- 1 -

Broj:FPž-619/2016

                                                    

 

 

                                                 R E P U B L I K A    H R V A T S K A    

                                                             R J E Š E NJ E  

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe V. Ž. O. d.d. Z. i okrivljenika T. K., K. C.-Z. i K. D., kao odgovornih osoba, zbog prekršaja iz čl.90. st.1. toč.20. i st.2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (Narodne novine, broj : 87/08 i 25/12), odlučujući o žalbi tužitelja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Financijskog inspektorata Ministarstva financija, od 12. travnja 2016., broj - KLASA : 440/08/15-04/0057/07, URBROJ : 513-08-01-04-16-46,, na sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2018.,

 

r i j e š i o  j e

 

              Prihvaćanjem žalbe tužitelja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća Financijskom inspektoratu Ministarstva financija na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljena pravna osoba V. Ž. O. d.d. Z. je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 (šezdesettisuća) kuna, zbog prekršaja iz čl.90. st.1. toč.20. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

 

              Protiv okrivljenika T. K., K. C.-Z. i K. D., kao odgovornih osoba, obustavljen je prekršajni postupak zbog prekršaja iz čl.90. st.1. toč.20. i st.2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma,

 

              Istim rješenjem okrivljena pravna osoba je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 900,00 (devetsto) kuna.

 

Protiv tog rješenja u dijelu kojim je obustavljen prekršajni postupak protiv okrivljenih odgovornih osoba, ovlašteni tužitelj, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč.11. Prekršajnog zakona, navodeći u bitnom da pobijano rješenje u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, da su razlozi potpuno nejasni, a izreka rješenja proturječna sama sebi i razlozima odluke. U bitnome navode kako nije pravilan zaključak prvostupanjskog tijela da članovi Uprave društva za osiguranje iako se ne bave neposredno zaprimanjem uplata, nisu kao najvažniji nositelji upravljačkih funkcija u pravnoj osobi doista odgovorni za njeno zakonito poslovanje, između ostaloga i u dijelu koji se odnosi na uspostavljanje odgovarajućeg nadzora nad zaprimanjem gotovinskih transakcija. Takva je odgovornost izričito propisana čl.240. Zakona o trgovačkim društvima, prema kojoj Uprava vodi poslove dioničkog društva na vlastitu odgovornost. Poziva se i na Zakon o osiguranju kao lex specialis i to odredbu čl.29. st.1. da članovi Uprave društva za osiguranje moraju osigurati poslovanje društva za osiguranje sukladno odredbama ZOS-a i propisima donesenim temeljem istog Zakona te st.3. da su članovi Uprave dužni osigurati sustav unutarnjih kontrola u svim područjima poslovanja društva za osiguranje. dalje se ističe da svi neposredni izvršitelji direktno su podređeni načinu vođenja poslovanja koji određuje Uprava, odnosno uprava je ta koja vodi poslove trgovačkog društva te je sukladno čl.240. ZTD-a u konkretnom slučaju, kada je okrivljena pravna osoba i društvo za osiguranje,, odgovorna za zakonitost poslovanja pa se djelo ili propust neposrednog izvršitelja prekršaja kao odgovorne osobe propisuje njenom propustu dužnog nadzora nad zakonitošću rada. Što se tiče IV okrivljenika, njegova se odgovornost temelji na činjenici da je isti bio neposredno nadređen neposrednim počiniteljima inkriminiranog djela prekršaja, a i sama okrivljena pravna osoba ga je smatrala suodgovornim za počinjeni prekršaj. O tome u prilog idu i iskazi svjedoka J. P. i B. V.  

 

              Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              Žalba je osnovana.

 

             Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u dijelu kojim je prekršajni postupak protiv II-IV okrivljenika obustavljen i razmatrajući sadržaj spisa, u smislu odredbe čl.202. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč.11. Prekršajnog zakona, iz razloga što pobijano rješenje nema valjanih razloga o odlučnim činjenicama, a uz to postoji kontradiktornost između izreke i obrazloženja rješenja vezano uz okrivljene odgovorne osobe, a na što osnovano upire žalitelj.

