- 1 -              Rev 2074/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2074/15-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. P. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. S., odvjetnica u OD S. P. u Z., radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžmed-2/2015 od 12. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pmed-48/13 od 6. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2018.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžmed-2/2015 od 12. ožujka 2015. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pmed-48/13 od 6. listopada 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku J. P. iz S., da tužitelju D. M. iz S., na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 50.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana 18. rujna 2013.g. kao dana podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Nalaže se tuženiku J. P. iz S., da ovu presudu o svojem trošku u cijelosti objavi u prvom slijedećem subotnjem izdanju J. l. i S. D. po pravomoćnosti ove presude, po prijetnjom ovrhe.

 

Nalaže se tuženiku J. P. iz S., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju D. M. parnični trošak u iznosu od  kn."

 

II. Nalaže se tužitelju D. M. da tuženiku J. P., na ime prouzročenog parničnog troška, isplati iznos 7.930,00 kn.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pozivajući se pritom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju dva materijalnopravna i procesnopravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 28/13. - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki nema uvjeta za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

1.              "Da li odredbe Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13 - ZOM) o odgovornosti nakladnika za štetu prouzročenu informacijom objavljenom u mediju isključuju odgovornost za štetu od strane autora navedene informacije (u ovom slučaju novinara) prema općim pravilima o izvan ugovornoj odgovornosti po principu krivnje sukladno primjenjivim odredbama Zakona o obveznim odnosima („ZOO“)?

 

2.              „Da li se pravno argumentiranje pravne osnove za tužbeni zahtjev u žalbi, a koja pravna osnova se u cijelosti temelji na činjenicama i dokazima iznesenim tijekom trajanja prvostupanjskog postupka, može smatrati novom činjenicom u smislu članka 352. st. 1. ZPP koju žalbeni sud neće razmatrati?“

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-804/1998 od 5. rujna 2002. i Gzz-87/2002 od 28. siječnja 2003.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete protiv tuženika kao autora osam članaka objavljenih u dnevnim novinama S. D. i J. l.

 

U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev iz razloga što smatra da se Zakon o obveznim odnosima ne može primijeniti u konkretnom slučaju iz razloga što je Zakon o medijima lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. – dalje: ZOO) pa on u naravi derogira ono što je propisano u ZOO-u kao lex generali.

 

Drugostupanjski sud potvrdio je ovakvo stajalište prvostupanjskog suda navodeći da ne postoje zakonske pretpostavke za utvrđenje tuženikove odštetne odgovornosti prema odredbama Zakona o medijima a niti prema odredbama ZOO-a na koji se pozvao tužitelj s obzirom na činjenične navode tužbe, jer tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika prouzročene informacijom u javnom glasilu.

 

Ovaj sud je u vezi postavljenog pitanja u brojnim odlukama već izrazio pravno shvaćanje da autor teksta odgovara za naknadu štete prema odredbama ZOO-a (tako u odlukama Rev-804/98 od 5. rujna 2002., Gzz-87/02 od 28. siječnja 2003., Rev-1680/01 od 8. listopada 2004).

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 18. prosinca 2017. nije prihvaćeno pravno shvaćanje da ne bi postojala odgovornost autora za štetu nastalu objavom informacije u medijima prema ZOO, odnosno Vrhovni sud Republike Hrvatske i dalje je ostao kod ranijeg pravnog shvaćanja izraženog u navedenim odlukama, da autor teksta odgovara za naknadu štete prema odredbama ZOO-a.

 

Stoga se ne može prihvatiti pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja da štetu koja je uzrokovana informacijom u medijima valja raspraviti samo sa stajališta lex specialis- Zakona o medijima.

 

Sukladno stajalištu ovoga suda odredbe Zakona o medijima koje uređuju odgovornost nakladnika za štetu koju informacijom u javnom glasilu prouzroči drugome ne isključuju pravo oštećenika na naknadu štete po pravilima Zakona o obveznim odnosima od onoga čijom mu je radnjom nastala šteta.

 

Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili sve činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika valjalo je presude sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti postoje li pretpostavke za odgovornost tuženika za naknadu štete prema ZOO-u, a zatim će donijeti novu odluku.

 

Budući da je iz gore navedenih razloga prvo pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije to o rješavanju drugog pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 6. lipnja 2018.