Poslovni broj: 9 Gž-730/2017-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Mariji Vetmi, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta sudske savjetnice Dobrile Hladilo, u pravnoj stvari tužiteljice  H. Đ. iz V., M. 3, OIB: …, protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj 25 Pn- 97/2016-10 od 20. srpnja 2017., 23. svibnja 2018. 

p r e s u d i o j e

 

              Tuženičina žaba se uvažuje, te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj 25 Pn- 97/2016-10 od 20. srpnja 2017. preinačuje i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

 

" Nalaže se tuženoj R. H. isplatiti tužiteljici H. Đ., iz V., , iznos od ukupno 4.900,00 kuna (slovima: četritisućedevetstokuna), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

              - na iznos od 2.200,00 kuna od 30. lipnja 2011.  godine

              - na iznos od 2.460,00 kuna od 02. lipnja 2011.  godine

              - na iznos od    120,00 kuna od 30. lipnja 2011.  godine

              - na iznos od    120,00 kuna od 14. srpnja 2011. godine

do 31. 07. 2015. godine, prema čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05,41/08 i 125/11), za svako polugodište, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu (objavljenoj svakog 1. siječnja i 1. srpnja u "Narodnim novinama"), uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate, prema čl.29. st.2. Zakona o obveznim  odnosima (NN broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15 ), za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (objavljenoj po Hrvatskoj narodnoj banci  svakog  1.  siječnja  i 1. srpnja u "Narodnim novinama"), u roku od 8 dana. "

              Protiv prvostupanjske presude tuženica je pravodobno izjavila žalbu zbog žalbenih razloga iz  članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. pročišćeni tekst 25/13. i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da tužiteljev zahtjev prihvati u cijelosti, ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba  je osnovana.

U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.

              Prema odredbama članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. 

              Nije počinjena ni jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka pobrojanih u članku 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čanka. 365. stavak 2. ZPP-a.

              Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužiteljica položila javnoovršiteljski ispit 14. srpnja 2011. godine.

              - da je  tužiteljica uplatila iznosa od 2.200,00 kn u svrhu naknade za pristupanje polaganju javnoovršiteljskog ispita;

- da je tužiteljica uplatila iznos od 2.460,00 kn u svrhu sudjelovanja na pripremama za polaganje javnoovršiteljskog ispita;

              - da je tužiteljica u svrhu pripremanja i polaganja javnoovršiteljskog ispita imala trošak prijevoza na relaciji Varaždin-Zagreb-Varaždin, obzirom na prebivalište tužiteljice i mjesto polaganja javnoovršiteljskog ispita, a u prilog visine zatraženog troška je tužiteljica u spis predala potvrdu o cijeni povratne autobusne karte na relaciji Varaždin-Zagreb-Varaždin. 

Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu iz članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje- ZOO).

Predmet ovoga spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 4.900,00 kn koja je tužiteljici nastala zbog ukidanja službe javnih ovršitelja , a šteta se, prema tužbenim navodima, sastoji od materijalnih troškova koje je tužiteljica imala za polaganje javnoovršiteljskog ispita, radi ostvarivanja pretpostavki za vršenje poslova javnog bilježnika. Zakonom o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima ukinuta je javnoovršiteljska služba 15.10.2012.g.

 

Ustavni sud Republike Hrvatske u svojom odluci od 23.01.2013.g. (U-I-5612/2011; U-I-621/2011; U-I-178/12; U-I-480/12) je izrazio pravno stajalište o osnovanosti zahtjeva odnosno novčane zadovoljštine zbog toga što su imenovani ovršitelji ulagali novac, trud i sredstva da bi zadovoljili sve uvjete koje je zahtijevao Zakon o javnim ovršiteljima te Pravilnik Ministarstva.

 

Osnovan je tuženičin žalbeni navod  istican i tijekom prvostupanjskog postupka da tužiteljica nije imenovana za javnoga ovršitelja, te da se sudska praksa kao i odluka Ustavnog suda odnosi na naknadu štete onim osobama koji su bili imenovani za javne ovršitelje.

 

Ne može se prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da je tužiteljica osnovano očekivala željela i nadala se da će nakon uspješno položenog ispita biti imenovana na tu dužnost, te da joj je krivnjom tuženice, ukidanjem Zakona o javnim ovršiteljima, nastala materijalna šteta.

 

Tuženičina obveza platiti kandidatu koji polaže javnoovršiteljski ispit troškove ispita nije propisana zakonom niti je među  strankama ugovorena.

Nije sporna činjenica da tužiteljica nije imenovana za javnoga ovršitelja a njezina očekivanja da će biti imenovana na javnoovršiteljsku dužnost nisu ništa veća od očekivanja bilo kojeg kandidata koji se javlja na natječaj ,pa sama očekivanja ne predstavljaju osnovu  zahtjeva da joj  tuženica naknadi navedene troškove.

 

Zbog ostvarenog žalbenog razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a odlučeno je  kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 23. svibnja 2018.

 

Sudac:

 

Marija Vetma, v.r.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

                      Miranda Hodžić