16 K-14/2014-100                                                                    

 

 

            

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

            Karlovac 

16 K-14/2014-100                                                                               

 

 

U     I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud  u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od suca Leona Kovačića, predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Drage Kosmača i Ivana Drenčeka, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Monike Budimir, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. P., zbog kaznenog djela iz članka 90. u svezi članka 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/97, 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97), na raspravi određenoj povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu, broj K-DO-22/10 od 3. studenog 2010., dovršenoj 28. lipnja 2018. kada je presuda i javno objavljena, u prisutnosti Županijske državne odvjetnice u Karlovcu Gordane Križanić, punomoćnice oštećenika, I. B., odvjetnice u K., optuženog J. P. osobno, te branitelja optuženog Z. Ž., odvjetnika u K., 

 

p r e s u d i o    j e

 

optuženi J. P., OIB …, sin M.1 i M.2 rođene V., rođen ... u K. V., D. R., sa prebivalištem u D. R.,  državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, završio četiri razreda osnovne škole, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, srednjeg imovnog stanja,

 

k r i v    j e

što je:

 

dana 27. kolovoza 2010., oko 9,30 sati, u mjestu K. V., D. R., na međi između obiteljskih kuća broj … i …, nakon verbalnog sukoba sa susjedom I. B., iz obližnje drvarne uzeo sjekiru sa oštricom širine 17 cm i dužine 11 cm, te prišao I. B. i s ciljem da ga usmrti više puta zamahnuo oštricom sjekire u pravcu njegove glave, a I. B. je udarce blokirao vrtnim škarama koje je držao u ruci, pa tako samo stjecajem sretnih okolnosti nisu nastupile teže posljedice, već je I. B. zadobio samo lake tjelesne ozljede i to reznu ranu u području luka lijeve lične kosti, reznu ranu lijeve gornje čeljusti, ogrebotine prsne kosti i prsišta, rezne rane desne podlaktice i lijevog ručnog zgloba, te ogrebotine lijeve podlaktice,

 

dakle, s namjerom započeo, ali nije dovršio da drugoga usmrti,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju, opisano po članku 90. u svezi članka 33. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/97, 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97),

 

pa se  optuženi J. P., na temelju članka 90. u svezi članka 33. KZ/97, uz primjenu članka 57. stavak 4. točka d KZ/97

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

 

Temeljem članka 63. stavak 1. KZ/97 u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje je optuženi proveo u istražnom zatvoru i to u razdoblju od 27. kolovoza 2010. do 8. rujna 2010. te od 5. listopada 2010. do 17. studenog 2010.

 

Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu ZKP/08), oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.

 

           Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1.-8. ZKP/08, optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna te troškove medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.300,00 kuna , dok će troškovi mehanoskopskog vještačenja kao i troškovi oštećenog za zastupanje po punomoćnici, biti određeni posebnim rješenjem sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, odnosno rješenja pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

 

           Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv optuženog J. P., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju – označeno i kažnjivo po članku 90. u svezi članka 33. stavak 1. KZ/97.

 

              S obzirom na odredbu članka 257. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZKP (NN 145/13) koji propisuje da će se  postupak provesti po odredbama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu ZKP/08), ukoliko nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZKP-a (NN 145/13), a što je ovdje slučaj, povodom žalbe postupak treba ponoviti, pa je vijeće odlučilo provesti ovaj kazneni postupak po odredbama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17).

 

              Optuženi J. P., upitan da se očituje o krivnji, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo kojim ga se tereti inkriminirano optužnicom, a obranu je iznio na završetku dokaznog postupka (na raspravi od 28. lipnja 2018.).             

     

           U dokaznom postupku pročitan je iskaz oštećenika pokojnog I. B. (listovi 31, 117) kao i njegovo očitovanje prilikom prepoznavanja predmeta na raspravi (list 133 spisa), te je pročitan iskaz pokojne svjedokinje A. B. (listovi 32 i 117 spisa), a sve sukladno odredbi članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08, budući su oboje u međuvremenu preminuli.

 

Uz suglasnost stranaka pročitani su nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Ž. K. (list 80 spisa te dopuna list 116) kao i nalaz i mišljenje mehanoskopskog vještaka ing. V. N. (list 137 i dopuna list 146 spisa).

