- 1 -              U-zpz 34/2016-9

Broj: U-zpz 34/2016-9

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja U. d.o.o. Đ., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za srednju i donju S, Z., radi utvrđivanja statusa javnog vodnog dobra, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske br. GZ-DO-87/2016-2 od 21. rujna 2016. protiv presude Upravnog suda u Osijeku br. UsI-1185/15-13 od 15. ožujka 2016., u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2018.,

p r e s u d i o   j e:

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude se usvaja, te se preinačuje presuda Upravnog suda u Osijeku br. Usl-1185/15-13 od 15. ožujka 2016. u dijelu pod toč. II. na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja U. d.o.o. Đ. i u dijelu kojim se traži poništenje toč. II. izreke rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave vodnog gospodarstva, Klasa: UP/I-325-02/15-02/93, Urbroj: 525-12/0995-15-2 od 21. travnja 2015.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku br. UsI-1185/15-13 od 15. ožujka 2016. poništena je toč. II. izreke rješenja Ministarstva poljoprivreda, Uprave vodnog gospodarstva, Klasa: UP/I-325-02/15-02/93, Urbroj: 525-12/0995-15-2 od 21. travnja 2015. kojom točkom je naloženo Općinskom sudu u Osijeku, Zemljišnoknjižnom odjelu Đakovo da izvrši uknjižbu javnog vodnog dobra u općoj uporabi na upravljanju Hrvatskih voda u korist Republike Hrvatske, uz istodobni upis zabrane otuđenja i opterećenja te uz oznaku posljedice ništetnosti pravnih poslova.

Protiv te presude u dijelu pod toč. II. izreke Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se zahtjev prihvati i pobijana presuda preinači na način da se odbije tužba tužitelja kao neosnovana.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 78. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZUS) zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama, pri čemu ovaj izvanredni pravni lijek isto može podnijeti na inicijativu stranke u upravnom sporu, ali i po službenoj dužnosti. U st. 1. istog članka određeno je da stranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke Upravnog suda ili Visokog upravnog suda.

U konkretnom slučaju presudom Upravnog suda u Osijeku br. UsI-1185/05-13 od 15. ožujka 2016. u toč. II. poništena je toč. II. izreke rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave vodnog gospodarstva, Klasa: UP/I-325-02/15-02/93, Urbroj: 525-12/0995-15-2 od 21. travnja 2015. Poništenom točkom upravno tijelo naložilo je Zemljišnoknjižnom odjelu u Đakovu, Općinskog suda u Osijeku da na zemljišnim česticama iz toč. I. prvostupanjskog rješenja upiše javno vodno dobro u općoj uporabi – na upravljanju Hrvatskih voda, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist Republike Hrvatske te istodobni upis zabrane otuđenja i opterećenja spornih nekretnina založnim pravom i oznaku posljedice ništetnosti pravnih poslova.

U navedenoj presudi Upravnog suda u Osijeku zauzeto je shvaćanje da tuženik nije bio ovlašten utvrđivati vlasništvo Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama, jer se takav postupak vodi pred sudom. Kod toga se Upravni sud u Osijeku poziva na odredbu čl. 254. st. 1. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 107/95 – dalje: ZV) kojom je propisano da će sudovi provesti uknjižbu javnog vodnog dobra u vlasništvu Republike Hrvatske na svim nekretninama koje su vodno dobro iz čl. 8. istog Zakona, koje su u posjedu Hrvatskih voda najmanje deset godina od dana stupanja na snagu Zakona, neovisno o tome tko je uknjižen kao vlasnik tih nekretnina. Nadalje je propisano da će se uknjižba provesti na prijedlog nadležnog državnog odvjetništva i to na temelju potvrde tijela nadležnog za katastar da je nekretnina u posjedu Hrvatskih voda najmanje deset godina te potvrde Hrvatskih voda da se radi o zemljišnoj čestici iz čl. 8. ZV. Radi toga prvostupanjski upravni sud smatra da tuženik nije imao ovlaštenje izdati naredbu zemljišnoknjižnom sudu u svezi uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske na spornim nekretninama, jer se o pitanju vlasništva raspravlja u postupku pred sudom. Navodi se da je identično shvaćanje zauzeto i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod brojem Us-10544/2011-10 od 17. srpnja 2014.

