- 1 -

              Broj: Pž-285/2018

 

 

                                                                                                                Broj: Pž-285/2018

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marice Ilić-Puljašević predsjednice vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika N.P. zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. i 5. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11,80/13,158/13,92/14,64/15 dalje: ZSPC), odlučujući povodom žalbe okrivljenika Nikole Purića zastupanog po branitelju B.P. odvjetniku iz K., podnijetoj protiv presude Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici od 29. studenog 2017., broj: 13. Pp P-2253/17-13, na sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika N.P. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II              Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07 i 39/13), okrivljenik N.P. se oslobađa obaveze plaćanje paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici od 29. studenog 2017., broj: 13. Pp P-2253/17-13, okrivljenik N.P. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. i 5. u vezi članka 293. stavka 1. ZSPC, činjenično opisanog u izreci, te je kažnjen novčanom kaznom od 1.300,00.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 2.180,00 kn.

 

Protiv te presude okrivljenik N.P. je pravodobno, po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba nije osnovana.

             

Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07. dalje: PZ ), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi navodi da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno proturječni su i nejasni u odnosu na tijek postupka, naročito nalazu vještaka, čime je po mišljenju žalitelja počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

 

Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon reproduciranja provedenog dokaznog postupka, jasno i bez proturječja ocijenio dokazanim odlučne činjenice, dajući pri tom i ocjenu provedenih dokaza kao i valjane  razloge i za odluku o krivnji i za odluku o kazni, pa stoga žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

              Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u bitnom prigovara vještačkom nalazu, držeći da isti nije donijet s potrebnom sigurnošću, već sve elemente bitne za dinamiku prometne nesreće ocjenjuje samo s vjerojatnošću.

 

Međutim, po mišljenju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odluku o krivnji donio na temelju provedenih dokaza, naročito vještačkog nalaza, opravdano mu poklonivši vjeru, ocijenivši da je izrađen stručno i sukladno pravilima struke.

 

Naime, unatoč tome što vještak za cestovni promet i procjenu motornih vozila Z.J. u svojem nalazu i mišljenju ističe kako je tehnički nemoguće bilo utvrditi i točno mjesto primarnog kontakta i način kretanja vozila prije kontakta, kao i okolnost da li je vozilo oštećenice u trenutku kontakta bilo zaustavljeno, ocjenjujući logičnost i tehničku izvedivost svake verzije događaja, koje verzije proizlaze iz obrane okrivljenika i iskaza oštećenice, dao je svoje mišljenje koje jasno ukazuje na krivnju okrivljenika za djelo koje mu je stavljeno na teret.

 

Vještak je do zaključka o primarnom mjestu kontakta došao procjenjujući obranu okrivljenika i iskaz oštećenice u odnosu na fiksirane materijalne dokaze.

 

Nadalje, izvan svake sumnje vještak je utvrdio kako na kolniku širine 3,60 m ne postoji niti teoretska mogućnost mimoilaženja ova dva vozila kojima su upravljali sudionici prometne nesreće, a iz opisanog načina na koji bi kontakt mogli izbjeći, jasno je da kontakt ne bi mogli izbjeći bez prethodnog zaustavljanja.

 

Odredbom članka 63. ZSPC propisano je:

(1) Pri mimoilaženju vozač je dužan sa svoje lijeve strane ostaviti dovoljan razmak između svojeg vozila i vozila s kojim se mimoilazi, a prema potrebi i svoje vozilo pomaknuti desnom rubu kolnika.

(2) Ako zbog neke zapreke na cesti ili zbog drugih sudionika u prometu vozač ne može postupiti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, dužan je usporiti kretanje svojeg vozila i, prema potrebi, zaustaviti ga da bi propustio vozilo iz suprotnog smjera.

………………………..

(5) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač koji obavlja mimoilaženje suprotno odredbama ovoga članka.

 

Dokazana je, dakle krivnja okrivljenika za prekršaj koji mu je stavljen na teret jer  u postupku nije nesporno utvrđeno  da je okrivljenik bio zaustavljen vozilom, kao niti da je oštećenica bila zaustavljena (iako za to postoji veća vjerojatnost i to upravo prema verziji događaja koju okrivljenik iznosi u svojoj obrani) ali je oslobađajuća odluka u odnosu na oštećenicu postala pravomoćna, pa je odlučivano samo o krivnji okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je ista okrivljeniku pravilno izrečena u zakonom propisanom iznosu, da je prvostupanjski sud  kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, i da je tako izrečena kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

Odluka o oslobađanju plaćanja paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, jer bi po ocjeni ovog suda plaćanje troškova postupka moglo dovesti u pitanje egzistenciju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 28. svibnja 2018.

                                                                               

 

              Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.