- 1 -              Revr 838/17-2

 

 

 

 

Broj: Revr 838/17-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. G., OIB:…, iz R., K., kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u G., protiv tuženika Republike Hrvatske, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo R., Građanskoupravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-212/2015-2 od 21. studenog 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pr-48/15 od 2. rujna 2015., u sjednici dana 10. srpnja 2018.

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-212/2015-2 od 21. studenog 2016. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka nastalih u povodu revizije odlučit će sud u ponovljenom postupku u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj Pr-48/15 (P-164/12) od 2. rujna 2015. sudio je:

 

"I.              Tužena je dužna isplatiti tužitelju za razdoblje od 18. 11. 2008. g. pa do 11. 11. 2011. g. potraživanje s osnove razlike plaće za dospjele a neisplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima u ukupnom bruto iznosu od 41.441,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče na bruto iznose od:

-          6.231,96 kn od 05. 02. 2009. g. do isplate,

-          6.158,06 kn od 15. 05. 2009. g. do isplate,

-          10.360,03 kn od 15. 09. 2009. g. do isplate,

-          5.878,08 kn od 15. 11. 2009. g. do isplate,

-          8.353,16 kn od 15. 06. 2010. g. do isplate,

-          2.165,63 kn od 15. 11. 2010. g. do isplate,

-          1.221,59 kn od 15. 11. 2011. g. do isplate,

-          1.072,86 kn od 15. 07. 2010. g. do isplate,

sve u roku 8 dana.

 

II.              Nalaže se tuženoj da na ime naknade troškova postupka isplati tužitelju iznos od 21.700,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana koje teku od 02. 09. 2015. g."

 

Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž R-212/2015-2 od 21. studenog 2016. djelomično je prihvatio žalbu tuženika te je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu tako što je sudio:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku da isplati tužitelju za dospjele neisplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom nedjeljom te blagdanima i neradnim danima ukupan bruto iznos od 18. 691, 32 kn sa zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za 5% poena koje teku na bruto iznose od:

- 5.878,08 kn od 15.11.2009. god. do isplate,

- 8.353,16 kn od 15.06.2010. god. do isplate,

- 2.165,63 kn od 15.11.2010. god. do isplate,

- 1.221,59 kn od 15.11.2011.god. do isplate,

- 1.072,86 kn od 15.07 2010. god. do isplate.“

 

Rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u preostalom dijelu toč. I. izreke prvostupanjske presude za iznos od 22.750,05 kn (preko iznosa od 18. 691, 32 kn do iznosa od 41.441,37 kn) sa zateznim kamatama na iznos od 6.231,96 kn od 05. 02. 2009. god., 6.158,06 kn od 15. 05. 2009. god. te 10. 360,03. kn od 15. 09. 2009. god. te u toč. II. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnične troškove.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

U povodu revizije podnesene protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. stavka 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, obavljao na terenu u D. u sklopu dežurstva i stražarske službe u razdoblju od 18. studenog 2008. do 18. studenog 2011.

 

U revizijskom stupnju postupka je sporno pravo tužitelja na opisanu naknadu za razdoblje nakon 1. listopada 2009. pa do 18. studenog 2011.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

-da je tužitelj u razdoblju za koje potražuje naknadu po osnovi uvećanja plaće (od 18. studenog 2008. god. do 18. studenog 2011. god.) kao djelatna vojna osoba bio na terenu na osnovi rasporeda u P. postrojbu G. O. R. B. za specijalna djelovanja s mjestom službe u D., gdje je i obavljao stražarsku službu,

 

-da je prema opisu posla bio angažiran obveznom nazočnošću u objektima u kojima se obavlja služba po 24 sata, iako je tu službu obavljao u smjenama (stražarsku službu u smjenama od po 2 sata, dežurstvo po 8 sati i sl).

 

Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelj ima pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom i nedjeljom te praznicima koju potražuje za 24 satno radno vrijeme. Prema obrazloženju presude tužitelj ima pravo na zatraženu naknadu prema odredbi čl. 14. i 97. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 75/07) te prema odredbama čl. 84. i 86. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95 i 149/09, u daljnjem tekstu ZR) kao i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („NN“ 93/08 i 123/09, u daljnjem tekstu KU) kojim je propisano da se plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanima i praznicima 150% te da se ti dodaci međusobno ne isključuju.

