- 1 -              I Kž 110/2018-5

Broj: I Kž 110/2018-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božićević- Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Z. L. zbog kaznenog djela iz čl. 345. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 8. veljače 2018. broj 14 Kv I-1/2018-7 (K-19/2008), u sjednici održanoj 14. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se žalba osuđenika Z. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 507. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08), odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenika Z. L. za obnovu pravomoćno dovršenog kaznenog postupka. Osuđenik je, naime, podnio podnesak koji je pogrešno naslovio kao „Revizija“, a iz sadržaja je razvidno da se radi o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, od 22. listopada 2009. broj K-19/08 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od 13. listopada 2010. broj I-Kž 1028/09. Radi se o kaznenom postupku u kojem je Z. L. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 345. st. 3. KZ/97, pa je na temelju tog propisa, uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b. KZ/97, osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca.

Protiv rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za obnovu, osuđenik je osobno podnio žalbu, ne navodeći žalbene osnove, ali je iz sadržaja žalbe razvidno kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom dopustiti obnovu kaznenog postupka.

              Spis je na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba je neosnovana.

Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je iznio nove činjenice i nove dokaze koji su  prikladni prouzročiti njegovo oslobađanje.

Po zaprimanju zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, prvostupanjski sud je dostavio predmet Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, koje je izrazilo stav kako zahtjev treba odbaciti, budući su činjenice i dokazi, na kojima se zahtjev temelji, već bili izneseni u prijašnjem zahtjevu. Podnositelj zahtjeva je doista, ali samo jednim dijelom, ponovio svoju tvrdnju iz ranijeg zahtjeva za obnovu kako se presuda temelji na "... famoznom elaboratu ..." koji je lažna isprava. U tom se dijelu upućuje žalitelj na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I-Kž 1131/10 od 19. travnja 2011., kada je odbijena žalba na rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbačen zahtjev za obnovu kaznenog postupka.

              Nakon što je stigao odgovor državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je izvidio nove činjenice i nove dokaze u svezi tvrdnje podnositelja zahtjeva kako tvrtka „E. d.d. S. brod„ …nikada nije imala u posjedu nikakvu imovinu …“, iz čega bi trebao proizaći zaključak da šteta nije niti mogla nastupiti.

Prvostupanjski sud je utvrdio kako je prema rješenju Ministarstva, odnosno odlukom Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu izvršen upis osnivanja E. d.d. S. B., pri čemu je ulog osnivača iznosio tadašnjih 237.986 HRD (odnosno 786.500 DEM). Radilo se o pokretnoj imovini koja je, na taj način, postala vlasništvo osnovanog poduzeća.

Žalitelj nije u pravu da je dostavio "... ključne dokumente ..." iz kojih proizlazi zaključak da nije oštetio hrvatsku firmu E. d.d. S. B., odnosno da se ne radi o imovini Republike Hrvatske, jer "... firma E. d.d. S. B. je osnovana od stranog osnivača E. B. B. – Bosna i Hercegovina ... " pa kazneni postupak „ … ne spada pod nadležnost pravosuđa Republike Hrvatske, odnosno taj predmet nikada nije trebao ni postojati ...". Žalitelj zanemaruje da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je u S. B., kao v.d. direktora-likvidatora poduzeća E. d.d. u likvidaciji, vršeći prodaju osnovnih sredstava tvrtke, zbog fiktivnog karaktera asignacija i cesija koje nisu imale temelj ni u kakvom poslovnom odnosu koji bi opravdavao takvo postupanje, ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu 103.907,40 kuna. Zanemaruje da je utvrđena namjera prisvajanja sredstva velike vrijednosti koja su mu bila povjerena na radu, čime je ostvario sva obilježja kaznenog djela pronevjere.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako podnositelj zahtjeva nije iznio niti jednu činjenicu niti ukazuje na bilo koji dokaz koji bi, u smislu čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, bio prikladan prouzročiti oslobađanje za odnosno kazneno djelo ili osudu po blažem kaznenom zakonu.

Razmatrajući činjenice i dokaze na koje se poziva podnositelj zahtjeva, prvostupanjski sud je zaključio kako oni ne mogu dovesti do obnove kaznenog postupka.

Pravilno je, stoga, zahtjev osuđenika odbijen kao neosnovan.

S obzirom da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 14. lipnja 2018.