1

Poslovni broj: UsI-8/17-16

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

      Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Vesni Šimić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1) Ž. C. iz S. F. i J.,  pod 2) V. C. iz S. F. i J. pod 3) A. C. iz S. F. i J.,  pod 4) Ž. C. iz S. F. i J., pod 5) D. C. iz S. F. i J., pod 6) B. C. iz S.,  pod 7) S. Š. iz S. F. i J.,  pod 8)  M. C. iz Z.,  pod 9) D. C. iz S. F. i J.,  pod 10) M. O. iz S. F. i J.,  pod 11) V. S. iz N.,  pod 12) Š. C. iz S. F. i J., pod 13) D. C. iz Z., svi zastupani po opunomoćeniku I. R., odvjetniku u B. na M., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Kneza Borellia 9, radi donošenja dopunskog rješenja o priznavanju prava vlasništva uzurpacijom, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 17. svibnja 2018., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 25. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1., 3., 4., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. kojim predlažu poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-941-06/14-01/1, Urbroj: 514-04/01-16-05 od 20. listopada 2016.

                                                        i

 

r i j e š i o  j e

 

          Tužba se odbacuje kao neuredna u odnosu na tužitelje označene u tužbi pod 2) V. C. i pod 5) D. C.

 

Obrazloženje

 

 

              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-941-06/14-01/1, Urbroj: 514-04/01-16-05 od 20. listopada 2016. u točki I. izreke rješenja usvojena je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravnog odjela, ovdje zainteresirane osobe i poništeno je dopunsko rješenje Komisije za uzurpacije Zadarske županije, Klasa: UP/I- 941-06/13-01/001, Urbroj: 2198-07-14-14 od 26. kolovoza 2014., a u točki 2. izreke rješenja odbačen je prijedlog K. C., V. C., A. C., Ž. C., D. C., B. C., S. Š., M. C., D. C., M. O., V. S., Š. C. i D. C. za dopunu rješenja Komisije za uzurpacije Zadarske županije, Ispostave B. na M., Klasa: UP/I-941-06/99-01/08, Urbroj: 2198-08-05-1-16 od 31. listopada 2005.

         Tužitelji su podnijeli tužbu protiv osporenog rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila postupka, a radi čega da je osporeno rješenje doneseno na štetu tužitelja. Ujedno, tužitelj pod 1.) Ž. C. navodi da je podnositelj zahtjeva K. C. tijekom postupka preminuo i da podnosi tužbu kao njegov pravni sljednik, a da se iza smrti K. C. vodio ostavinski postupak, te je doneseno rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-…; UPP/OS-… od 25. studenoga 2014. Ističe da je valjani pravni osnov za upis svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao darovanjem od pok. K. C.a, temeljem Darovnog ugovora zaključenog 28. srpnja 2008., na kojem ugovoru je ovjeren potpis darovatelja po javnom bilježniku D. K. u B. na M.pod posl. br. OV-… od 28. srpnja 2008.