 

Tijekom dokaznog postupka pročitan je zapisnik o očevidu od 27. kolovoza 2010. (list 6-7), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 0252314 i 0252315 (list 4-5), prijavu ozljeda bolnice K. (list 8), izvješće o uhićenju i dovođenju (list 10-11), povijest bolesti za optuženika (list 64 spisa), analizu alkohola u krvi i mokraći za oštećenika I. B. (list 70-74) i J. P. (list 65-69 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitaka (list 217-219), socijalnu anketu (list 221-225) te je izvršen uvid u fotodokumentaciju očevida i fotodokumentaciju mehanoskopskog vještačenja (listovi 128-145 spisa). Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika, pročitan je izvod iz kaznene evidencije (list 229 spisa).

 

Kako je supruga optuženika D. P. na raspravi od 28. lipnja 2018. prihvatila blagodat te nije željela svjedočiti, a ranije je bila ispitivana po odredbama ZKP/97, to je vijeće odlučilo izdvojiti njezine ranije iskaze na listovima 30 i 117 spisa, a na što stranke nisu ulagale prigovor pa je rješenje istim danom postalo pravomoćno.

 

Razlučujući sporne od nespornih činjenica te imajući na umu da je branitelj optuženika na pripremnom ročištu izjavio da poriče optužnicu u cijelosti, to je sud temeljem toga zaključio da su sve činjenice među strankama sporne pa tako i činjenice koje se odnose na okolnost  tko je i na koji način započeo sukob, na koji način se sukob odvijao, na koji način je oštećeni zadobio ozljede, te na koji način je sukob završio.

 

Uvidom u fotodokumentaciju očevida (list 128 spisa) razvidno je mjesto događaja te se na fotografiji F1 između dviju kuća nalazi ograda od živice te desno uz nju, gledajući navedenu fotografiju, travnata površina, a do nje desno betonska podloga na kojoj se sasvim desno nalazi drvarna iz koje je optuženi prema svom navodu izašao jer mu je došla želja da vidi što susjed radi.

 

Početak sukoba optuženik opisuje navodeći da je po izlasku iz drvarne vidio susjeda, odnosno oštećenog I. B., kako drži škare i hoda po njegovoj travi uz živicu te je tada bio od optuženika J. P. udaljen oko 3 m pa mu je optuženik prigovorio zašto gazi po njegovoj travi, a ovaj je šutio, uzeo škare za živicu s obje ruke na način da su oštrice škara bile uperene prema optuženiku u blizini njegove glave, da bi zatim oštećeni I. B. krenuo korak-dva prema optuženiku. Optuženik P. navodi da se tada vratio korak-dva natrag te uzeo sjekiru koju je ostavio pored vrata. Međutim, oštećeni I. B. početak sukoba je opisao na drugačiji način navodeći da je kratio živicu, da je došao do njezinog vrha i da je od dvorišne zgrade optuženika P. bio udaljen oko 5 m. Optuženik P. se tada pojavio psujući ga i prigovarajući mu da hoda po njegovoj travi na što mu je oštećeni I. B. odgovorio da se zapravo radi o putu, na što je optuženik P. reagirao na način da se okrenuo korak ili dva i rekao mu: "Sada ćeš vidjeti što je put!", a zatim ga je vidio kako ide prema njemu sa sjekirom. Takav navod oštećenika B. potvrdila je i njegova supruga iskazujući da mu je optuženi P. rekao: "E sada ćeš ti meni dobiti puta!", okrenuo se iza vrata i pojavio se sa sjekirom držeći ju objeručke te krenuo prema njezinom suprugu I. B..

