1

Poslovni broj: 19 Gž-291/18-2

 

 

          

  Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

    Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-291/18-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marina Grbića, predsjednika vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ante Milovca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. iz B., M. 23, OIB: …, zastupane po punomoćnici J. D., odvjetnici iz H., M. B. 18, protiv tuženika: 1) D. K. iz Z., K. 20, 2) D. A. iz Z., V. 18, 3) M. K. iz V. G., M. H. 28, 4) I. M. iz Z., G. 55, 5) H. S. iz S., M. H. 18, OIB: …i 6) T. S. iz Z., H. prilaz 6, OIB: …, tuženice pod 5) i 6) zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda „A. Š. i M. Š.“ iz Z., D. 29, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženica pod 5) i 6) protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-11266/15 od 22. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba tuženice pod 5) H. S. i 6) T. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-11266/15 od 22. prosinca 2017.

 

 

Obrazloženje

 

 

Uvodno označenom presudom i presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. C. ud. J. B., M. 23, OIB: …, vlasnica za ½ dijela posebnog dijela nekretnine označene kao č.zem. 133 upisana u z.ul. 1046 k.o. B., a koji posebni dio je prikazan na skici mjesta spora, izrađeno po P. G., dipl.ing. geod. zaprimljeno na sudu 23.06.2017.godine, kao lik: A-B-C-D-E-A, ukupne površine 1194 m2, koja Skica je prilog i sastavni dio ove presude.

II. Ovlaštena je tužiteljica temeljem ove presude zatražiti i ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva na nekretnini opisanoj ad I ove presude, na svoje ime i u svoju korist za ½ dijela uz istovremeni izbris istog prava s imena tuženika ad 1-6/, te imena M. S. rođ. B., koje su isključivi nasljednici tuženici M. K. i I. M. (Z-161/99), s imena A. V. rođ. B. koje su isključivi nasljednici D. K. i D. A. (Z-629/98), te imena B. L. (L.) pok. A., a kojeg su isključive nasljednice T. S. i H. S. (Z-1783/03 i Z-1170/07).

III. Nalaže se tuženicima ad 5/ H. S. i ad 6/ T. S. naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 15.759,37 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos počam od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi utvrđenoj u čl. 29 ZOO.“

 

