 kn) na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od 17.187,50 kn (st. II. izreke). Konačno tom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka (st. III. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I. i st. III. izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice niti u postupku pred prvostupanjskim, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženjima tih presuda.

 

U obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud je dao jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama, a koje razloge je prihvatio i drugostupanjski sud. Zaključak o tome da je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa nižestupanjski sudovi obrazlažu sadržajem i ocjenom iskaza svjedoka D. L., D. P. P., D. Ć., B. J., Lj. Š. i I. P. Činjenicu pak da je tuženik tužiteljici prije otkazivanja ugovora o radu omogućio iznošenje obrane nižestupanjski sudovi obrazlažu sadržajem i ocjenom iskaza svjedoka Ivana Pavkovića.

 

S obzirom na revizijske navode tužiteljice ovdje je za ukazati da za ishod spornog odnosa među strankama nisu bitne činjenice vezane za okolnost osobe koja je bila zadužena za praćenje rada tužiteljice nakon što je tužiteljica pismeno upozorena na obveze iz radnog odnosa. Za dopuštenost predmetnog otkaza ugovora o radu prvenstveno je bitno da li je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa radi čega joj je tuženik otkazao ugovor o radu. Isto tako za dopuštenost predmetnog otkaza ugovora o radu nije bitna okolnost što tuženik ne bi odlučio o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice protiv pismenog upozorenja na obveze iz radnog odnosa. Naime, pismeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa po svojoj prirodi nema značaj odluke poslodavca o pravima i obvezama radnika pa takvim aktom poslodavac niti ne može povrijediti prava radnika iz radnog odnosa.

 

S obzirom da tužiteljica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija tužiteljice znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje) za ukazati je na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu, za utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos, za nalaganje tuženiku da ju vrati na rad, te za isplatu bruto plaće, naknade za prijevoz na posao i s posla i naknade za godišnji odmor za razdoblje nakon prestanka ugovora o radu.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na poslovima "Samostalnog stručnog suradnika za koordinaciju poslova unutar društva u Sektoru za prodaju i marketing, Službi za marketing",

 

- da je tuženik odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika) od 9. prosinca 2008. otkazao ugovor o radu tužiteljici,

 

- da je razlog predmetnog otkaza ugovora o radu kontinuirano kršenje obveza iz radnog odnosa u mjesecu listopadu i mjesecu studenom 2008. (nakon pismenog upozorenja na obveze iz radnog odnosa), a na način što je tužiteljica:

 

- neopravdano i sustavno izbjegavala i odgađala obavljanje tekućih radnih zadataka,

 

- unatoč činjenici što se obujam poslova radnice drastično smanjio, budući da je neposredni rukovoditelj zbog operativne potrebe kontinuiranog obavljanja tih poslova izvršio preraspodjelu obrade većine računa na druge radnike Sektora za prodaju i marketing, a zbog potrebe pravovremenog i ispravnog rješavanja računa i davanja istih na plaćanje, tužiteljica je iako sa smanjenim opsegom poslova, svojim skrivljenim ponašanjem i lošom organizacijom svojih aktivnosti uzrokovala probleme i neopravdana kašnjenja oko rješavanja preostalog, neznatnog broja računa koji su joj povjereni na rješavanje, obradu i davanje istih na plaćanje nadležnoj organizacijskoj jedinici u Društvu,

 

- odbijala pripremiti račune za potpis direktora, neovlašteno raspravljala o tom zahtjevu ocjenjujući ga gubljenjem vremena, nepotrebno tražila pisani zahtjev direktora, te neovlašteno tražila tumačenja po Sektorima i Službama Generalne direkcije, javno iznosila među radnim kolegama neosnovane navode da će biti prozivana ako će biti grešaka i sl., čime je narušavala međuljudske odnose u Sektoru i Službi,

 

- neovlašteno i nepotrebno kopirala originale nespornih računa, ugovora, elektronsku poštu i drugu kompletnu dokumentaciju iz arhiva Sektora, neovlašteno distribuirala i iste davala na uvid stručnim službama određenih Sektora u Generalnoj direkciji, te je neovlašteno od istih tražila očitovanje, iako za to nije imala ni pisano ni usmeno odobrenje neposrednih rukovoditelja, uz konstantno optuživanje neposrednih rukovoditelja za nedostatak njoj potrebnih informacija,

 

- neovlašteno i nepotrebno kopirala poslovnu dokumentaciju unatoč nalogu i zahtjevu nadređenog rukovoditelja svim radnicima u Sektoru i Službi da se sve potrebe za fotokopiranjem poslovne dokumentacije proslijede tajnici koja će to osobno obaviti,

 

- neovlašteno i nepotrebno uzimala poslovnu dokumentaciju (npr. Odluke Uprave Društva i poslovne ugovore), pohranjenu u službenim arhivima Sektora i Službe, i neovlašteno i nepotrebno zadržavala istu u vlastitom posjedu, te time neovlašteno i nepotrebno onemogućavala druge radnike koji rade na izradi ugovora da pravovremeno odrade svoj dio posla,

 

- neovlašteno i nepotrebno osobno se miješala u operativne poslove drugih Sektora i Službi ili poslove radnika unutar Sektora za prodaju i marketing i Službe za marketing, na način da je osobno i neposredno vršila poslovno kontaktiranje stranaka i dogovaranje marketinške suradnje, a bez ovlaštenja ili dogovora s nadređenom rukovodnom osobom ili drugim ovlaštenim radnicima u Sektoru i Službi, što je u velikoj mjeri imalo za neposredne posljedice neugodne situacije i nesporazume sa poslovnim partnerima i strankama, a što je utjecalo ili moglo utjecati i na poslovni ugled Društva.

 

- da je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa u vrijeme i na način kako je to navedeno u odluci o otkazivanju ugovora o radu,

 

- da je prethodno tuženik pismeno upozorio tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkazivanja ugovora o radu za slučaj nastavka kršenja tih obveza i to 29. rujna 2008. a nakon što je tužiteljica na isti i sličan način kršila obveze iz radnog odnosa,

 

- te da je tuženik tužiteljici prije otkazivanja ugovora o radu omogućio iznošenje obrane.

 

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Prema odredbi čl. 106. st. 1. alineja 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako zato ima opravdani razlog u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

I po ocjeni ovog revizijskog suda utvrđeno kršenje obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice predstavlja opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu redovitim otkazom. Naime, kontinuirano izbjegavanje obavljanja poslova, kontinuirano neopravdano kašnjenje u obavljanju poslova, te neovlašteno i nepotrebno obavljanje pojedinih poslova, po svojoj prirodi ugrožavaju redovit proces rada, a radi čega se ne može ostvariti svrha radnog odnosa.

 

Prema odredbi čl. 110. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza. Stavkom 2. istog zakonskog članka je pak propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese obranu.

 

Kada je tuženik tužiteljicu 29. rujna 2008. pismeno upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza te kada je tuženik tužiteljici prije otkazivanja ugovora o radu omogućio iznošenje obrane, to je dakle tuženik postupio sukladno odredbama čl. 110. st. 1. i 2. ZR, pa u tom pravcu dakle niti nema nezakonitosti u postupanju tuženika.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 4. rujna 2018.