Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1137/18-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović-Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Đ. R. L. iz V., koju zastupa opunomoćenik N. T., odvjetnik iz P., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Pazinu – Odjela Istarske županije, P., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-927/17-7 od 28. studenog 2017., na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2018.
- Žalba tužiteljice se usvaja.
Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-927/17-7 od 28. studenog 2017.
- Tužbeni zahtjev tužiteljice se usvaja.
Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Pazinu – Odjela Istarske županije, klasa: UP/I-362-02/17-02/660, urbroj: 531-07-1-3-1-17-1 od 19. svibnja 2017.
- Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana primitka ove presude tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora.
Obrazloženje
Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/17-02/660, urbroj: 531-07-1-3-1-17-1 od 19. svibnja 2017. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora (točka II. izreke). Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužiteljici, kao investitoru, uklanjanje započete izgradnje pomoćne građevine – spremišta na k.č.zgr. 385/1 k.o. V., na način detaljno opisan tim rješenjem, iz razloga jer se radovi izvode prema glavnom projektu izrađenom protivno odredbama Prostornog plana uređenja Općine V.
Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu, kojom zakonitost iste pobija zbog pogrešne primjene zakona. Ističe da pobijana presuda u svim detaljima zapravo ponavlja obrazloženje upravnog tijela te ne navodi razloge zbog kojih su tužbeni navodi neprihvatljivi. Stoga tužiteljica ponavlja navode tužbe u kojoj je dala definiciju pomoćnog objekta, kao pripadka glavnom objektu iste namjene te tumačenje pojma „iste namjene“, zaključujući da susjedni objekt može dosezati visinu onog na kojeg se naslanja, a da ne može biti manji. S obzirom da odluka suda mora biti uvjerljiva i razumljiva, a što je ovdje izostalo, tužiteljica predlaže ovom Sudu da prihvati žalbu i donese odgovarajuću odluku.
Tuženik, u odgovoru na žalbu, dostavlja očitovanje građevinskog inspektora, kao i rješenje o obustavi postupka izvršenja inspekcijskog rješenja od 24. studenog 2017., jer je, nakon osporene presude, tužiteljica ishodila građevinsku dozvolu za rekonstrukciju (dogradnju) građevine stambene namjene – obiteljske kuće, na građevnoj čestici k.č.zgr. 385/1 k.o. V.
Žalba je osnovana.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da osporena presuda nije na zakonu utemeljena zbog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava.
Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je tužiteljica na k.č.zgr. 385/1 k.o. V. započela s izgradnjom prizemne pomoćne građevine, tlo.dim. 6,70x6,90m, smještene između postojeće stambene zgrade na istoj čestici i postojeće stambene zgrade koja se nalazi na međi susjedne čestice. S gradnjom je započela temeljem glavnog projekta, broj: 1901 od veljače 2016. godine, nakon što je uredno prijavila početak građenja te gradilište označila propisanom tablom. Tijekom inspekcijskog nadzora građevinski inspektor je utvrdio da se radovi izvode prema glavnom projektu, ali da je isti projekt izrađen protivno odredbama Prostornog plana uređenja Općine V. („Službeni glasnik Općine Višnjan“, broj 2/07.), zbog čega je rješenjem naložio uklanjanje započete izgradnje predmetne pomoćne građevine – spremišta.
Pri tomu je tuženik svoju odluku utemeljio na odredbi članka 30. stavka 1. podstavka 1. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13.), kojom je građenje građevine bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve građevine, iako je odredbom članka 4. stavka 1. podstavka 1. alineje 1. ovdje mjerodavnog Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 79/14., 41/15. i 75/15. – dalje: Pravilnik) propisano da se pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje za potrebe te zgrade, i to pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m² tlocrtne površine, može graditi bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom.
Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje te citirane zakonske i podzakonske odredbe, ovaj Sud ne može prihvatiti osnovanim razloge prvostupanjskog upravnog suda izložene u obrazloženju osporene presude, a iz kojih proizlazi da se ovdje radi o gradnji građevine kakvu ima u vidu odredba članka 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13.), a za gradnju koje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.