Protiv citirane presude žalbu su izjavile tuženice pod 5) i 6) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrde da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati, jer su razlozi koje je iznio prvostupanjski sud u suprotnosti s dokazima na koje se pozvao. Ističu da prvostupanjska presuda u toč. II. izreke i nije obrazložena i ne može se utvrditi zašto je prvostupanjski sud usvojio zahtjev tužiteljice u toč. II., kada tužbom nisu obuhvaćeni zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine upisane pod B 10-12 zemljišnoknjižnog uloška 1046 k.o. B., niti je nedvojbeno utvrđeno tko su eventualno njihovi nasljednici u pogledu spornih nekretnina, te na koji je način utvrđeno da su L. B. i L. B. ista osoba. Uknjižene su kao suvlasnice na imovini koju su naslijedile temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-6420/06 iza pok. majke V. S.. Ističu prigovor promašene pasivne legitimacije. Iz skice lica mjesta P. G., dipl.ing. geodezije ne može se na nedvojben način razlučiti, s obzirom na agrarne odluke, stvarna površina prijepornog zemljišta, jer 20 ari odgovara površini od 2000 m², a 44 ara površini od 4400 m². Prema stanju u zemljišnim knjigama sama nekretnina ima površinu od 2190 m², pa je prvostupanjski sud bio dužan nedvojbeno utvrditi jesu li agrarne odluke glede površine, sve nekretnine navedene u agrarnoj odluci i koliko od toga u stvarnosti, po fizičkoj diobi pripada predniku tužiteljice. Takav je stav zauzeo i Županijski sud u Splitu u ukidnom rješenju broj Gž-226/12 od 8. ožujka 2012. Prvostupanjski je sud spekulativno zaključio da je sporna nekretnina bila obradiva, jer je položena u tzv. "dolcu", pa je stoga predmetno zemljište obradivo, iako smatraju da se nije nikada obrađivala, jer se radi o uvali izloženoj snažnim udarima vjetra i soli. Do sporne nekretnine u vrijeme donošenja agrarne odluke nije postojao ni prilazni put, koji postoji tek u novije vrijeme, a probili su ih graditelji kuća u uvali S. Notorno je da je bila obradiva čest.zem. 1177/1 koja graniči sa čest.zem. 1178 k.o. B., u vlasništvu prednika tužiteljica. Te su nekretnine bliže selu, u zavjetrini, i reljefno su pogodne za obradu. U agrarnoj je odluci spomenuta sporna nekretnina omaškom, jer površinom, a ni ostalim činjenicama (položaju, izloženosti vjetru i soli i bez pristupnog puta) ne odgovara utvrđenjima iz agrarne odluke o trajnom težačkom odnosu koji je naveden u agrarnoj odluci. Čl. 2. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji izričito je navedeno da će se dodijeljeno zemljište odmah upisati u zemljišne knjige. Ako to do sada tužiteljica i njezini prednici nisu učinili, notorno je da prijepor nije bio predmetom agrarne odluke. Neosnovano tužiteljica tvrdi da je čest.zem. 106/7 k.o. B. bila u cijelosti šuma, jer je većim dijelom padina i okrenuta prema zapadu, što je idealno za obradu. Kad se tome doda površina koja je oduzeta prednicima tužitelja agrarnom odlukom, očigledno je da se odluka odnosi na čest.zem. 106/7 i čest.zem. 1177/1 k.o. B. koja graniči sa čest.zem. 1178 k.o. B. u vlasništvu prednika tužiteljice. Svjedoci saslušani u predmetnom postupku stranke su u postupku pred Općinskim sudom u Starom Gradu u predmetu broj P-531/07 i P-70/11, s istim zahtjevom prema tuženicima. Prvostupanjski je sud odbio spojiti ove predmete, iako su u predmetnoj parnici svjedoci stranke iz ostale dvije parnice, a u parnicama broj P-531/07 i P-70/11 svjedok će biti tužiteljica iz ove parnice, a interes im je zajednički. Prigovaraju odluci o parničnim troškovima, jer su rješenjem obvezane platiti parnični trošak u cijelosti, iako se od njih traži priznanje vlasništva na 1/30 dijela sporne nekretnine. Do 12. lipnja 2015. bilo je šest tuženika, a nakon toga su održana ročišta na kojima nisu izvođeni dokazi. Skica vještaka kao dokaz je nepotrebna, ako postoji pravni osnov za usvajanje zahtjeva za ½ dijela suvlasništva tužiteljice, pa je i taj trošak bio nepotreban. Predlažu žalbu uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sud prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno istu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

 

Tužiteljica je u odgovoru na žalbu navela da tuženice pod 5) i 6) preispituju utvrđene činjenice i zaključke suda, iako tijekom trajanja postupka, sve od 2007., osim paušalnog protivljenja, nisu predlagale niti prilagale dokaze. Tek u žalbi osporavaju pasivnu legitimaciju s osnova sljedništva upisanih prednika i to pok. B. L. (L.).  Sljedništvo u predmetnoj stvari već je pravomoćno utvrđeno u presudi broj P-278/12 (Pup-9692/15) što je sud i obrazložio. Dvojba tko je bio L. a tko L. je izlišno, jer se radi o jednoj te istoj osobi, što potvrđuje slijed upisa u zemljišnoj knjizi. Žalbeni navodi kojima lamentiraju o stvarnom stanju nekretnine i dosuđenoj površini u agrarnom postupku, već je utvrđeno agrarnom presudom broj P-278/12, o čemu je prvostupanjski sud dao jasne razloge. Cijela čest.zem. 133 k.o. B. bila je predmetom razrješenja agrarnog odnosa, pri čemu je južni dio pripao obitelji M. (P.), a sjeverni dio prema moru, po ½ dijela prednicima V. H. i tužiteljice, između kojih obitelji na terenu nije ništa sporno. To što tuženice suglasno izjavljuju da se predmetna nekretnina nije obrađivala, u ovoj je žalbenoj fazi nedopustivo, jer su cijelo vrijeme postupka imale mogućnost predlagati dokaze na tu okolnost i osporavati navode tužiteljice, što nisu učinile. Konkretan agrarni odnos između prednika tužitelja i tuženika razriješen je temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja. Što se tiče čest.zem. 106/7 k.o. B., već je u parničnom predmetu broj P-258/12 pravomoćno utvrđeno da bi, s obzirom da je ista bila šuma, odluke od 27. listopada 1948. u dijelu odbijanja agrarnog zahtjeva odnosile se baš na tu česticu, i tu je nekretninu obitelj tužiteljice stekla kupoprodajom, što je i utvrđeno pravomoćnom presudom broj P-221/78 provedenom u postupku Z-337/79, kojom je sada pok. V. C. (majka J. C. i svekrva tužiteljice) utvrđena vlasnicom. U postupku nisu saslušani svjedoci koje u žalbi spominju tuženice, već M. Š. pok. L. i P. M. pok. I., koji s tužiteljicom ne vode nikakav spor. Ističu da u predmetnom postupku treba cijeniti i činjenicu da su tuženici pod 1) i 4) priznali tužbeni zahtjev tužiteljice. Predlaže žalbu tuženica odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista može ispitati.

