- 1 -              II Kž 259/2018-4

Broj: II Kž 259/2018-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. N., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.– Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/105., 71/06., 110/07. i 152/08. dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog M. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. svibnja  2018. broj Kv I- 28/2018-8 (K-41/2011), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon dopuštene obnove, u sjednici održanoj 20. lipnja 2018.

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog M. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv optuženog M. N., zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. i 4. KZ/97., produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. N. putem braniteljice D. T. T., odvjetnice iz Z., iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno da se rješenje ukine i uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi upire da izreka pobijanog rješenja ne sadrži rok na koji je produljen istražni zatvor i da je pogrešno uračunato u vrijeme trajanja istražnog zatvora vrijeme za koje je optuženik bio lišen slobode.

Suprotno navodima žalbe, prema odredbi članka 131. stavka 3. ZKP/08. u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje se rok trajanja istražnog zatvora, ali je sud dužan svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Prema tome. rok na koji se produljuje istražni zatvor nije niti moguće odrediti s obzirom na to da se taj rok računa od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o produljenju istražnog zatvora.

Također je prvostupanjski sud pravilno u izreci pobijanog rješenja uračunao vrijeme koje je optuženik, nakon što je dopuštena obnova kaznenog postupka, proveo u istražnom zatvoru sukladno odredbi članka 507. stavka 5. ZKP/08. koja propisuje da će se po pravomoćnosti rješenja kojim se dopušta obnova kaznenog postupka obustaviti izvršenje kazne i sud će, na prijedlog državnog odvjetnika, odrediti istražni zatvor ako postoje uvjeti iz članka 123. ZKP/08. Na temelju članka 127. stavka 4. ZKP/08. optuženiku je određen istražni zatvor koji  započinje teći nakon obustave izvršenja kazne zatvora.

Nadalje, iako je u pravu žalitelj kada upire na odredbu članka 507. stavka 4. ZKP/08. iz koje proizlazi da će sud u slučaju kada je osuđenik obećao da će se odazvati sudskom pozivu u smislu odredbe članka 497. stavka 3. ZKP/08. odgoditi izvršenje presude i o tome obavijestiti suca izvršenja radi povlačenja tjeralice, u konkretnom slučaju radi se o drugoj procesnoj situaciji. Naime, protiv optuženog M. N. je rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Osijeku od 4. travnja 2011. broj Kio-I-54/11-4 određen pritvor iz osnova u članku 102. stavku 1. točkama 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst, 115/06 – dalje ZKP/97.), dakle, i po pritvorskoj osnovi radi nedostupnosti pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, te je uhićen na teritoriju Crne Gore 14. srpnja 2017. na temelju međunarodne tjeralice od 11. listopada 2013. Iz navedenog slijedi da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iniciranja obnove i davanja jamstva kao osiguranja nazočnosti koju ima u vidu odredba članka 507. stavka 4. u vezi s člankom 497. stavkom 3. ZKP/08.

Protivno daljnjim žalbenim navodima optuženika da razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora nisu relevantni i dostatni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za opstojnost istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dajući za tu odluku valjano obrazloženje.

Naime, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda i nadalje egzistiraju one okolnosti koje upućuju na realno predvidivu opasnost od bijega, jer je optuženik poslovno, privatno i obiteljski vezan uz Bosnu i Hercegovinu te pored državljanstva Republike Hrvatske ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine, pa sama tvrdnja optuženika da se prijavio u Z..., jer ima mogućnost zaposliti se i živjeti u Republici Hrvatskoj ne pruža dovoljno pouzdanu osnovu za zaključak o nepostojanju opasnosti od bijega, tim više što optuženik ništa od navedenog nije realizirao jer mu obitelj i nadalje živi u Bosni Hercegovini gdje optuženik prema podacima u spisu u K. ima otvorenu tvrtku.

Dakle, cijeneći značaj i kvalitetu izloženih razloga koji opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. protiv optuženika, svrha istražnog zatvora za sada se ne bi mogla postići drugim blažim mjerama, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. lipnja 2018.