              Tužitelji navode da je rješenjem Komisije za uzurpacije, Skupštine općine B. na M., broj Up/I-03-2-2816/1-1981 od 14. veljače 1986., a koje je pravomoćno dana 8. rujna 1986., priznato pravo vlasništva na samovlasnom zauzetom zemljištu u društvenom vlasništvu K. C., V., B., J. (M.), Š. pok. D. i A. C. ud. M. iz K.e katastarske oznake dio čest. zem. 1276/2 površine 2.846 m2 i čest. zem. 1212/5 površine oko 900 m2 k.o. T.. Citirano rješenje izmijenjeno je rješenjem Komisije za uzurpacije Zadarske županije od 31. listopada 2005., a koje je pravomoćno dana 28. ožujka 2008. Time je prethodno citirano rješenje izmijenjeno na način da se priznaje pravo vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu na čest. kat. broj 1212/5 k.o. T. i to: D. C. pok. Š. i M. C. pok. Š., u površini od 855 m2, svakom za po ½ dijela, Š. C., A., Ž. i D., svi pok. V., u površini od 855 m2, svakom za ¼ dijela, K. C. pok. D. u površini od 855 m2, za cijelo, S. C. M i J. M. rođ. C., u površini od 675 m2, svakom za po ½ dijela, B. C. pok. D. u površini od 675 m2, za cijelo, D. C. pok. L. za 5/14 dijela, Š. C. pok. L. za 5/14 dijela, M. (M.) O. rođ. C. za 2/14 dijela i V. S. rođ. . za 2/14 dijela, sve u površini od 675 m2. Nadalje, da se točkom II. izreke tog rješenja ovlašćuju navedene osobe da nakon pravomoćnosti tog rješenja ishode u katastru i zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva odgovarajućih čestica na svoje ime, uz istovremenu uknjižbu brisanja prava vlasništva postojeće uknjižbe. Povodom žalbe Hrvatskih šuma d.o.o. protiv rješenja Klasa: UP/I-941-06/99-01/08, Urbroj: 2198-08-05-1-16 od 31. listopada 2005, Ministarstvo pravosuđa, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo donijelo je rješenje Klasa: UP/II-941-06/06-01/1; Urbroj: 514-03-07/3-17-2 od 28. svibnja 2007., a koje je pravomoćno dana 28. travnja 2008. Tim rješenjem odbijena je žalba Hrvatskih šuma d.o.o., te je izmijenjeno rješenje koje je pobijano žalbom na način da izreka rješenja glasi: „Dopunjuje se rješenje Zadarske županije, Komisije za uzurpaciju, Ispostava B. na m., klasa: UP/I-941-06/99-01/08, Urbroj: 2198-08-05-1-16 od 31. listopada 2005. godine.“ Dakle, rješenjem Komisije za uzurpacije Zadarske županije, Ispostave B. na m., Klasa: UP/I-941-06/99-01/08, Urbroj: 2198-08-05-1-16 od 31. listopada 2005. priznato je podnositeljima zahtjeva vlasništvo na novonastalim nekretninama označenim kao čest. kat. broj: 1212/120, 1212/121, 1212/122, 1212/117, 1212/118 i 1212/119 sve stare izmjere k.o. T., prema parcelacijskom elaboratu koji je u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama trebao biti proveden nakon pravomoćnosti rješenja kojim se podnositeljima zahtjeva priznaje pravo vlasništva. Također, naglašavaju da je i tim rješenjem u odnosu na rješenje o uzurpaciji od 14. veljače 1986., priznato pravo vlasništva osobama koje nisu sudjelovale u postupku priznanja prava vlasništva u predmetu koji se pred Komisijom za uzurpaciju Skupštine općine B. na M. vodio pod brojem Up/I-03-2-2816/1-1981, odnosno nasljednicima i pravnim sljednicima stranaka kojima je priznato pravo vlasništva.

        Smatraju da ne bi trebalo biti sporno da je nakon donošenja rješenja o priznanju prava vlasništva došlo do promjene normativnog uređenja pitanja provedbe parcelacijskog elaborata, te je Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (stupio na snagu 1. listopada 2007.), parcelacija građevinskog zemljišta moguća samo temeljem rješenja o uvjetima građenja, lokacijske dozvole, rješenja o utvrđivanju građevne čestice, te detaljnog plana uređenja – DPU, čije bi odredbe trebale biti poznate tuženiku. Kako tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da parcelacijski elaborat nije proveden, što je vidljivo iz evidencije o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo – Državna geodetska uprava, Odjel za katastar nekretnina, Ispostava B. na M., te Općinski sud u Z., Stalna služba u B. na M., Zemljišnoknjižni odjel, te činjenice je tuženik mogao utvrditi po službenoj dužnosti, ako smatra da je to za odlučivanje o upravnoj stvari nužno, samo ili putem prvostupanjskog tijela sukladno odredbi članka 115. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku.