 

              Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja suvlasništva za ½ dijela nekretnine označene kao čest.zem. 133 upisane u zk.ul. 1046 k.o. B., na skici vještaka mjernika od 23. lipnja 2017. i to dijela označenog točkama A-B-C-D-E-A, kao i zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na tom dijelu.

 

Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

 

- da je čest.zem. 133 upisana u zk.ul. 1046 k.o. B., u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasništvo tuženika pod 1) do 6), u različitim suvlasničkim udjelima, i to kao "vinograd u S.", u površini od 2190 m² (l.s. 75);

 

- da prema Agrarnoj odluci broj Reg.A-2538/47 Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u J. na otoku H., od 10. ožujka 1948. obrađivaču M. H. pok. S. i članovima njegove obitelji na jednake je dijelove priznato vlasništvo na čest.zem. 133, čest.zem. 106/7 i čest.zem. 1178 k.o.B., u površini od "48 motika", koje je rješenje po žalbi veleposjednika preinačeno Odlukom Oblasne Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Split od 27. listopada 1948. kojom je obrađivaču M. H. i članovima obitelji priznato pravo vlasništva na "20 ara obradive ledine, na istim nekretninama" (l.s. 6 i 7);

 

- da je prema Agrarnoj odluci broj Reg. A-1239/47 Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 9. travnja 1948. priznato obrađivaču S. H. pok. I. i članovima njegove obitelji, na jednake dijelove, pravo vlasništva na dio čest.zem. 133 i čest.zem. 106/7 k.o. B., u površini od 3 ha i 44 ara, koja je agrarna odluka povodom žalbe veleposjednika preinačena Odlukom broj 7451 Oblasne Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Split broj 7451 od 27. listopada 1948. i priznato im pravo vlasništvo na 44 ara obradive zemlje (l.s. 4 i 5);

 

- da je očevidom na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka mjernika, izvršena identifikacija predmeta spora i utvrđeno da se radi o dijelu čest.zem. 133 k.o. B. i to onog označenog točkama A-C-D-E, površine 1375 m², te dijela označenog točkama B-C-F, koji u naravi predstavlja betonski put u površini od 151 m² (l.s. 59-62);

 

- da je čest.zem. 133 k.o. B. bila predmetom agrarnog odnosa jer je prednica tužiteljice, njezina svekrva V. C. rođ. H., sestra S. H. pok. I., bila članica obitelji obrađivača, odnosno, tužiteljica je istu nekretninu stekla nasljeđivanjem supruga J. C. za 2/3 dijela, a sin joj I. C., za 1/3 dijela, rješenjem o nasljeđivanju broj O-135/10 od 16. ožujka 2011. (l.s. 27), koji joj je udio darovao na temelju Ugovora o darovanju od 29. studenog 2011. (l.s. 29), dok je J. C. isto zemljište naslijedio od majke V. žene J., rođ. H..

 

Prvostupanjski je sud pobijanom presudom zaključio da u odnosu na predmetnu nekretninu postoji pravomoćna agrarna odluka i nije se dužan upuštati u ocjeni postojanja agrarnog odnosa, budući su te okolnosti već utvrđene u provedenom agrarnom postupku. Također smatra da je tužiteljica aktivno legitimirana u predmetnoj pravnoj stvari s obzirom na rješenje o nasljeđivanju iza smrti V. C. žene J., koju je za cijelo naslijedio sin J. C. (J.), prednik tužiteljice i prvotni tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari, kojega je tužiteljica, kao supruga, nasljednica za 2/3 dijela, a u preostalom dijelu sin I., koji je svoj udio na naslijeđenoj nekretnini darovao majci, tužiteljici, Ugovorom o darovanju od 29. studenog 2011. ovjerenom pred Javnim bilježnikom J. P. iz S. G. pod brojem OV-5154/11.

