- 1 -              Revr 730/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 730/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja A. K. iz V., OIB ... i II-tužitelja I. K. iz V., OIB ..., oba zastupana po punomoćnici L. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. š. d.o.o., Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžr-396/2015 od 14. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-12703/13-35 od 31. kolovoza 2015., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija I i II-tužitelja kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se revizija I i II-tužitelja kao nedopuštena u odnosu na troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku H. š. d.o.o., Z., OIB ... isplatiti I tužitelju A. K. iz V., OIB ..., iznos od 15.000,00 kuna (petnaesttisućakuna) sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 31. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku H. š. d.o.o., Z., OIB ... isplatiti II tužitelju I. K. iz V., OIB ..., iznos od 180.000,00 kuna (stoosamdesettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 31. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev I tužitelja u dijelu za isplatom iznosa od 25.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2013. pa do isplate, kao i u dijelu za isplatom zakonskim zateznih kamata na iznos od 15.000,00 kuna tekućih od 31. listopada 2013. pa do 30. kolovoza 2015.

 

IV. Odbija se tužbeni zahtjev II tužitelja u dijelu za isplatom iznosa od 40.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2013. pa do isplate, kao i u dijelu za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 180.000,00 kuna tekućih od 31. listopada 2013. pa do 30. kolovoza 2015.

 

V. Nalaže se tuženiku naknaditi I i II tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 33.325,19 kuna (tridesettritisućetristodvadeestpetkunaidevetnaestlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

VI. Nalaže se I i II tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 kuna (stodvadesetpetkuna), u roku od 8 dana.

 

VII. Odbija se zahtjev I i II tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 22.374,81 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 375,00 kuna.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Djelomično je osnovana žalba tužitelja.

 

Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 15.000,00 kuna tekuće od 31. listopada 2013. pa do 30. kolovoza 2015. tako da se prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se dosuđuju zakonske zatezne kamate i za razdoblje od 31. listopada 2013. pa do 30. kolovoza 2015.

 

Djelomično se odbija žalba tužitelja te se potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 25.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama kao i u točki IV. izreke.

 

Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan a koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku H. š. d.o.o., Z., OIB ... isplatiti II tužitelju I. K. iz V., OIB ..., iznos od 180.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 31. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od 1 godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, u roku od 8 dana.“

 

te je riješio

 

„Preinačava se prvostupanjska odluka u dijelu pod točkom V. izreke preko iznosa od 5.800,00 kuna do 33.325,15 kuna i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 27.525,00 kuna odbija se kao neosnovan.

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska odluka u dijelu pod točkama VI. i VII. izreke.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji, navodeći da istu podnose radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. toč. 2. (radni spor) i toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) pošto je drugostupanjska presuda donesena prema čl. 373. a ZPP. Predlažu da revizijski sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, i prihvati tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana, a u odnosu na odluku o troškovima postupka nije dopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

 

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

Prema odredbi čl. 373.a. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

 

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

 

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi članka 373. a ZPP.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Naime, drugostupanjski sud doista u obrazloženju svoje odluke navodi da je kod I-tužitelja došlo do naruženja, te da je na tu okolnost obavljeno vještačenje, što ne proizlazi iz spisa. Međutim iz obrazloženja odluke proizlazi da je sud odbio tužbeni zahtjev II-tužitelja iz razloga što je zahtjev II-tužitelja u zastari, te stoga navod drugostupanjskog suda da je kod I-tužitelja došlo do naruženja ni na koji način nije utjecao na odluku suda. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Neosnovan je revizijski razlog da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu nematerijalne štete.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da je kod I-tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u omjeru od 5% (u odnosu na stanje u trenutku potpisivanja Izvansudske nagodbe od 12. rujna 2009.), a koje je pogoršanje u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, te stoga I-tužitelj ima na temelju odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 – dalje: ZOO) pravo na naknadu nematerijalne štete. Uzimajući u obzir stupanj pogoršanja, kao i životnu dob, povećanje ograničenosti pokretljivosti slabinske kralješnice prvostupanjski sud je I-tužitelju dosudio pravičnu naknadu za nematerijalnu štetu u iznosu 15.000,00 kuna.

 

Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je utvrđeni visoki postotak invaliditeta I-tužitelja od 85% povezan s vanjskim manifestacijama tog invaliditeta onaj osobito teški invaliditet kojeg propisuje odredba čl. 201. st. 3. ZOO-a koji opravdava dosudu pravične novčane naknade za duševne boli koje trpi II-tužitelj kao bliska osoba. Stoga je prvostupanjski sud cijeneći sve elemente II-tužitelju zbog naročito teškog invaliditeta bliskog srodnika dosudio iznos od 180.000,00 kuna.