Prvostupanjski upravni sud je zauzeo shvaćanje da tuženo tijelo Ministarstvo poljoprivrede nije imalo ovlasti rješenjem nalagati provedbu uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske na javnom vodnom dobru, jer da se pitanje vlasništva utvrđuje u sudskom, a ne upravnom postupku. Pri tome se isti pozvao na odredbu čl. 254. ZV koja odredba regulira provedbu uknjižbe prava vlasništva na javno vodnom dobru. Naime, prema st. 1. navedenog čl. sudovi će provesti uknjižbu javnog vodnog dobra u vlasništvu Republike Hrvatske na svim nekretninama koje su vodno dobro iz čl. 8. istog Zakona, a koje su posjedu Hrvatskih voda najmanje 10 godina do dana stupanja na snagu tog Zakona, neovisno o tome tko je uknjižen kao vlasnik nekretnina. Prema st. 2. uknjižba prava vlasništva provesti će se po prijedlogu nadležnog državnog odvjetništva, a na temelju potvrde tijela nadležnog za katastar da je nekretnina u posjedu Hrvatskih voda najmanje 10 godina, te potvrde Hrvatskih voda da se radi o zemljišnoj čestici iz čl. 8. ZV. U st. 3. je dalje propisana uknjižba prava prvokupa Republike Hrvatske na nekretninama koje su samo vodno dobro, što će provesti sudovi po službenoj dužnosti na temelju rješenja iz čl. 10. ZV.

Iz činjenica utvrđenih u postupku nije sporno da nekretnine upisane u zk. ul. 784 k.o. V. u cijelosti pripadaju javnom vodnom dobru, u naravi da se radi o umjetnom akumulacijskom jezeru koje je nastalo između 1963. i 1964., te je od 1974. godine uknjiženo u zemljišne knjige kao „jezero“ uz upis društvenog vlasništva. Dakle, nije sporno da se radi o nekretninama – zemljišnim česticama koje su bile upisane kao društveno vlasništvo prije stupanja na snagu Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 107/95, 150/05), dakle prije 1996. godine.

Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZV vodno dobro čine zemljišne čestice koje obuhvaćaju: 1. vodonosna i napuštena korita površinskih voda, 2. uređeno inundacijsko područje, 3. neuređeno inundacijsko područje, 4. prostor na kojem je izvorište vode iz čl. 88. st. 1. ovoga Zakona potreban za njegovu fizičku zaštitu i prostor na kojem je izvorište, izdašnosti najmanje 10 m3 dnevno, prirodne mineralne, termalne i prirodne izvorske vode potreban za njegovu fizičku zaštitu i 5. otoke koji su nastali i nastanu u vodonosnom koritu presušivanjem vode, njezinom diobom na više rukavaca, naplavljivanjem zemljišta ili ljudskim djelovanjem.

Odredbom čl. 11. st. 1. ZV određeno je da javno vodno dobro čine zemljišne čestice iz čl. 8. ovoga Zakona koje su do stupanja na snagu ZV iz 1995. bile temeljem zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro – vode, državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, općenarodna imovina, opće dobro i sl. Javno vodno dobro je javno dobro u općoj uporabi i slijedom toga u vlasništvo Republike Hrvatske (čl. 11. st. 4. ZV).

Upravni sud u Osijeku poništio je toč. II. rješenja tuženog tijela smatrajući da tuženo tijelo nije, temeljem citiranih odredbi, imalo ovlast utvrđivati vlasništvo Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama, jer se takav postupak provodi pred redovnim sudom.

Pravilno Državno odvjetništvo ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to odredbi čl. 254. ZV, odnosno čl. 10. ZV. Obzirom na tvrdnje upisanog vlasnika spornih nekretnina tvrtke „U.“ d.o.o. Đ. da su sporne nekretnine njihovo vlasništvo, potpuno je jasno da je tuženo tijelo imalo pravo prema odredbi čl. 10. st. 1. i 2. ZV utvrditi rješenjem pripadaju li određene zemljišne čestice vodnom dobru, pri čemu nije sporno da je u tom postupku pribavljeno i mišljenje Hrvatskih voda, te u tom smislu donijeti utvrđujuće rješenje koje je i prvostupanjski upravni sud ocijenio pravilno donesenim. U takvoj situaciji, prema odredbi čl. 10. st. 3. ZV rješenje tuženog tijela sadrži oznaku nekretnina prema podacima iz zemljišne knjige i nalog sudu za njihovu provedbu. Stoga je tuženo tijelo imalo ovlast utvrditi pripadaju li određene nekretnine javno vodnom dobru i slijedom toga isto utvrditi, a time i utvrditi vlasništvo Republike Hrvatske na tim nekretninama.

Pravilno se u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne sudske odluke navodi da se odredba čl. 254. ZV odnosi na drugačiju pravnu situaciju, kada nije potrebno donositi utvrđujuće rješenje Ministarstva poljoprivrede o pripadnosti određenih nekretnina vodnom dobru, već kada se upis vodnog dobra provoditi direktno na temelju stanja upisa u zemljišnoj knjizi.

Radi navedenog valjalo je prihvatiti zahtjev Državnog odvjetništva i preinačiti presudu Upravnog suda u Osijeku br. Usl-1185/15-13 od 15. ožujka 2016., te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu u kojem je traženo poništenje toč. II. izreke rješenja Ministarstva poljoprivrede, Uprave vodnog gospodarstva, Klasa: UP/I-325-02/15-02/93, Urbroj: 525-12/0995-15-2 od 21. travnja 2015. sve primjenom odredbi čl. 78. st. 8. ZUS.

Zagreb, 29. kolovoza 2018.