- 1 -              Revr 1274/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1274/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Z. iz Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. B. d.o.o. Z., protiv tuženika I. R. B., Z., OIB ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1565/15-2 od 12. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13173/13-30 od 26. svibnja 2015., u sjednici održanoj 4. srpnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.470,91 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj točki izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu 9.687,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2015. do isplate. Točkom III. odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 16.470,91 kn do utuženog iznosa 17.942,26 kn kao neosnovan. Točkom IV. odbijen je umješač sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13173/13-30 od 26. svibnja 2015 u pobijanom stavku II. izreke.

 

II. Preinačuje se navedena presuda u stavku III. izreke u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak preko iznosa od 9.687,50 kn, te se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju daljnji iznos parničnog troška od 1.250,00 kn, sa zateznom kamatom od 26. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

III. Preinačuje se navedena presuda u stavku I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržano u dosuđenom bruto iznosu od 16.470,91 kn i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 16.470,91 kn.“

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je preinačen dio tužbenog zahtjeva u odnosu na dosuđeni tijek zakonskih zateznih kamata tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) navodeći kao sporno pravno pitanje:

 

"Pripadaju li tužitelju od naplaćenog iznosa novčanog potraživanja i kamate na dosuđeni bruto iznos plaće pa tako i zatezne kamate na predujam poreza i prireza?"

 

smatrajući da o rješenju tog pitanja ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o tom pitanju postoji različita praksa Županijskog suda u Zagrebu (presuda Gžr-1694/11, Gžr-1914/14). Tužitelj predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena ali nije osnovana.

 

Obzirom na vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude, protiv iste nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu,

 

time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet ovog spora je isplata iznosa 17.942,26 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na ime mjesečnog dodatka na plaću u razdoblju travanj 2011.- srpanj 2013., koji tužiteljica potražuje od tuženika na ime obavljanja poslova radnog mjesta sa posebnim uvjetima u smislu odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

 

Pobijanom presudom kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tužiteljici je dosuđen iznos od 16.470,91 kn na ime mjesečnih dodataka na bruto plaću u promatranom razdoblju sa zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, pri čemu je izraženo pravno shvaćanje da porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji uz neto plaću i doprinos čine dijelove bruto plaće dospijevaju tek s naplatom, zbog čega da se na te iznose (porez na dohodak i prirez na dohodak) zatezna kamata ne obračunava.

 

Suprotno takvom pravnom shvaćanju, Županijski sud u Zagrebu je u presudi Gžr-1694/11 od 24. veljače 2015., a čiji predmet spora je također bila isplata dodatka na plaću tužitelju, izrazio pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na čitav dosuđeni iznos bruto plaće.

 

Kako dakle na razini Županijskog suda u Zagrebu postoji neujednačeno pravno shvaćanje o tome pripada li tužitelju – osobi koja potražuje dodatak na bruto plaću i zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i na prirez poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći, to je, a polazeći od odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a za ocijeniti da je ovako podnesena revizija dopuštena jer ista sadrži sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost: postoji određeno naznačeno pravno pitanje, rješenje kojeg je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju postoji neujednačena praksa Županijskog suda u Zagrebu, a svrha je revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ujednačavati praksu sudova od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u cilju osiguranja jedinstvene primjene prava za sve građane.

 

U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe čl. 392. a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

 

Kako je već prethodno rečeno pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatražena zatezna kamata na dosuđenu razliku plaće tužitelju u bruto iznosu u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i na prirez na bruto dohodak sadržane u bruto plaći, s obrazloženjem da ovi dospijevaju tek isplatom plaće (u ovom slučaju dodatka na plaću) što znači da dok nisu dospjeli – isplaćeni, nema ni pretpostavki za dosuđenje zatezne kamate na iste.

 

U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od:

 

- odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje: ZR) koji se primjenjuje na ovaj spor, a prema kojoj plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna primanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, te

 

- odredbe čl. 84. ZR-a prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, plaća i naknada plaće isplaćuje se u novcu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, za prethodni mjesec se isplaćuje najkasnije do 15.-og u mjesecu, a u smislu tog zakona plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu, kao

 

- odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04), a prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelju ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužitelju ne pripada pravo potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.

 

Slijedom navedenog, a kako je djelomičnim odbijanjem zahtjeva tužitelja materijalno pravo pravilno primijenjeno, trebalo je odbiti reviziju kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 4. srpnja 2018.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.