 

Tijek sukoba optuženik P. i oštećenik B. također opisuju različito pa tako optuženik P. navodi da je sjekiru uzeo rukama za oštricu, zatim drvenom drškom zamahnuo prema oštećeniku B. i njegovim škarama koje je "razbio" u njegovim rukama da bi nakon toga ovaj držao s jednom rukom škare, a ne s dvije, te da ga je zatim udario u prsa tim drvenim dijelom od čega je oštećeni B. pao pa mu nije jasno kako je B. zadobio rezne rane, misli da je možda pao na svoje škare. Oštećeni B., objašnjavajući navedene okolnosti, iskazuje drugačije, navodeći da je optuženik P. išao prema njemu sa sjekirom koju je držao za dršku, a kada je od njega bio udaljen korak ili dva, onda je tu sjekiru podigao visoko i zamahnuo u smjeru njegove glave dok je on podigao škare za rezanje živice prema sjekiri i uspio zaustaviti udarac usmjeren u glavu. Nadalje navodi kako je optuženi P. nastavio zamahivati možda 10 ili 15 puta, ali on to više nije vidio. Ispitan pred istražnim sucem Županijskog suda u Karlovcu navodi da je zadobio ozljede u predjelu lijeve obrve, kod sljepoočnice, čela i lijevog oka, i pretpostavlja da je te ozljede zadobio dijelom sjekire koji se zove "uho", a ne sječivo jer bi drugačije izgledalo, te da ga je pogodio u sljepoočnicu od čega je pao. Međutim, na raspravi je iskazao da ga je optuženi P. udario s oštricom sjekire, a upitan da pojasni razliku u iskazu, naveo je kako smatra da je ozljede sljepoočnice zadobio oštricom od sjekire i da je to u istrazi krivo zapisano, a sud je zaključio da je taj njegov iskaz točan što je u ostalom razvidno i iz njegovog iskaza pred istražnim sucem na drugoj strani lista 31, u kojem je naveo da je povrede gornje čeljusti u vidu rezne rane sigurno zadobio od oštrice jednog kraja sjekire, zbog čega su mu pukla dva zuba u gornjoj i donjoj vilici te da je opisane rezne rane podlaktice iz lijevog ručnog zgloba zadobio od sječiva sjekire. Naveo je također kako smatra da ga je optuženik P. s ušicom sjekire udario u prsa. Supruga oštećenika, A. B., potvrdila je njegov iskaz te navela kako je optuženi P. više puta zamahnuo sa sjekirom držeći je za držalicu te da je I. B. podmetao škare, a da je kod zadnjeg zamahivanja I. B. pogodio u sljepoočnicu od čega je ovaj pao.

 

Uspoređujući obranu optuženika J. P., a zatim i iskaze oštećenog I. B. te njegove supruge A. B., sud je zaključio da medicinski vještak nije potkrijepio navode optuženika P. u dijelu u kojem ovaj smatra da je oštećeni B. rezne rane zadobio tako što je možda pao na te svoje škare jer vještak navodi da nije vjerojatno da bi se osoba koja se branila škarama sama slučajno ozlijedila na više mjesta u opisanim okolnostima. Također vještak smatra da nije vjerojatno da osoba koja koristi sjekiru tu sjekiru drži za metalni dio oštrice jer je takav hvat nespretan, neučinkovit i nosi opasnost od samoozljeđivanja, a taj zaključak je prihvatilo i ovo vijeće budući na rukama optuženika P. nisu pronađene ozljede koje bi upućivale na držanje sjekire za oštricu. Također, prema mišljenju vijeća, isključena je mogućnost da bi optuženik P. sjekiru držao rukom za drveni dio tik uz oštricu jer se na taj način ne može manipulirati sjekirom niti u svrhu napada niti u svrhu obrane, a držanje sjekire na taj način predstavljalo bi mogućnost samoozljeđivanja osobe koja drži sjekiru. To stoga što je medicinski vještak, očitujući se na ozljede koje je prema povijesti bolesti (list 64) zadobio optuženi P., naveo da su kod optuženika P. konstatirane površinske ozljede kože u duljini od 1 cm na desnoj ruci s podljevom i manja krasta na desnoj ušci, time da su konstatirane ogrebotine na koži desne šake, ali nije jasno da li na području dlana ili s vanjske strane šake, no navodi da takve ogrebotine u pravilu nastaju tangencijalnim djelovanjem tvrdog predmeta dok je hematom mogao nastati udarcem kakvim tupim tvrdim predmetom vjerojatno u istom aktu s nastajanjem spomenute ogrebotine, pri čemu je tupi tvrdi predmet djelovao na mjesto na kojem je utvrđena ozljeda. Vještak navodi da takve ozljede nisu karakteristične za osobu koja napada, naročito ako se drži za drveni dio kao što je sjekira pa je, prema tome, evidentno da je opt. P. sjekiru držao upravo za taj drveni dio, a ne za oštricu sjekire kao što to optuženik P. tvrdi te je evidentno da mu je ozljede na desnoj ruci zadao oštećeni kada se branio s vrtnim škarama.

