- 1 -              Rev 1064/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1064/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice M. P. iz K. B., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, (OIB: …), koga zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik iz Z., radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-4400/14-4 od 15. listopada 2015. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrpl-3384/11-27 od 29. svibnja 2013., u sjednici održanoj 5. lipnja 2018.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem o namirenju:

 

              a) pod stavkom I. izreke, „određena je isplata iznosa naplaćenog po rješenju o ovrsi posl. br. Ovrpl-3384/11 od 1. prosinca 2011. i položenog na poseban račun kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu" te naloženo računovodstvu suda isplatiti naznačeni iznos, i to:

 

- "s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I. stup) iznos glavnice od 4.771,56 kn, te zakonske zatezne kamate u iznosu od 5.165,79 kn", na račun Republike Hrvatske broj … otvoren kod Hrvatske narodne banke, uz poziv na broj …;

 

- "s naslova predujma poreza i prireza na dohodak iznos od 6.934,63 kn" na račun broj … uz poziv na broj …;

 

- "s naslova neto iznosa plaća utvrđenih ovršnom ispravom iznos glavnice od 12.151,61 kn, te zakonske zatezne kamate u iznosu od 13.155,59 kn" na račun ovrhovoditeljice broj … otvoren kod Z. b. d.d.;

 

- pod stavkom II. izreke, obustavljen je „postupak ovrhe za iznos od 7.507,58 kn" te su u tome dijelu ukinute sve provedene ovršne radnje.

 

              Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba ovrhovoditeljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke, u odluci o obustavi postupka ovrhe.

 

              Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanrednu). Predlaže da revizijski sud preinači osporeno rješenje i odredi isplatu 7.507,58 kn na njezin račun, podredno da ukine nižestupanjska rješenja „i predmet vrati prvostupanjskom sudu na postupanje“.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              U ovome postupku pitanje dopuštenosti podnesene revizije valja razriješiti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11 - uredba, 12/12 i 70/12 - dalje: OZ-a/10) u vezi sa odredbom čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12), prema kojoj je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

              Odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a) propisano je: "U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

              1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

              2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

              3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu."

 

              U izvanrednoj reviziji stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmetni ovršni postupak vodi se radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditeljice - neisplaćene razlike bruto plaće, na temelju ovršne isprave, a na novčanim sredstvima po računima ovršenika.

 

              Ovrhovoditeljica je reviziju podnijela pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i u njoj naznačila pitanje:

 

              „Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 127. st. 5. Ovršnog zakona i odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona, kada je odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio točku II pobijanog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojom se obustavlja postupak ovrhe za iznos od kn 7.507,58 i u tom dijelu ukidaju sve provedene ovršne radnje?“,

 

              pritom, uz obrazlaganje važnosti navedenog pitanja, navodeći „da o istom postoji različita praksa drugostupanjskih sudova“. Ukazuje na rješenje Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici posl. br. Gž-1304/13 od 4. lipnja 2013., rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-4412/14 od 18. prosinca 2014. i Gž-106/15 od 27. studenoga 2015., te rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-5037/13 od 10. prosinca 2013. i Gžovr-6498/13 od 10. prosinca 2013., za koja drži da su temeljena na shvaćanju suprotnom onome na kojemu je temeljeno osporeno rješenje.

 

              Drugostupanjski sud je odbio žalbu ovrhovoditeljice i potvrdio prvostupanjsko rješenje o namirenju u odluci pod stavkom II. izreke, uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovrpl-3384/11 od 1. prosinca 2011. određena ovrha protiv ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-20777/04 od 30. studenog 2009. kojom je ovrhovoditeljici dosuđen bruto iznos razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2004. do rujna 2004. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od desetog u slijedećem mjesecu do isplate,

 

- da je prvostupanjski sud zaključkom od 1. prosinca 2011. zatražio od Financijske agencije da zaplijenjeni iznos glavnice sa zakonskim zateznim kamatama prenese na račun suda, a ostali dio tražbine na račun naveden u rješenju o ovrsi odnosno da postupi sukladno odredbi čl. 127. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 139/10) i čl. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 91/10),

 

- da je Financijska agencija izvijestila sud da su ukupna sredstva u iznosu od 49.686,76 kn po rješenju o ovrsi doznačena na račun suda i to u iznosu od 23.857,80 kn na ime glavnice i u iznosu od 25.828,96 kn na ime kamate, te da je Porezna uprava Područni ured Z. dostavila obračun iz kojeg je razvidno da kamate na neto iznos plaće od 12.151,61 kn koju treba isplatiti ovrhovoditeljici iznose 13.155,59 kn, dok ostale kamate iznose 7.507,58 kn,

 

- da, "slijedom izloženog pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je pobijanim rješenjem odredio isplatu iznosa položenog na poseban račun suda na način da je naložio ovrhovoditeljici isplatu s naslova neto iznosa plaće u iznosu od 12.151,61 kn, te zakonske zatezne kamate u iznosu od 13.155,59 kn",

 

- da "s pravom je pak obustavio postupak ovrhe za iznos od 7.507,58 kn jer navedeni iznos kamate prema obračunu Porezne uprave ne pripada ovrhovoditeljici": "navedeni iznos kamate prema utvrđenju prvostupanjskog suda Financijska agencija je obračunala i zaplijenila na onaj dio bruto iznosa koji predstavlja predujam poreza i prireza, a na koji nije nastala obveza isplate zakonskih zateznih kamata sukladno odredbi članka 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 125/13 i 148/13)."

