- 1 -              Gr1 156/17-2

 

 

 

 

 

Broj: Gr1 156/17-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sutkinji Goranki Barać-Ručević, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. (OIB: ...) iz N. V., koju zastupa punomoćnik N. M. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. M., I. G., D. S. i D. J. iz N. G., protiv tuženika Doma zdravlja Primorsko-goranske županije (OIB: ...), R., kojeg zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja, rješavajući sukob stvarne nadležnosti između Općinskog suda u Rijeci, koji se oglasio nenadležnim rješenjem poslovni broj P-1262/14-2 od 4. rujna 2015. i Upravnog suda u Rijeci, koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj UsI-398/17-2 od 29. ožujka 2017., 3. rujna 2018.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Za postupanje u ovom predmetu stvarno i mjesno je nadležan Općinski sud u Rijeci.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Rijeci, rješenjem poslovni broj P-1262/14-2 od 4. rujna 2015. oglasio se stvarno nenadležnim te odlučio nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Upravnom sudu u Rijeci.

 

U obrazloženju rješenja u bitnom navodi da je tuženik pravna osoba koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelj je javnih usluga te da ima i javne ovlasti sukladno čl. 2. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS), da je tužiteljica tužbeni zahtjev podnijela u skladu s odredbama čl. 22. st. 2. toč. 2. i 3. ZUS te da o takvom tužbenom zahtjevu odlučuju upravni sudovi sukladno odredbi čl. 12. st. 2. toč. 3. ZUS. Zbog iznijetog, a budući da je prigovor stvarne nenadležnosti tuženik izjavio pravodobno, Općinski sud u Rijeci pozivom na odredbu čl. 17. st. 1. u svezi s čl. 282. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), donio je pravomoćno rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim i predmet dostavio na rješavanje Upravnom sudu u Rijeci.

 

Upravni sud u Rijeci nije prihvatio nadležnost, već je dopisom poslovnog broja UsI-398/17-2 od 29. ožujka 2017. izazvao sukob nadležnosti te predmet dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi donošenja odluke povodom sukoba nadležnosti sukladno čl. 23. st. 2. ZPP.

 

U bitnom Upravni sud u Rijeci navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, kao ni o postupanju (ovdje propuštanju postupanja) iz područja upravnog prava budući da se radi o radnim odnosima kod tuženika (Doma zdravlja Primorsko-goranske županije) koji ne ulaze u područje upravnog prava, a ne radi se ni o postupku koji bi bio u nadležnosti upravnih sudova sukladno odredbama čl. 157. i 158. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 - dalje: ZUP).

 

Za postupanje u ovom predmetu stvarno i mjesno je nadležan Općinski sud u Rijeci.

 

Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica tužbom zahtijeva da se utvrdi da je tuženik izvršio nezakonitu radnju time što, povodom izjave tužiteljice o namjeri zasnivanja radnog odnosa kod tuženika, nije u zakonskom roku raspisao natječaj za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme za radno mjesto dentalnog tehničara te se istim tužbenim zahtjevom traži da se naloži tuženiku da raspiše spomenuti natječaj.

 

Tužiteljica svoj zahtjev temelji na čl. 216. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 70/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14 i 70/16 - dalje: Zakon o zdravstvenoj zaštiti) kojim je propisano da zdravstveni radnici iz čl. 216. toga Zakona mogu u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti pisanu izjavu ravnatelju doma zdravlja o namjeri zasnivanja radnog odnosa u domu zdravlja koji je obvezan raspisati natječaj na prijedlog ravnatelja doma zdravlja iz st. 1. ovoga članka u roku od 30 dana od isteka roka iz stavka 1. ovoga članka te da zdravstveni radnici iz čl. 216. ovoga Zakona imaju prednost pri zapošljavanju u domu zdravlja ako ispunjavaju tražene uvjete po natječaju za zapošljavanje iz st. 2. ovoga članka.

 

Tužba je podnesena 3. siječnja 2014. Općinskom sudu u Novoj Gradiški, nakon čega je tuženik u svom odgovoru na tužbu prigovorio i stvarnoj i mjesnoj nadležnosti, međutim Općinski sud u Novoj Gradiški donio je rješenje poslovnog broja P-3/14 od 17. veljače 2014. kojim se proglasio samo mjesno nenadležnim te spis po pravomoćnosti ustupio Općinskom sudu u Rijeci.

