- 1 -              Poslovni broj: Usž-3360/17-3

 

Poslovni broj: Usž-3360/17-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. V. iz S., kojeg zastupaju opunomoćenici M. B. i G. L., odvjetnici u S., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., radi protupravne gradnje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-331/16-6 od 18. svibnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 16. kolovoza 2018.

p r e s u d i o   j e

                           

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-331/16-6 od 18. svibnja 2017.

r i j e š i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-331/16-6 od 18. svibnja 2017.

 

                                                                         Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog ureda u S., Službe S. I. za Grad S. i centralno područje S.-d.županije, KLASA: UP/I-362-02/16-02/00929, URBROJ: 531-07-1-2-1-16-04 od 15. srpnja 2016., kojim je tužitelju naređeno uklanjanje tri pararelna potporna zida od lomljenog kamena, pobliže opisana izrekom tog rješenja, koji su izgrađeni bez glavnog projekta na kč. 566 i 555/33 k.o. N.. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom se tuženiku zabranjuje provođenje osporenog rješenja prije pravomoćnog okončanja upravnog spora.

              Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je osporio činjenična utvrđenja tuženika zbog čega smatra da je na tuženika prešao teret dokazivanja da su ta utvrđenja točna. Tuženik je u sporu bio pasivan pa smatra da prvostupanjski sud nije smio uzimati činjenična utvrđenja kao nedvojbena, nego je bio dužan izvesti dokaze koje je predložio. Prvostupanjski sud je odbio sve dokazne prijedloge, a nije posebno obrazložio razloge odbijanja, posebice u odnosu prijedlog za izvođenje očevida na licu mjesta. Ustraje u navodu da svi radovi koji su predmet ovog postupka spadaju pod građevine koje se mogu graditi na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koji u točki 3. propisuje mogućnost građenja bez građevinske dozvole i glavnog projekta potpornog zida visine do 1 m mjereno od najnižeg dijela konačno zaravnanog i uređenog terena uz zid do najviše točke zida. Smatra kako je prvostupanjski sud na terenu trebao utvrditi činjenično stanje jer je tužitelj osporio zapisnik inspektora. Postavlja pitanje svrhe upravnog spora te navodi kako iz presude nije jasno je li tužbeni zahtjev odbijen iz razloga što su potporni zidovi izgrađeni bez glavnog projekta ili iz razloga što su izgrađeni u predjelu koji je označen kao prirodni krajobraz - šuma. Ponovno osporava da bi predmetna lokacija bila šuma bez gospodarske namjene, jer bez obzira što je PPU-om Općine N. predio označen kao prirodni krajobraz – šuma, činjenica je da je područje izgorilo u velikom požaru 2011. godine. Poziva se na Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine broj, 86/12. i 143/13., dalje: ZoPNIZ), posebice članak 42. tog Zakona, u smislu kojeg smatra da je prvostupanjski sud trebao razmotriti svrsishodnost prekida ovog postupka odnosno izdavanja privremene mjere kao i izvršiti uvid u DOF5/2011. Predlaže Sudu da pobijanu presudu stavi izvan snage.

              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu iako je uredno pozvan dopisom od 14. lipnja 2017.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.,  dalje:  ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda i rješenje prvostupanjskog suda bili nezakoniti.

Naime, predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja građevinskog inspektora koji je na temelju ovlaštenja propisanog odredbom članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o građevinskoj inspekciji (Narodne novine, broj 153/13., dalje: ZoGI) naredio tužitelju uklanjanje građevina (zidova) izvedenih bez propisanog odobrenja za građenje, odnosno bez glavnog projekta.

Za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika mjerodavan je dakle ZoGI i Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, broj 79/14., 41/15. i 75/15., dalje: Pravilnik), koji u članku 4. točki 4. propisuje da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi potporni zid visine veće od 1 m mjereno od najnižeg djela konačno zaravnanog i uređenog terena uz zid do najviše točke zida. S obzirom na utvrđenja inspektora da se radi o zidovima koji prelaze 1 m, ne dolazi do primjene odredaba članka 2. stavka 1. točke 3. Pravilnika na koju se tužitelj poziva.

Upravni sud u Splitu je u smislu ovlaštenja propisanog odredbom članka 33. stavka 2. ZUS-a uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja, odnosno prihvatio je činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim pregledom 8. lipnja 2016., na temelju zapisnika o inspekcijskom pregledu koji prileži spisu i u kojem su detaljno opisani i skicirani izvedeni zidovi te su priložene fotografije izvedenog stanja.

S obzirom na detaljno izveden inspekcijski pregled, dokaze priložene spisu upravnog postupka te imajući na umu stručno znanje građevinskog inspektora, Sud nalazi neosnovanim žalbeni prigovor kako je činjenično stanje trebalo utvrditi dokazima izvedenim u upravnom sporu. Razloge odbijanja dokaznih prijedloga tužitelja Upravni sud u Splitu je obrazložio u rješenju donesenom na raspravi održanoj 10. svibnja 2017. tako što ih je ocijenio nepotrebnim uzimajući u obzir dokaze izvedene u upravnom postupku. Kako u podnesku od 11. srpnja 2016. kojim se tužitelj očitovao na zapisnik u upravnom postupku kao ni u tužbi, tužitelj nije iznio razloge zbog kojih smatra pogrešnim mjerenje koje je izvršio građevinski inspektor, a imajući na umu naprijed navedenu odredbu članka 33. stavka 2. ZUS-a te načelo učinkovitosti spora (članak 8. ZUS-a) u smislu kojeg se upravni spor provodi uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, Sud nalazi da je pravilno Upravni sud u Splitu odbio izvođenje daljnjih dokaza.

Tužitelj je osporio da bi bio investitor izvedenih zidova, međutim, taj prigovor je neodlučan budući da odredba članka 30. stavka 1. točke 2. ZoGI-a koja je mjerodavna za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja tuženika, daje mogućnost naredbe uklanjanja protupravno izvedenih građevina ne samo investitoru, nego i vlasniku građevine, što tužitelj prema vlastitim navodima je.

Činjenica položaja protupravno izvedene gradnje prema mjerodavnom prostornom planu nije odlučna za ocjenu zakonitosti inspekcijskog rješenja, jer se ta činjenica utvrđuje u postupku izdavanja odobrenja za građenje, koje tužitelj nesporno nije ishodio. Za ocjenu zakonitosti inspekcijskog rješenja mjerodavno je utvrđenje je li građevina izgrađena uz propisano odobrenje za građenje te, kao u konkretnom slučaju, visina izgrađenih potpornih zidova ovisno o kojoj se određuje potreba postojanja glavnog projekta.

Pozivanje žalitelja na odredbe ZoPNIZ-a nije relevantno za ocjenu zakonitosti inspekcijskog rješenja jer su postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada i inspekcijski postupak različite upravne stvari. U ovoj upravnoj stvari neosnovano je pozivanje i na odredbu članka 42. ZoPNIZ-a koja omogućuje da javnopravno tijelo na zahtjev stranke prekine postupak izvršenja inspekcijskog rješenja. Ta odredba je bez utjecaja na mogućnost provođenja inspekcijskog postupka i donošenje inspekcijskog rješenja, nego pod ZoPNIZ-om propisanim uvjetima može utjecati na postupak izvršenja rješenja.

S obzirom da ovaj spor meritorno dovršen, prigovori kojima se osporava zakonitost rješenja o odbijanju prijedloga za izdavanje privremene mjere nisu odlučni.

Slijedom svega izloženog Sud je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.

                           

U Zagrebu 16. kolovoza 2018.

 

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević, v.r.