 

Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za isplatu dospjelih neisplaćenih dodataka na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom nedjeljom te blagdanima i neradnim danima za razdoblje nakon 1. listopada 2009. i to ukupan bruto iznos od 18.691,32 kn sa zateznim kamatama.

 

Obrazloženje drugostupanjske presude se temelji na shvaćanju da tužitelj nema pravo na isplatu novčanog novčani iznosa na ime povećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom te praznicima, primjenom odredbe KU-a za razdoblje nakon 1. listopada 2009. god. kada su stupili na snagu Pravilnik/09 i Odluka/09 kao posebni propisi kojima je uređeno pitanje tih naknada za djelatne vojne osobe.

 

U obrazloženju je navedeno:

 

„Naime, temeljem odredbe čl. 200. ZSOS-a, Ministarstvo obrane ovlašteno je za donošenje Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika iz čl. 96. st. 1. ZSOS-a te Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, iz čl. 170. st. 4. ZSOS-a.

 

Stoga, Pravilnik/09. i Odluka/09. kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visina dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donesenog na temelju ZOSOS-a te imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivni ugovor sklopljen u skladu s njima.

 

(...)

 

Budući da se tužitelj činjenično poziva te da tužbenim zahtjevom potražuje novčanu naknadu na ime povećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom i nedjeljom te praznicima prema odredbama KU-a (činjenično ne tvrdi da ne bi bila izvršena preraspodjela, odnosno da mu ne bi bio isplaćen dodatak na plaću po odredbama Odluke/09 odnosno Pravilnika/09) te da za razdoblje prije listopada 2009. god. iz naprijed navedenih razloga ne ostvaruje pravo na dodatak na plaću po toj osnovi, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada mu je dosudio novčanu naknadu za to razdoblje.

 

Uvidom u nalaz vještaka, temeljem kojega je prvostupanjski sud dosudio tužitelju potraživani iznos, utvrđeno je da je tužitelju za razdoblje do dana 30. rujna 2009. god. na ime potraživane naknade dosuđen iznos od 22.750,05 kn odnosno za razdoblje od 1. listopada 2009. god. (stupanja na snagu Pravilnika/09 i Odluke /09) te zaključno sa studenim 2011. god. da mu je dosuđen iznos od 18.691,32 što ukupno iznosi 41.441,37 kn (22.750,05 + 18.691,32).“

 

Tužitelj je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je naznačio materijalnopravno pitanje koje u bitnome glasi:

 

„Da li tužitelj, koji je djelatna vojna osoba raspoređena na rad na terenu, ima pravo na isplatu dodataka na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanima za rad proveden na terenu nakon 1. listopada 2009., a s obzirom na odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09), kojim je uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na dežurstvo i stražarsku službu, ali ne i na rad na terenu?“

 

U reviziji je navedeno da se pitanje odnosi na primjenu odredaba materijalnog prava i to:

-čl. 14. i čl. 97. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 75/07, 88/09, 124/09),

 

- čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 93/08 i 123/09),

 

-čl. 1-5 Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09).

 

Nadalje je navedeno da je pitanje važno zato što o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, a postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, primjerice Županijskog suda u Karlovcu u presudi poslovni broj Gž-41/2014 od veljače 2015.

Vijeće Vrhovnog suda je ispitalo dopuštenost revizije te je utvrđeno da podnesena izvanredna revizija udovoljava uvjetima dopuštenosti propisanim odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

Naime, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Tužitelj je određeno naznačio materijalnopravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, naznačeno pitanje je važno za rješenje ovoga spora, a pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih pitanja je revizija podnesena i koja su u njoj određeno naznačena kao takva uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na ta pitanja odnose.

 

Tražbina tužitelja o kojoj se odlučuje u revizijskom stupnju postupka odnosi se na razdoblje nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 76/07) koji je propisao da se u čl. 97. iza stavka 6. dodaje stavak 7. koji određuje da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo odredit će se posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.

 

Slijedom propisa koji uređuju rad djelatnih vojnih osoba, postoje kategorija prekovremenog rada, te rada u dežurstvu i na straži.

 

Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 97. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama RH/07 propisano je da rad dulji od punog radnog vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad) djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezan je obavljati: kad su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, tijekom vojne vježbe, tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti.