 

              Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, dakle samo u dijelu u kojem se pobija - i zbog postavljenog pravnog pitanja, revizijski sud ocjenjuje da se radi o pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u predmetnom sporu i važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje - i da o tome pitanju postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova.

 

              Naime, u odlukama na koje se revidentica poziva izraženo je pravno shvaćanje da je sud u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate bruto plaće, sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ-a/10, dužan rješenjem o namirenju, sukladno obračunu porezne uprave odrediti dio koji se ima isplatiti na pojedine račune po osnovi javnih davanja sukladno važećim propisima, a isplatu preostalog naplaćenog iznosa (pa tako i iznosa zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za koji sukladno obračunu porezne uprave nije određeno da se kao javno davanje ima isplatiti na određeni račun) odrediti (dosuditi) ovrhovoditelju - budući da ukupna tražbina s osnove neisplaćene bruto plaće dosuđene ovršnom ispravom pripada ovrhovoditelju, a da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave, pa tako niti zakonitost odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos bruto plaće.

 

              U revizijskom stupnju ovrhovoditeljica osporava upravo pravilnost odluke o obustavi ovršnog postupka za 7.507,58 kn, ističući da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave (pa tako niti zakonitost odluke o zateznoj kamati na dio dosuđenog iznosa) i uskratiti joj isplatu pravomoćno dosuđenog iznosa. Smatra da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ-a/10, nakon što je izuzeo i odredio dio od ukupno naplaćenog iznosa koji se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje s pripadajućim kamatama i predujam poreza i prireza porezu na dohodak, za preostali naplaćeni iznos, pored iznosa neto plaće sa zateznim kamatama, rješenjem o namirenju trebao odrediti da se isplati na njezin račun.

 

              Shvaćanje na kojemu je drugostupanjski sud (u odnosu na postavljeno pravno pitanje) temeljio osporeno rješenje je pravilno.

 

              Naime, iz prijedloga za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-20777/04 od 30. studenoga 2009., kao ovršne isprave, a povodom kojeg je isti sud rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrpl-3384/11 od 1. prosinca 2011. odredio ovrhu, vidljivo je da je ovrhovoditeljica zahtijevala da prvostupanjski sud na temelju obračuna porezne uprave donese rješenje o namirenju u kojem će se odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj upravi, zatim dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi - te dio s osnove neto razlike plaće sa pripadajućim zateznim kamatama koji će se isplatiti na njezin račun.

 

              Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a/10, sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja vezan ovršnim zahtjevom koji je u njemu sadržan, dok tražbinu iz ovršne isprave ovrhovoditelj može zahtijevati i u manjem iznosu od onoga na koji ima pravo po ovršnoj ispravi.

 

Budući da je prvostupanjski sud donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio samo po postavljenom ovršnom prijedlogu ovrhovoditeljice (određivanjem iz cjelokupnog naplaćenog iznosa bruto plaće, sa obračunatim zateznim kamatama na isti iznos, dijela koji će se isplatiti poreznoj upravi s osnove predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove s osnove dužnih doprinosa sa zateznim kamatama, a ovrhovoditeljici zatraženi neto iznos plaće sa zateznim kamatama), pravilno je drugostupanjski sud za preostali naplaćeni iznos od 7.507,58 kn, a koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak (za koji iznos porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se ima isplatiti na odgovarajući račun, a niti je isplatu tog dijela potraživanja ovrhovoditeljica tražila u ovršnom zahtjevu), ocijenio da u okolnostima konkretnog slučaja, a sukladno odredbi čl. 68. OZ-a/10 (prema kojoj: "Sud provodi ovrhu u granicama određenim u rješenju o ovrsi, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno") u vezi sa čl. 85. st. 2. OZ-a/10, ovrha nije dopuštena - jer nije ni obuhvaćena prijedlogom ovrhovoditeljice (pa se ne može provesti na prijepornom iznosu) i jer predmetni dio zaplijenjenog iznosa njoj niti ne pripada, te da u tome dijelu tu ovrhu treba obustaviti.

 

              Sukladno navedenom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio osporenu odluku,

 

- da nisu ostvareni revizijski razlozi.

 

              Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke i (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a) reviziju ovrhovoditeljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. lipnja 2018.