1                        Poslovni broj: 8 UsI-261/18-8

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
        Erazma Barčića 5                                                                             Poslovni broj: 8 UsI-261/18-8

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Bačić, u upravnom tužitelja R. M. Z. iz C. G., L. P. – C. – CH, Š., kojeg zastupa opunomoćenik I. P., odvjetnik u P., P., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 21. kolovoza 2018.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-01/16-01/560, URBROJ: 513-04/17-3 od 30. studenog 2017.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-01/16-01/560, URBROJ: 513-04/17-3 od 30. studenog 2017., odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Primorje, Lika, Ispostave Poreč – Parenzo, KLASA: UP/I-411-01/2016-02/1344, URBROJ: 513-07-28-07-2016-01 od 23. svibnja 2016., kojim je tužitelju po osnovi člana uprave trgovačkog društva za 2014. godinu, s početkom od 1. siječnja 2014., utvrđena mjesečna osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja u iznosu od 7.941,00 kn, te mu je razrezana obveza doprinosa za mirovinsko osiguranje u iznosu od 1.588,20 kn i obveza doprinosa za zapošljavanje u iznosu od 134,99 kn.

 

              Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u tužbi, u bitnome, navodi da je član uprave trgovačkog društva A. P. d.o.o. V., ali da kod navedenog trgovačkog društva nije u radnom odnosu, niti prima plaću ili drugu naknadu po toj osnovi. Navodi da je obvezno osiguran u Š. gdje je obveznik plaćanja doprinosa kao samostalni djelatnik od 1. srpnja 1978. što dokazuje dopis SVA S. o. G., C., od 8. kolovoza 2016. S obzirom da nije rezident niti ima prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, to tužitelj smatra da kao član trgovačkog društva u Republici Hrvatskoj ne može biti obveznik plaćanja doprinosa niti može imati svojstvo osigurane osobe, budući da je već obvezno osiguran u Š. Naposljetku, tužitelj se poziva na Međudržavni ugovor o socijalnom osiguranju sklopljen između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 14/96) prema kojemu nije dopušteno obvezno osiguranje u jednoj državni ugovornici za vrijeme trajanja obveznog socijalnog osiguranja u drugoj državi ugovornici. Slijedom iznijetog, tužitelj smatra da je osporavanim tuženikovim rješenjem pogrešno primijenjen materijalni propis na njegovu štetu pa tužbenim zahtjevom predlaže da se osporavano rješenje tuženika poništi.

 

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

              U sporu je provedena rasprava na ročištima održanim 3. srpnja 2018. i 21. kolovoza 2018., čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

              U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

 

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem tužitelju kao osiguraniku s osnove člana uprave trgovačkog društva utvrđena obveza plaćanja doprinosa za 2014. godinu, i to s početkom od 1. siječnja 2014., na temelju podataka koje je sukladno odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14, u nastavku teksta: Zakon o doprinosima), istome dostavio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a prema kojima je tužitelj osiguranik mirovinskog osiguranja po osnovi člana uprave trgovačkog društva od 1. siječnja 2014.

 

Odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o doprinosima propisano je da su nositelji obveznih osiguranja iz Središnjeg registra osiguranika dužni Poreznoj upravi dostavljati podatke o osiguranicima kojima se obveza doprinosa utvrđuje rješenjem, o obveznicima podnošenja prijave na obvezna osiguranja i o broju osoba prijavljenih na obvezna osiguranje, osnovi osiguranja i datumu početka i prestanka obveze doprinosa te druge podatke potrebne Poreznoj upravi u službene svrhe.

 

Prema odredbi čl. 90. st. 1. i 2. Zakona o doprinosima, osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i upravitelj zadruge (čl. 9. st. 1. t. 15.) obveznik je doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje. Obvezu doprinosa, vrste doprinosa za razdoblje na koje se obveza odnosi utvrđuje Porezna uprava rješenjem.

 

Iz citiranih odredbi proizlazi da je utvrđivanje statusa osigurane osobe, osnovice osiguranja te datuma početka i prestanka obveze doprinosa u nadležnosti nositelja obveznih osiguranja i Središnjeg registra osiguranika, dok je u nadležnosti Porezne uprave da u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti i bez provođenja ispitnog postupka, a na temelju podataka dostavljenih od nositelja osiguranja, razrezuje i naplaćuje doprinose. Tako je u predmetnom slučaju obvezu plaćanja doprinosa prvostupanjsko tijelo razrezalo tužitelju na temelju podataka dostavljenih od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao nositelja osiguranja, a sukladno kojim podacima je porezno tijelo bilo dužno tužitelja obvezati na plaćanje doprinosa kao u izreci prvostupanjskog rješenja, budući da proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2014. nadalje bio osiguranik mirovinskog osiguranja po osnovi člana uprave trgovačkog društva.

 

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari nije od utjecaja okolnost što je tužitelj istovremeno osiguran i u Š. K. gdje je obveznik plaćanja doprinosa kao samostalni djelatnik od 1. srpnja 1978., budući da ta okolnost nije propisana kao zapreka za obvezivanje na plaćanje doprinosa u slučaju kada je osiguranik istovremeno u Republici Hrvatskoj član uprave trgovačkog društva.

 

Naposljetku, niti Ugovorom o socijalnom osiguranju („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 14/96), kojeg je Republika Hrvatska sklopila sa Švicarskom Konfederacijom, a na kojega se tužitelj poziva u tužbi, nije propisano drugačije niti je istim regulirana situacija kao kod tužitelja, pa stoga Sud nalazi da nisu osnovani navodi tužitelja da je tim Ugovorom propisano da nije dopušteno obvezno osiguranje u jednoj državi ugovornici za vrijeme trajanja obveznog socijalnog osiguranja u drugoj državi ugovornici.

 

Slijedom iznijetog, a s obzirom na to da Sud nije našao da su u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu bile počinjene povrede zakona na štetu tužitelja, jer je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, iz čega je izveden pravilan zaključak, u zakonito provedenom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, to se osporavano rješenje tuženika uz obrazloženje koje je njime dano, a koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud, ocjenjuje zakonitim.

 

Trebalo je stoga, na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

U Rijeci 21. kolovoza 2018.

 

             S u d a c

 

Vedran Juričić, dipl. iur.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.