- 1 -              Poslovni broj: Usž-2829/18-3

 

Poslovni broj: Usž-2829/18-3

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan  i mr.sc. Mirjane Juričić, članica vijeća te više  sudske savjetnice Veseljke Kos, zapisničarke, u upravnom sporu sporu tužitelja H. Z., vlasnika obrta N. iz S., zastupanoga opunomoćeniku D. B., odvjetniku u S., protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za proračun i financije, S., radi poreza na tvrtku,  odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-343/17-6 od 12. veljače 2018., na sjednici održanoj 12. srpnja 2018.

p r e s u d i o  j e

 

1.      Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-343/17-6 od 12. veljače 2018.
2.      Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-415-01/15-01/0194, URBROJ: 2181/1-09/04-16-0002 od 23. ožujka 2016. i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan.

Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za financije Grada S., KLASA: UP/I-410-12/15-02/003116, URBROJ: 2181/01-04-03/12-15-0001 od 27. travnja 2015., kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na tvrtku od 2.000,00 kuna.

Tužitelj  je ovom Sudu podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, propisanog u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje:  ZUS). U bitnome navodi da je njegova obveza utvrđena primjenom Nacionalne klasifikacije djelatnosti (NKD), čime je prekršen Zakon o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti koji zabranjuje da se NKD primjenjuje za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih obveza. Predlaže da se žalba usvoji i poništi prvostupanjska presuda i da Sud sam riješi stvar.

Tuženiku je žalba dostavljena na odgovor ali se isti nije očitovao.

Žalba nije osnovana.

Uvidom u spis prvostupanjskog suda kao i obrazloženje presude istoga vidljivo je kako je sud utvrdio da je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak utvrđivanja obveze poreza na tvrtku na temelju izvatka iz obrtnog registra za obrt za usluge N. iz kojeg je vidljivo da je vlasnik predmetnog obrta tužitelj te da je pretežita djelatnost obrta oglašavanje preko medija i  isti je aktivan od 10. siječnja 2012.

Visoki upravni sud prihvaća  utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku. 

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 42. stavak 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, 117/93., 92/94., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06., 26/07., 73/08., 25/12., 147/14., 100/15., 115/16. i 127/17.) kojim je propisano da su obveznici poreza na tvrtku ili naziv pravne i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit ili poreza na dohodak i registrirane su za obavljanje djelatnosti. 

Vezano za prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra da su isti neosnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

Kako je ovaj Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti na temelju  članka 73. stavka 1. ZUS-a,  to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i presudu potvrdio.

            Budući da je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka, koji se odnosi na trošak sastava žalbe, slijedom čega je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan te riješeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu 12. srpnja 2018.

 

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.