 

Zakonom o upravnim sporovima koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012., u čl. 12. propisana je nadležnost upravnih sudova, prema kojoj odlučuju:

 

1. o tužbama protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela,

2. o tužbama protiv postupanja javnopravnih tijela,

3. o tužbama zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku,

4. o tužbama protiv upravnih ugovora i izvršavanja upravnih ugovora,

5. u drugim zakonom propisanim slučajevima.

 

Javnopravnim tijelom u smislu čl. 2 st. 2. ZUS/12, kojom je izmijenjena ranija odredba čl. 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92) smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga).

 

Prema čl. 34. i čl. 68. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Dom zdravlja je zdravstvena ustanova koja obavlja zdravstvenu djelatnost.

 

Pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom prema čl. 11. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08 - dalje: ZU) uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.

 

U odnosu na ovu opću odredbu, a s obzirom da je riječ o zdravstvenoj ustanovi koja obavlja zdravstvenu djelatnost, valja primijeniti odredbu čl. 24. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojom je zdravstvena djelatnost određena kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba.

 

Dakle, tuženik Dom zdravlja Primorsko-goranske županije jest zdravstvena ustanova koja obavlja zdravstvenu djelatnost i u smislu čl. 2. st. 2. ZUS je javnopravno tijelo - pravna osoba koja obavlja javnu službu.

 

Nadalje, predmet upravnog spora, između ostalog, prema odredbi čl. 3. st. 1. ZUS, jest ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.

 

Upravnom stvari, prema čl. 2. ZUP-a, smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka, neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

 

Nadalje, institut zaštite od nezakonite radnje do stupanja na snagu ZUS/12, a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012., bio je uređen odredbama čl. 66. – čl. 76. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92), kojim je u čl. 67. citiranog Zakona propisano da se postupak za zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ukoliko je takva sloboda ili pravo povrijeđeno nezakonitom radnjom službene osobe u tijelima državne vlasti ili ovlaštene osobe u poduzećima i drugim pravnim osobama, ako nije osigurana druga sudska zaštita pokreće se tužbom zbog nezakonite radnje.

 

Budući ZUS koji je na snazi od 1. siječnja 2012. ne predviđa više institut zaštite od nezakonite radnje, tužbeni zahtjev tužiteljice ne prosuđuje se prema čl. 34. st. 1. toč. 9. ZPP prema kojoj općinski sudovi u prvom stupnju uvijek sude u sporovima za zaštitu od nezakonite radnje, već, obzirom da je potrebno osigurati pravo pristupa sudu, a imajući u vidu činjenične navode tužbe i sadržaj tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 34. st. 2. ZPP prema kojoj općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz čl. 1. ZPP koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.

 

Upravni sud u Rijeci u dopisu kojim izaziva sukob nadležnosti ne spori da je u konkretnom slučaju tuženik javnopravno tijelo u smislu čl. 2. st. 2. ZUS, međutim pravilno tvrdi da radni odnosi u toj ustanovi ne ulaze u područje upravnog prava te da svoje radne odnose tuženik ne rješava primjenom javnih ovlasti pa se posljedično tome u predmetnom postupku radi o sporu, za koji je  propisano da spada u opću nadležnost općinskih sudova, budući da se radi o propuštanju postupanja iz područja rada i zapošljavanja na koji se primjenjuje opći propis, odnosno Zakon o radu.

 

Prema stavu ovog suda raspisivanje natječaja za zasnivanje radnog odnosa ne predstavlja odlučivanje u upravnoj stvari, jer se ne radi o propuštanju javnopravnog tijela da, u  području upravnog prava,  u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovnom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu. Pri tome se ukazuje da se stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj Gr1-420/14 ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, s obzirom da je u toj pravnoj stvari tužiteljica zahtijevala poništavanje pojedinačne odluke javnopravnog tijela kojom je odlučeno o njenom radnopravnom statusu.

 

Slijedom svega naprijed iznijetog, za suđenje je u konkretnoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Rijeci pa je, na temelju odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP, riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 3. rujna 2018.