Tuženik prihvaća navode žalitelja, ovdje zainteresirane osobe, te zaključuje da se radi o novom zahtjevu imajući u vidu da su zahtjev podnijele i osobe koje nisu sudjelovale u postupku prava vlasništva po zahtjevu za priznanje o kojem je odlučeno rješenjem broj UP/I-03-2-2816/1-1981. Od donošenja rješenja iz 1986. pa do danas je proteklo punih 30 godina, pa je jasno da je u međuvremenu došlo do prijenosa prava vlasništva pravnim poslovima, ali i zbog smrti pojedinih podnositelja zahtjeva. No, radi se o stvarnim pravima koja prelaze na nasljednike i pravne sljednike, a što su svi podnositelji zahtjeva dokazali ispravama priloženim uz zahtjev za dopunsko rješenje. Ističe i da je rješenje Komisije za uzurpacije Zadarske županije, Ispostave B. na M., Klasa: UP/I-941-06/99-01/08; Urbroj: 2198-08-05-1-16 od 31. listopada 2005., izmijenjeno rješenjem Klasa: UP/II-941-06/06-01/1; Urbroj: 514-03-07/3-07-2 od 28. svibnja 2007., koje je u povodu žalbe donio tuženik, a iz razloga što rješenje iz 1986. nije bilo provedivo. Stoga tužitelji navode kako nije jasan stav tuženika iznesen u osporenom rješenju, koji da je potpuno suprotan stavu istog tijela izraženog u ovom postupku. Tužitelji smatraju da se radi o pretjeranom formalizmu, te da na ovaj način tuženik postupa protivno jednom od načela upravnog postupka iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da su pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava. Činjenica je da je podnositeljima zahtjeva odnosno njihovim prednicima pravomoćnim rješenjem donesenim u postupku priznavanja prava vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu u općenarodnoj imovini priznato pravo vlasništva. Isto tako je činjenica da je od donošenja prvog rješenja proteklo punih trideset godina, a ne bi trebalo biti sporno da podnositelji zahtjeva, niti njihovi prednici do dana podnošenja ove tužbe nisu uspjeli izvršiti upis prava vlasništva na nekretninama, koje im je priznato u zemljišnoj knjizi. Ne bi trebalo biti sporno da parcelacija nekretnina nije provedena. Naime, da je uvidom u katastarski operat za k.o. T. razvidno da nekretnine naznačene u dopunskom rješenju od 31. listopada 2005., nisu formirane, imajući u vidu oblik i površinu nekretnine označene kao čest. kat. broj 1/1 nove izmjere k.o. T., kao i uvidom u zemljišnu knjigu za k.o. T. iz koje je vidljivo da nekretnina označena kao čest. zem. 1212/5 stare izmjere k.o. T., nije formirana sukladno citiranom rješenju. Ove činjenice, kao i činjenicu da su podnositelji zahtjeva izradili parcelacijski elaborat čija je provedba pravomoćno odbijena, tuženik je mogao utvrditi sam ili putem prvostupanjskog tijela, ukoliko je to smatrao spornim.

Tužitelji smatraju da tuženik nije vodio računa o pravilima postupka propisanim Zakonom o općem upravnom postupku, što je bilo od utjecaja na rješavanje stvari, a niti o načelima upravnog postupka. Uslijed povrede pravila postupka drugostupanjskog tijela, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je pogrešno primijenjen Zakon o općem upravnom postupku na štetu tužitelja. Smatraju da je suprotno zaključku drugostupanjskog tijela u konkretnom slučaju nužno donijeti dopunsko rješenje, budući da postojećim Dopunskim rješenjem od 31. listopada 2005. nisu riješena sva pitanja, a to je pitanje upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Imajući u vidu izreku poništenog prvostupanjskog rješenja od 26. kolovoza 2014. i izreku rješenja od 31. listopada 2005., vidljivo je da se predmetna upravna stvar ne bi riješila meritorno na drugačiji način, već bi se samo omogućila provedba citiranog rješenja, što je bio cilj podnošenja zahtjeva. Tužitelji predlažu da sud u cijelosti poništi rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-941-06/14-01/1, Urbroj: 514-04/01-16-05 od 20. listopada 2016.

Tuženik se u dostavljenom odgovoru na tužbu, očitujući se na navode tužbe protiv osporenog rješenja poziva na razloge iznijete u obrazloženju rješenja, kod kojih u cijelosti ostaje. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev

Zainteresirana osoba u dostavljenom odgovoru na tužbu navela je da osporava sve navode tužbe i utemeljenost tužbenog zahtjeva pri čemu upućuje na razloge iznesene u pobijanom aktu tuženika. Posebno ukazuje da je tuženik zakonito postupao jer je tijelo prvog stupnja umjesto dopunske odluke provelo novi upravni postupak u kojem su sudjelovale nove stranke te su provedeni novi dokazi i utvrđene činjenice koje nisu bile ranije utvrđivane, što procesno u ovom slučaju nije bilo dopušteno. Prvostupanjsko tijelo je k tome svojim aktom nezakonito zasnovalo suvlasnički odnos između Republike Hrvatske i pravnih slijednika uzurpanata na nekretnini od preko 900.000 m2 površine. Na temelju Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu dopušteno je stjecanje samo određenih realnih dijelova nekretnina sukladno stvarnom posjedu uzurpanata, a nikako zasnivanje suvlasništva na cijeloj nekretnini. Već samo zbog toga je rješenje tijela prvog stupnja bilo nezakonito, sve i da se nije radilo o posve novom postupanju, pa je očito tuženik morao donijeti odluku kakvu je i donio.