 

Medicinski vještak dr. Ž. K. naveo je kako je oštećeni prilikom ovog događaja zadobio rezne rane u području uha lijeve lične kosti, rezne rane lijeve gornje čeljusti, ogrebotine prsne kosti i prsišta, rezne rane desne podlaktice i lijevog ručnog zgloba te ogrebotine lijeve podlaktice što pojedinačno i ukupno predstavlja tjelesne ozljede. Opisujući mehanizam nastanka ozljeda, naveo je da rezne rane u pravilu nastaju djelovanjem kakvog oštrog predmeta primjerice škara ili oštrice sjekire, a da mogućnost nastanka takvih ozljeda drvenom drškom sjekire nije vjerojatna, time da se radi o ukupno tri ili četiri rezne rane od kojih su dvije na lijevoj strani lica, a jedna ili dvije u području desne podlaktice ručnog zgloba, a da nije jasno da li se na desnoj ruci radi o jednoj rani koja seže od podlaktice u područje ručnog zgloba, ili se radi o dvije zasebne rane. Kako su rezne rane u području glave blizu jedna drugoj, postoji mogućnost da su nastale u jednom mahu ako je udarac oštrice sjekire bio blokiran vrtnim škarama pri čemu bi nadvladala sila koja je djelovala preko sjekire te bi došlo do kontakta sjekire i škara s licem. Smatra da se svakako radi barem od tri do četiri zasebna udarca koji su ostavili tragove udarca, time da udarci sjekirom nisu bili snažni jer bi tada ozljede bile znatno teže, pa i u slučaju "blokiranja" udaraca vrtnim škarama, time da ogrebotina na prsima vjerojatno nije nastala djelovanjem samog vrha oštrice sjekire, već plosnatijim dijelom uz djelomičnu amortizaciju odjećom.

 

Upravo stoga što je medicinski vještak naveo da rezne rane u pravilu nastaju djelovanjem kakvog oštrog predmeta, vijeće smatra da takve ozljede na tijelu oštećenika B. nisu mogle nastati od udarca drvenim dijelom sjekire, a kako je vještak ujedno naveo da je nemoguće da bi se osoba koja se brani sa škarama  slučajno ozlijedila na više mjesta u opisanim okolnostima pa je vijeće zaključilo da je oštećeni B. zadobio ukupno tri do četiri rezne rane i to na licu i na desnoj podlaktici i lijevom ručnom zglobu, dakle, na različitim dijelovima tijela, a u slučaju da se je samoozlijedio sa škarama, takve ozljede bi zasigurno zadobio na manjem broju mjesta. Pri tome je očito da je ozljede oštećeni zadobio upravo te zgode jer je odmah potražio medicinsku pomoć.

 

Kako iz zapisnika o očevidu (list 6) proizlazi da do dolaska očevidne ekipe mjesto događaja nije bilo osigurano te da je u potpunosti izmijenjeno tako što su J. P. i I. B. napustili mjesto događaja te s istoga odnijeli sredstva za izvršenje kaznenog djela, te kako su naknadno istog dana od oštećenika I. B. oduzete škare za šišanje živice, sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (list 4 spisa), a od optuženika sjekira širine oštrice 17 cm sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (list 5 spisa), to je na raspravi provedeno prepoznavanje navedenih predmeta pa je optuženi iskazao da je upravo tu sjekiru imao u rukama za vrijeme ovog događaja, a oštećeni da nije siguran da li je to baš ta sjekira koju je optuženi držao u rukama iako po veličini i obliku odgovara, no ne sjeća se da bi bila okovana limom na dršci te navodi da je napadnut upravo sa ovakvom sjekirom koja mu je pokazana na raspravi. U odnosu na škare optuženik P. je naveo da mu nije poznato da li je oštećeni I. B. u ruci držao baš te škare, a oštećeni I. B. je iskazao da su to te škare koje su sada raširene jer ih je optuženik udarcem sjekire raširio pa svjedok na škarama primjećuje oštećenja od udarca sa sjekirom. Iz provedenog mehanoskopskog vještačenja proizlazi da nije moguće niti potvrditi niti eliminirati da bi mehanička oštećenja na vrtlarskim škarama potjecala od udarca predmetne sjekire zbog nedovoljno izraženih općih i individualnih karakteristika mehaničkih tragova sječiva te zbog toga tragovi nisu pogodni za vještačenje u smislu utvrđivanja da li potiču od dostavljene sjekire, da su na desnom traku sječiva pronađena dva "svježa" mehanička oštećenja u vidu utisnuća i ogrebotine površine metala koja su mogla nastati nekim sličnim metalnim alatom čija je tvrdoća ista ili veća od materijala od kojeg je izrađen krak tih škara. Na drvenom rukohvatu sjekire pronađena su tri mehanička oštećenja u vidu utisnuća sječiva u drvetu koja su mogla nastati djelovanjem sječiva vrtlarskih škara kao i posljedica razmaknutih krakova istih. Na vrhu oštrice sjekire nisu uočena svježa oštećenja. Optuženi je u odnosu na oštećenja na sječivu sjekire pojasnio da su oštećenja nastala od metalne kajle koju je nabijao u trupac da bi se trupac lakše precijepao.