Naime, prvostupanjski sud u osporenoj presudi konstatira da je tuženik pravilno u provedenom postupku utvrdio da je opisanim postupanjem tužiteljice povrijeđena odredba članka 106. Zakona o gradnji, kojom je propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano (stavak 1.).
Za gradnju pak jednostavnih i drugih građevina i radova, a kakva je i predmetna pomoćna građevina (spremište), drukčije je propisano odredbom članka 128. stavka 1. citiranog Zakona, prema kojoj se takve građevine, određene pravilnikom koji donosi ministar, grade/izvode bez građevinske dozvole, te se građenju takvih građevina, pored ostalog, može pristupiti na temelju glavnog projekta (stavak 2.), a što proizlazi i iz članka 4. stavka 1. podstavka 1. Pravilnika.
Odredbom članka 51. stavka 2. Zakona o gradnji propisano je da je projektant odgovoran da projekt koji je izradio ispunjava propisane uvjete, da je građevina projektirana u skladu s lokacijskom dozvolom, odnosno uvjetima za građenje građevina propisanim prostornim planom te da ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu, zahtjeve propisane za energetska svojstva zgrada i druge propisane zahtjeve i uvjete.
Izrada glavnog projekta protivno citiranoj zakonskoj odredbi sankcionirana je kao prekršaj projektanta u smislu članka 163. točke 1. Zakona o gradnji.
Postupanje i ovlasti građevinskog inspektora regulirani su Zakonom o građevinskoj inspekciji, kojim je, pored ostalog, propisano da građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole (članak 30. stavak 1. podstavak 1.), te ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta, odnosno drugog akta (članak 30. stavak 1. podstavak 2.).
Ni iz citirane, niti drugih odredaba Zakona o građevinskoj inspekciji, kao ni iz odredaba Zakona o gradnji, ne proizlazi da je, nakon što utvrdi da glavni projekt nije izrađen u skladu s prostornim planom, građevinski inspektor ovlašten u upravnom postupku narediti uklanjanje građevine koja se gradi temeljem takvog glavnog projekta.
Naime, odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji i Zakona o gradnji daju ovlaštenje građevinskom inspektoru da prilikom kontrole zakonitosti gradnje određene građevine, pored ostalog, utvrdi o kakvoj se građevini radi odnosno da li je za istu, ovisno o vrsti građevine, potrebno ishoditi građevinsku dozvolu ili glavni projekt, te, ukoliko je investitor ishodio takav akt, da li se gradnja izvodi u skladu sa zakonom propisanim aktom za gradnju. Kontrola pak zakonitosti glavnog projekta, kao zakonom propisanog akta za gradnju pomoćne građevine, može se vršiti u smislu utvrđivanja prekršajne odgovornosti projektanta, koji izradom projekta protivno uvjetima za građenje građevina propisanim prostornim planom čini prekršaj. Stoga, ukoliko glavni projekt nije izrađen u skladu s prostornim planom, građevinski inspektor ima mogućnost pokretanja prekršajnog postupka protiv projektanta koji je izradio takav projekt, ali ne može u upravnom postupku naređivati uklanjanje građevine koja se gradi ili je izgrađena temeljem i u skladu s glavnim projektom, jer za takvo postupanje nema temelja u zakonu.
S obzirom na izloženo, ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene navode tužiteljice usmjerene na pogrešnu primjenu materijalnog prava, radi čega je valjalo žalbu usvojiti te poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika.
Odluka o trošku u točki III. izreke ove presude donesena je povodom zahtjeva tužiteljice istaknutog u tužbi, kojim je zatražila troškove pristojbe na tužbu i presudu te sastava tužbe s PDV-om. Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela u predmetnom upravnom sporu, to joj je, temeljem odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), u vezi Tbr. 23. stavka 1. podstavka 2., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), priznat trošak zastupanja po odvjetniku, i to trošak sastava tužbe uvećan za PDV u iznosu od 3.125,00 kn, dok troškovi sudskih pristojbi nisu trošak kakav ima u vidu odredba članka 79. Zakona o upravnim sporovima, zbog čega je u tom dijelu zahtjev odbijen.
Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. istog Zakona, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. srpnja 2018.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.