Sud je 17. svibnja 2018. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu je pristupila opunomoćenica tužitelja pod 9., D. C., dok na istu nisu pristupili uredno pozvani tužitelji pod 1., 3., 4., 6., 7., 8., 10., 11., 12., 13., tuženik i zainteresirana osoba, stoga je Sud raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

           Među strankama je sporna zakonitost rješenja tuženika kojim je usvojena žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravnog odjela, ovdje zainteresirane osobe i poništeno dopunsko rješenje Komisije za uzurpacije Zadarske županije, Klasa: UP/I- 941-06/13-01/001, Urbroj: 2198-07-14-14 od 26. kolovoza 2014., odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 100. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje ZUP-a) za donošenje dopunskog rješenja.

            Odredbom članka 100. stavkom 2. ZUP-a propisano je da ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje).

           Predmet spora je zahtjev K. C., V. C., A. C., Ž. C., D. C., B. C., S. Š., M. C., D. C., M. O., V. S., Š. (pok. L.) C. i D. C. od 6. ožujka 2013. za donošenjem dopunskog rješenja o priznavanju prava vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu Klasa: UP/I-941-06/99-01/08; Urbroj: 2198-08-05-1-16 od 31. listopada 2005., na način da se naznače suvlasnički udjeli koje su podnositelji zahtjeva stekli u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. 1212/5, k. o. T., stare izmjere, koja se odnosi na nekretninu označenu kao čestica kat. broj 1/1 nove izmjere, k.o. T., kako bi podnositelji zahtjeva mogli zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva sukladno ovlaštenju danom pod točkom II izreke rješenja od 31. listopada 2005.

          Iz podataka spisa proizlazi da je povodom zahtjeva predlagatelja od 6. ožujka 2013. Komisija za uzurpacije u Zadarskoj županiji donijela rješenje Klasa: UP/I-941-06/13-01/001, Urbroj: 2198-70-14-14 od 26. kolovoza 2014., kojim je usvojila zahtjev i donijela rješenje kojim dopunjuje rješenje Komisije za uzurpacije Zadarske županije, Ispostave B na m, Klasa: UP/I-941-06/99-01/08, Urbroj: 2198-08-05-01-16 od 31. listopada 2005. Rješenje je dopunjeno tako da je predlagateljima M. C., V. C., A. C., Ž. C., D. C., K. C., S. Š., B. C., M. O., V. S., Š. C. i D. C. priznato pravo suvlasništva na samovlasnom zauzetom zemljištu u bivšoj opće narodnoj imovini u k.o. T. i to na nekretnini katastarske oznake čest. zem. 1212/5 stare izmjere, površine 914.847 m2 upisane u zemljišno-knjižnom ulošku broj 1640, k.o. T., u odgovarajućem suvlasničkim dijelovima koji odgovaraju nekretninama nove izmjere pobliže opisanim kao u točki I. izreke rješenja. Točkom II. izreke rješenja odlučeno je da u ostalim dijelovima ranije rješenje ostaje neizmijenjeno. Točkom III. izreke rješenja ovlašteni su predlagatelji da nakon pravomoćnosti tog rješenja uknjiže pravo suvlasništva u zemljišnim knjigama prema suvlasničkim dijelovima navedenim u točki I. izreke rješenja uz istovremenu uknjižbu brisanja postojeće uknjižbe, a točkom IV. izreke dopunskog rješenja predlagatelji se ovlašćuju da na temelju tog rješenja zatraže parcelaciju nekretnine čest. zem. 1212/5 stare izmjere k.o. T. odnosno prema novoj izmjeri katastarska čestica br. 1/1 k.o. T., radi provedbe u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, protiv kojeg rješenja je žalbu izjavilo Općinsko državno odvjetništvo u Z.