 

Iako vještak ing. V. N. nije mogao s potpunom sigurnošću niti potvrdili niti eliminirati da su mehanička oštećenja na vrtlarskim škarama nastala upravo od udarca predmetne sjekire, vijeće je zaključilo da upravo taj nalaz i mišljenje potkrjepljuje iskaz oštećenog B. te obrnuto, da iskaz oštećenog B. razjašnjava nalaz i mišljenje ing. N.. Naime, vještak N. je utvrdio  da se na desnom trakom vrtlarskih škara nalaze dva svježa mehanička oštećenja, a oštećeni B. je iskazao da je upravo škarama uspio zaustaviti udarac u glavu te da se na škarama vidi ostatak od udarca oštrog dijela sjekire, a što je potvrdila i supruga oštećenika A. B. koja je navela da se je njezin suprug branio tako što je podmetao škare. Nadalje, vještak je naveo da su škare razmaknute za 9 mm razmaka zbog čega je došlo uslijed forsiranja sile između krakova u suprotnim smjerovima te da s takvim oštećenjem nisu u funkciji, a to isto je potvrdio i oštećenik B. navodeći da su se od tih udaraca škare raširile i da se više ne mogu skupiti. Kako je prethodno oštećenik s tim škarama sjekao živicu, za što mu je uostalom optuženi P. i prigovarao, jasno je da su prethodno bile u funkciji. Također, oštećeni je iskazao da je objeručke držao škare ispred sebe a ne sa jednom rukom kao što to navodi optuženi P. te da je optuženik krenuo prema njemu i zadao mu prvi udarac kojeg je blokirao sa škarama pa je jasno da su škare u tom trenutku bile u raširenom položaju jer je razumljivo da se oštećeni B. zatvorenim vrtnim škarama ne bi mogao obraniti na učinkovit način od ovakvih udaraca sjekirom prema njegovoj glavi i tijelu kakve mu je zadao optuženik, a što potkrjepljuje i nalaz vještaka N. koji je naveo da su oštećenja tih škara od udarca sjekirom na opisani način mogla nastati jedino ako su krakovi škara bili razmaknuti. Sud je zaključio da se vrtne škare mogu deformirati na opisani način jedino kada su u raširenom položaju jer u protivnom, a u slučaju da su bile skupljene, ne bi silom bilo moguće sječiva škara deformirati na način da između njih nastane 9 mm razmak. U konačnici da se oštećenik nije na opisani način s vrtnim škarama uspio obraniti od nasrtaja optuženika P. sa sjekirom, tada bi njegove ozljede bile znatno teže od onih koje je zadobio na razini ogrebotina i reznih rana. Prema tome, nedvojbeno je da je optuženi P. imao u rukama upravo tu sjekiru, kao što to sam potvrđuje, a to proizlazi i iz iskaza oštećenog B. koji je potkrijepljen nalazom i mišljenjem mehanoskopskog vještaka. Optuženi P. nije siguran da bi se radilo baš o tim škarama, ali je sud zaključio da se radi upravo o tim škarama jer to potvrđuje oštećeni B. čiji je iskaz potkrijepljen nalazom vještaka u pogledu oštećenja.

