- 1 -              Revr 375/2016-5

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 375/2016-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz V. G., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P., R. & L. u Z., protiv tuženika V. l. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. M. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P.1 i P.2 u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2271/15-2 od 3. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9025/14-55 od 3. rujna 2015., u sjednici održanoj 11. srpnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 21. srpnja 2011. kojom je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 29. prosinca 2008. na radnom mjestu lektor – redaktor, te je ujedno odbijena tužiteljica sa zahtjevom da ju tuženik vrati na rad i prijašnje radno mjesto, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata teče od 3. rujna 2015. pa do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te prvenstveno preinači nižestupanjske presude na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora između stranaka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a slijedom toga predmet spora između stranaka je i zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad i prijašnje radno mjesto.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica 29. prosinca 2008. zaključila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova na radnom mjestu lektor – redaktor,

 

- da iz odluke o otkazu ugovora o radu od 21. srpnja 2011. proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da iz obrazloženja navedene odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da zbog ekonomske krize te novih poslovnih uvjeta te gubitaka tuženika je isti odlučio reorganizirati poslovanje na način da se ukida radno mjesto lektor – redaktor, i koje poslove će obavljati ubuduće samostalno novinari,

 

- da iz odluke o izmjeni kataloga radnih mjesta od 12. srpnja 2011. proizlazi da je tuženik zaista ukinuo radno mjesto lektor – redaktor,

 

- da je tuženik u više navrata organizirao radionice pravopisa na koji su pozivani novinari, te da je sudjelovanje na tim radionicama bilo obvezno,

 

- da poslovi redaktora kod tuženika nisu isti poslovi koje obavlja lektor – redaktor.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz razloga što je tuženik zakonito otkazao ugovor o radu tužiteljici u smislu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR), a obzirom da je kod tuženika zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto tužiteljice te tuženik nije mogao tužiteljicu zaposliti na nekim drugim poslovima.

 

Tužiteljica u reviziji, između ostalog, navodi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i to iz razloga jer da su nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama u obrazloženju prvostupanjske presude, a slijedom toga i u odnosu na drugostupanjsku presudu koja je u cijelosti prihvatila obrazloženje prvostupanjskog suda. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica u reviziji ističe da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je do otkaza ugovora o radu obavljala tužiteljica, da je tuženik proveo bodovanje radnika prije otkazivanja, pa tako i tužiteljice, pa nije jasno zašto je provodio takav postupak ako je radno mjesto tužiteljice ukinuto. Tužiteljica u reviziji također navodi da nije točno da tuženik tužiteljicu nije mogao zaposliti na drugom radnom mjestu kao što je primjerice radno mjesto redaktora.

 

Suprotno navodima tužiteljice u reviziji nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz razloga što nižestupanjske presude imaju dostatne razloge o odlučnim činjenicama te isti nisu nejasni niti proturječni. Kod toga treba navesti da je u prvostupanjskoj presudi prvostupanjski sud naveo u cijelosti zbog čega smatra da je pobijana odluka tuženika u cijelosti pravilna i zakonita te u skladu s odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. i toč. 2. do 4. ZR. U smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP drugostupanjski sud ima mogućnost kada presudom odbija žalbu u obrazloženju pozvati se na obrazloženje prvostupanjskog suda ako prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, slijedom čega na taj način drugostupanjski sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje i razlozi o odlučnim činjenicama prvostupanjske presude čine sastavni dio obrazloženja drugostupanjske odluke. Slijedom navedenog revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji ističe tužiteljica u reviziji nije osnovan.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz razloga što je tuženik prilikom donošenja pobijane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u cijelosti postupio u skladu s odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. i toč. 2. do 4. ZR. Naime, tuženik je ukinuo radno mjesto lektora – redaktora te su svi zaposlenici na tom radnom mjestu dobili poslovno uvjetovani otkaz iz razloga racionalizacije poslovanja tuženika uzrokovane ekonomskom krizom i gubitkom u poslovanju poslodavca. Tuženik kao poslodavac može urediti svoje poslovanje i organizirati obavljanje poslova na način koji je ekonomski najopravdaniji za njega, a što je u ovom slučaju tuženik i učinio. Nadalje, poslovi radnog mjesta lektora – redaktora nisu identični sa poslovima radnog mjesta redaktor, a tuženik nije tužiteljicu mogao zaposliti na nekom drugom radnom mjestu niti je to tužiteljica u postupku dokazala. Ne može se prihvatiti prigovor tužiteljice da je kod tuženika i dalje ostala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta lektora – redaktora samo iz razloga što je tuženik te poslove prerasporedio na druge zaposlenike kao što su novinari koji su upravo zbog toga i pohađali poseban tečaj. Također je potrebno napomenuti da činjenica što je tuženik izvršio bodovanje i usporedbu sa drugim radnicima kod davanja poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici nije od značaja obzirom da je radno mjesto tužiteljice ukinuto, odnosno da su svi radnici koji su obavljali te poslove dobili poslovno uvjetovani otkaz, pa slijedom toga nije ni bilo potrebno vršiti usporedbu prema kriterijima iz čl. 107. st. 3. ZR.

 

Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava koji ističe tužiteljica u reviziji, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 11. srpnja 2018.

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v.r.