           Odlučujući o izjavljenoj žalbi tuženik je donio osporeno rješenje kojim je poništio prvostupanjsko rješenje od 26. kolovoza 2014., s obrazloženjem u bitnom da se dopunskim rješenjem ne može mijenjati izreka ranije donesenog rješenja, već se izreka može dopuniti novom točkom koja je važna i koja nedostaje u ranije donesenom rješenju. Također, da se dopunskim rješenjem ne može ispravljati nepravilna odluka ili meritorno mijenjati izreka ranijeg rješenja i promijeniti već pravomoćno doneseno rješenje, te nakon proteka nekoliko godina ponovno odlučivati o zahtjevu za donošenje novoga dopunskoga rješenja kojim je predmetna upravna stvar meritorno drugačije riješena u odnosu na prethodno dopunsko rješenje. Zaključeno je da u konkretnom slučaju predmet postupka nije bilo donošenje dopunskog rješenja kako je propisano člankom 100. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, već da se radi o novom rješenju kojim je usvojen novi zahtjev predlagatelja, a kojim dopunskim rješenjem se predmetna upravna stvar rješava meritorno na drugačiji način, u odnosu na ranije, što se ne može podvesti pod donošenje dopunskog rješenja kako je predviđeno odredbom članka 100. stavak 3. ZUP-a.

             Iz izreke rješenja od 31. listopada 2005. razvidno je da je istim izmijenjeno rješenje bivše Komisije za uzurpacije, Skupštine općine B.na m. br. UP/I- 03-2-2816/1-1981 od 14. veljače 1986., tako da je priznato pravo vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu u bivšoj općenarodnoj imovini u k.o.T. u S. P. i to: D. C., M. C., Š. C., A. C., Ž. C., D. C., K. C., S. C., J. M., B. C., D. C., Š. C., M. O. i V. S., te su u istom pobliže navedene oznake i opisani su dijelovi čestice 1212/5 nastali naknadnom parcelacijom.

Iz citirane odredbe članka 100. stavak 2. ZUP-a proizlazi da se dopunsko rješenje može donijeti samo u slučaju kada nisu riješena sva pitanja koja su predmet postupka, što ovdje nije slučaj, jer je o zahtjevu predlagatelja K. C., V. C., B. C., J. C., Š. C. i A. C. od 23. studenog 1981. za priznavanje prava vlasništva samovlasno zauzetog zemljišta u bivšoj općenarodnoj imovini na dijelu čest. zem. 1212/5, k.o. T., odlučeno rješenjem broj: UP/I-03-2-2816/1-1981 od 14. veljače 1986., koje je izmijenjeno rješenjem od 31. listopada 2005., te Sud prihvaća pravilnim obrazloženje rješenja tuženika da se dopunskim rješenjem od 26. kolovoza 2014. prema podnesenom zahtjevu predlagatelja pravo vlasništva priznalo i drugim osobama koje nisu bile stranke u ranijem postupku, što proizlazi iz činjenice da se pobijano rješenje temelji na kasnije donesenom rješenju o nasljeđivanju, posl. broj: O-…; UPP/OS-… od 27. kolovoza 2008. kojim je nasljednikom pok. C. Š. proglašen njegov sin C. V. i ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 16. lipnja 2008. kojim su C. S. i J. M. svoj suvlasnički dio stečen rješenjem od 31. listopada 2005. prodali trećoj osobi S. Š., koja nije bila stranka u ranijem postupku. Stoga Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim i pravilnim.

          Naime, okolnost što su nakon donesenog rješenja Klasa: UP/I-941-06/99-01/08, Urbroj: 2198-08-05-01-16 od 31. listopada 2005., neki od ovlaštenika kojima je priznato pravo suvlasništva naknadno preminuli, a neki prodali predmetnu nekretninu, kako to proizlazi i iz sadržaja zapisnika sastavljenog dana 4. ožujka 2014. u prostorijama prvostupanjskog tijela, nije razlog za donošenje dopunskog rješenja, niti je razlog za donošenje dopunskog rješenja naznaka suvlasničkih udjela koje su podnositelji zahtjeva stekli u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. 1212/5, k. o. T., stare izmjere, koja se odnosi na nekretninu označenu kao čestica kat. broj 1/1 nove izmjere, k.o. T., a kako je navedeno u zahtjevu od od 6. ožujka 2013. Pri tome, navesti je da je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Usž-2417/16-2 od 9. ožujka 2017. izraženo pravno shvaćanje da okolnost što je jedan od izabranih kandidata naknadno preminuo nije razlog za donošenje dopunskog rješenja, stoga niti rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-941-06/06-01/1, Urbroj: 514-03-07/3-07-2 od 28. svibnja 2007., kojim je izmijenjeno rješenje od 31. listopada 2005., na način da je u točki 2. izreke određeno da početak točke I. izreke rješenja treba glasiti: „Dopunjuje se rješenje Zadarske Županije, Komisije za uzurpaciju, Ispostava B. na m., Klasa: UP/I-941-06/99-01/08, URBROJ: 2108-08-05-1-16 od 31. listopada 2005 kako slijedi.“, ne utječe na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu.