 

Sud drugog stupnja u obrazloženju pak navodi da je zahtjev II-tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti nastalog zbog teškog invaliditeta njegovog oca s kojim zajedno živi u zastari. Naime, u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskom sudom u Zagrebu prije predmetnog postupka, te koji je završio sklapanjem Izvansudske nagodbe 12. rujna 2009., obavljeno je vještačenje po vještacima medicinske struke u više navrata, a posljednje vještačenje je napravljeno 4. lipnja 2009. iz kojeg je nalaza razvidno da se zdravstveno stanje kod tužitelja stabiliziralo i da su definitivno utvrđena sva oštećenja kod I-tužitelja koja su u uzročno posljedičnoj vezi s radnom nezgodom od 19. listopada 2005.

 

Valja istaknuti da je II-tužitelj svoj zahtjev za naknadu nematerijalne štete stavio prvi puta u predmetnom postupku. Naime, u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskom sudom u Zagrebu prije predmetnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-969/06, te koji je završio sklapanjem Izvansudske nagodbe 12. rujna 2009. II-tužitelj nije sudjelovao kao stranka u postupku. Ispravno drugostupanjski sud navodi da su tužitelji za opseg nastale štete saznali najkasnije 4. lipnja 2009. kada je dostavljen dopunski nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke u predmetu prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Pr-969/06.

 

U ovom postupku provedeno je vještačenje 25. studenoga 2014. u kojem je utvrđeno pogoršanje zdravstvenog stanja prvotužitelja u omjeru od 5% u odnosu na zdravstveno stanje utvrđeno nalazom i mišljenjem od 4. lipnja 2009. u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pr-969/06. Drugotužitelj međutim svoj zahtjev za naknadu nematerijalne štete po osnovi duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe postavlja tek u ovom postupku. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da je potraživanje tužitelja u zastari.

 

Prema odredbi čl. 376. st.1. i 2. ZOO-a potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina od kad je šteta nastala.

 

Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da su tužitelji saznali za opseg nastale štete najkasnije 4. lipnja 2009. kada je na ročištu dan dopunski nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke u predmetu Pr-969/06 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Navedenim su dopunskim nalazom i mišljenjem vještaci potvrdili teški invaliditet kod I-tužitelja, te smanjenje životnih aktivnosti od 80%. Stoga je pravilno drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev II-tužitelja obzirom je njegovo potraživanje sukladno odredbi iz čl. 376. st. 1. i 2. ZOO-a u zastari.

 

Suprotno prigovorima revidenata u reviziji koji se odnose na dosuđenu naknadu I-tužitelju sudovi prvog i drugog stupnja nisu pogrešno primijenili materijalno pravo kada su I-tužitelju na ime nematerijalne štete dosudili pravičnu naknadu od 15.000,00 kuna, a odbili ga za 25.000,00 kuna.

 

Sudovi su pravilno na temelju odredbe čl. 200. ZOO-a tužitelju dosudili pravičan iznos nematerijalne štete koji je u skladu s Orijentacijskim kriterijima za određivanje visine naknade nematerijalne štete ovoga suda, te su pravilno odbili tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa. Kod toga se posebno ističe da se radi samo o orijentacijskim kriterijima a ne i o tablici koja se mora striktno primijeniti u svakom konkretnom slučaju obzirom na primjerice postotak smanjenja životne aktivnosti, straha i dr. Svaki konkretni slučaj se promatra individualno i visina naknade nematerijalne štete temeljem čl. 200. ZOO-a ovisi o svim konkretnim okolnostima slučaja. Sudovi su prilikom odmjeravanja visine nematerijalne štete uzeli u obzir sve relevantne činjenice kao što su stupanj pogoršanja zdravstvenog stanja, odnosno povećanje trajnih posljedica nakon predmetnog štetnog događaja u opsegu od 5%, životnu dob I-tužitelja, povećanje ograničenosti pokretljivosti slabinske kralješnice itd., te donijeli pravilnu odluku o visini nematerijalne štete nastale I-tužitelju radi pogoršanja zdravstvenog stanja kao posljedice štetnog događaja od 19. listopada 2005.

 

U odnosu na revizijske navode tužitelja koji se odnose na dosuđene troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na dosuđene troškove postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 6. lipnja 2018.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.