- 1 -              I Kž 473/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 473/2018-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. P. zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2018. broj K-39/14, u sjednici održanoj 29. kolovoza 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u osuđujućem dijelu u odluci o kaznenoj sankciji te se optuženi S. P. za kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11., na temelju istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru te istražnom zatvoru od 17. veljače 2018. do 18. lipnja 2018.

 

Na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženom S. P. se izriče djelomična uvjetna osuda time da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog  S. P. zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. te ga na temelju istog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 54. KZ/11. određeno je da se optuženom S. P. u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru te istražnom zatvoru od 17. veljače 2018. do 18. lipnja 2018.

 

Na temelju članka 148. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) optuženi S. P. je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to na ime paušala iznos od 1.000,00 kn.

 

Na temelju članka 153. u vezi s člankom 158. stavkom 2. ZKP/08. dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećene Republike Hrvatske (OIB: ...) zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu te je naloženo optuženom S. P. (OIB: ...), ..., D., da oštećenoj Republici Hrvatskoj (OIB: ...) isplati iznos od 195.353,20 kn.

 

Oštećena Republika Hrvatska je u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 195.353,20 kn od 01. siječnja 2006. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, upućena u parnicu.

 

Istom je prvostupanjskom presudom, na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08., protiv optuženog S. P. odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 287. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak).

 

Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženom S. P. izrekne kazna zatvora.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.

 

              Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Osporavajući pravilnost prvostupanjske odluke o kaznenoj sankciji, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, dok je podcijenio otegotne okolnosti, s čim u vezi ukazuje na pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, posljedice počinjenja djela, visinu štete prouzročenu državnom proračunu te činjenicu da optuženik ni sada nema namjeru nadoknaditi štetu državnom proračunu, s obzirom na to da iz njegovih osobnih podataka proizlazi da je nezaposlen i bez prihoda.

 

Također, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud, iako je pravilno otegotnom cijenio raniju osuđivanost optuženika, prilikom ocjene može li se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju ostvariti i bez izvršenja kazne, uzeo u obzir da je većina kaznenih djela presuđena prije više od deset godina, pritom u potpunosti zanemarujući da je optuženik 30. studenog 2011. uhićen u Francuskoj zbog posjedovanja više od 6 kilograma kokaina nakon čega je izdržao višegodišnju kaznu zatvora, što ukazuje da od 2005. nije ni prestao s činjenjem kaznenih djela. Slijedom navedenog, mišljenje je žalitelja da se izrečena uvjetna osuda u konkretnom slučaju neprimjerena i preblaga.

 

Razmatrajući iznesene žalbene navode te odluku o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud nalazi da državni odvjetnik osnovano u žalbi tvrdi da u izrečenoj kaznenoj sankciji nisu u dovoljnoj mjeri došli do izražaja svi podaci relevantni za odmjeravanje kazne te da se istom neće moći adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja.

 

Naime, unatoč nizu olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani optuženika (priznanje djela, izraženo žaljenje te protek od 13 godina od počinjenja djela), sve one nemaju značaj koji im prvostupanjski sud pridaje kraj činjenice višestruke osuđivanosti optuženika, na što se žalbom opravdano ukazuje.

 

Naime, optuženik je prema izvodu iz kaznene evidencije u razdoblju od 2005. do 2014. u četiri navrata osuđivan, pri čemu mu je posljednjom osudom izrečena kazna zatvora u trajanju od osam godina zbog kaznenog djela sudjelovanja u nezakonitim aktivnostima kriminalne organizacije. Također, prema podacima iz spisa predmeta, optuženik je zbog počinjenja navedenog kaznenog djela 30. studenog 2011. uhićen u Francuskoj te je nakon gotovo u cijelosti izdržane kazne zatvora 26. ožujka 2018. deportiran iz Francuske. Stoga je očito da optuženik od 2005. nije prestao s činjenjem kaznenih djela, kako se to ispravno tvrdi žalbom državnog odvjetnika, a što svakako treba imati odraza u kazni za predmetno kazneno djelo.

 

Kraj takvog stanja stvari, pri tome imajući na umu i visinu štete koja je počinjenjem predmetnom kaznenog djela nastala za Republiku Hrvatsku, a koju optuženik do danas nije nadoknadio, koju okolnost je prvostupanjski sud prilikom izricanja kaznene sankcije također propustio na adekvatan način cijeniti, kako to s pravom ističe žalitelj, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika optuženiku izreći strožu kaznenu sankciju, na način da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, pri čemu mu je na temelju članka 57. stavka 1. i 2. ZKP/08. izrečena djelomično uvjetna osuda, time da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju od šest mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Ovu kaznenu sankciju ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenom kako kaznenom djelu, tako i ličnosti počinitelja, te pogodnom da ostvari svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., odnosno da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogući počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 29. kolovoz 2018.