Kraj svega navedenog, okolnost može li se provesti parcelacijski elaborat i mogu li se tužitelji upisati kao suvlasnici predmetnih nekretnina, nije razlog za donošenje dopunskog rješenja. Budući da ostali prigovori sadržani u tužbi nisu od utjecaja u ovoj upravnoj stvari te s obzirom na naprijed navedeno i u postupku utvrđeno, Sud nalazi da, u konkretnom slučaju, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

           Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

Vezano za rješenje o odbačaju tužbe kao neuredne, navesti je sljedeće:

Kod ovog suda zaprimljena je tužba koju je u ime tužitelja V. C. i D. C. podnio I. R., odvjetnik u B. na M., . bez priložene punomoći, predlažući poništenje osporenog rješenja tuženika.

            Rješenjem ovog suda, poslovnog broja: UsI-8/17-3 od 17. ožujka 2017.  opunomoćenik tužitelja pozvan je da u roku od 8 dana od dana primitka predmetnog rješenja ovom sudu dostavi urednu punomoć za zastupanje tužitelja V. C. i D. C. u ovom upravnom sporu a sve iz razloga što odvjetnik I. R., uz podnesenu tužbu nije priložio punomoć za zastupanje navedenih tužitelja u predmetnom upravnom sporu, sve pozivom na odredbu članka 21. Zakona o upravnim sporovima. Naprijed citirano rješenje dostavljeno je I. R., odvjetniku u B. na M. 20. ožujka 2017. o čemu postoji dokaz, uredno potpisana dostavnica koja je priložena spisu (list 29 spisa), a po kojem rješenju isti nije postupio. 

           Rješenjem ovog suda, poslovnog broja: UsI-8/17-9 od 5. travnja 2018. tužitelji V. C. i D. C. pozvani su da se u roku od 8 dana od dana primitka predmetnog rješenja očituju odobravaju li poduzetu procesnu radnju i to podnošenje tužbe a sve iz razloga što odvjetnik I. R., uz podnesenu tužbu nije priložio punomoć za zastupanje navedenih tužitelja, uz upozorenje da će se tužba odbaciti ukoliko isti ne postupe po traženju Suda. Dostava rješenja za D. C. vratila se neuručena, bez jasne naznake na dostavnici o razlogu ne uručenja rješenja, a za V. C. dostavu rješenja preuzela je M. C..  Na ročištu održanom kod ovog suda 17. svibnja 2018. opunomoćenica D. C. izjavila je da su V. C. i D. C. umrli prije više od desetak godina.

Odredba čl. 29. stav 2. ZUS-a propisuje da ako tužitelj u ostavljenom roku ne otkloni naznačene nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprječavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporena pojedinačna odluka ništava ili upravni ugovor ništetan.

Kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena u ime tužitelja pod 2) V. C. iz S. F. i J., i pod 5) D. C. iz S. F. i J.,  po I. R., odvjetniku u B. na M., te kako uz tužbu, nije dostavljena punomoć kojom bi odvjetnik I. R., bio ovlašten za zastupanje imenovanih, a odvjetnik I. R. ni naknadno po pozivu ovog Suda rješenjem od 17. ožujka 2017. nije dostavio ovom sudu punomoć za zastupanje istih, a po izjavi opunomoćenice D. C. proizlazi da su V. C. i D. C. preminuli prije više od desetak godina, to je podnesena tužba odvjetnika I. R. u odnosu na imenovane neuredna, radi čega se po istoj nije moglo postupati.

         Kako je riječ o nedostatku koji je takav da sprječava rad suda, to je valjalo na temelju odredbe čl. 29. stav 2. ZUS-a, podnesenu tužbu u odnosu na tužitelje označene u tužbi pod 2) V.  C. i pod 5) D. C. odbaciti kao neurednu i riješiti kao u izreci.

 

U Splitu, 25. svibnja 2018.

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. i 79. stavak 7. ZUS-a).

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Vesna Šimić