 

Pri ocjenjivanju vjerodostojnosti iskaza saslušanih osoba, vijeće je zaključilo da se ne može povjerovati obrani optuženika P. jer njegova obrana nije potkrijepljena niti jednim personalnim dokazom niti materijalnim dokazom, niti nalazima i mišljenjima medicinskog te mehanoskopskog vještaka. Nasuprot tome, sud je u potpunosti povjerovao iskazu oštećenika I. B. te njegove supruge A. B., smatrajući da su isti iskazivali u bitnome međusobno sukladno, a da su njihovi iskazi potkrijepljeni i nalazima i mišljenima medicinskog te mehanoskopskog vještaka. Vijeće je zaključilo da su medicinski i mehanoskopski vještak odgovorili u potpunosti, jasno i razumljivo na sva postavljena im pitanja u skladu s pravilima njihove struke pa je vijeće u potpunosti prihvatilo njihove nalaze i mišljenja.

 

Cijeneći sve dokaze pojedinačno, a zatim  i u zbroju, te cijeneći pritom dokaze koji idu u korist, ali i na štetu optuženika P., vijeće je s potpunom sigurnošću zaključilo da je upravo optuženik P. počinio kazneno djelo na štetu sada pokojnog I. B. na način na koji ga se tereti optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu.

 

Navedeni zaključak proizlazi iz činjeničnog utvrđenja da je optuženi P. uzeo sjekiru u ruke te ju držeći za drveni dio nekoliko puta zamahnuo prema tijelu oštećenog I. B. u čijoj neposrednoj blizini je stajao, a oštećeni se nastojao obraniti tako što je u pravcu sjekire, držeći rukama raširene škare za živicu, nastojao blokirati te udarce. U tome je oštećeni B. djelomično uspio, no ne u potpunosti jer mu je optuženi P. oštricom sjekire nanio tjelesne ozljede u vidu rezne rane područja luka lijeve lične kosti te lijeve gornje čeljusti, rezne rane desne podlaktice i lijevog ručnog zgloba, ogrebotine prsne kosti i prsišta te lijeve podlaktice i lijevog ručnog zgloba pri čemu su ozljede  u vidu reznih rana na podlakticama nastale kada je oštećeni digao ruke da bi se zaštitio, dok je ozljede ogrebotine prsne kosti i prsišta zadobio  od udarca  s ušicom sjekire u prsa kao što to dozvoljava oštećeni te medicinski vještak koji navodi da je ta ozljeda  vjerojatno nastala djelovanjem plosnatijeg dijela sjekire uz djelomičnu amortizaciju odjećom.

 

Kako su udarci kojima su nanesene rezne rane bili su usmjereni prema glavi oštećenog i to s opasnim oruđem, odnosno sjekirom, očito je da je tim udarcima, iako su prema mišljenju vještaka bili slabijeg intenziteta, optuženi nastojao lišiti života oštećenog I. B.. Naime, optuženi P. je znao da u ruci ima sjekiru te je odlučio upravo s tom sjekirom nekoliko puta zamahnuti u pravcu tijela oštećenika, a između ostalog, i u pravcu glave što je razvidno iz ozljeda koje je oštećeni zadobio te iz toga što je zadnji udarac zadobio u sljepoočnicu. Napad je, prema iskazu oštećenika B. te svjedokinje A. B. završio tako što je supruga optuženika D. P. optuženika povukla za ruku u njihovo dvorište iz kojeg razloga je ovo kazneno djelo ostalo u pokušaju. Na gore opisani način optuženik P. je svojim postupanjem ostvario sva objektivna obilježja djela za koje ga se tereti predmetnom optužnicom.

 

Prema tome, optuženik P. je ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom te je postupao u cilju da oštećenog I. B. usmrti. Bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, a kako tijekom postupka njegova ubrojivost ničim nije osporena, to je nedvojbeno da je svojim ponašanjem ostvario sva  subjektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela.

