- 1 -              Revt 134/17-2

Broj: Revt 134/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M. d.o.o. O., OIB: ..., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. d.o.o. R., protiv tuženika Financijska agencija, FINA, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. A., dipl. pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7210/14-3 od 8. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci br. P-1939/12-35 od 12. lipnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 310.319,30 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2012. do isplate, kao i zahtjev da mu tuženik nadoknadi troškove postupka u iznosu od 17.779,25 kn, sa zateznom kamatom od 2. listopada 2012. do isplate. Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 438.195,70 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja, te da se tuženik obveže na naknadu troškova postupka.

U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 497. a ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 500.000,00 kn. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela iznosi 310.319,30 kn, dakle ne prelazi iznos od 500.000,00 kn, radi čega revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena. Osim toga, nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, jer se ne radi o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. U st. 3. istog članka propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pri tome sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati.

U podnesenoj reviziji tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali pri tom ne postavlja pravno pitanje o kojem ovisi odluka u ovom predmetu, niti koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Radi toga nisu ispunjene pretpostavke da bi se podnesena revizija razmatrala kao revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Stoga je valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, u vezi čl. 497. a ZPP.

Zagreb, 29. kolovoza 2018.