 

Prvostupanjski sud smatra da tužiteljica, osim što je dokazala svoju aktivnu legitimaciju, u odnosu na prijepor, smatra da je i dokazala da bi agrarni obrađivač na spornom dijelu predmetne nekretnine bio I. H. pok. S., koji je tijekom agrarnog postupka preminuo, a naslijedio ga i agrarni postupak nastavio njegov sin S. H., kao obrađivač, uz članove obitelji, između kojih i njegova sestra V. C. rođ. H..

 

Prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev, jer je zaključio da je tužiteljica prijepor stekla nasljeđivanjem prednika, pok. supruga, a njezin prednik na temelju agrarnih odluka, koje se temelji na odredbi čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine" broj: 111/47), po kojem su ukinuti svi agrarni odnosi i zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača.

 

Žalbeni navodi žaliteljice u kojima ističu da predmetna nekretnina nije obuhvaćena agrarom i da nije bila predmetom agrarne odluke, neosnovani su, s obzirom na postojanje pravomoćne agrarne odluke broj Reg.A-2538/47 Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 10. ožujka 1948., preinačene Odlukom Oblasne Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Split od 27. listopada 1948, u kojim je odlukama upravo prijeporna nekretnina označena predmetom agrarnog postupka.

 

Isto tako, žalbeni navodi tuženica pod 5) i 6) neutemeljeni su u dijelu u kojem tvrde da zemljište nije bilo obrađeno, a ni pogodno za obradu, jer suprotno proizlazi iz spomenutih agrarnih odluka, te iz iskaza saslušanih svjedoka M. Š. (l.s. 86) i P. M. (l.s. 87). Iako svjedok M. Š., unatoč visokoj životnoj dobi od 80 godina, nema neposrednih saznanja o obradi prijepornog zemljišta, u svom je iskazu naveo da mu je po pričanju starijih poznato da je prijepor nekada bio vinograd, što je u svom iskazu potvrdio i svjedok P. M.. Sama oznaka nekretnine u zemljišnoj knjizi: "vinograd u S.", ukazuje na to o kakvom se zemljištu radi, pa činjenica da je prijepor sada neobrađen i ledina je, irelevantan je kraj pravomoćne agrarne odluke, koju odluku prvostupanjski sud i nije sada ovlašten preocjenjivati.

 

Pri tome je za kazati i to da žaliteljice ove prigovore nisu isticale u odgovoru na tužbu, a ni tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, već ih po prvi puta iznose tek u žalbi, što i nije dopušteno, sukladno odredbi čl. 352. ZPP. Naime, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

 

Prvostupanjski je sud stoga osnovano zaključio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na prijepornom dijelu čest.zem. 133 k.o. B. nasljeđivanjem prednika a oni na temelju agrarne odluke, te da su, s obzirom na upis prava vlasništva tuženica u zemljišnoj knjizi, na predmetu spora, između ostalih, i tuženice pasivno legitimirane, slijedom čega je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i pravilno primijenivši odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, obvezao ih da tužiteljici naknade prouzročeni parnični trošak. Naime, tuženici pod 1) do 4) priznali su tužbeni zahtjev i u odnosu na njih donesena je presuda na temelju priznanja, pa su troškove postupka tužiteljici dužne podmiriti upravo žaliteljice, koje su se usprotivile tužbi i tužbenom zahtjevu i prouzročile troškove postupka.

 

Pri tome je za kazati da je, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na dio čest.zem. 133 k.o. B., identifikacija predmeta spora, suprotno stavu žaliteljica, bila nužan trošak za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. 

 

Stoga žalba tuženica pod 5) i 6) nije osnovana.

 

              Slijedom iznesenog, trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice pod 5) i 6) i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

 

              Nepobijana presuda na temelju priznanja u odnosu na tuženike pod 1) do 4) ostaje neizmijenjena.

 

 

U Zadru 14. lipnja 2018.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Marin Grbić