 

Nadalje je u odredbi čl. 97. propisano:

 

-              da se na rad iz st. 1. ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima (st. 2).

 

-              da su prekovremeni rad djelatne vojne osobe službenik i namještenik obvezni obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica (st. ,3),

 

-              da rad iz st. 3. tog članka može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine (st. 4.),

 

-              da djelatnoj vojnoj osobi službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima (st. 5),

 

-              da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena (st. 6.),

 

-              da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću (st. 7).

 

Odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 6/03, 75/03, 34/05 i 50/08) propisani su dodaci na plaću i način isplate plaće za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske.

 

Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 9/03) propisana je duljina tjednog radnog vremena od 40 sati tjedno koje se raspoređuje u pravilu od ponedjeljka do petka, s time da dnevno radno vrijeme u pravilu se raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati, a u dnevno radno vrijeme uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 do 14,00 sati. Iznimno je propisano da se djelatnim vojnim osobama raspoređenim u Ministarstvu obrane dnevno radno vrijeme traje od 8,30 do 16,30 sati za koji koriste dnevni odmor na isti način kao prije naveden.

 

Odredbom čl. 97. ZSOSRH/07 propisana su prava za djelatne vojne osobe koje oni imaju s osnove prekovremenog rada, a posebno prava s osnove dežurstva. Prema tome, za zaključiti je da se radi o različitim kategorijama koje podrazumijevaju različitu regulaciju prava koja djelatnim vojnim osobama pripadaju za rad dulji od punog radnog vremena kada oni rade prekovremeno, od onih prava koje oni imaju kad rade u dežurstvu. Naime, iz odredbe čl. 97. st. 7. ZSOSRH/07 nedvojbenim proizlazi da se dežurstvo ne smatra prekovremenim radom o kojem govori ta odredba zakona, dok će se dodaci za dežurstvo odrediti posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.

 

Taj posebni provedbeni propis donesen je tek Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09), koji je stupio na snagu 1. listopada 2009., a kojim je dopunjen raniji Pravilnik na način da su dodane odredbe o dodatku na plaću djelatnih vojnih osoba - dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe.

 

U odnosu na primjenu Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, a u vezi s pravom djelatnih vojnih osoba raspoređenih na rad na terenu za razdoblje nakon 1. listopada 2009., Vrhovni sud RH je već zauzeo pravno shvaćanje u presudi poslovni broj Revr 1416/14-2 od 7. veljače 2017. koje shvaćanje glasi:

 

„U odnosu na terenski rad, koji je tužitelj obavljao i prije i nakon 1. listopada 2009. ukazuje se da za razdoblje nakon 1. listopada 2009. terenski rad, za razliku od dežurstva i stražarske službe, koji se kao posebni oblici rada ne smatraju prekovremenim radom (točke V. do VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika - Narodne novine broj 118/09, dalje: Odluka/09), nije određen kao poseban oblik rada, pa se na terenski rad imaju primijeniti odredbe točke XII. Odluke/09, odnosno za sve sate rade odrađene na terenu preko redovnog rada tužitelju se obračunavaju kao prekovremeni sati rada.“

 

Slijedom iznijetog pobijana presuda u ovom predmetu donesena je pogrešnom primjenom materijalnog prava u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, obavljao na terenu u Delnicama u sklopu dežurstva i stražarske službe u razdoblju od 1. listopada 2009. do 18. studenog 2011.

 

S obzirom na to da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud propustio cijeniti sve žalbene navode, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je valjalo po čl. 394. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U ponovljenom postupku će sud imati na umu pravno shvaćanje zauzeto u presudi Vrhovnog suda RH broj Revr-753/09 od 17. studenog 2009. te u nizu kasnijih presuda, a prema kojemu se rad djelatne vojne osobe za vrijeme službe dežurstva i stražarske službe prilikom isplate plaće ne može, u spornom razdoblju, vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, odnosno kao prekovremeni rad, a pod koji prekovremeni rad bi se računao i odmor u trajanju od osam sati, jer da nije fizički moguće i nije životno da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno i u kontinuitetu nekoliko dana uzastopno.

 

U odnosu na odluku o troškovima postupka nastalih u povodu revizije ovaj sud je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavio da se o troškovima postupka nastalih u povodu revizije odluči u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 10. srpnja 2018.