 

Imajući u vidu da je dana 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/11, 61/12 i 101/17 - dalje u tekstu KZ/11), te s obzirom na činjenicu da je za vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio na snazi Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/97, 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97),valjalo je procijeniti da li postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz članka 90. KZ/97 u svezi s člankom 33. stavak 1. KZ/97,  pa je vijeće zaključilo da to kazneno djelo ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 110. KZ/11 u svezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11 time da je za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11 kao i za kazneno djelo iz članka 90. KZ/97 zaprijećena kazna zatvora od najmanje 5 godina, a prema odredbi članka 53. stavak 1. KZ/97, kazna zatvora ne može biti kraća od 30 dana niti dulja od 15 godina, dok prema odredbi članka 44. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora ne može biti kraća od 3 mjeseca niti dulja od 20 godina. Odredba članka 33. stavak 1. i 2. KZ/97 jednako kao i odredba članka 34. stavak 1. i 2. KZ/11 propisuju da je pokušaj kazni kažnjiv za sva kaznena djela za koja se zakonom može izreći kazna od 5 godina ili teža, te da se počinitelj pokušaja kaznenog djela može i blaže kazniti. Prema tome, valjalo je zaključiti da je za počinitelja ovog kaznenog djela KZ/97 blaži od KZ/11 pa je stoga i primijenjen KZ/97.

 

Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći optuženiku, sud je uzeo u obzir sve okolnosti od kojih zavisi izbor njezine vrste i mjere, a odnose se na kaznena djela i na počinitelja pri čemu je sud olakotnim uzeo u obzir dosadašnju kaznenopravnu neosuđivanost optuženika P. te njegovu razmjerno staru životnu dob, odnosno da je u vrijeme donošenja nepravomoćne presude navršio 81 godinu dok otegotnih okolnosti sud nije pronašao. Ocjenjujući naprijed navedene okolnosti te imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela i to ponajprije ozljede koje je kritične zgode zadobio oštećeni I. B., odnosno da se radi o lakim tjelesnim ozljedama, broj udaraca kojim su mu ozljede zadane, odnosno da je oštećeniku B. zadao tri do četiri udarca oštricom sjekire slabijeg intenziteta, ali i razloge koji su doveli do ovakvog postupanja optuženika P., odnosno da je optuženik krenuo u verbalni sukob s oštećenikom B. zbog toga što je B. hodao po travi za vrijeme dok je kratio živicu što predstavlja jedan sasvim beznačajan razlog, no kada mu je oštećeni B. odgovorio da tu ide put, taj je odgovor optuženika P. toliko isprovocirao da je posegnuo za sjekirom i krenuo u napad, a sud je nadalje imao u vidu i stupanj krivnje s kojim je počinjeno ovo kazneno djelo, odnosno da je optuženik postupao s izravnom namjerom te je sud pri tome uzeo u obzir i stupanj povrjeđivanja zaštićenog dobra, kao i da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, to  je vijeće odlučilo primijeniti odredbe o ublažavanju kazne predviđene člankom 57. stavak 2.  u svezi s člankom 33. stavak 2. KZ/97 koji propisuje da se počinitelj koji je pokušao ostvarenje kaznenog djela može blaže kazniti te je stoga optuženiku P. izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, u što se ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to u razdoblju od 27. kolovoza 2010. do 8. rujna 2010. te od 5. listopada 2010. do 17. studeni 2010., smatrajući da će izrečena  kazna zatvora u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela, a da će ujedno utjecati i na druge osobe da ne čine kaznena djela čime će biti ostvarene sve zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

 

Budući je punomoćnica oštećene navela da ne postavlja imovinskopravni zahtjev jer je u tijeku parnični postupak, to je oštećena s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

 

Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, a razmatrajući imovinske prilike optuženika, odnosno činjenicu da su mu primanja za 2017. iznosila 25.603,12 kuna, te da mu mirovina iznosi 2.000,00 kuna mjesečno, da nema uzdržavanih članova obitelji, da je vlasnik kuće i zemljišta oko 15 rali, presuđeno je da je dužan snositi troškove kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna kao i troškove medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.300,00 kuna te troškove mehanoskopskog vještačenja i troškove oštećnog za zastupanje po punomoćnici, što će biti obređeno posebnim rješenje pošto se pribave  točni podaci i to sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, odnosno rješenja pod prijetnjom ovrhe.

 

                        

U Karlovcu 28. lipnja 2018.