 

             Sama činjenica da uprava I okrivljene pravne osobe V. Ž. O. d.d. Z. ima predsjednika uprave T. K. te K. C.-Z., člana uprave, koji su u ovom predmetu II i III okrivljene odgovorne osobe, ne znači da cijela uprava ne može odgovarati za propuste u poslovanju I okrivljene pravne osobe. To što čl.61. st.1. Prekršajnog zakona propisuje da je odgovorna osoba fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe, znači da ukoliko je djelokrug obavljanja određenih poslova podijeljen između predsjednika i članova uprave, da bi se trebalo utvrditi koji član uprave je neposredno odgovoran za konkretan segment poslovanja pravne osobe, a ukoliko takvo utvrđenje nije moguće jer takav akt ne postoji, tada je osnovano da odgovornost za počinjeni prekršaj snosi cijela uprava pravne osobe, dakle predsjednik uprave i svi članovi uprave koji su navedeni u optužnom prijedlogu. 

 

Što se tiče odgovornosti IV okrivljene, treba napomenuti kako je Ugovorom o radu na neodređeno radno vrijeme za nepuno radno vrijeme od 1.10.2012. sklopljenim između prvookrivljene pravne osobe te K. D., propisano da se radnik zapošljava na radnom mjestu voditelja odjela premijskog knjigovodstva, kao i da radnik obavlja sve druge poslove po nalogu neposrednog rukovoditelja koji je utvrđen pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta poslodavca kojim se utvrđuje i kratak opis poslova organizacijske jedinice poslodavca u kojoj radnik radi.

 

Valja još istaknuti je da je odredbom čl.39. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma propisano da se u Republici Hrvatskoj ne smiju obavljati naplate u gotovini u iznosu koji prelazi 105.000,00 kuna, a da ograničenje primanja tih gotovinskih plaćanja vrijedi i u slučaju ako se plaćanje kod navedenih transakcija obavlja u više međusobno povezanih gotovinskih transakcija koje ukupno prelaze iznos 105.000,00 kuna, pri čemu se ograničenje gotovinske naplate odnosi na sve fizičke i pravne osobe koje, obavljajući registriranu djelatnost, u navedenim transakcijama primaju gotov novac. Kako se radi o kogentnoj pravnoj normi, koja je obvezujuća za sve pravne subjekte, to su se odredbe čl.39. Zakona o sprječavanju pranja novca dužni pridržavati svi, pa je stoga neprihvatljiv navod iz obrazloženja pobijanog rješenja da su II i III okrivljene odgovorne osobe poduzele sve potrebne mjere za provedbu tog zakona i time se ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti. Slično je i u odnosu na postojanje odgovornosti IV okrivljene odgovorne osobe, o čemu u prilog ide sadržaj dokaznog postupka, obrane okrivljene pravne osobe te iskazi svjedokinja J. P. i B. V. jer je okrivljenica imala svoju ulogu i odgovornost iz statusa kontrole blagajne i mjesta voditelja premijskog knjigovodstva.

 

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, svojom odlukom o obustavi prekršajnog postupka protiv okrivljenika T. K., K. C.-Z. i K. D., kao odgovornih osoba, za prekršaj iz čl.90. st.1. toč.20. i st.2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo je bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz razloga što nije dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama, a uz to je obrazloženje pobijanog rješenja kontradiktorno samo sebi i izreci pobijanog rješenja, a na što upire žalitelj.

 

Zbog ostvarene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka trebalo je pobijano rješenje o prekršaju ukinuti i vratiti predmetu u tom dijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak će cijeneći razloge donošenja ovog rješenja, ali i navode žalbe, zakazati glavnu raspravu te ponovno ispitati okrivljenike i provesti sve relevantne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, uključujući i saslušanje u svojstvu svjedoka djelatnika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koji su proveli nadzor nad radom okrivljenika, a nakon tako provedenog postupka, donijeti će novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

          Zbog izloženih razloga, riješeno je kao u izreci.

 

         U preostalom nepobijanom dijelu, prvostupanjsko rješenje o prekršaju ostaje neizmijenjeno.

 

U Zagrebu, 18. srpnja 2018.

 

                                                                                        

Rješenje se dostavlja Financijskom inspektoratu Ministarstva financija u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike i podnositelja optužnog prijedloga.