- 1 -              Revt 110/16-2

Broj: Revt 110/16-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj. & P. j.t.d. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-8306/12-3 od 9. rujna 2015., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično  preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-5404/08 od 19. rujna 2012., u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 474.560,00 kn, sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. 1.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 37.725,00 kn (toč. 2.). Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 112.000,00 kn sa zateznom kamatom od 30. kolovoza 1999. do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjske presuda glede merituma spora toč. 1. izreke, dok je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 40.225,00 kn. Ujedno je rješenjem drugostupanjskog suda odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o djelomičnom odbacivanju tužbe za iznos od 112.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP), smatrajući da je drugostupanjska presuda donesena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a isto tako da su počinjene povrede parničnog postupka. Stoga tužitelj traži da revizijski sud odluči „sukladno svim zakonskim revizionim odrednicama postupovnog i materijalnog prava, ZPP-a, ZOO-a i dr.“

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prije svega valja istaći da je tužitelj reviziju podnio samo protiv presude suda drugoga stupnja, a vrijednost pobijanog dijela presude iznosi 474.560,00 kn. Prema odredbi čl. 497. a ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP dopuštena je u postupku pred trgovačkim sudovima ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude suda drugoga stupnja prelazi iznos od 500.000,00 kn. Kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 500.000,00 kn, to revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena, a isto tako nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, jer se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu u kojem se odlučuje o otkazu ili prestanku ugovora o radu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.

Radi navedenog u konkretnom slučaju revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 497. a ZPP.

U slučajevima kada stranka nema pravo izjaviti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranka ima pravo izjaviti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP ako odluku o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba navesti propise i druge izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih podnositelj smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz podnesene revizija tužitelja vidljivo je da isti nije određeno postavio pravno pitanje, pa slijedom toga nisu ispunjene pretpostavke da bi se podnesena revizija razmatrala kao izvanredna revizija.

Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. srpnja 2018.